REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 5 P-191/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja P. G. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku J. H., odvjetniku u O. d. S. i P., protiv tužene L. L. iz S., OIB: ..., zastupana po punomoćniku Z. P., odvjetniku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. veljače 2023., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tužene i punomoćnika tužene, 22. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženici L. L. iz S., OIB: ..., isplatiti tužitelju P. G. iz Z., ..., OIB: ..., iznos od 28.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici L. L. iz S., OIB: ..., naknaditi tužitelju P. G. iz Z., OIB: ..., troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 746,57 EUR/5.625,00 HRK[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je T. L. pozajmio iznos od 37.500,00 HRK na ime zajma. Navodi da je T. L. slabog imovnog stanja te se sukladno dogovoru svih stranaka, zajam obvezala vratiti njezina kći L. L. ovdje tuženica. Tuženica je od 6. veljače 2019. do 11. kolovoza 2020. uplaćivala iznos od po 500,00 HRK te je u tom razdoblju uplatila iznos od 9.500,00 HRK. Stoga ističe da je tuženica vratila dio zajma u iznosu od 9.500,00 HRK, a ostao je neotplaćen iznos zajma od 28.000,00 HRK. Tužitelj ističe da je 21. veljače 2022. poslao dopis T. L. i tuženici L. L. kojim ih obavještava o postojanju nepodmirenog duga u iznosu od 28.000,00 HRK na ime zajma zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Navodi da je dopisom raskinuo ugovor o zajmu. Stoga isti od tužene potražuje iznos od 28.000,00 HRK na ime vraćanja zajma zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, pa predlaže da sud naloži tuženoj da tužitelju isplati iznos od 28.000,00 HRK sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2022. pa do isplate, te naloži tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor nedostatak aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije. Navodi da tužitelj nije dostavio ni jedan dokaz iz kojega bi proizašlo da je sklopljen ugovor o zajmu između njega i T. L., majke tužene iz kojeg bi proizašlo da se tužena obvezala vratiti navodni zajam, pa smatra da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na paušalnim navodima. Vezano za navode tužitelja da je pozajmio iznos od 37.500,00 HRK na ime zajma T. L., a da se zajam obvezala vratiti njezina kćer, ovdje tužena, tužena navodi da čl. 499. Zakona o obveznim odnosima propisuje da se obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Tužena ističe da nije nikada nikakav ugovor o zajmu sklopljen između nje i tužitelja, dakle tužena nije nikada primila novčani iznos od tuženika te se nije nikada obvezala vraćati bilo kakve iznose tužitelju. Također, navodi da se sukladno čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ispunjenje preuzima ugovorom između dužnika i nekog trećega kojim se ovaj obvezuje ispuniti njegovu obvezu prema njegovu vjerovniku. Ponavlja da tužena i T. L. nisu nikada zaključile ugovor kojim se tužena obvezuje preuzeti ispunjene obaveze prema eventualnom vjerovniku T. L., a čak i kada bi takav ugovor postojao, a ne postoji, sukladno čl. 103. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, treća osoba, ne preuzima dug, niti pristupa dugu te vjerovnik nema nikakvo pravo prema trećoj osobi. Poziva se i na čl. 96. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da se dug preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. Ističe da nisu ispunjene ni pretpostavke iz prethodno navedenog članka Zakona o obveznim odnosima koji se odnosi na preuzimanje duga obzirom da tužena i T. L. nisu nikada zaključile ugovor o preuzimanju duga, a kojim bi tužena preuzela na sebe eventualni dug T. L. U odnosu na navod tužitelja da je tužena od 6. veljače 2019. do 11. kolovoza 2020. uplaćivala iznose od 500,00 HRK, tužena navodi da je predmetne uplate vršila po zamolbi majke T. L., a s kojom je tužitelj bio u izvanbračnoj zajednici. Ističe da je T. L. zamolila tuženu da izvrši nekoliko uplata na bankovni račun tužitelja, ali tužena nije imala saznanja za što se predmetne uplate vrše, već je samo htjela pomoći majci. Navodi da je isto činila zato što njena majka nije bila u mogućnosti uplaćivati tužitelju na bankovni račun određene iznose, zato što u blizini njezinog stanovanja nije bilo banke ili neke druge ustanove u kojoj bi mogla izvršiti uplatu. Stoga je zamolila tuženu da to učini umjesto nje, a potom bi joj izvršila povrat navedenih iznosa. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, te da sud naloži tužitelju da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućima od presuđenja do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u promet po računu tužitelja kod H. p. b. d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020. (list 5-6), obavijest tužitelja T. L. od 21. veljače 2022. s povratnicom (list 7-9), raskid ugovora i opomena tuženoj od strane tužitelja od 21. veljače 2022. s povratnicom (list 10-12), te je saslušao svjedoke T. L., Ž. B., te tužitelja i tuženu kao stranke u postupku.

4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Svjedok T. L., majka tužene, prilikom saslušanja navela je da je s tužiteljem bila u dobrim odnosima, odnosno da su bili u vanbračnoj zajednici ... godina i to od ... do ljeta ... Ističe da je isti živio kod nje u selu ... .... kada je bila korona. Navodi da od tužitelja nikada nije pozajmila neki iznos novaca. Kada su živjeli zajedno duži niz godina, tužitelj joj je pomagao pa se osjećala dužna dati istome neke novce jer su imali nešto svoje odavno. Navodi da ju je isti uvijek nešto ucjenjivao pa je htjela da joj srce bude na miru i svojoj kćeri, ovdje tuženoj, rekla je da s njezinog računa skine novce i da od tih novaca na tužiteljev račun plati 500,00 HRK, a ostatak novaca s njezinog računa da pošalje k njoj s obzirom da tamo gdje je živjela u S. u blizini nije imala banku. Na taj način je njena kćer, ovdje tužena, tužitelju na njegov račun uplatila ukupno 9.500,00 HRK, a više nije imala. Navodi da mu je mislila dati i više, ali kako je imala malu mirovinu, to onda više nije imala, s obzirom da joj novci trebaju za režije i hranu. Navodi da svojoj kćeri nije rekla zašto da tužitelju plaća tih 500,00 HRK na njegov račun, a niti ju je to ona pitala, pa joj nije jasno zašto je ova tužba. Ističe da je s tužiteljem bila zajedno sve dok isti nije otišao u dom, premda je isti nakon odlaska u dom i dalje dolazio k njoj te su bili zajedno i u njegovoj i u njenoj kući, a navodi da je dolazila k njemu i u posjete u dom. S time da se više ne sjeća koje je točno godine tužitelj otišao u starački dom. Na pitanje o čemu se konkretno radi, zašto se osjećala dužno dati tužitelju bilo kakve novce, svjedok navodi da je to bilo nešto njihovo i da ona sada to ne želi reći pred sudom.

6. Svjedok Ž. B. prilikom saslušanja naveo je da je tužitelj prijatelj njegovog pokojnog oca iz djetinjstva, te ističe da ga poznaje od djetinjstva, međutim intenzivnije se s istim družio nakon što su tužitelj i njegov pokojni otac završili u istom staračkom domu, Domu za starije osobe M. u Z. Navodi da njegov pokojni otac i ovdje tužitelj nisu bili neki intenzivni prijatelji kroz taj period, ali u staračkom domu su se ponovno intenzivirali njihovi prijateljski odnosi, a tu se onda i on intenzivnije družio s tužiteljem, a to se događalo 2018. Navodi da je nakon smrti oca od oca naslijedio jednu nekretninu u selu ... u S., te je to ljeto ... nakon smrti oca, koji je umro ..., otišao u to selo G. Tom prilikom kada je došao do te kuće svojeg oca bio je na jednoj fešti u kući gospođe T., koja je bila tužiteljeva prijateljica, a istoj se sad više ne može sjetiti prezimena, međutim navodi da je ista bila prisutna na sudu prije nego je on bio saslušan kao svjedok u ovom postupku. Navodi da prisutnu tuženu L. L. nikada nije vidio do dana održavanja glavne rasprave 7. veljače 2023. Navodi da je na toj fešti bilo neke priče oko toga da gospođa T. ima nekih problema sa susjedima, te je tužitelj rekao i pitao ga je bi li on prodao kuću koju je naslijedio od svojeg oca. Pojašnjava da ga tužitelj ustvari nije odmah pitao nego je rekao gospođi T. da li bi ista bila zainteresirana za tu kuću njegovog oca, s obzirom da je ista bila u mirnijem dijelu sela, a i bila je puno komfornija od kuće u kojoj je do tada živjela. Sjeća se da je gospođa T. rekla da ona nema novaca za kupnju te kuće, a gospodin P. je već tada rekao da bi on dao novce za tu kuću. Navodi da mu se početkom ... javio gospodin P. da bi kupio tu kuću od njegovog pokojnog oca, a onda konkretno u listopadu mu je P. opet rekao da su se T. i on odlučili kupiti tu kuću njegovog oca, te je on tada rekao da pristaje. Nakon toga je kod javnog bilježnik sklopljen Ugovor o kupoprodaji između njega i gospodina P., odnosno svjedok se tijekom iskaza ispravlja i navodi da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen između njega i gospođe T., te su on i gospođa T. stranke tog kupoprodajnog ugovora koji je kod javnog bilježnika sklopljen 19. listopada 2018. Kada je taj Ugovor potpisan novce mu je nakon toga dao gospodin P., a radilo se o iznosu od 37.000,00 ili 35.000,00 HRK. Napominje da su tamo kuće poprilično jeftine te se stoga radi o tom iznosu. Zna da je rečeno da će gospođa T. P. vratiti te novce, a bilo je priče da će mu ona vraćati te novce u iznosima od po 500,00 HRK koliko se sjeća. Navodi da se kuća njegovog pokojnog oca koju je prodao gospođi T. nalazi u G. u ..., misli da je kućni broj ..., a s obzirom da je svjedok naveo da ima točno zapisan kućni broj, nakon provjere svjedok navodi da se radi o kućnom broju .... Napominje, da je ta prva kuća gdje je živjela gospođa T., kada je istu upoznao u ... ..., bila u drugoj ulici u tom selu G., ali se više ne sjeća naziva te ulice s obzirom da je loš s nazivima, ali se radi o jednoj ulici na drugom kraju sela, a kuća njegovog oca je u mirnijem dijelu sela. Navodi da mu nije poznato što je bilo s kućom gdje je gospođa T. živjela to ljeto ..., gdje je istu upoznao, odnosno da li je istu prodala. Što se tiče vraćanja tih novaca koje je gospodin P. dao gospođi T. navodi da mu je gospodin P. nakon toga rekao da je od strane gospođe T. krenuo taj mali ritam otplata, a zatim je stao i zato smo tu. Napominje da on i dalje odlazi u taj starački dom gdje se tužitelj nalazi s obzirom da mu je sada teta u istom staračkom domu. Navodi da ne zna da li se netko drugi obvezao vratiti te novce koje je gospodin P. dao gospođi T. umjesto gospođe T. Njemu je samo poznato, odnosno zna da se gospođa T. obvezala to vratiti gospodinu P., a za nešto drugo ne zna. Navodi da su gospodin P. i gospođa T. bili u prijateljskom odnosu, a zna da je i gospodin P. bio dobar prijatelj i s drugim ljudima u selu G. Ponavlja da se gospođa T. dva puta obvezala i pred njime rekla da je ona dužna vratiti novce gospodinu P., uostalom gospodin P. joj je kupio kuću i valjda je gospođa svjesna i zna da mu je dužna vratiti novce.

7. Tužitelj P. G. prilikom saslušanja naveo je da je bio u prijateljskoj vezi s T. L. prije dvadeset godina, a napominje da se već šest godina nalazi u staračkom domu. Navodi da je T. L. bila kod kćeri, te je istoj želio pomoći pred jedno ... godina i prepisao joj je svoju roditeljsku kuću u selu G., a radi se o toj kući gdje je svjedok B. rekao da je upoznao T. L. Navodi da je T. L. tu svoju roditeljsku kuću prepisao besplatno da ista ne mora biti kod kćeri jer ista nije imala gdje biti, a nije željela biti kod kćeri te je istoj želio pomoći. Međutim, u susjednoj kući do te kuće se nalazio jedan čovjek za kojeg se u selu pričalo da je drogeraš, a isti je imao i sedam pasa te je bilo prilično bučno, pa je T. L. želio pomoći da ide na ljepše mjesto. Istoj je rekao da će joj posuditi novce da joj kupi kuću od oca svjedoka Ž. B., a koju je isti spominjao prilikom svog iskazivanja, te je te novce platio Ž. B. Na ugovoru je napisano da je kuću kupila T. L. Ističe da je te novce dao da bi T. L. otišla od tih pasa. Navodi da je to bilo negdje pred jedno ...-... godina koliko se sjeća, a točne godine se više ne sjeća, ali zna da je tada već bio u staračkom domu. Navodi da osim T. L. poznaje i njezinu kćer L. L. Što se tiče te kuće za koju je pozajmio novce T. L. ističe da se radi o kući koja se također nalazi u selu G. u ..., a misli da se radi o kbr..., ali nije siguran. Navodi da je dao iznos od 5.000,00 EUR gospodinu B. Prvo je dogovorio s gospođom T. L. da će mu ona vraćati te novce, ali kako je gospođa L., T. kćer, radila u banci on je dolazio k njoj u banku i razgovarao s njom i pitao da li će ona moći vraćati te novce, a gospođa L. mu je rekla da će vračati te novce. Navodi da ne zna s čijeg se računa plaćao iznos od 500,00 HRK mjesečno, odnosno na njegovom računu je pisalo da mu 500,00 HRK uplaćuje L. L., a sada gospođa T. L. govori da je ona uplaćivala te novce, pa onda on ne zna tko je to plaćao, da li T. L. ili L. L., ali njemu je na računu uvijek pisalo da uplate vrši L. L. Ne zna zašto je ista prestala plaćati, a ukupno mu je platila 9.500,00 HRK. Navodi da su sve ugovarali usmeno, a on nije mislio da treba nešto ugovarati pismeno, ali smatra da im nije obavezan osigurati dvije kuće. Navodi da je na sve pristao jer nije vidio bolje žene od gospođe L. L. koja je dobro odgajala svoju djecu i brinula se o svojoj mami T. L. Napominje da je gospođa L. prodala svoj stan od 65 m[2] i dala novce kćeri, te zato nije imala gdje živjeti. Tužitelj navodi da je u M. živio ... godina, a za to vrijeme ga je par puta dolazila posjetiti i T. L., a ista nije s njime živjela u M.

8. Tužena L. L. prilikom saslušanja navela je da su tužitelj i njena majka T. L. bili u vanbračnoj zajednici te su isti bili zajedno dugi niz godina. Navodi da je to bio takav odnos da su se oni malo sastajali i malo rastajali i radilo se o jednoj trakavici, a ona je nevoljko bila dio toga. Ističe da su isti jedno vrijeme živjeli zajedno u M. gdje ih je ona posjećivala. Koliko ona zna pozajmice između njene majke T. L. i tužitelja nije bilo. Što se tiče te prve kuće u selu G., na adresi ... njena majka je tamo stvarno živjela i ne zna da li je ista dala neke novce za tu kuću. Međutim, zna da postoji darovni ugovor između majke i tužitelja, odnosno nakon toga tužena navodi da se ustvari radi o oporuci, jer je u međuvremenu pogledala u dokument među svojim papirima za vrijeme rasprave, gdje se tužitelj spominje kao izvanbračni partner njene majke. Što se tiče te druge kuće u kojoj njena majka sada živi u selu G., ..., ne zna da li je između njene majke i tužitelja bilo kakve pozajmice za tu kuću. Majka joj je rekla da je tužitelju vratila tu staru kuću za tu novu kuću u kojoj sada živi. Nije spominjala da bi od tužitelja pozajmila bilo kakav iznos. Napominje da inače u selu G. ne postoji bankomat, te svojoj majci s njezinog računa diže njezinu mirovinu i šalje joj mirovinu putem poštara u selo G. Majka ju je u jednom momentu, a sada se ne sjeća točno godine kada je to bilo, zamolila da tužitelju uplaćujem po 500,00 HRK mjesečno. Ona nije željela imati s time puno posla, pa je dala trajni nalog sa svojeg računa da se uplaćuje tužitelju, te je na taj način uplatila ukupno 7.000,00 HRK kada je majka rekla da je dosta. Onda ju je nakon 2-3 dana nazvala, te je rekla da nastavi plaćati dalje tih 500,00 HRK i onda je ponovno dala trajni nalog da se uplaćuje po 500,00 HRK mjesečno na tužiteljev račun. Kada je ukupno platila 9.500,00 HRK na tužiteljev račun njena majka je rekla da je dosta. Ista joj nije rekla zašto da plaća tih 500,00 HRK tužitelju na njegov račun, a niti je pitala jer ima svojeg posla i ne ulazi u njihove odnose, te ponavlja da su si malo bili dobri, malo nisu, te su živjeli na raznim mjestima i ona nije ništa pitala. Vezano za navedene uplate od 500,00 HRK ističe da kada je podigla majčinu mirovinu s njezinog računa, prije nego što je istoj slala mirovinu po poštaru u selo G., od majčine mirovine je uzela 500,00 HRK koje je platila tužitelju mjesečno, s obzirom da nije imala punomoć da diže novce s njezinog računa, a njezinu mirovinu je dizala na bankomatu s njezinom karticom tekućeg računa. Navodi da je bila u dobrim odnosima s tužiteljem i točno je da je on dolazio k njoj u banku i nosio čokolade za djecu, a čak je donosio i neke stvari za njenu majku, međutim ona tužitelju nikada nije rekla da će mu vraćati neke novce, niti se bilo što obvezala tužitelju. Navodi da joj je dovoljan njen kredit u švicarskim francima. Napominje da je točno da joj je majka dala novce od prodaje svojeg stana u Z., te je ona od dijela tih novaca kupila kuću, a za drugi dio podigla kredit u švicarskim francima, a napominje i da je ovdje tužitelj prenio svu svoju imovinu na svoju djecu, a misli da to ima veze s tužiteljevom i majčinom vanbračnom zajednicom da ne moraju dijeliti imovinu.

9. Članak 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 156/22 dalje u tekstu: ZOO) propisuje da ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

10. Tužena osporava da bi od tužitelja pozajmila bilo koji iznos novca, a navedeno ne tvrdi niti sam tužitelj, pa su u tom dijelu iskazi stranaka suglasni. Međutim, tužitelj ističe da mu se tužena obvezala vraćati dug svoje majke T. L., s kojom je usmeno sklopio ugovor o zajmu odnosno dao joj umjesto nje iznos od 5.000,00 EUR za kupnju kuće u selu G., ..., a koja kuća je ranije bila u vlasništvu Ž. B., odnosno njegovog pokojnog oca, te da mu se T. L. obvezala vratiti navedeni iznos novca.

11. Svjedok Ž. B. također u svojem iskazu navodi da mu je tužitelj umjesto T. L. platio kupoprodajnu cijenu od 37.000,00 ili 35.000,00 HRK za kuću u selu G., ..., a da se T. L. tužitelju obvezala navedeni iznos vratiti. Međutim, T. L. koja je također u ovom postupku saslušana kao svjedok poriče da bi od tužitelja pozajmila neki iznos novaca. Ista ističe da se zbog dugogodišnje vanbračne zajednice osjećala dužnom dati tužitelju određeni iznos novaca, odnosno 9.500,00 HRK koje je njena kćer, ovdje tužena L. L., po njezinom nalogu s njezinog računa plaćala na tužiteljev račun, premda ista nije željela reći na što se odnosi navedena isplata tužitelju.

12. Sud nije imao razloga ne prihvatiti iskaz svjedoka Ž. B. koji je ustvari jedini nezainteresirani za ishod ovog postupka jer nije u srodstvu s niti jednom od stranaka, a isti je sudu iskazivao uvjerljivo. Stoga sud prihvaća iskaz istoga kada tvrdi da je tužitelj umjesto tužene platio kupoprodajnu cijenu za kupnju kuće u selu G., ... u iznosu od 37.000,00 ili 35.000,00 HRK, a sudu je logično da se svjedok ne sjeća točnog iznosa zbog proteka vremena. Dakle, iskaz navedenog svjedoka je uvjerljiv, životan i logičan i u tom dijelu suglasan s iskazom tužitelja koji navodi da je za navedenu kuću platio iznos od 5.000,00 EUR, kako je već rečeno, pri čemu je sud imao u vidu da je srednji tečaj EUR prema HRK na dan sklapanja kupoprodajnog ugovora za kupnju kuće ... iznosio 7,409020 HRK za 1 EUR, pa kada bi se navedenih 7,409020 HRK pomnožilo s 5.000,00 EUR dobije se iznos od 37.045,10 HRK, odnosno otprilike iznos koji navodi svjedok Ž. B.

13. Sud ne vjeruje iskazu svjedoka T. L. kada ista tvrdi da je svojoj kćeri, ovdje tuženoj, zbog nekog tužiteljevog pomaganja u prošlosti, a "da bi joj srce bilo mirno", dala nalog da istome isplati iznos od 9.500,00 HRK (u mjesečnim iznosima od po 500,00 HRK), a pogotovo jer ista ne želi reći o čemu se radi. Tužena navodi da je točno da je tužitelju plaćala po 500,00 HRK mjesečno, međutim tvrdi da ne zna koja je bila svrha navedenih uplata od po 500,00 HRK, odnosno ukupno 9.500,00 HRK. Sud nije imao razloga ne povjerovati iskazu tužene, jer je očito iz iskaza tužene da joj je bilo dosta odnosa između tužitelja i njezine majke, te da se u isti nije željela petljati, ali ne vjeruje iskazu svjedoka T. L. da je zbog nekih pomaganja u prošlosti dala nalog svojoj kćeri da tužitelju isplati ukupni iznos od 9.500,00 HRK.

14. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužitelj umjesto T. L. platio kupoprodajnu cijenu za kuću u selu G., te da se svjedok T. L. obvezala vratiti navedeni iznos novca tužitelju. Također je utvrđeno da je tužena u ime svjedoka T. L. tužitelju platila ukupni iznos od 9.500,00 HRK, s obzirom da isto proizlazi i iz prometa po računu tužitelja otvorenog kod H. p. b. (list 5-6), na kojem prometu po računu su vidljive uplate od strane tužene L. L.

15. Međutim sud smatra da tužitelj nije dokazao da je tužena umjesto T. L. dužna vratiti navedeni dug T. L. Naime, čl. 103. st. 1. ZOO propisuje da se ispunjenje preuzima ugovorom između dužnika i nekog trećega kojim se ovaj obvezuje ispuniti njegovu obvezu prema njegovu vjerovniku, dok st. 3. istog članka propisuje da isti ne preuzima dug, niti pristupa dugu i vjerovnik nema nikakvo pravo prema njemu. Tužena i svjedok T. L. ne navode da bi između istih bio sklopljen ugovor o ispunjenju, već da je tužena po nalogu svjedoka T. L. iz sredstava svjedoka T. L. tužitelju plaćala po 500,00 HRK mjesečno. Također između tužene i svjedoka T. L. nije sklopljen niti ugovor o preuzimanju duga, a o čemu bi bio obaviješten tužitelj kao vjerovnik. Naime, čl. 96. ZOO-a propisuje da se dug preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. Navodi tužitelja da je on dolazio u banku gdje radi tužena i pitao je da li će ista moći vraćati novce, a kojom prilikom je ista rekla da će vraćati, a pri čemu tužitelj nema saznanja iz čijih sredstava će se vraćati navedeni novci (tužene ili svjedoka T. L.), ne znači automatski da je došlo do preuzimanja duga ili preuzimanja ispunjenja, na koje je bila dužna svjedok T. L., od strane tužene.

16. Dakle, sud smatra da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi tužena i svjedok T. L. sklopile ugovor o preuzimanju ispunjenja ili preuzimanju duga, a na istome je teret dokazivanja temeljem čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP). Stoga sud smatra da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tužene, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

17. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan tuženoj nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 746,57 EUR/5.625,00 HRK[1] .

18. Trošak tužene se sastoji od zastupanja tužene po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav odgovora na tužbu, te pristup na ročišta od 10. listopada 2022. i 7. veljače 2023. po 100 bodova temeljem Tbr. 8 t. 1 i Tbr. 9 t. 1 Tarife, što ukupno iznosi 300 bodova uz vrijednost 1 boda od 1,99 EUR/15,00 HRK[1] temeljem Tbr. 50 Tarife iznosi 597,25 EUR/4.500,00 HRK[1] uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 42 Tarife iznosu od 149,31 EUR/1.125,00 HRK[1] , što ukupno iznosi 746,57 EUR/5.625,00 HRK[1] .

19. Odluka o kamatama na troškove postupka temelji se na čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) u svezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Sesvetama 22. ožujka 2023.

S U D A C

Andrea Herendić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženoj po pun.