REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5022/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u ostavinskom predmetu iza pok. I. Z. pok. A., rođenog .... u J., preminulog … u B., odlučujući o prijedlogu nasljednika G. Z. iz J., zastupanog po punomoćniku R. B., odvjetniku u J. za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1315/2022-2 od 14. rujna 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj O- 3725/2018 od 7. lipnja 2022., u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije glede prigovora povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Nasljednik G. Z. je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1315/2022-2 od 14. rujna 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj O-3728/2018 od 7. lipnja 2022. postavljajući slijedeća pitanja:
„1. Da li ostavinski sud, u situaciji kada nasljednik koji je prethodno upućen na parnicu radi utvrđenja da se dar ne uračunava u njegov nasljednički udio tu parnicu ne pokrene, mora ostavinu dovršiti bez obzira na zahtjev stranke koja je upućena u parnicu (čl. 225/4 ZN/03)?
2. Smije li ostavinski sud o spornim činjenicama o kojima ovisi odluka o uračunavanju dara u nasljedni dio (čl. 89/3 ZN/03) odlučivati protivno propisu iz čl. 224/4 ZN/03 ?“
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Kao razloge važnosti u odnosu na postavljena pitanja a u smislu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) nasljednik se poziva na pravna shvaćanja iznijeta u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev x 1802/13, Rev x 343/16, Rev 187/15, Rev x 775/12, Gzp 53/09, Gzz 105/68, Rev 930/61 smatrajućim da se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje je u suprotnosti sa istima.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to iz razloga što prilikom podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije nasljednik G. Z. polazi od drugačije ocjene utvrđenih činjenica od one na kojima se temelje nižestupanjske odluke.
4.1. Naime, pobijana odluka je utemeljena na činjeničnom utvrđenju da je volja pok. ostavitelja bila da se dar koji je izvršio u korist nasljednice G. G. ne uračunava u njen nasljedni dio (toč. 8. do 10. obrazloženja pobijanog rješenja suda drugog stupnja). Pritom je sud drugog stupnja odgovorio i na žalbene navode nasljednika (podnositelja prijedloga za dopuštenje revizije) kojima osporava ovakvo činjenično utvrđenje suda prvog stupnja.
4.2. Stoga postavljena pitanja, kao i odluke na koje se u smislu razloga važnosti podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije poziva ne koincidiraju u odnosu na konkretan slučaj, time da odgovor na postavljena pitanja proizlazi iz samog zakona, kojeg podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije tumači na način kako on smatra pravilnim (drugačije od nižestupanjskih sudova).
5. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom, odnosno drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavo Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
5.1. Navodi da je sud prvog stupnja odustao od predloženog vještačenja za koje je izvršio uplatu predujma (a bio je pozvan na uplatu predujma za troškove građevinskog vještačenja radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine koja je bila predmetom darovanja) ne čine vjerojatnim da je prilikom ocjene da provođenje ovog dokaza nije potrebno počinjena naročito teška povreda odredaba parničnog postupka kojom bi podnositelju prijedloga za dopuštenje revizije bila povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava (čl. 385.a st. 2. ZPP). Ovo iz razloga što je odlukama nižestupanjskih sudova iznijeto pravno shvaćanje daje volja pok. ostavitelja bila da se dar ne uračunava nasljednici G. G.
6. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP u svezi sa čl. 385.a st. 1. ZPP odlučeno je kao pod I. izreke, dok je u odnosu na revizijski razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod II. izreke.
Zagreb, 22. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
