Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split
Psp-150/2020-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
U ime R. H., Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji
Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. M. iz S., O.:…, protiv tuženika B. V. iz S.,
O.:…, zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku
u S., zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. veljače 2023. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 22. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice a koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tuženik B. V. iz S., O.: … dana 26. rujna 2020. smetao tužiteljicu T. M. iz S.,
O.: … u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu
na način da je otuđio parkirnu željeznu barijeru koju je tužiteljica imala u posljednjem mirnom posjedu, a kojom se sprječava neovlašteno parkiranje na parkirnom mjestu.
2. Nalaže se tuženiku B. V. iz S., O.:
… da u roku od 3 dana od presuđenja uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku postavi parkirnu željeznu barijeru na parkirno mjesto tužiteljice.
3. Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužiteljice u posjedovanju pod prijetnjom izricanja novčane kazne tuženiku u iznosu od 10.000,00 kn.
4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a teče od presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku, u roku od 15 dana, isplati parnični trošak odmjeren u iznosu od 398,17 € (ranije 3.000,00 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ovog rješenja pa do konačne isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena dana 23. listopada 2020. tužiteljica je navela da je bila posljednji mirni posjednik parkirnog mjesta koje se nalazi s južne strane stambenog objekta u B., do zida.
24. rujna 2020. tuženik da ju je napao verbalno rekavši da će otuđiti parkirnu barijeru, a 26. rujna 2020., kada je došla pred stambenu zgradu u kojoj živi, da je vidjela da nedostaje željezna barijera kojom se sprječava neovlašteno parkiranje, zbog čega je pozvala policiju radi utvrđenja smetanja posjeda i otuđenja parkirne željezne barijere. Slijedom navedenog, predložila je da sud provede raspravu i utvrdi da ju je tuženik zasmetao u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu na način da je otuđio parkirnu željeznu barijeru, da se naloži tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje i da mu se zabrani takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće. Tužiteljica je zatražila i da joj tuženik plati troškove postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predložio je da se tužba odbije, a tužiteljicu obveže na snašanje parničnog troška. Naglasio je da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari u samostalni posjed na temelju valjanog očitovanja volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, a u konkretnom slučaju tuženik da nikada tužiteljici nije predao u posjed parkirnu željeznu barijeru niti ključ za njezino korištenje, slijedom čega tužiteljica nikada nije niti stekla posjed predmetne stvari.
3. Tijekom postupka sud je pregledao tri fotografije na kojima je počinjeno, navodno, smetanje posjeda, sporazum od 25. kolovoza 2008. između TEMELJITELJ d.o.o. S. i N. M., potvrdu P. S. od 19. listopada 2020., izvadak iz zemljišnih knjiga, raspored parkirnih mjesta kojeg je 25. kolovoza 2008. sačinio TEMELJITELJ d.o.o. S. te su saslušani tužiteljica i tuženik.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite na željeznoj barijeri.
6. Odredbom čl.22.st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ NN“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
6.1. Iz upravo citiranih odredbi ZV-a razvidno je da je za čin smetanja posjeda nužno ispuniti pretpostavke:
- posljednji mirni posjed i
- čin smetanja.
6.2. Isto tako jasno je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ima ovlaštenje svoj posjed štititi putem suda i to tako da:
1. zahtijeva da se utvrdi čin smetanja posjeda,
2. traži naredbu uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja i 3. traži zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.
6.3. Ovdje valja naglasiti da prema odredbi čl.10.st.1.ZV-a je posjednik stvari upravo ona osoba koja ima faktičnu vlast na toj stvari.
7. Analizom provedenog dokaznog postupka ovaj sud je zaključio da nema razloga prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice na zaštitu posjeda. Iako je izazivalo dvojbu traži li tužiteljica zaštitu posjeda parkirnog mjesta, kojeg je nedvojbeno imala i koji se nalazi s južne strane stambenog objekta u S. ili pak zaštitu
posjeda na željeznoj barijeri, tu je dvojbu otklonila tužiteljica rekavši u svome iskazu da je ovu tužbu pokrenula iz razloga što je tuženik uzeo željeznu barijeru koja se nalazila na mjestu gdje se ona parkira i to u trenutku kada ona nije bila parkirana. Na željeznoj barijeri, kao predmetu, ne može se izvršiti smetanje posjeda. Naime, da bi se tužiteljici pružila posjedovna zaštita njoj posjed mora biti oduzet odnosno mora joj biti ugrožena faktična vlast nad predmetom postupka. Željezna barijera sama po sebi predstavlja pokretnu stvar koja ima ključeve i koja u naravi služi kao prepreka koja se postavlja na objekt na kojem se želi ograničiti pravo uporabe odnosno korištenja. Kao takva ona ima ključeve i njezin vlasnik odnosno posjednik je onaj koji može preuzeti njezin posjed u svakom trenutku jer je vlasnik ključeva. Parkirna željezna barijera u konkretnom slučaju nalazila se na mjestu gdje se tužiteljica parkira i njezinim preuzimanjem u svoj posjed tuženik nije zasmetao tužiteljici posjed parkirnog mjesta, a nije ga ni ograničio. Drugim riječima rečeno u konkretnoj pravnoj stvari sporno je među strankama tko je doista vlasnik pokretne stvari-željezne barijere, a u parnici zbog smetanja posjeda nema mjesta ispitivanju vlasništva nad željeznom barijerom. Tužiteljica nije dokazala da bi tuženik uznemirio njen posjed odnosno da bi joj posjed oduzeo, upravo obzirom na činjenicu da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalni posjed, a nesporno je da tužiteljica nema ključeve predmetne metalne barijere, dok tuženik ima, a na što upućuje činjenica da je bez problema oduzeo željeznu, metalnu rampu otključavši je.
8. Posebno se napominje da osim Sporazuma o zamjeni parkirnih mjesta i ZK izvatka te potvrde PP S., tužiteljica nije pružila drugih dokaza da bi imala miran posjed metalne, željezne barijere, a na njoj je, u konkretnom slučaju, bio teret dokaza. Nije dostatno bilo predložiti samo saslušanje parničnih stranaka jer je logično i očekivano da će stranke iskazivati onako kako su i iznijeli tvrdnje i činjenice u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Logično je da tužiteljica u svome iskazu tvrdi da je zasmetana u mirnom posjedu i da joj je tuženik uzeo željeznu barijeru u trenutku kada je isparkirala svoje vozilo, ali nije pružila sudu drugih dokaza, npr. svjedočenja svjedoka kojima bi bila poznata činjenica o načinu izvršavanja posjedovnih prava na parkirnom mjestu koje se nalazi s južne strane stambenog objekta u S., sa ključnim naglaskom o načinu uporabe željezne, odnosno metalne
barijere. Tuženik je također u svome iskazu, ali puno uvjerljivije nego tužiteljica, kazao isto ono što i u odgovoru na tužbu objašnjavajući dodatno da je metalnu, odnosno željeznu barijeru preuzeo iz razloga što ju je i kupio te ima njene ključeve. Kada se prednjem pribroji činjenica da se na crno-bijelim fotografijama, odnosno preslikama fotografija koje je dostavila sama tužiteljica vidi da nema oštećenja na parkirnom mjestu koje se nalazi s južne strane stambenog objekta u S., nakon što je uklonjena metalna, odnosno željezna barijera (str. 7 spisa),
onda je posve jasno da je željezna barijera otklonjena na krajnje jednostavan način. Spor o vlasništvu nad metalnom, odnosno željeznom barijerom stranke mogu pokrenuti u posebnom postupku jer u parnici zbog smetanja posjeda o vlasništvu nad metalnom barijerom nije dopušteno raspravljati.
9. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a dok je visina istog određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.2.alineje 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12). Tuženik je uspio u ovoj parnici spram tužiteljice, slijedom čega će mu ona naknaditi trošak koji mu je nastao i kojeg je popisao u visini jednokratne nagrade od 200 bodova. Broj bodova pomnožen je s iznosom od 15,00 kuna koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 3.000,00 kuna koji je potom pretvoren u iznos u eurima, po fiksnom tečaju od 7,53450, te je tako dobiven iznos od 398,17 €.
10. Preračun u valuti € izvršen je temeljem Zakona o uvođenju € kao službene valute u R. H. ("NN" broj 57/22 i 88/22).
11. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku je priznata i zatezna kamata, koja mu prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("NN" broj 112/12,
25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.
12. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Splitu, 22. ožujka 2023.
S U D A C
Dunja Ljubičić v.r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka istog.
DNA: - tužiteljici
- pun. tuženika
- u spis
