REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-713/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja B. M. iz S. B., M. 16, OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica Lj. S. – N., načelnica Odjela za žalbe i upravne sporove, radi određivanja mirovine, 22. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/21-01/03119944952, URBROJ: 341-99-05/3-21-6641 od 20. svibnja 2022. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/21-01/03119944952, URBROJ: 341-99-05/3-21-6641 od 20. svibnja 2022. uvažena je žalba tužitelja i poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu KLASA: UP/I 140-02/21-01/03119944952, URBROJ: 341-16- 05/3-21-13752 od 16. srpnja 2021. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu radi donošenja novog rješenja.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je, kao hrvatskom branitelju, dragovoljcu iz Domovinskog rata, određena, počevši od 1. listopada 2020. starosna mirovina u svoti od 1.676,07 kn mjesečno umjesto koje je, kao povoljnija, određena najniža mirovina u svoti od 3.006,79 kn mjesečno, a od 1. siječnja 2021. mirovina iznosi 3.023,68 kn mjesečno. Također je određeno da isplata mirovine tužitelju pripada počevši od 1. listopada 2020. te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužitelj u tužbi kronološki opisuje tijek upravnog postupka te dodaje da je izreka osporavanog rješenja zbunjujuća obzirom da se žalba uvažava, dok se iz obrazloženja rješenja razaznaje da se žalba ne uvažava, što obrazloženje čini kontradiktornim izreci rješenja. Ističe da je u zahtjevu za obnovu postupka koji je podnio 28. rujna 2020. tražio da se izvrši obnova postupka i preračun mirovine kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata na temelju rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odsjeka za poslove obrane Osijek od 22. rujna 2020. počevši od dana 27. lipnja 2008. od kada mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu temeljem rješenja Područne službe tuženika u Slavonskom Brodu od 21. studenoga 2008. Potom mu je rješenjem Područne službe tuženika u Slavonskom Brodu od 15. prosinca 2010. određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, uzrokovana bolešću, počevši od 1. siječnja 2011., dok mu je rješenjem Područne službe tuženika u Slavonskom Brodu od 18. lipnja 2019. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad prevedena s danom 1. veljače 2019. na starosnu mirovinu. Tužitelj dodaje da mu je rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane Osijek od 22. rujna 2020. utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te je konstatirano da ima predmetni status temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu 108. brigade HV Slavonski Brod za razdoblje od 21. srpnja 1992. do 27. listopada 1992. Međutim, smatra da ima pravo kao hrvatski branitelj realizirati svoja prava od vremena kada su ona utvrđena da pripadaju osobama navedenog statusa. Također ističe da je teški invalid upravo od posljedica sudjelovanja u borbi kao hrvatski branitelj u Posavini (dijabetes, tri operacije kralježnice, infekcija u kostima, prijelom i zamjena kuka, visoki postotak slabovidnosti i ozbiljan nastup gubitka vida, moždani udar). Stajališta je da se pogrešno zaključuje da su branitelji stekli prava prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, već su prava stekli samim sudjelovanjem u Domovinskom ratu pa ga se stoga ne može i ne smije stavljati u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe koje su taj status stekle po ranijem zakonu. Tužitelj se nadalje poziva na presude Europskog suda za ljudska prava u kojima se ističe da propise treba primjenjivati uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja te tumačeći pojedine zakonske odredbe imajući u vidu njihovu svrhu i smisao, kao i odnos prema drugim propisima, prije svega prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osim toga, ističe odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-1201/18 od 4. srpnja 2019. i U-III-5989/13 od 9. veljače 2016. koje djelomično citira u svezi pretjeranog formalizma. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu s važećim zakonskim propisima, dok navodi i razlozi tužbe nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Stoga predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Tužitelj u podnesku od 8. srpnja 2022. predlaže Sudu saslušati tužitelja kao stranku u sporu na raspravi te ocjenom cjelokupne dokumentacije, kao i svih dokaza, u cijelosti udovoljiti tužbi i tužbenom zahtjevu.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 15. ožujka 2023. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., – dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i navoda iz podneska od 8. srpnja 2022., međutim, odustao je od dokaznog prijedloga saslušanja tužitelja kao stranke u sporu. Također je dodatno u spis predao očitovanje od 10. ožujka 2023. u kojem tužitelj suštinski ponavlja navode tužbe. Na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS-a.

8. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je tužitelj 28. rujna 2020. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za obnovu postupka temeljem novoutvrđenog statusa hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata. Naime, tužitelju je rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog ureda za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-561-01/20-01/1253, URBROJ: 512M2-76-20-2 od 22. rujna 2020. utvrđen status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

9. Prethodno je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Slavonskom Brodu, broj spisa: 49808 od 21. studenoga 2008. , kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata kod kojega je zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato, po čevši od 27. lipnja 2008. , pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad odredbama tada važe ćeg Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 130/10., 61/11., 114/11., 76/12., 133/13.) uz primjenu odredbe članka 21. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 174/04., 92/05., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13., 148/13., 92/14., u daljnjem tekstu: ZOPHBDR), ali mu je kao povoljnija određena najniža mirovina prema članku 31. ZOPHBDR-a.

10. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Slavonskom Brodu, broj spisa: 49808 od 15. prosinca 2010. tužitelju je određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad umjesto koje mu je određena najniža mirovina prema č lanku 31. ZOPHBDR-a, a tužitelju je u mirovinski staž kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju ura čunato razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu u razdoblju od 21. srpnja 1992. do 27. listopada 1992.

11. Potom je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, broj spisa: 49808 od 18. lipnja 2019. tužitelju invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad prevedena s danom 1. velja če 2019. na starosnu mirovinu sukladno odredbama č lanka 36. i 202. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i č lanova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., u daljnjem tekstu: ZOHBDR).

12. Postupajući po zahtjevu tužitelja za obnovu postupka, rješenjem Područnog ureda tuženika u Slavonskom Brodu broj spisa: 49808 od 21. siječnja 2021. isti je odbijen te je na navedeno rješenje tužitelj izjavio žalbu koja je uvažena rješenjem tuženika broj spisa: 363041 od 3. svibnja 2021. s uputom da se u ponovnom postupku utvrdi i usporedi svota tužiteljeve mirovine priznate prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 96/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., u daljnjem tekstu: ZOMO) u koju se mora uračunati staž osiguranja, odnosno posebni staž u dvostrukom trajanju po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu i usporediti ju sa svotom najniže mirovine iz članka 49. ZOHBDR-a te ako je tako određena mirovina manja od najniže mirovine, odrediti najnižu mirovinu prvi slijedeći mjesec nakon podnošenja zahtjeva u skladu s člankom 139. stavkom 3. ZOMO-a.

13. Nadalje, prvostupanjsko rješenje od 16. svibnja 2021. kojim je tužitelju kao povoljnija određena najniža mirovina počevši od 1. listopada 2020., od prvog dana sljedećeg mjeseca od mjeseca podnošenja zahtjeva za obnovu, doneseno je u izvršenju citiranog rješenja tuženika od 3. svibnja 2021.

14. Dakle, tužitelj je nakon priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad (a koja je kasnije prevedena na starosnu mirovinu) ostvario status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata te mu je u pogledu njegovog zahtjeva za obnovu primjenom odredbi ZOMO-a i članka 49. ZOHBDR-a utvrđena starosna mirovina, a umjesto koje svote je određena najniža mirovina u svoti od 3.006,79 kn mjesečno (od 1. siječnja 2021. 3.023,68 kn mjesečno) počevši od 1. listopada 2020.

15. Međutim, tuženik je osporavanim rješenjem djelomično usvojio žalbu tužitelja obzirom da prvostupanjsko tijelo prilikom donošenja rješenja od 16. srpnja 2021. nije uračunalo staž osiguranja u dvostrukom trajanju s osnova sudjelovanja tužitelja u naoružanim odredima Narodne zaštite, a prema priloženom rješenju Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane Osijek od 22. rujna 2020.

16. Tužitelj ne osporava relevantne elemente potrebne za izračun visine mirovine, već osporava datum od kada mu je priznata najniža mirovina budući da smatra kako je istu trebalo odrediti počevši od 27. lipnja 2008., a ne od 1. listopada 2020.

17. Odredbom članka 139. ZOMO-a propisano je da se pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može izmijeniti novim rješenjem ako je prvim rješenjem povrijeđen zakon, uredbe Europske unije u koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili opći akt Zavoda na štetu osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine (stavak 1.). Novo će se rješenje donijeti i kada se saznaju nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe, odnosno korisnika mirovine koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja ili u slučaju kada je upravni sud zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište (stavak 2). Prava utvrđena novim rješenjem donesenim prema stavcima 1. i 2. ovoga članka pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, odnosno od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine (stavak 3).

18. Budući da je tužitelj nesporno svoj zahtjev za obnovu postupka podnio 28. rujna 2020., pravilno je primjenom članka 49. ZOHBDR-a i članka 139. stavka 3. ZOMO-a istome priznato pravo na najnižu braniteljsku mirovinu od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva, a to je 1. listopada 2020., obzirom na novonastalu činjenicu stjecanja statusa hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, sve sukladno rješenju Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane Osijek od 22. rujna 2020. Stoga je neosnovan prigovor tužitelja da je mirovinu trebalo priznati od dana kada mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu (27. lipnja 2008.) rješenjem Područne službe tuženika u Slavonskom Brodu od 21. studenoga 2008.

19. Obzirom da je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje zbog pogrešnog izračuna staža osiguranja te je predmet vratio na ponovni postupak, a Sud takvo obrazloženje tuženika smatra valjanim, pobijano rješenje se ocjenjuje zakonitim te u provedenom postupku nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je Sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučio kao u izreci presude.

U Osijeku 22. ožujka 2023.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa

izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.