REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Ppž-11872/2022
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D.P., zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 12. stavka 8. cit. Zakona, prekršaja iz članka 138 stavka 2. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. tog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika D.P., podnesenoj putem braniteljice Ž.M., odvjetnice iz Varaždina, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 21. listopada 2022., poslovni broj: 32. Pp-P-1341/2020-35, na sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika D.P. i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik D.P. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset eura[1] ) / 301,38 (tristojedna kuna i tridesetosam lipa) u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik D.P. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka, 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 12. stavka 8. cit. Zakona i iz članka 138 stavka 2. istog Zakona, za koje mu je primjenom instituta ublažavanja i članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 2.700,00 kuna Okrivljenik je oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.
3. Protiv osuđujućeg dijela navedene presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
4. U žalbi okrivljenik navodi da sud svoja utvrđenja o počinjenju prekršaja temelji na iskazu policijskog službenika B.T., koji je suprotan iskazima svjedoka J.Š. i D.B., koji su se nalazili u vozilu okrivljenika, koje da sud nije pravilno ocijenio. Nadalje, da je moguće da je ne samo policijska službenica M.D., već i policijski službenik B.T. zamijenio dva događaja koji su se desili u kratkom vremenskom periodu na istom mjestu. Iskaz svjedoka T. da je u suprotnosti sa sadržajem službene zabilješke o postupanju policijskih službenika u kojoj uopće nije navedeno da bi njegova kolegica D. ostala na benzinskoj postaji i da je postupala prema vozaču drugog vozila.
5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Nadalje, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti svih dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaje pod točkama 1), 2) i 3) izreke.
9. Naime, u spisu ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik B.T., neosnovano teretio okrivljenika. Svjedok je jasno opisao sve detalje događaja i postupanje okrivljenika, te imajući u vidu sve navedeno po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica, te ovaj sud smatra nespornim da je okrivljenik počinio prekršaje za koje je proglašen krivim, pa stoga pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, pri čemu je za zakonitost pobijane presude potpuno irelevantno što se ista temelji prvenstveno na iskazu jednog policajca.
10. Navedeni dokaz je u bitnome suglasan sa službenom zabilješkom u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid, a prilikom ispitivanja svjedoka B.T. su detaljno razjašnjene sve okolnosti konkretnog događaja, i koji iskaz je prvostupanjska sutkinja ocijenila vjerodostojnim dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa stoga ne stoje navodi o počinjenoj bitnoj povredi iz odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Žalbeni navodi u kojima se navodi da je moguće da je i policijski službenik B.T. zamijenio dva događaja ostaju na razini paušalnog iznošenja bez valjane argumentacije.
11. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.
12. Valja napomenuti da iako je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22), koji zbog konverzije valute propisuje nešto niže kazne, u konkretnom slučaju kazna za okrivljenika je bila pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja zbog čega u konkretnom slučaju novi Zakon nije povoljniji.
13. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 40,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
14. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 22. ožujka 2023.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravaka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.
