Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-616/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Denis Pancirov Parcen, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. T. d.d., OIB: …, Z., zastupan po punomoćniku T. Z., odvjetniku u O., protiv ovršenika B. K., OIB: …, iz K., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv odluke o troškovima sadržane u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-250/21 od 21. siječnja 2021., dana 22. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima iz točke III. izreke rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-250/21 od 21. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-250/21 od 21. siječnja 2021. točkom I. izreke naloženo je ovršeniku da u roku od 8 dana od dostave rješenja ovrhovoditelju namiri tražbinu iz prijedloga o ovrsi zajedno sa odmjerenim troškovima, točka II. određuje se ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno sa troškovima postupka, a točkom III. nastali troškovi postupka određeni su u iznosu od 256,50 kuna.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija ovrhovoditelj u dijelu protiv odluke o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi se ističe da je javni bilježnik propustio odlučiti o troškovima prijedloga za ovrhu tzv. predvidivim troškovima, da je člankom 14. stavkom 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/19, dalje u tekstu: OZ) određeno kako je ovršenik dužan naknaditi trošak koji je bio potreban za ovrhu, a stavkom 6. da može podnijeti zahtjev za naknadu troškova najkasnije u roku od 30 dana od završetka ovrhe, dok pravo na podnošenje takvog zahtjeva ističe odmah nakon što je izvršio određenu radnju, a kako u konkretnom slučaju OZ-a nije riješeno pitanje troškova i njihove visine u ovršnom postupku, na odluke o troškovima postupka imaju se primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), i to članka 155. stavka 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, te da odredbom članka 41. stavka 2. OZ-a, te odredba članka 14. koja unatoč tome što više ne definira pojam "predvidivih troškova" sadržajno upućuje na njihovo postojanje. Navodi da iako se radi o trošku za radnje koje u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu još nisu poduzete, da se isti treba priznati u svrhu osiguranja buduće tražbine, jer da će ovrhovoditelj po potrebi postupka izravne naplate biti primoran ponovno pokrenuti postupak njihove naplate protiv ovršenika. Predlaže prihvatiti pobijanu žalbu, te ovrhovoditelju rješenjem priznati tražene predvidljive troškove postupka.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Odlučujući o podnesenoj žalbi u okviru ovlaštenja koje propisuje članak 282. stavak 2. i stavak 4., članak 11. stavak 1. OZ-a u svezi sa člankom 378. stavak 1. ZPP-a, koji se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a, ovaj sud utvrđuje da prilikom donošenja pobijane odluke o troškovima nije povrijeđena ni jedna odredba iz članka 365. stavka 2. u svezi sa člankom 381. ZPP-a, te je materijalno pravo pravilno i primijenio.

6. Nije sporno da je ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu podnio 8. travnja 2021., na koji predmetni postupak primjenjuju se odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 131/20, dalje: ZID OZ), sve sukladno odredbi članka 20. stavka 1. ZID OZ.

7. Iz odredbe članka 2. ZID OZ (koja govori o troškovima ovrhe, odnosno osiguranje iz članka 14. OZ-a), proizlazi da su brisane i mijenjane odredbe o obvezi specificiranja predvidivih troškova tijekom podnošenja prijedloga za ovrhu, ili osiguranju iz članka 14. stavka 8. i 9. OZ-a.

8. Prema izmijenjenoj odredbi iz članka 14. stavka 8. OZ-a ako ovrhovoditelj odnosno predlagatelj osiguranja u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje zahtjeva određivanje ovrhe za troškove, dužan je u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje posebno navesti za koje troškove zahtjeva naknadu i njihov ukupni obračun. U stavku 9. istog članka stoji da za obavljanje poslova u postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnik ima pravo na naknadu, osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, dakle iz citirane odredbe proizlazi da su prijedlogu za ovrhu više ne mogu s uspjehom tražiti "predvidivi troškovi", a kako to pogrešno smatra ovrhovoditelj, već samo oni troškovi, koji su već nastali.

9. Da je uistinu napušten institut "predvidivih troškova" razvidno je i iz izmijenjene odredbe članka 283. OZ-a, budući da više nema troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, već se ona izdaje automatizmom kada se za to ispune zakonski uvjeti i dostavlja ovrhovoditelju kao dio poslovnog procesa javnobilježničkog postupanja.

10. Na ovaj način došlo je do smanjenja troškova tijekom ovršnog postupka i smanjenja arbitrarnosti u postupku, budući da su takvi troškovi zaista teško predvidivi, dakle oni troškovi koji bi mogli nastati tijekom postupka, ali to ne umanjuje pravo ovrhovoditelja da njihovu naplatu eventualno zahtjeva u onoj fazi postupka kada ti troškovi budući nastali, sve sukladno odredbi članka 14. stavka 5., 6. i 7. OZ- a.

11. Okolnost što je u odredbi članka 41. OZ-a i dalje ostalo zakonodavno rješenje da će sud, odnosno javni bilježnik u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, između ostalog, odrediti ovrhu radi prisilne naplate tražbine, zajedno s odmjerenim i predvidivim troškovima, posebno naznačiti predvidive troškove, te upozoriti ovršenika da u slučaju namirenja tražbine u roku iz stavka 2. točke 1. toga članka, nije dužan namiriti predvidive troškove postupka, nije od relevantnog značaja, budući da u praksi ne bi trebali utjecati na pravilnost one odluke kojom se eventualno zatraženi predvidivi troškovi odbijaju kao neosnovani.

12. Prema tome, pravilno je javni bilježnik u konkretnom slučaju postupio kada nije donio odluku o predvidivim troškovima postupka.

13. Zbog iznesenog, žalba ovrhovoditelja odbijena je kao neosnovana a pobijana odluka iz točke 3. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-250/21 od 21. siječnja 2021. potvrđeno, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu 22. ožujka 2023.

Sutkinja:

Denis Pancirov Parcen, v. r.