REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2904/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. iz B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik T. H., odvjetnik u K., protiv tuženice D. B. iz B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik H. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i O. u K., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1140/2017-2 od 30. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 415/2017-39 od 13. listopada 2017., u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e :

Ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1140/2017-2 od 30. svibnja 2018., te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica M. N. iz B., D. R., OIB ..., dosjelošću stekla pravo vlasništva na čkbr. 334/2 O. L. u. D. površine 710 čhv i na čkbr. 336 L. v. k. k. u. B. i. k. površine 1075 čhv, obje upisane u zk.ul. 23/A k.o. D. Z., a što je tužena B. D. iz B., D. R., OIB ..., dužna priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos vlasništva na ime tužiteljice, a koju će u slučaju nepriznavanja zamijeniti ova presuda. U slučaju nepriznanja tužbe i tužbenog zahtjeva, tužena je dužna snositi parnični trošak prouzročen ovim postupkom."

II. Nalaže se tužiteljici N. M. iz B., OIB ... da tuženoj D. B. iz B., OIB ..., naknadi parnične troškove u iznosu od 6.969,50 kn sa zateznom kamatom od dana 13. listopada 2017. do isplate, i to po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-415/2017-39 od 13. listopada 2017. u stavku I izreke u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom za utvrđenje da je stekla pravo vlasništva na čk.br. 336 livada vrt kod kuće u B. i kuća površine 1075 čhv upisane u zk.ul. 34/A k.o. D. Z. što je tužena dužna priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos vlasništva na ime tužiteljice a koju će u slučaju ne priznavanja zamijeniti presuda, te se u tom dijelu ista presuda potvrđuje.

II. U preostalom dijelu se uvažava žalba tužiteljice kao osnovana i presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-415/2017-39 od 13. listopada 2017. u dijelu stavka I i stavku II izreke se preinačava i sudi:

1. Utvrđuje se da je tužiteljica M. N. iz B., D. R., OIB ..., stekla pravo vlasništva na čk.br. 334/2 O. L. u D. površine 710 čhv upisane u zk.ul. 23/A k.o. D. Z., a što je tužena B. D. iz B., D. R., OIB ..., dužna priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos vlasništva na ime tužiteljica, a u koju će u slučaju ne priznavanja zamijeniti ova presuda.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak."

3. Protiv drugostupanjske presude u dosuđujućem dijelu (točka II. izreke drugostupanjske presude) reviziju je podnijela tuženica na temelju odredbe iz čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prihvati revizija tuženice i preinači pobijana presuda na način da se u cijelosti odbije žalba i potvrdi prvostupanjska presuda ili da pobijanu drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženice je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 84/14. – dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

6.1. S obzirom da je u ovom predmetu drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, dopuštena je revizija tuženice iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, koja je kao takva i razmatrana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je ona dosjelošću stekla pravo vlasništva na čk.br. 334/2 O. L. u D. površine 710 čhv i na čk.br. 336 L. vrt kod kuće u B. i kuća površine 1075 čhv, obje upisane u zk.ul. 23/A k.o. D. Z., što da je tuženica dužna priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos prava vlasništva, a koju će u slučaju nepriznavanja zamijeniti presuda.

8. Prvostupanjski sud je, nakon iscrpne ocjene izvedenih dokaza utvrdio:

- da je tuženica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetnih nekretnina, time da je uknjižba na tuženicu izvršena na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. A.-A. M. koje je donio javni bilježnik I. A. kao sudski povjerenik Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj O-315/10-5 UPP/OS-61/10-5 od 12. travnja 2010., a kojim je tuženica proglašena oporučnom nasljednicom sada pok. A.-A. M. na temelju oporuke A. M. od 12. prosinca 2009. kojom tuženici ostavlja svu svoju imovinu,

- da tužiteljica tvrdi da je dosjelošću stekla pravo vlasništva, a da je njen posjed pošten jer je sada pok. A. M. još 1982. usmeno darovala predmetne nekretnine njoj i njenom pok. suprugu,

- da nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio navode tužiteljice da je A. M. usmeno darovala njoj i njenom suprugu predmetne nekretnine 1982.,

- da iz iskaza većine svjedoka proizlazi da su tužiteljica i njen suprug godinama nesmetano obrađivali čk.br. 334/2 k.o. D. Z., a da su im u tome prilikom oranja ili dovoženja đubra pomagali neki od saslušanih svjedoka,

- da saslušani svjedoci koji su predniku tužiteljice i tužiteljici pomagali obrađivati predmetno zemljište, imaju samo saznanja da su zemljište obrađivali za njih, a da ne znaju ništa o vlasničkim odnosima, niti o darovanju,

- da je pok. A. M. davala svoju zemlju u najam, a tako da je dala i svjedoku M. M. u najam kčbr. 336 k.o. D. Z., koji je i u posjedu te parcele,

- da su i tužiteljica i njen pok. suprug cijelo utuženo razdoblje posjedovali kč.br. 334/2 k.o. D. Z. na temelju najma jer tužiteljica nije dokazala nikakvu pravnu osnovu temeljem koje bi joj bilo predano u posjed zemljište kč.br. 334/2, kao niti kč.br. 336 k.o. D. Z.,

- da su A. M. i njezin polubratić a sada pokojni I. M. suprug tužiteljice imali zajedničkog pretka J. M. koji je bio djed A. M., a pradjed I. M.,

- da iz povijesnog prikaza zk.uloška 23a proizlazi da u njemu dolaze upisane predmetne nekretnine, te da je tek nasljeđivanjem iza pok. oca J. M., A. M. postala vlasnica predmetnog zemljišta i to na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-423/83 od 11. svibnja 1983. iza pok. oca J. M. koji je prema podacima upisnika umro 16. veljače 1983.,

- da je pok. A. M. još 2008. prodavala predmetno zemljište, time da je isto nudila na prodaju svjedoku I. Š., a od svjedoka M. Š. je tražila da joj nađe kupca, iz čega je utvrđeno da A. M. niti kasnije nije darovala predmetno zemljište predniku tužiteljice i tužiteljici.

9. Na temelju navedenih utvrđenja, ocjenjujući da tužiteljica svoju tužbu radi utvrđenja prava vlasništva temelji na činjenici da je darovanje predmetnog zemljišta izvršeno 1982., pa s obzirom na utvrđenje u postupku da pok. A. M. nije mogla darovati predmetno zemljište jer još nije bilo njeno vlasništvo, prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nema pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, s obzirom da ranije davanje zemljišta na obrađivanje nije osnov za stjecanje prava vlasništva, jer da je tužiteljici i njenom suprugu predmetno zemljište dano samo na korištenje.

9.1. Nadalje, ocjenjujući da tužiteljica i njen suprug nisu bili u poštenom posjedu kč.br. 334/2 k.o. D. Z., jer su isti cijelo vrijeme posjedovanja te nekretnine znali da predmetno zemljište nije njihovo jer su ga dobili samo u najam, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 388. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08. i 38/09. – dalje: ZVDSP) zaključio da protekom potrebnog roka iz čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/81., 53/91., 9/92. i 77/92.) i čl. 159. st. 3. ZVDSP, tužiteljica i njen suprug nisu mogli dosjelošću steći vlasništvo kčbr. 334/2 k.o. D. Z., slijedom čega je u odnosu na tu parcelu prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

9.2. Ocjenjujući da tužiteljica ni u odnosu na kč.br. 336 k.o. D. Z. nije dokazala da je njoj i njenom suprugu A. M. darovala ovo zemljište, niti je dokazala da je u nesmetanom posjedu tog zemljišta, jer to zemljište obrađuje M. M. koji je iskazao da je dozvolu za obrađivanje dobio od A. M., prvostupanjski sud je i u odnosu na navedenu parcelu odbio predmetni tužbeni zahtjev.

10. Drugostupanjski sud je u odnosu na kč.br. 336 k.o. D. Z. potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na 368. st. 1. ZPP zaključujući da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio u odnosu na tu parcelu predmetni tužbeni zahtjev, s obzirom da se tužiteljica i njezin sada pokojni suprug I. M. nisu nalazili u posjedu te nekretnine jer istu od 2000. nesmetano i samostalno obrađuje M. M. na osnovu usmene dozvole A.-A. M., koja činjenica osnovano dovodi u sumnju tvrdnje tužiteljice da je A.-A. M. tu nekretninu usmeno darovala svom polubratiću I. M. 1982. ili 1983.

11. Međutim, drugostupanjski sud je u odnosu na kč.br. 334/2 k.o. D. Z. primjenom odredbe čl. 373.a ZPP utvrdio:

- da se tužiteljica zajedno sa svojim suprugom I. M. više od 30 godina nalazila u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne čk.br. 334/2 k.o. D. Z., a što da je utvrđeno na temelju iskaza svjedoka I. P., B. B., V. S., A. P., V. Ž., I. Š. i M. Š.,

- da iz iskaza svjedoka V. Ž. proizlazi da je njemu A. M. rekla da je predmetne nekretnine dala odnosno poklonila I. M.,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je pok. A. M. usmeno darovala predmetne nekretnine njenom pok. suprugu I. M. uz istovremenu predaju u posjed 1982. ili 1983. i da ih od tada nitko nije smetao u posjedu kč.br. 334/2, da je njen suprug umro 14. svibnja 2013., a da je tužiteljica nakon toga nastavila samostalni i nesmetani posjed te parcele sve do 5. rujna 2013., kada ju je fizički napao suprug tuženice.

11.1. Na temelju navedenih utvrđenja, drugostupanjski sud je ocijenio da su tužiteljica i njezin sada pokojni suprug I. M. dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. st. 3. ZVDSP, kao pošteni posjednici, odnosno temeljem odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO kao savjesni posjednici nesmetanim posjedovanjem više od 30 godina do utuženja stekli vlasništvo predmetne kč.br. 334/2 k.o. D. Z., a da tuženica u tijeku postupka nije dokazala u skladu s odredbom čl. 18. st. 5. ZVDSP i čl. 72. st. 3. ZOVO da je posjed tužiteljice i njezinog sada pokojnog supruga na kč.br. 334/2 nepošten, odnosno nesavjestan.

11.2. Navedeno temelji na ocjeni da iskaza svjedoka V. Ž. iz kojeg da proizlazi da je sada pokojna A.-A. M. za svog života tu nekretninu dala odnosno poklonila svom polubratiću I. M., suprugu tužiteljice.

11.3. Zbog navedenog, drugostupanjski sud je ocijenio da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su tužiteljica i njen suprug svo vrijeme posjedovali predmetnu kč.br. 334/2 k.o. D. Z. na temelju najma, kao i da su se tužiteljica i njen suprug nadali darovanju predmetnih nekretnina od strane A. M., iz razloga što iz iskaza svjedoka i tužiteljice ne proizlazi da bi predmetne nekretnine A.-A. M. dala u najam tužiteljici i njenom suprugu, niti da bi se tužiteljica i njezin suprug nadali darovanju predmetnih nekretnina od A.-A. M. u vrijeme kada tvrde da je darovanje bilo izvršeno.

12. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

13. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženica izrijekom i sadržajno temelji na tvrdnji o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 373.a ZPP te čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, učinjenim pred drugostupanjskim sudom.

14. Osnovano tuženica ukazuje na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

15. Nadalje, tvrdnja je revidentice da je drugostupanjski sud koji je postupio na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, jer izvedene dokaze, svakog zasebno i sve zajedno, nije ocijenio ni savjesno ni brižljivo, što se najprije odnosi na ocjenu izvedenih personalnih dokaza koje dokaze je u cijelosti propustio ocijeniti, te da je radi pogrešne primjene procesnih pravila izveo nepravilne zaključke o relevantnim činjenicama, a što je bilo od utjecaja na donošenje nepravilne i nezakonite pobijane presude.

16. Postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tuženica obrazlaže time što o ključnoj činjenici, da je A. M. darovala predmetne nekretnine pokojnom suprugu tužiteljice 1982., iako tada te nekretnine nisu bile u njenom vlasništvu već u vlasništvu treće osobe J. M., oca A. M., a da je na tim nekretninama ista postala vlasnicom godinu dana iza navodnog darovanja, tek 1983. (nakon što je vlasništvo stekla nasljeđivanjem iza svog pokojnog oca koji je umro 16. veljače 1983.), drugostupanjski sud u razlozima presude nije ništa naveo, pa da zbog toga presudu nije moguće ispitati.

16.1. Postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP tuženica obrazlaže i time da o činjenici duljine posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužiteljice i njenog supruga postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, s obzirom da svjedoci I. P., B. B., V. S., A. P., I. Š. i M. Š. nisu potvrdili navode iz pobijane presude da je posjed tužiteljice i njenog supruga trajao duže od 30 godina.

16.2. Nadalje, tuženica navodi da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i zbog toga što drugostupanjska presuda ne daje razloge o bitnim činjenicama- pravnom osnovu stjecanja predmetne nekretnine, o kojoj su svjedoci u svojim iskazima naveli da je suprug tuženice kupio te nekretnine od A. M. (svjedok V. S.) odnosno da je suprug tužiteljice predmetnu zemlju stekao kada se dijelila zadruga (svjedok A. P.), a svjedok M. M. da nije nikada čuo da bi A. M. darovala ova zemljišta tužiteljici i njenom pokojnom suprugu, pa da se pobijana presuda ne može ispitati.

16.3. Tuženica navodi da se pobijana presuda ne može ispitati ni zbog toga što drugostupanjski sud ne samo nije ocijenio iskaze svjedoka I. Š. i M. Š. (kao ni ostalih saslušanih svjedoka), već i zbog toga što nije dao razloge kako je to A. M. prodavala 2008. predmetne nekretnine koje je navodno darovala još 1982. i zbog čega nije povjerovao iskazu tih svjedoka koji su naveli (I. Š.) da je njemu A. M. nudila oba zemljišta da ih kupi 2008., da je na temelju te ponude otišao u katastar vidjeti tko je vlasnik, odnosno posjednik tih nekretnina, ali da nije kupio te nekretnine jer se s A. M. nije dogovorio o cijeni, te (M. Š.) da su obje nekretnine bile u vlasništvu A. M. koja je njemu nagovijestila 2008. ili 2009. da bi prodala predmetno zemljište i da joj on nađe kupca.

16.4. Tuženica osnovano navodi da se drugostupanjska presuda ne može ispitati ni zbog toga što ne sadrži razloge o tome zašto drugostupanjski sud smatra da je tužiteljica jedina nasljednica iza svog pokojnog supruga, za kojeg je u drugostupanjskoj presudi utvrđeno da mu je pokojna A. M. darovala za života predmetnu nekretninu.

17. Osnovana je tvrdnja tuženice da je drugostupanjski sud, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a ZPP, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

18. Naime, odredbom čl. 373.a ZPP propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (st. 1.). Prigodom donošenja odluke iz. stavka 1. toga članka, drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio (st. 2).

18.1. Navedenom zakonskom odredbom odstupljeno je od načela neposrednosti koje traži da između suda i izvora informacija ne bude posrednika i da sud koji zapaža procesni materijal bude onaj isti sud koji odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava.

18.2. U situaciji kad drugostupanjski sud koristi ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, dakle ovlaštenje da odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava iako nije sud koji neposredno zapaža procesni materijal, drugostupanjski sud izvedene dokaze mora, jednako kao i prvostupanjski sud, ocjenjivati na način propisan odredbom čl. 8. ZPP. Pritom treba dati i dodatne razloge o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu, kao sudu koji je neposredno zapažao procesni materijal.

18.3. Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19. U postupku je izveden veći broj dokaza i to uvidom u priložene isprave, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka I. P., B. B., V. S., A. N., M. M., I. Š., M. Š., A. P. i V. Ž., kao i saslušanjem tužiteljice kao stranke.

19.1. Međutim, osnovano tuženica navodi u reviziji da je donoseći pobijanu presudu drugostupanjski sud propustio ocijeniti sve provedene dokaze i to iskaz naprijed navedenih saslušanih svjedoka kao i iskaz tužiteljice, te je propustio dati razloge o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu ovih dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu o činjenici raspolaganja predmetnom nekretninom 1982. navodnim usmenim darovanjem izvršenim po pok. A. M. suprugu pok. tužiteljice u trenutku dok ista još nije bila vlasnica te nekretnine, zatim o činjenici osnova i duljine trajanja posjeda tužiteljice i njenog supruga, o činjenici (ne)savjesnosti, odnosno (ne)poštenja posjeda tužiteljice i njenog supruga, o pravnom osnovu posjedovanja i stjecanja predmetne nekretnine.

20. Dakle, ne ocijenivši iskaze navedenih svjedoka i tužiteljice, te ne dajući razloge zbog čega ne prihvaća ocjenu ovih dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu, drugostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude, zbog čega je pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

21. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v. r.