Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-152/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V., iz S., B. .., OIB: …, zastupane po odvjetnicima iz O. d. L.&p. d.o.o., Z., protiv tuženika P. S. d.o.o., S., M. B. .., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1358/2020-33 od 11. studenog 2022., u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o

Žalba se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, a u neznatnom dijelu prihvaća i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1358/2020-33 od 11. studenog 2022. se:

a) ukida u dijelu točke I. u kojem je tuženiku naloženo plaćanje zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima,

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I . i točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku P. S. d.o.o., S., M. B. .., OIB: …, isplatiti tužiteljici A. V., iz S., B. .., OIB: …, s naslova razlike plaće bruto iznos od 103.367,64 kune/13.719,24 eura1, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku

- na iznos od 986,85 kn od 15. prosinca 2015.g. do isplate;

- na iznos od 986,85 kn od 15. siječnja 2016.g. do isplate;

- na iznos od 1.085,22 kn od 15. veljače 2016.g. do isplate;

- na iznos od 1.085,22 kn od 15. ožujka 2016.g. do isplate;

- na iznos od 1.085,22 kn od 15. travnja 2016.g. do isplate;

- na iznos od 1.085,22 kn od 15. svibnja 2016.g. do isplate;

- na iznos od 1.085,22 kn od 15. lipnja 2016.g. do isplate;

- na iznos od 1.085,22 kn od 15. srpnja 2016.g. do isplate;

- na iznos od 1.085,22 kn od 15. kolovoza 2016.g. do isplate;

- na iznos od 1.085,22 kn od 15. rujna 2016.g. do isplate;

- na iznos od 1.085,22 kn od 15. listopada 2016.g. do isplate;

- na iznos od 1.085,22 kn od 15. studenog 2016.g. do isplate;

- na iznos od 1.070,42 kn od 15. prosinca 2016.g. do isplate;

- na iznos od 976,70 kn od 15. siječnja 2017.g. do isplate;

- na iznos od 1.467,55 kn od 15. veljače 2017.g. do isplate;

- na iznos od 1.467,55 kn od 15. ožujka 2017.g. do isplate;

- na iznos od 1.467,55 kn od 15. travnja 2017.g. do isplate;

- na iznos od 1.467,54 kn od 15. svibnja 2017.g. do isplate;

- na iznos od 1.467,55 kn od 15. lipnja 2017.g. do isplate;

- na iznos od 1.467,55 kn od 15. srpnja 2017.g. do isplate;

- na iznos od 1.467,55 kn od 15. kolovoza 2017.g. do isplate;

- na iznos od 1.467,55 kn od 15. rujna 2017.g. do isplate;

- na iznos od 1.467,55 kn od 15. listopada 2017.g. do isplate;

- na iznos od 1.467,55 kn od 15. studenog 2017.g. do isplate;

- na iznos od 1.467,55 kn od 15. prosinca 2017.g. do isplate;

- na iznos od 1.467,55 kn od 15. siječnja 2018.g. do isplate;

- na iznos od 1.786,82 kn od 15. veljače 2018.g. do isplate;

- na iznos od 1.751,09 kn od 15. ožujka 2018.g. do isplate;

- na iznos od 1.786,82 kn od 15. travnja 2018.g. do isplate;

- na iznos od 1.786,82 kn od 15. svibnja 2018.g. do isplate;

- na iznos od 1.786,82 kn od 15. lipnja 2018.g. do isplate;

- na iznos od 1.786,82 kn od 15. srpnja 2018.g. do isplate;

- na iznos od 1.659,40 kn od 15. kolovoza 2018.g. do isplate;

- na iznos od 1.269,81 kn od 15. rujna 2018.g. do isplate;

- na iznos od 1.444,91kn od 15. listopada 2018.g. do isplate;

- na iznos od 1.269,81 kn od 15. studenog 2018.g. do isplate;

- na iznos od 1.571,17 kn od 15. prosinca 2018.g. do isplate;

- na iznos od 1.464,85 kn od 15. siječnja 2019.g. do isplate;

- na iznos od 1.481,00 kn od 15. veljače 2019.g. do isplate;

- na iznos od 1.740,81 kn od 15. ožujka 2019.g. do isplate;

- na iznos od 2.273,12 kn od 15. travnja 2019.g. do isplate;

- na iznos od 2.273,12 kn od 15. svibnja 2019.g. do isplate;

- na iznos od 2.273,12 kn od 15. lipnja 2019.g. do isplate;

- na iznos od 2.273,11 kn od 15. srpnja 2019.g. do isplate;

- na iznos od 2.273,12 kn od 15. kolovoza 2019.g. do isplate;

- na iznos od 2.273,12 kn od 15. rujna 2019.g. do isplate;

- na iznos od 2.273,12 kn od 15. listopada 2019.g. do isplate;

- na iznos od 1.767,38 kn od 15. studenog 2019.g. do isplate;

- na iznos od 2.273,12 kn od 15. prosinca 2019.g. do isplate;

- na iznos od 2.273,12 kn od 15. siječnja 2020.g. do isplate;

- na iznos od 2.607,16 kn od 15. veljače 2020.g. do isplate;

- na iznos od 2.607,16 kn od 15. ožujka 2020.g. do isplate;

- na iznos od 2.607,16 kn od 15. travnja 2020.g. do isplate;

- na iznos od 2.607,16 kn od 15. svibnja 2020.g. do isplate;

- na iznos od 2.607,17 kn od 15. lipnja 2020.g. do isplate;

- na iznos od 2.607,16 kn od 15. srpnja 2020.g. do isplate;

- na iznos od 2.607,16 kn od 15. kolovoza 2020.g. do isplate;

- na iznos od 2.607,16 kn od 15. rujna 2020.g. do isplate;

- na iznos od 2.607,16 kn od 15. listopada 2020.g. do isplate;

- na iznos od 2.607,16 kn od 15. studenog 2020.g. do isplate;

a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća pojedinog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 19.187,50 kn/2.546,62 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od dana presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle radi svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

3. Na žalbu je odgovoreno i predloženo istu kao neosnovanu odbiti.

4. Žalba je u pretežitom dijelu neosnovana..

5. Predmet spora zahtjev je za isplatu razlike plaće.

6. Tužiteljica je tvrdila da joj je tuženik, koji je njezin poslodavac, isplaćivao manju plaću od pripadajuće, obračunavajući joj plaću prema osnovici manjoj nego je ona na koju je imala pravo, a tuženik je to osporavao.

7. Sporno je, dakle, bilo pitanje što predstavlja osnovicu po kojoj je tužiteljici u utuženom razdoblju trebala biti obračunata i isplaćena plaća.

8. Mjerodavan je članak 17. Pravilnika o radu (u daljnjem tekstu: Pravilnik) tuženika kojim je propisano da je osnovna plaća radnika novčani iznos kojeg poslodavac mjesečno obračunava i isplaćuje radniku za rad u punom radnom vremenu i prosječno ostvareni radni učinak u odnosu na plan ili normu, da osnovna plaća radnika predstavlja umnožak ostvarene osnovice plaće i utvrđenog koeficijenta za radno mjesto na kojem radnik obavlja posao, a osnovicu za obračun osnovne plaće utvrđuje poslodavac, a ona za radno mjesto s najnižim koeficijentom ne može biti manja od iznosa zakonom propisane najniže osnovice za obračun i plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje.

9. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je plaća tužiteljice određena kao umnožak najniže mjesečne osnovice za obračun doprinosa za obvezna osiguranja i koeficijenta za njezino radno mjesto koji iznosi (nesporno je) 2,99, a na temelju financijskog vještačenja utvrdio je razliku između plaće koju je tužiteljica primala u utuženom razdoblju i one koju je prema navedenom obračunu trebala primati, u skladu s čime je i postavila tužbeni zahtjev.

10. Prvostupanjski je sud odbio prigovor zastare pozivajući se na odredbu članka 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 - u daljnjem tekstu: ZR) kojim je propisan petogodišnji zastarni rok za potraživanja iz radnih odnosa, s obzirom da ni jedno od utuženih potraživanja nije dospjelo unatrag više od pet godina prije podnošenja tužbe.

11. Ispitujući, povodom žalbe, pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti. Na neku bitnu povredu ni žalitelj u žalbi posebno ne ukazuje.

12. Za žalitelja je sporno pitanje pravilne primjene materijalnog prava, odnosno pogrešnog tumačenja navedenog članka 17. njegovog Pravilnika, te zastare prava tražiti isplatu razlike plaće, u smislu odredbe članka 373. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu: ZOO).

12.1. Tuženik je tijekom postupka, a to ponavlja i u žalbi, tvrdio da je, prema odredbi članka 17. Pravilnika, on taj koji određuje osnovicu za obračun plaće, a da samo za radno mjesto s najnižim koeficijentom ta osnovica ne može biti manja od iznosa zakonom propisane najniže osnovice za obračun i plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje.

12.2. Unatoč navedenoj tvrdnji tuženik nije pružio nikakav dokaz da bi on u utuženom razdoblju donosio bilo kakvu/e odluku/e o osnovici za obračun plaće, pa to ne čini čak ni sada u žalbi, što i ne bi bilo dopušteno s obzirom na odredbu članka 352. stavak 1. ZPP-a, kojom je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, već tvrdi da je tuženiku vještak trebao naložiti dostavu Odluke o visini osnovice plaće za sporno razdoblje, što je pak neutemeljeno s obzirom da je, sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZPP-a, obveza stranaka iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

12.3. Tuženikovo tumačenje članka 17. Pravilnika značilo bi da se osnovica za obračun plaće povećava samo za radna mjesta s najnižim koeficijentom, što bi značilo i teoretsku mogućnost da ona dosegnu i preteknu plaće radnih mjesta s većim, pa i najvećim koeficijentom, što je nelogično i neprihvatljivo i protuargument je žalbenom argumentu da tumačenjem spornog članka Pravilnika na način kako to čini prvostupanjski sud, se unikatno u Republici Hrvatskoj povećava plaća svim zaposlenicima tuženika direktno – novom Uredbom o minimalnoj plaći.

13. Slijedom navedenog neosnovano žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio članak 17. tuženikovog Pravilnika.

14. Neosnovano se žalitelj poziva i na zastaru prava tužiteljice, temeljeći tu svoju tvrdnju na odredbi članka 373. stavak 1. ZOO-a, jer ovdje nije riječ o potraživanjima propisanim odredbom članka 372. stavak 1. ZOO-a, na koje se odnosi odredba članka 373. stavak 1. ZOO-a.

15. Činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila šef računovodstva tuženika, u okviru koje organizacijske jedinice tuženika se svakako vrši i obračun plaća, ni po mišljenju ovog suda ne predstavlja zapreku za traženje isplate razlike plaće. Tuženik svojim ostalim tvrdnjama, kojim osporava da bi tužiteljici pripadala plaća prema većoj osnovici od one po kojoj joj je obračunavana i isplaćivana, upravo tvrdi da nije bilo grešaka prilikom obračuna plaća, dakle da tužiteljica svakako nije odgovorna što joj je obračunavana i isplaćivana plaća prema nižoj osnovici od pripadajuće.

16. Pravilnom primjenom materijalnog prava, međutim, nije se mogao tuženik obvezati platiti tužiteljici zatezne zakonske kamate na iznos bruto plaće u dijelu u kojem se odnosi na porez na dohodak i prirez tom porezu, budući se zatezne zakonske kamate duguju tek od dospijeća tražbina, a dospijeće ovih svota nastaje tek s isplatom neto plaće, koju žalitelj ima tek isplatiti tužiteljici po ovoj presudi. Kako je u tom dijelu tužiteljica i bila izmijenila tužbeni zahtjev na ročištu održanom 28. rujna 2022. (list spisa 260), više ni ne zahtijevajući pobijanom presudom dosuđenu kamatu, to je u ovom dijelu bilo moguće samo ukinuti pobijanu presudu ne i odbiti tužbeni zahtjev kojeg nije ni bio, radi čega je odlučeno kao pod a) izreke ove drugostupanjske presude.

17. Slijedom navedenog, budući su ostali žalbeni navodi neosnovani to je odlučeno kao pod b) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 22. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Emir Čustović v.r.