Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

31000 Osijek, Europska avenija 7

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P.Krešimira IV br.3

Poslovni broj: 62 Pn-99/2021-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sutkinji toga suda Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja P. B., OIB:… iz D. M., , zastupanog po punomoćniku L. K., odvjetniku iz O., protiv tuženika G. osiguranje d.d., OIB:… iz Z., …, zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz O., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. veljače 2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za donošenje i objavu presude 22. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku G. osiguranje d.d., OIB:… iz Z., da tužitelju P. B., OIB:… iz D. M., isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 1.435,35 EUR-a[1] /10.814,63 kn, uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata obračunatih na navedeni iznos za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućih od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno 22. ožujka 2023., a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 1.422,62 eura[2] / 10.718,73 kn uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata obračunatih na utvrđeni iznos za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućih od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno 22. ožujka 2023. kao dana dospijeća, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, iznad dosuđenog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu 28. svibnja 2021. tužbu protiv tuženika radi naknade štete.

1.1. U činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da se 21. prosinca 2019. godine u 14:20 sati u Đ. dogodila prometna nesreća, koju je prouzročio osiguranik tuženika A. Š., iz P., T. U. …, upravljajući vozilom VW Golf, registarskih oznaka …, a svojstvo osiguranika tuženika za navedenog proizlazi iz police broj 321073798145.

1.2.Prometna nesreća se dogodila na način da je tuženikov osiguranik upravljao svojim vozilom iza kamiona i pokušavao ga zaobići. U namjeri da provjeri da li mu u susret dolazi neko vozilo, svojim vozilom je prešao na lijevu traku u kojem trenutku je naišao tužitelj sa svojim vozilom. Tužitelj je pokušao izbjeći kontakt s vozilom tuženikovog osiguranika sklanjajući se uz rub ceste, međutim tuženikov osiguranik se nije uspio svojim vozilom vratiti u svoju prometnu traku te je svojim vozilom oštetio retrovizor na vozilu tužitelja. Tuženikov osiguranik nije htio zaustaviti vozilo, iako je znao da je prouzročio ovaj štetni događaj te je nastavio vožnju u svome pravcu. Tužitelj je okrenuo svoje vozilo i pokušao sustići tuženika te je tako vozio za njim oko 2 kilometra. Kada je tuženikov osiguranik skrenuo na benzinsku postaju, tužitelj se isto tamo zaustavio. Tuženikov osiguranik je bio vidno uzrujan, ali je priznao događaj na opisani način i prihvatio da se sačini Europsko izvješće. Tužitelj je popunjavao obrazac, iako do tada nikada nije to činio pa je sam Europski izvještaj u nekim segmentima manjkav, s tim da je tužitelj čak zvao svog osiguravatelja kako bi se s njime savjetovao kako da popuni određene rubrike. Nadalje, tužitelj tvrdi da je 27. prosinca 2019. prijavio štetu kod tuženika te s naprijed opisanim događajem upoznao tuženika na način da je popunio Prijavu i odštetni zahtjev iz osiguranja. Tuženik je 11. veljače 2020. pisanim putem izvijestio tužitelja da odbija njegov zahtjev za naknadu štete, a isto to je učinio svojim dopisom od 20. svibnja 2020. odgovarajući na prigovor tužitelja.

1.3. Naime, tuženik je odbio tužiteljev zahtjev uz obrazloženje da tuženikov osiguranik izričito osporava odgovornost za izazivanje prometne nesreće, a očevid nisu obavili djelatnici nadležne Policijske postaje te se utvrđenje činjeničnog stanja vrši na osnovi izjavi sudionika prometne nezgode i na osnovi fotoelaborata oba vozila sudionika i utvrđivanja oštećenja na vozilima. Tužitelj smatra da tuženik pokušava izbjeći odgovornost, iako je tuženikov osiguranik pred tužiteljem i svjedokom priznao krivicu, a što je vidljivo i iz njegove poruke u kojoj navodi kako je njemu odbijen zahtjev za naknadu štete, ali da će njegovo osiguranje, odnosno tuženik, pokriti štetu tužitelju. Kasnije je tuženikov osiguranik porekao krivnju.

1.4. Tužitelj je u Prijavi štete kod tuženika opisao i skicirao štetni događaj. Tuženikov osiguranik neosnovano tvrdi da nema njegove odgovornosti, jer je očigledno ako je ispred tuženikovog osiguranika vozio kamion, dakle tuženikov osiguranik je bio iza kamiona i pokušao preteći taj kamion. Tuženikov osiguranik je izašao iz svoje prometne trake, kako bi se uvjerio da li mu dolaze vozila u susret i da li je moguće da pretekne kamion. Ako je tužitelj dolazio u susret kamionu i tuženikovom osiguraniku, onda nije moguće da je tužitelj prešao na traku tuženikovog osiguranika, jer bi u tome slučaju svojim vozilom udario u kamion, a ne u vozilo tuženikovog osiguranika.

1.5. Tužitelj je na svome vozilu imao štetu, koja je utvrđena i evidentirana zapisnikom od 3. siječnja 2020., a koju je štetu uklonio u ovlaštenom servisu i sam snosio trošak koji je kasnije potraživao od tuženika. Međutim, tuženik je to odbio. Za odvjetničke usluge sastava prigovora tužitelj je imao trošak u iznosu od 937,50 kn, koji mu je prouzročio tuženik.

1.6. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka naloži tuženiku isplatu imovinske štete u iznosu od 10.814,63 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Tužitelj je naknadno podneskom od 2. siječnja 2023. iskazao predmetni tužbeni zahtjev u službenoj valuti Republike Hrvatske na način da potražuje isplatu od 1.435,35 EUR-a / 10.814,63 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate, a na glavnoj raspravi od 16. veljače 2023. tužitelj je u pogledu određivanja kamata u točci I. i II. umjesto riječi "pa do isplate" uredio zahtjev na način da isti glasi: "a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, smatrajući isti neosnovanim. Naime, tuženik je osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, budući je u postupku likvidacije štete osiguranik tuženika dao izjavu o prometnoj nesreći, i to da se prometna nesreća dogodila na način da je tužitelj prešao na osiguranikovu kolničku traktu te da je do kontakta retrovizora vozila došlo krivnjom tužitelja. Obzirom na kontradiktorne tvrdnje sudionika prometne nesreće, tuženik se tužbenom zahtjevu protivi glede osnove, a osporava i visinu, jer tužitelj potražuje osnovicu predmetnog računa i pripadajući PDV, dok na PDV ne bi imao pravo ukoliko je tuženik obveznik PDV-a pa predlaže na tu okolnost saslušati tužitelja, a po potrebi i pribavom podataka od Porezne uprave. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka saslušanjem tužitelja te svjedoka A. Š., S. B. i B. B., tuženik je učinio nespornim odgovornost svojeg osiguranika za uzrokovanje štete na vozilu tužitelja, dok je u preostalom dijelu ostao kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda.

5. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja i svjedoke: B. B., S. B. i A. Š.. Pročitana je dokumentacija dostavljena uz tužbu na listu 5-10 spisa (prijava i odštetni zahtjev od 27.12.2019. te tuženikovi dopisi, zapisnik o izvidu štete na vozilu, račun R. d.o.o. od 23.1.2020. i dr.) te izvršen uvid u ispis SMS poruka na listu 12-14 i prigovor oštećenika na listu 15-16 spisa. Pročitan je odgovor na tužbu tuženika na listu 20-22 i na listu 24-26 spisa, podnesak tuženika od 17.rujna 2022. te je izvršen uvid u fotografije vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći na listu 43-70 spisa, pročitan je podnesak tužitelja od 2. siječnja 2023. na listu 95 i izvršen uvid u dostavljene podatke o uplati putnog troška svjedoku na listu 100 i 103 spisa.

6. Na izvedene materijalne dokaze nije bilo primjedbi niti prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

7. Na temelju svih izvedenih dokaza nesporno su utvrđene sljedeće činjenice:

-da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 21. prosinca 2019. u Đ. oštećen retrovizor na vozilu tužitelja marke Audi A4 reg.oznake …, a kojim je vozilom upravljao sin tužitelja B. B.;

-da je za štetu retrovizora na vozilu tužitelja odgovoran osiguranik tuženika A. Š., koji je kritične zgode upravljao vozilom VW Golf reg. oznake …;

-da je vozilo osiguranika tuženika u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj 321073798145;

-da je tužitelj prije podnošenja ove tužbe podnio tuženiku prijavu štete u svezi prometne nezgode od 21. prosinca 2019., kao i zahtjev za naknadu štete, ali je tuženik odbio naknaditi štetu tužitelju, smatrajući da njihov osiguranik A. Š. nije odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu i štetu koja je nastala na vozilu tužitelja;

-da stranke nisu zvale policiju nakon prometne nezgode od 21. prosinca 2019., već su B. B. i A. Š. ispunili izvješće o prometnoj nezgodi.

8. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva tužitelja, budući da tuženik osporava navode tužitelja da je isti imao trošak za štetu koju je pretrpio u predmetnoj prometnoj nesreći u iznosu od 9.877,13 kn, zbog oštećenja retrovizora.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 23/15, 70/19, 80/22, 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade imovinske štete zbog oštećenja retrovizora u cijelosti osnovan, kao i zahtjev za isplatu troška koji je tužitelj imao zbog sastava prigovora tužitelja kao oštećenika od 27. ožujka 2020. tuženiku.

10. Naime, temeljem odredbe čl. 7 . st. 1. Zakona o parničnom postupku, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

11. Člankom 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

12. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbi čl. 221.a Zakona o parničnom postupku.

13. U konkretnom slučaju, a u smislu citiranih zakonskih odredaba, sud smatra da je tužitelj dokazao i osnovanost i visinu zahtjeva za naknadu štete. Ovakav zaključak proizlazi iz svih izvedenih dokaza, kako personalnih tako i materijalnih.

14. Iz iskaza tužitelja P. B., saslušanog na glavnoj raspravi od 28. lipnja 2022. (list 73 spisa), nedvojbeno proizlazi da mu je iz pričanja B. B. poznato da se 21. prosinca 2019. dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali sin tužitelja B. B., upravljajući vozilom Audi A4 reg oznake … i osiguranik tuženika A. Š.. Osiguranik tuženika je prouzrokovao prometnu nesreću, budući je vozio iza kamiona i htio ga pretjecati, a B. B. je nailazio iz suprotnog smjera te je došlo do oštećenja retrovizora na oba automobila. Vozač A. Š. je priznao krivnju za oštećenje retrovizora, odnosno prometnu nezgodu, ali je kasnije to osporavao. Osiguranik tuženika A. Š. nije zaustavio svoj automobil, iako je on odgovoran za prometnu nesreću, već je nastavio voziti pa se B. B. zaustavio i okrenuo automobil te vozio za automobilom Golf kojim je upravljao A. Š. sve dok se isti nije zaustavio na benzinskoj postaji, gdje je sin tužitelja također stao i razgovarao s A.. Snaha je htjela da zovu policiju, ali budući da je A. Š. priznao krivnju i rekao da ne zovu policiju jer će dobiti kaznu, a kako se nije radilo o većoj šteti, B. nije zvao policiju već je ispunio Europsko izvješće o prometnoj nezgodi. Vozilo Audi A4 kojim je upravljao B. B. je vlasništvo obrta tužitelja E., a tužitelj je obveznik plaćanja PDV unazad 20 godine i još uvijek je obveznik plaćanja istog. Štetu na automobilu je rješavao sin tužitelja B. B..

15. Prema suglasnim iskazima svjedoka S. B. i B. B. utvrđen je način nastanka prometne nesreće od 21. prosinca 2019., odnosno da su se toga dana vraćali iz Z. te je vozilo Golf 6 kod mjesta Đ. dolazilo iz suprotnog smjera, pokušavajući pretjecati kamion, dok se tužitelj svojim vozilom mimoilazio s kamionom te je osiguranik tuženika kao vozač Golfa prešao djelom na njihov prometni trak i došlo je do sudara retrovizora. U toj prometnoj nesreći su oštećeni retrovizori na oba automobila, ali vozač Golfa se nije zaustavio nego je nastavio voziti pa se tužitelj okrenuo i nastavio voziti za njim. Kada se osiguranik tuženika zaustavio na benzinskoj postaji pored mjesta K., tužitelj je također zaustavio automobil i razgovarao s vozačem Golfa A. Š., koji je tada priznao da je on kriv za prometnu nezgodu, odnosno štetu na vozilu tužitelja. S. B. je htjela da zovu policiju, ali su njih dvojica mislili da je bolje da ne zovu policiju, jer bi A. Š. dobio kaznu i imali bi veće troškove, a ovako bi im osiguranje pokrilo štetu. Stoga su ispunili Europsko izvješće o prometnoj nezgodi, a kako je to prvi puta da ga je B. B. ispunjavao, nije znao da se u istome mora napisati tko preuzima odgovornost za prometnu nezgodu, već su napisali kako se prometna nesreća dogodila, odnosno da je osiguranik tuženika pretjecao kamion, a nacrtali su otprilike kako se to dogodilo. Kasnije je osiguranik tuženika osporavao odgovornost za prometnu nesreću te tužitelju nije isplaćena nikakva naknada štete koju je pretrpio u predmetnoj prometnoj nesreći.

16. Sud prihvaća iskaze tužitelja i svjedoka S. B. i B. B., jer su iskazivali uvjerljivo, razložno i sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu (prijava i odštetni zahtjev iz osiguranja AO, zapisnik o izvidu štete i račun za popravak).

17. Svjedok A. Š., osiguranik tuženika, saslušan na glavnoj raspravi 17. siječnja 2023. iskazivao je da je 21. prosinca 2019. na ulazu u mjestu Đ. na magistralnoj cesti upravljao osobnim automobilom VW Golf reg. oznake … te je vozio u koloni vozila, a ispred njegovog vozila je bio kamion. Svjedok navodi da je vozio bliže sredini ceste, kao i vozač iz suprotnog smjera te su im se zakačili retrovizori u vožnji. Nije odmah zaustavio vozilo, iako je čuo udarac, već je nastavio voziti do prve benzinske postaje. Vozač automobila B. B. je također, zajedno s jednom ženskom osobom zaustavio vozilo na benzinskoj postaji te je tražio da svjedok prizna krivnju za taj događaj, ali svjedok nije htio priznati krivnju. Ženska osoba koja je bila s B. B. je također izašla iz automobila na benzinskoj postaji i mogla je čuti njihov razgovor. Nakon što su svjedoku predočene SMS poruke na listu 12-14 spisa, svjedok je izjavio da je točno da su on i B. B. razmjenjivali te poruke. Na upit je izjavio da misli da je u izvješću svome osiguranju napisao da je prometne nezgodne došlo zato što su on i vozač iz suprotnog smjera vozili bliže sredini ceste.

18. Iskaz svjedoka A. Š. u dijelu u kojem je iskazivao o načinu nastanka prometne nesreće od 21. prosinca 2019. te da on nije kriv za prometnu nesreću sud ne prihvaća kao istinit, jer je neživotan, nelogičan i suprotan materijalnoj dokumentaciji u spisu te suglasnim iskazima svjedoka B. B. i S. B., kao i ispisu SMS poruka između njega i B. B.

19. Kako je osiguranik tuženika A. Š. iskazivao u ovom postupku suprotno Europskom izvješću o prometnoj nezgodi koji je popunjavao vezano za predmetnu prometnu nesreću, punomoćnik tuženika je na glavnoj raspravi od 16. veljače 2023. učinio nespornim odgovornost osiguranika tuženika za predmetnu prometnu nesreću.

20. Šteta na vozilu tužitelja reg. oznake … proizlazi iz fotografija koje je tuženik dostavio u spis uz podnesak od 17. svibnja 2022. te prijave i odštetnog zahtjeva, zapisnika tuženika o izvidu štete na vozilu, a posebice izračuna R. d.o.o. na listu 10 spisa.

21. Prema računu R. d.o.o. na listu 10 spisa proizlazi da je tužitelj morao platiti za popravak štete na vozilu ukupno 9.877,13 kn (sada 1310,92 EUR-a[3] ).

22. Tužitelju pripada pravo na naknadu štete na temelju odredbe čl. 1085. st. 3. i 4. te čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08), a visina naknade štete je utvrđena prema računu R. d.o.o. od 23. siječnja 2020.

23. Za napomenuti je da sud smatra da u ovom predmetu ne bi bilo svrsishodno provoditi prometno vještačenje, iako je tužitelj predložio provođenje istog. Ovo stoga što je šteta na automobilu tužitelja otklonjena još prije tri godine u ovlaštenom servisu R. d.o.o. O., a ne postoji relevantna materijalna dokumentacija za prometno vještačenje budući da policija nije izlazila radi očevida utvrditi sve okolnosti nastanka prometne nesreće i štete na vozilu (ne postoji zapisnik o očevidu niti foto elaborat oštećenja na vozilu koji sačinjava nadležna policijska postaja) te imajući u vidu da isto nije svrsishodno obzirom na materijalnu dokumentaciju na temelju koje se može utvrditi visina štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnoj prometnoj nesreći, a koju dokumentaciju tuženik nije ničim osporio.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 151., čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

25. Tužitelj potražuje trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 248,85 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 53,08 EUR, zastupanje na ročištu od 20. travnja 2021. iznos od 248,85 EUR, naknada za izbivanje pisarnice za vrijeme puta iznos od 62,21 EUR, naknada prijevoza osobnim automobilom 37,27 EUR, zastupanje na ročištu od 28. lipnja 2022. iznos od 248,85 EUR, naknada za izbivanje pisarnice za vrijeme puta iznos od 62,21 EUR, naknada prijevoza osobnim automobilom 37,27 EUR, sastav podneska od 2. siječnja 2023. u iznosu od 62,21 EUR, zastupanje na ročištu od 11. siječnja 2023. iznos od 248,85 EUR, naknada za izbivanje iz pisarnice za vrijeme puta iznos od 62,21 EUR, naknada prijevoza osobnim automobilom iznos od 37,27 EUR, zastupanje na ročištu od 16. veljače 2023. iznos od 248,85 EUR, naknada za izbivanje iz pisarnice za vrijeme puta iznos od 62,21 EUR, naknada prijevoza osobnim automobilom iznos od 37,27 EUR, sudska pristojba na presudu 53,08, putni trošak za svjedoka Alen Šokec iznos od 10, EUR, odnosno ukupno 1.820,54 EUR / 13.717,02 kn.

26. Sud nije priznao tužitelju trošak naknade za izbivanje pisarnice za vrijeme puta iznos od 62,21 EUR, naknadu prijevoza osobnim automobilom 37,27 EUR (na ročište od 20. travnja 2021.); naknadu za izbivanje iz pisarnice za vrijeme puta iznos od 62,21 EUR, naknadu prijevoza osobnim automobilom u iznosu od 37,27 EUR (za ročište od 28. lipnja 2022.); naknadu za izbivanje iz pisarnice za vrijeme puta u iznosu od 62,21 EUR, naknadu prijevoza osobnim automobilom u iznosu od 37,27 EUR (na ročište od 11. siječnja 2023.) te naknadu za izbivanje iz pisarnice za vrijeme puta u iznosu od 62,21 EUR, naknadu prijevoza osobnim automobilom iznos od 37,27 EUR (na ročište od 16. veljače 2023.), jer ovi troškovi nisu bili nužni obzirom da u Valpovu ima dovoljan broj odvjetnika koji su mogli zastupati tužitelja pa mu taj trošak ne bi nastao da je opunomoćio nekoga od njih. Odvjetnik može taj trošak naplatiti od svoje stranke, ali protivna stranka nije dužna platiti trošak koji nije bio neophodan za vođenje parnice.

26.1. Ostali troškovi koje tužitelj potražuje u iznosu od 1.422,62 eura / 10.718,73 kn su bili opravdani, a troškovnik punomoćnika tuženika sukladan važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

26.2. Stoga je sud preostali dio zahtjeva za naknadu troška postupka tužitelju iznad dosuđenog odbio kao neosnovan, zbog naprijed navedenog.

U Valpovu, 22. ožujka 2023.

Sutkinja

Tatjana Varžić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja,

2. Punomoćniku tuženika.