15. P-2859/2019-43
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz O., OIB: zastupan
po punomoćniku M. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika A. B. d.d. Z. OIB:, zastupan po punomoćniku
H. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 7. ožujka 2023. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika M. Š., iz O., uz javnu objavu od dana 21. ožujka 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl.3. toč.4. Ugovora o kreditu br. sklopljenog dana između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana
godine kod javnog bilježnika B. A. iz Osijeka pod brojem: u dijelu odredbe koji glasi: „…obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske
narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća...“
- iz čl.4. st.2. Ugovora o kreditu br. sklopljenog dana godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana godine kod javnog bilježnika B. A. iz Osijeka pod brojem:, koja glasi: „Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora,
bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.“
II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 19.997,88 EUR / 150.674,03 kuna[1] , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:
1.770,62 EUR / 13.340,74 kn tekućom od 16.04.2009.
282,11 EUR / 2.125,56 kn tekućom od 16.06.2009.
277,94 EUR / 2.094,11 kn tekućom od 16.07.2009.
279,31 EUR / 2.104,48 kn tekućom od 16.08.2009.
282,30 EUR / 2.126,98 kn tekućom od 16.09.2009.
280,49 EUR / 2.113,37 kn tekućom od 16.10.2009.
278,73 EUR / 2.100,10 kn tekućom od 16.11.2009.
282,55 EUR / 2.128,87 kn tekućom od 16.12.2009.
286,16 EUR / 2.156,10 kn tekućom od 16.01.2010.
289,97 EUR / 2.184,77 kn tekućom od 16.02.2010.
288,87 EUR / 2.176,47 kn tekućom od 16.03.2010.
302,64 EUR / 2.280,27 kn tekućom od 16.04.2010.
295,99 EUR / 2.230,12 kn tekućom od 16.05.2010.
308,98 EUR / 2.328,02 kn tekućom od 16.06.2010.
382,16 EUR / 2.879,37 kn tekućom od 16.07.2010.
365,51 EUR / 2.753,90 kn tekućom od 16.08.2010.
427,98 EUR / 3.224,64 kn tekućom od 16.09.2010.
395,03 EUR / 2.976,33 kn tekućom od 16.10.2010.
370,24 EUR / 2.789,59 kn tekućom od 16.11.2010.
445,62 EUR / 3.357,52 kn tekućom od 16.12.2010.
492,22 EUR / 3.708,64 kn tekućom od 16.01.2011.
458,43 EUR / 3.454,07 kn tekućom od 16.02.2011.
463,39 EUR / 3.491,39 kn tekućom od 16.03.2011.
439,12 EUR / 3.308,54 kn tekućom od 16.04.2011.
446,61 EUR / 3.365,00 kn tekućom od 16.05.2011.
529,12 EUR / 3.986,65 kn tekućom od 16.06.2011.
540,71 EUR / 4.073,99 kn tekućom od 16.07.2011.
632,04 EUR / 4.762,07 kn tekućom od 16.08.2011.
598,88 EUR / 4.512,28 kn tekućom od 16.09.2011.
547,23 EUR / 4.123,07 kn tekućom od 16.10.2011.
545,88 EUR / 4.112,92 kn tekućom od 16.11.2011.
540,23 EUR / 4.070,37 kn tekućom od 16.12.2011.
558,99 EUR / 4.211,69 kn tekućom od 16.01.2012.
579,64 EUR / 4.367,26 kn tekućom od 16.02.2012.
580,25 EUR / 4.371,92 kn tekućom od 16.03.2012.
567,27 EUR / 4.274,13 kn tekućom od 16.04.2012.
572,54 EUR / 4.313,84 kn tekućom od 16.05.2012.
580,29 EUR / 4.372,18 kn tekućom od 16.06.2012.
571,94 EUR / 4.309,29 kn tekućom od 16.07.2012.
572,66 EUR / 4.314,68 kn tekućom od 16.08.2012.
564,96 EUR / 4.256,68 kn tekućom od 16.09.2012.
232,38 EUR / 1.750,85 kn tekućom od 16.10.2012.
318,33 EUR / 2.398,49 kn tekućom od 16.11.2012.
17,39 EUR / 131,02 kn tekućom od 16.12.2012.
19,53 EUR / 147,13 kn tekućom od 16.01.2013.
19,60 EUR / 147,71 kn tekućom od 16.02.2013.
14,24 EUR / 107,27 kn tekućom od 16.03.2013.
19,09 EUR / 143,81 kn tekućom od 16.04.2013.
20,73 EUR / 156,22 kn tekućom od 16.05.2013.
19,50 EUR / 146,94 kn tekućom od 16.06.2013.
14,50 EUR / 109,22 kn tekućom od 16.07.2013.
11,59 EUR / 87,33 kn tekućom od 16.08.2013.
15,41 EUR / 116,07 kn tekućom od 16.09.2013.
godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.
III. Utvrđuje se da je ništetan Raskid ugovora o kreditu broj 25386897 od dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.034,79 EUR / 60.538,13 kn[2] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 21. ožujka 2023. godine, pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio
Ugovor o kreditu broj, kojim ugovorom je ugovorena
kamatna stopa od 4,65 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana godine sklopio
Ugovor o kreditu broj međutim tuženik tvrdi da su
ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare, prigovor promašene pasivne legitimacije, te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke B. H., dipl. oec., O., saslušanjem tužitelja i saslušanjem svjedoka D. B.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.
5. Prije svega, ovaj sud je odlučivao o prigovoru promašene pasivne legitimacije te je takav prigovor tuženika također našao neosnovanim. Naime, uvidom u podatke sudskog registra T. s. u Z. sud utvrđuje da je tuženik pravni sljednik
S. b. i H. A. A. b. d.d. budući da je 2009. godine došlo do
pripajanja S. b. d.d. i tuženika koje je tada imao naziv H. A. A.
bank. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista S. b. d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnijih presuđenja S. b. d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila S. b. nisu ništetni međutim prema presudama V. s. R.
H. te presude V. t. s. R. H. pod
poslovnim brojem od to nije tako pa se stoga zaista
učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila H. A. A. b. ili S. b. s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.
6. Saslušanjem tužitelja, sud utvrđuje da isti nije mogao pregovarati s tuženikom glede ugovornih odredbi kredita, već je samo mogao prihvatiti šprancu kredita koja mu je stavljena na potpis. Nadalje, tužitelj iskazuje da mu je nuđen isključivo kredit u CHF, da mu nisu pojašnjeni parametri za promjenu kamatne stope, da se obratio banci vezano za problem rasta otplatne rate kredita, međutim da taj problem sa bankom nije uspio riješiti, da mu nisu pojašnjeni parametri za promjenu kamatne stope, da je promjena kamatne stope bila jednostrana, da je namjena kredita bila potrošački kredit, konkretno kupovina nekretnine za svoje stanovanje, te da je pročitao ugovorne odredbe kredita, međutim da nije mogao ništa napraviti jer s tuženikom nije bilo mogućnosti pregovora vezano uz ugovorne odredbe, pa je iste morao prihvatiti da bi dobio kredit.
7. Saslušanjem svjedoka D. B., sud utvrđuje da ista uopće nije sudjelovala u zaključenju predmetnog ugovora o kreditu, no u svakom slučaju u to vrijeme kada je došlo do zaključenja ugovora o kreditu su djelatnici banke već imali gotove šprance ugovora koje su nudile strankama da ih stranke prihvate ili ne, ali pregovaranja o ugovornim odredbama nije bilo. Svjedok iskazuje i to da se u to vrijeme najviše uzimao kredit u CHF jer je bio najpopularniji, a svjedok iskazuje i to da nije imala saznanja o nekakvom budućem kretanju tečaja CHF.
8. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka B. H., dipl. oec., O., od 12. svibnja 2022. godine, sud
utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, kao i tečaja valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 150.674,03 kn, a koji se odnosi na promjene kamatne stope u spornom periodu, te tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu.
9. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine. Glede primjedbi tuženika da je financijsko knjigovodstveni vještak u svom nalazu i mišljenju trebao uračunati i potplaćene iznose, valja istaći kako sud postupa i odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, pa kako je tužitelj tražio izračun visine preplaćenog dijela kredita po osnovi tečajne razlike nastale uslijed povećanja tečaja za CHF prema HRK radi valutne klauzule kredita vezane za CHF, kao i preplaćenost kredita po osnovi jednostrano povećane kamatne stope, to je dakle ovaj sud naložio vještačenje u skladu s traženim, odnosno predloženim, te odlučio u granicama tužbenog zahtjeva, dakle za preplaćene iznose. Za istaći je to da ukoliko bi se u pojedinim mjesecima ukazala negativna razlika takva nije ni od kakvog značaja za ovaj postupak jer za tu negativnu razliku nije trebalo smanjiti preplaćene iznose u ostalim mjesecima.
10. Pravomoćnom presudom T. s. u Z. broj od
između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31.
prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
11. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
12. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom V. t. s. R. H. broj od dana i
presudom V. t. s. R. H. broj od
13. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.
14. V. s. R. H. je po podnesenim revizijama na odluke
V. t. s. R. H. donio odluku broj od
godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio
utvrđenje V. t. s. RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
15. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 3.2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 4,65 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 4. citiranog Ugovora.
16. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,65 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta od 7.217,19 kn.
17. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 7.217,19 kn, obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.
18. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).
19. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
20. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
21. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude T. s. u Z., koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda,
nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.
22. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, a dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF također ništetan, iz toga razloga što tužitelj nije bio obaviješten da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, a što je bitno za donošenje informirane odluke tužitelja o sklapanju ugovora to proizilazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).
23. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati sveukupan iznos od 150.674,03 kn, osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.
24. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe U. F. pred T. s. u Z.
Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu F. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.
25. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je V. s. R. H. na svojoj sjednici od zauzeo pravno shvaćanje da
zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
26. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja sud je dopustio preinaku tužbe u ovosudnom postupku, a uzimajući u obzir Zaključak V. s.
R. H. broj od. godine pod točkom 4
koji zaključuje da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 497,71 euro, sastav podnesaka od 3. lipnja 2020., 15. listopada 2020., 15. prosinca 2021., 2. lipnja 2022., svaki po 497,71 euro, sastav podnesaka od 3. studenoga 2021. i 4. ožujka 2022. svaki po 49,77 eura, zastupanje na ročištima od 8. ožujka 2021., 3. studenoga 2021., 2. ožujka 2022., 24. studenoga 2022., 22. prosinca 2022., 7. ožujka 2023., svako po 497,71 eura, pristup ročištu od 26. siječnja 2023. 248,85 eura, pristup ročištu za objavu presude 99,54 eura, što uz PDV na odvjetničke usluge, te trošak vještačenja od 331,81 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura i sudske pristojbe na presudu 246,47 eura, daje konačni iznos troška od 8.034,79 eura.
U Osijeku 21. ožujka 2023. godine
SUDAC
DAVOR LIŠČIĆ
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.
Dostaviti:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
Broj zapisa: 9-30856-7e2e4
Kontrolni broj: 046a3-aa98b-70e39
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Davor Liščić, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
