Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Kž-1131/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog HB i dr., zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i stavak 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbi 1. okrivljenog HB i 2. okrivljenog ČB izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 27. svibnja 2022. broj: K-453/2014, u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. okrivljenog HB i 2. okrivljenog ČB kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima 1. okrivljeni IB zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, činjenično opisano točkom I izreke prvostupanjske presude, te 2. okrivljeni ČB zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano točkom II izreke presude, pa je 1. okrivljeni IB na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 1. okrivljenom HB izrečena je uvjetna osuda te je utvrđeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 314. stavak 1. KZ/11 2. okrivljeni ČB osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 2. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda te je utvrđeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12,56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19-dalje: ZKP/08) troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2.točka 1.-8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 za svakoga od okrivljenika iznosi po 500,00 kuna, dok su okrivljenici dužni solidarno podmiriti troškove svjedoka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 1.776,00 kuna, koji padaju na teret okrivljenih IB i ČB koji su te troškove dužni podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN:

[broj bankovnog računa], model HR64 poziv na broj primatelja 6084-3847- 4532014, te dokaz o uplati dostaviti ovome sudu.

3. Protiv te presude žalbu je podnio 1. okrivljeni IB, putem branitelja Dragana Pištalo, odvjetnika iz Dubrovnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalbu je podnio i 2. okrivljeni ČB putem branitelja Velimira Došena, odvjetnika iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se okrivljenik i njegov branitelj obavijeste o sjednici vijeća drugostupanjskog suda te je sud sukladno odredbi članka 475. ZKP/08 o sjednici vijeća obavijestio 2. okrivljenika i njegovog branitelja, a branitelj je u spis dostavio podnesak od 9. ožujka 2023. kojim je obavijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda zbog ranije zakazane rasprave pred Općinskim sudom u Rijeci, i da u cijelosti ostaje kod izjavljene žalbe protiv presude.

5. U odgovoru na žalbe 1. i 2. okrivljenika državni odvjetnik predložio je da se žalbe 1. i 2. okrivljenika odbiju kao neosnovane i da se potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Nisu u pravu okrivljenici kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

8.1. 1. okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer da je pobijana presuda manjkava i kao takva pravno neodrživa, a da je sud pored sadržajno provedenog kaznenog postupka ispitivanjem brojnih svjedoka zauzeo jednosmjeran zaključak bez uporišta u svim provedenim dokazima da je 1. okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, zbog čega da je pobijana presuda manjkava i nerazumljiva.

8.2. 2. okrivljenik također ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer da je prvostupanjski sud propustio pobijanu presudu sastaviti na način kako je to propisano odredbom članka 459. stavak 5. ZKP708, jer da je u obrazloženju pobijane presude propustio izložiti kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito kod utvrđivanja postoji li kazneno djelo i krivnja okrivljenika, kao i primjena određenih odredaba kaznenog zakona na okrivljenika i njegovo djelo. Jednako tako smatra da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama a oni koji su izneseni da su nejasni i da je izreka presude proturječna razlozima i izvedenim dokazima u odnosu na odlučne činjenice.

8.3. Međutim, suprotno tvrdnjama 1. i 2. okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer su u pobijanoj presudi izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, a izneseni razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i nisu proturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza.

8.4. Naime, izrekom pobijane presude, odnosno iz činjeničnog opisa kaznenih djela za koje su okrivljenici proglašeni krivima, jasno proizlazi da je 1. okrivljenik proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kako je to pobliže navedeno u izreci pobijane presude iz kojeg činjeničnog opisa kaznenog djela jasno proizlaze sva obilježja tog kaznenog djela za koje je 1. okrivljenik proglašen krivim.

8.5. Jednako tako, i u odnosu na 2. okrivljenika iz izreke pobijane presude jasno proizlaze obilježja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi, a kako je to činjenično i pravno navedeno točkom II izreke presude, a iz čega proizlazi da izreka pobijane presude nije nerazumljiva niti je proturječna sama sebi. Nadalje, izreka pobijane presude nije proturječna niti razlozima pobijane presude jer je prvostupanjski sud obrazlažući pobijanu presudu a sukladno odredbi članka 459. stavak 5. ZKP/08 izložio zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zbog čega nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka te kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja kao i utvrđenju postoji li kazneno djelo i krivnja 2. okrivljenika te primjena određenih odredbi kaznenog zakona na 2. okrivljenika i na njegovo djelo.

8.6. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude reproducira obrane 1. i 2. okrivljenika te iskaze mnogobrojnih ispitanih svjedoka, nakon čega navodi zbog čega ne prihvaća obrane 1. i 2. okrivljenika te iskaze pojedinih svjedoka, a koje iskaze svjedoka prihvaća, te navodi zbog čega smatra da su okrivljenici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret a zbog čega ih je proglasio i krivima.

8.7. Dakle, suprotno tvrdnjama 1. i 2. okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer se pobijana presuda može ispitati a njena izreka je razumljiva, nije proturječna razlozima presude niti su u pobijanoj presudi izneseni proturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

9. Nadalje, nisu u pravu okrivljenici niti kada se žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je 1. okrivljeni IB počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a 2. okrivljeni ČB kazneno djelo prisile prema službenoj osobi, a kako je to pobliže navedeno točkom II izreke pobijane presude, koje je činjenično stanje prvostupanjski sud utvrdio na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza, koje dokaze je savjesno cijenio kako pojedinačno tako i u svezi s ostalim provedenim dokazima i na temelju takove ocjene izveo je pravilan zaključak da su odlučne činjenice dokazane tijekom postupka (članak 450 ZKP/08).

9.2. Naime, iako okrivljenici poriču kaznena djela koja im se stavljaju na teret, njihove obrane suprotne su iskazima ispitanih policijskih službenika oštećenih TB i JB, te ostalim provedenim dokazima.

9.3. Okrivljenici poriču kaznena djela koja im se stavljaju na teret i to 1. okrivljenik navodi da nije prijetio policijskom službeniku TB na način da bi mu rekao da će ga ubiti i da više nije siguran, a 2. okrivljenik poriče da bi prišao policijskom službeniku TB i u nakani onemogućavanja tog policijskog službenika u sprečavanju njegovog postupanja, rukama ga uhvatio za ramena i leđa i počeo ga potezati od uhićenog HB, a sve kako policijski službenik ne bi obavio službenu radnju uhićenja i privođenja 1. okrivljenog HB. Naime, policijski službenik TB naveo je da je u inkriminirano vrijeme bio zajedno sa kolegom JB u ophodnji te su iza ponoći obilazili caffe barove kako bi se uvjerili da je stišana glazba, čime bi spriječili narušavanje javnog reda i mira. Tako su ušli i u caffe bar "Trocadero" te su prišli 1. okrivljenom odnosno odgovornoj osobi tog kluba HB i upozorili ga da stiša glazbu, a prilikom ponovnog dolaska u caffe bar zatekli su 50-tak osoba gdje se je puštala i nadalje glasna glazba a njegov kolega JB je prišao 1. okrivljeniku i rekao mu da nije postupio po upozorenju te da je zbog toga uhićen, da bi on zbog toga izrazio nezadovoljstvo u svezi njihovoj postupanja te je 1. okrivljenik u jednom trenutku pokušao pobjeći iz lokala, međutim, njegov kolega JB ga je sustigao, uhvatio oko pasa te oborio na tlo, i stavio sredstva za vezivanje, što nije bilo lako, jer mu je ruka bila ispod tijela okrivljenika, te dok je on držao njegovu ruku kako bi ju fiksirao na leđa, i potom stavio sredstvo za vezivanje, njega je s leđa jedna osoba vukla za jaknu prema nazad, držeći ga u području njegovih ramena, i na taj način ga je onemogućavala u stavljanju sredstava za vezivanje 1. okrivljeniku, vičući da puste 1. okrivljenika te govorila brojne uvrede. Jednako tako, 1. okrivljenik mu je u jednom trenutku rekao "ubiti ću te, majke mi, nisi više siguran ovdje". Naknadnom provjerom utvrđeno je da se osoba koja ga je vukla za ramena preziva ČB, te su obojica, misleći na 1. i 2. okrivljenika, uhićeni.

9.4. Iskaz svjedoka TB potvrdio je i policijski službenik JB koji su o bitnim činjenicama iskazivali istovjetno. Ispitani policijski službenici nemaju razloga lažno teretiti okrivljenike jer iz iskaza pojedinih svjedoka proizlazi da su ti policijski službenici imali korektan odnos sa 1. okrivljenikom jer su dolazili u njegov caffe bar, pa je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da ti svjedoci iskazuju o svim okolnostima ovog događaja upravo na način kako se on i dogodio.

9.5. U odnosu na ostale ispitane svjedoke prvostupanjski sud iznosi razloge zbog čega djelomično prihvaća iskaze pojedinih svjedoka, a zbog čega ne, jer su pojedini navedeni svjedoci uglavnom bili gosti u spornom caffe baru kao i suvlasnik caffe bara EB, te po ocjeni ovog drugostupanjskog suda navedeni svjedoci nastoje opisati sporni događaj na način da navode, ili da nisu čuli prijetnje ili da nije bilo vrijeđanja policije niti ometanja policijskih službenika u obavljanju njihove službene dužnosti, te na taj način nastoje umanjiti kaznenu odgovornost okrivljenika.

10. Stoga, zbog svega naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju prvostupanjskog suda, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku ispravno utvrdio kada je utvrdio da je 1. okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a 2. okrivljenik kazneno djelo prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. KZ/11, na način i pod okolnostima kako je to pobliže navedeno u pobijanoj presudi, te je prvostupanjski sud o tome iznio u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, zbog čega ih je ispravno proglasio krivima i za takova svoja utvrđenja dao potpuno valjane razloge.

11. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.

12. Nadalje, nije u pravu 2. okrivljenik kada se žali zbog odluke o kazni.

12.1. 1. okrivljenik ne podnosi žalbu zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478 ZKP/08), to je ovaj drugostupanjski sud u odnosu na 1. okrivljenika ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

12.2. Prilikom izbora vrste i visine kazne, prvostupanjski sud je okrivljenicima cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za okrivljenike pa je 1. okrivljenon HB kao olakotno cijenio da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, da je otac malodobnog djeteta, dok mu otegotne okolnosti nije utvrdio. 2. okrivljeniku ČB kao olakotno je cijenio da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dok otegotnih okolnosti na strani 2. okrivljenika prvostupanjski sud nije utvrdio.

13. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne okolnosti na strani 1. i 2. okrivljenika te ne nalazeći otegotne okolnosti, prvostupanjski sud je 1. i 2. okrivljenika temeljem citiranih zakonskih odredbi u izreci pobijane presude osudio na kaznu zatvora u trajanju od po šest mjeseci svakog okrivljenika, i potom okrivljenicima izrekao uvjetne osude na način da je utvrdio da se kazne zatvora na koje su osuđeni neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počine novo kazneno djelo.

14. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takovim kaznama na koje su osuđeni 1.i 2. okrivljenici presudom prvostupanjskog suda izraziti će se društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te utjecati na okrivljenike i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

16. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako prilikom ispitivanja pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude na temelju odredbe članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 21. ožujka 2023.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše