Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-312/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja Š. C. /OIB:…/ iz S., koga zastupa M. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. & Š. iz Z., protiv tuženika trgovačkog društva, P. P. - P. d.o.o. /OIB:…/ iz Č., koga zastupa J. D. M., odvjetnica iz Z., radi vraćanja na rad i tuženika-protutužitelja trgovačkog društva, P. P. - P. d.o.o. /OIB:…/ iz Č., koga zastupa J. D. M., odvjetnica iz Z., protiv tužitelja-protutuženika Š. C. /OIB:…/ iz S., koga zastupa M. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. & Š. iz Z., radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja trgovačkog društva, P. P. - P. d.o.o. protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr- 614/2021-43 od 5. listopada 2022., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja trgovačkog društva, P. P. - P. d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr- 614/2021-43 od 5. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja trgovačkog društva, P. P. - P. d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom:

- pod stavkom I. izreke naloženu tuženiku vratiti tužitelja, u roku od petnaest dana na radno mjesto R., W. i H. kanala prodaje, ili ako takvog radnog mjesta nema na drugo odgovarajuće radno mjesto;

- pod stavkom II. izreke odbijen protutužbeni zahtjevi za sudski raskid Ugovora o radu od 18. prosinca 2019. sklopljen između tužitelja i tuženika na temelju kojeg je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu R., W. i H. kanala prodaje s nadnevkom prestanka radnog odnosa 20. travnja 2020. i svi podredno postavljeni protutužbeni zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu od 18. prosinca 2019. s nadnevcima - 6. svibnja 2020., 2. rujna 2020., 28. lipnja 2021., zaključenja glavne rasprave u predmetnoj parnici, donošenjem prvostupanjske presude i zahtjevi za naknadu parničnog troška,

- pod stavkom III. izreke naloženo tuženiku trgovačkom društvu, P. P. - P. d.o.o. naknaditi tužitelju Š. C. parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kuna / 331,81 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Žalitelj (trgovačko društvo, P. P. - P. d.o.o.) predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 3.906,25 kn + sudsku pristojbu na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj Š. C. predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora po tužbenom zahtjevu jest vraćanje tužitelja na rad kod tuženika - radno mjesto R., W. i H. kanala prodaje, ili ako takvog radnog mjesta nema na drugo odgovarajuće radno mjesto i zahtjev za naknadu parničnih troškova, a po protutužbenim zahtjevima sudski raskid Ugovora o radu sklopljen između tužitelja i tuženika na temelju kojeg je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu R., W. i H. kanala prodaje s nadnevkom prestanka radnog odnosa 20. travnja 2020. i svi podredno postavljeni protutužbeni zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu od 18. prosinca 2019. s nadnevcima - 6. svibnja 2020., 2. rujna 2020., 28. lipnja 2021., zaključenja glavne rasprave u predmetnoj parnici, donošenjem prvostupanjske presude i zahtjevi za naknadu parničnog troška. 1 Fiksni tečaj – 7,53450 kn za jedan euro

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene povrede pravila o postupanju (povreda načela saslušanja stranaka i "poštenog postupka"), povreda pravila o odlučivanju (sadržaju presude), a niti druge povrede koje bi spriječila da se predmetni spor raspravi i pravilno ocijeni.

7. Suprotno neprimjerenim navodima žalitelja kojima prvostupanjskoj presudi osporava svojstvo i značaj "istinske sudske odluke" i tvrdi da je donošenjem te presude "počinjen apsolutni i totalni pravni defekt u njezinoj izradi", da je "objektivno, ovakvo postavljenje zbiljski strašno", da obrazac ponašanja može dovesti do "sumraka ideje pravne države", da presuda predstavlja "nasilje nad činjenicama" i da presudu treba "ukloniti iz pravnog prometa", prvostupanjska presuda sadrži razloge o svemu što je za odluku o tužbenom i protutužbenom zahtjevu od odlučnog značaja i može se ispitati.

8. Žalbenim navodima ne dovodi se u pitanje opće jamstvo poštenog postupka iz članka 6. stavka 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010.) i odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.). Točno jest da je tim jamstvom između ostalog nametnuta sudu dužnost učinkovitog ispitivanja podnesaka, argumenata i dokaza iznesenih od stranaka u postupku. Međutim, isto tako točno jest da je za sud zadržano pravo procjene njihove mjerodavnosti za odluku.

9. Budući da je prvostupanjski sud ispitao podneske, argumente i dokaze iznesene tijekom postupka, i da je za iste dao procjenu njihove mjerodavnosti za odluku, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da prvostupanjski postupak nije pošten i da je i s tog aspekta počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a i članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a. To što žalitelj ocjenom dokaza i činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljan i što smatra da je iz provedenih dokaza trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog, nije povrijeđeno niti jedno njegovo pravo.

10. Ostalim žalbenim navodima o učinjenim bitnim povredama odredba parničnog postupka tužitelj dovodi u pitanje utvrđenja i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o primjeni materijalnog prava na konkretan spor.

11. Suprotno žalbenim navodima drugostupanjski je sud suglasan sa zaključkom prvostupanjskog suda da je tuženik dužan u roku od petnaest dana vratiti tužitelja na radno mjesto R., W. i H. kanala prodaje, ili ako takvog radnog mjesta nema na drugo odgovarajuće radno mjesto.

12. Iz rezultata raspravljanja u prvostupanjskom postupka kao nesporno proizlazi:

- da je tužitelj Š. C. na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. prosinca 2019. sklopljenim s tuženikom trgovačkim društvom, P. P. - P. d.o.o. obavljao poslove radnog mjesta R., W. i H. kanala prodaje od 1. siječnja 2020. do otkazivanja radnog odnosa;

- da je Odlukom trgovačkog društva, P. P. - P. d.o.o. od 20. travnja 2020. o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, tužitelju Š. C. otkazan radni donos;

- i da je pravomoćnom djelomičnom presudom na temelju priznanja poslovni broj Pr-614/2021 od 2. srpnja 2021. utvrđeno da je nedopuštena tuženikova Odluka o otkazu, da radni odnos Š. C. kod trgovačkog društva, P. P. - P. d.o.o. nije prestao i da je tužitelj Š. C. u neprekinutom radnom odnosu kod tuženika trgovačkog društva, P. P. - P. d.o.o. od 18. prosinca 2019.

13. Odredbom članka 124. stavkom 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a) je propisano da će sud ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložiti vraćanje radnika na posao.

14. Prema tome kako je pravomoćnom djelomičnom presudom na temelju priznanja poslovni broj Pr-614/2021 od 2. srpnja 2021. utvrđeno da otkaz tuženika (poslodavca) nije dopušten i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, to je prvostupanjski sud pravilno na nesporno utvrđeno činjenično stanje primijenio odredbu članka 124. stavak 1. ZR-a kad je naložio tuženiku (poslodavcu) vratiti tužitelja (zaposlenika) na posao - radno mjesto R., W. i H. kanala prodaje na kojem je tužitelj radio prije nedopuštenog otkaza ili ako takvog radnog mjesta nema na drugo odgovarajuće radno mjesto, a zbog čega se suprotni žalbeni navodi vezano za odluku pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude ne mnogu prihvatiti.

15. Nadalje, u žalbenom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka je sporno, je li činjenica što je tužitelj, nakon što mu je tuženik otkazao radni odnos do pravomoćnosti navedene djelomične presude na temelju priznanja, obnašao funkciju prokurista u trgovačkom društvu C. F. d.o.o., osnivač i vlasnik kojeg je njegov sin F. C., okolnost koja opravdano upućuje na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stanaka, nije moguć, odnosno je su li ispunjene pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu po protutužbenom zahtjevu tuženika (poslodavca), kako to tvrdi tuženik.

16. Pravilima o sudskom raskidu ugovora o radu je propisano da sud može donijeti odluku o sudskom raskidu ugovora o radu i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stanaka, nije moguć (članak 125. stavak 2. ZR-a) i da je u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanje na osobi koja pokreće spor, ako ZR-a ili drugim zakonom nije drukčije uređeno (članak 135. stavak 1. ZR-a).

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kad je odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika (poslodavca) za sudski raskid ugovora o radu sa predloženim nadnevcima i za svoju odluku u tom dijelu (stavak II. izreke) u bitnome dao razloge.

18. Naime, iz rezultata raspravljanja vezano za protutužbeni zahtjev (sudski raskid ugovora o radu po zahtjevu poslodavca) proizlazi:

- da zabrana natjecanja (članak 102. članak 1. - 5. ZR-a) nije bila sastavni dio Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. prosinca 2019., a niti posebnog ugovora sklopljenog u pisanom obliku između tužitelja (zaposlenika) i tuženika (poslodavca);

- da su stranke člankom 12. Ugovora o radu od 18. prosinca 2019. vezano za koji je uspostavljen radni kontinuitet navedenom pravomoćnom djelomičnom presudom, ugovorile da se stupanjem na snagu tog Ugovora (1. siječnja 2020.) stavljaju u cijelosti izvan snage dosadašnji ugovori o radu (Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25. siječnja 2017. za radno mjesto direktora prodaje) i svi pripadajući aneksi i rješenja kojima se regulirao radno-pravni status i plaća radnika (list 9. - 10. spisa);

- da tužitelj za vrijeme radnog odnosa kod tuženika za svoj ili tuđi račun, nije sklapao poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (tuženik),

- i da je tužitelj nakon što mu je tuženik otkazao radni odnos do pravomoćnosti naveden djelomične presude na temelju priznanja, obnašao funkciju prokurista u trgovačkom društvu, C. F. d.o.o. osnivač i vlasnik kojeg je njegov sin F. C.

19. Pravilima o zakonskoj zabrani natjecanja radnika s poslodavcem je propisano:

- da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac /zakonska zabrana natjecanja/ (članak 101. stavak 1. ZR-a);

- da poslodavac može od radnika tražiti naknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvog posla ili da na njega prenese potraživanja zarade iz takvog posla (članak 101. stavak 2. ZR-a);

- da pravo poslodavca iz stavka 2. članka 102. prestaje u roku tri mjeseca od dana kad je poslodavac saznao za sklapanje posla, odnosno pet godina od dan sklapanja posla (članak 101. stavak 3. ZR-a);

- da u slučaju kad poslodavac u vrijeme zasnivanja radnog odnosa zna da se radnik bavi obavljanjem određenih poslova, a nije od njega zahtijevao da se prestane s tim baviti , smatra da je radniku dano odobrenje za bavljenje takvim poslovima (članak 101. stavak 4. ZR-a),

- i da poslodavac odobrenje iz stavka 1., odnosno stavka 4. članka 101. može opozvati, poštujući pri tome propisani ili ugovoreni rok za otkaz ugovora o radu (članak 101. stavak 5. ZR-a).

20. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da zakonska zabrana natjecanja vrijedi samo za vrijeme trajanja radnog odnosa, da se odnosi na svaki radni odnos bez potrebe za posebnim ugovaranjem, a što znači da se njome zabranjuje radniku da bez odobrenja poslodavca za vrijeme trajanja radnog odnos, za svoj ili tuđi račun, sklapa poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac, pri čemu nije o utjecaja intenzitet, obujam, a niti trajanje sklopljenih poslova iz djelatnosti koju obavlja poslodavac.

21. Budući da tužitelj za vrijeme radnog odnosa kod tuženika nije za svoj ili tuđi račun sklapao poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (tuženik), to se ne mogu prihvatiti tuženikove pretpostavke da bi tužitelj u slučaju povratka na rad kod njega "bio potpuno nefunkcionalan kao radnik i osuđen na neučinkovitost u startu … prirodno razapet između obveze lojalnosti poslodavcu … i onom roditeljskom … obiteljske interese pretpostavio interesima tuženika …" samo zato što je nakon što mu je tuženik otkazao radni odnos do pravomoćnosti navedene djelomične presude na temelju priznanja, obnašao funkciju prokurista u trgovačkom društvu, C. F. d.o.o. osnivač i vlasnik kojeg je njegov sin F. C., koju tuženik smatra konkurentskom, iako isto ne proizlazi iz dokaza predloženih po tuženiku (točka 20.1. - 20.2. obrazloženja), odnosno da bi to bile okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stanaka, nije moguć.

22. Nadalje, točno jest da se tužitelj u podnesku od 26. listopada 2020., kojim se očitovao na navode odgovora na tužbu, pozvao na e-mail od 7. veljače 2020., 14. veljače 2020., 16. veljače 2020., 19. veljače 2020., 14. studenog 2019., i u privitku dostavio iste, vezano za navode tuženika o neizvršavanju ili odgađanju izvršavanja radnih zadataka, odnosno osporavanja postojanja i opravdanosti razloga za redovno otkazivanje radnog odnosa zbog skrivljenog ponašanja (list 145. - 156. spisa), a za koje je sam tuženik djelomičnim priznavanjem tužbenog zahtjeva na ročištu održanom 30. lipnja 2021. priznao da ne postoje opravdani razlozi za redovan otkaz zbog skrivljenog ponašanja i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (list 314. spisa).

22.1. Međutim, istu tu elektronsku korespondenciju je i tuženik predložio kao dokazno sredstvo u odgovoru na tužbu (list 35. - 46. spisa) zbog čega nisu jasni navodi tuženika da se radi o e-mail nastalim mjesecima nakon što je tužitelju prestao radni odnos, da ta e-korespondencija predstavlja poslovnu tajnu, samim tim i opravdanu okolnost zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć, a niti prigovori na rad suda zbog kako tuženik navodi "nekritičko prihvaćanje stavova tužitelja … pomaganje toj stranci, pa i pod cijenu da se time ozbiljno prekoračuje granica onoga što bi se u sređenim državama kakva je Republika Hrvatska, moralo smatrati teško zamislivim …".

23. Ne prihvatljivi su po ocijeni drugostupanjskog suda i žalbenim navodi pod točkom 4. obrazloženja žalbe (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje) da je "… tužitelj-protutuženik time što je došao u posjed ove e-mail korespondencije i istom potom disponirao, neovlašteno raspolagao poslovnom tajnom tuženika - protutužitelja … već to samo po sebi predstavlja dovoljan razlog za gubitak povjerenja tuženika-protutužitelja u tužitelja-protutuženika … da je nepotpuno utvrđeno da društvo C. F. ima u svom prodajnom asortimanu i proizvode od piletine … da je tužitelj-protutuženik s razvojem konkurentskog poslovnog projekta započeo još u otkaznom roku prema odluci o otkazu od 20. travnja 2020. pa da je time povrijedio zakonsku zabranu natjecanja …da bi zakonsku zabranu natjecanja kršio i u slučaju vraćanja na posao jer se od konkurentskog poslovnog projekta, prema vlastitim navodima, ne može odjeliti … ", a nit pod točkom 5. obrazloženja žalbe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 125. stavak 2. i članak 101. ZR-a, odredbu članka 19. i 22. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, članka 47. Društvenog ugovora tuženika-protutužitelja i članka 84. Pravilnika o radu tuženika- protutužitelja.

24. Prema tome, budući da je djelomičnom presudom na temelju priznanja od 2 srpnja 2022. utvrđeno da je tuženikova Odluka o redovnom otkazu zbog skrivljenog ponašanja nedopuštena, da između stranaka nije bila ugovorena zabrana natjecanja, da tužitelj Š. C. za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika nije povrijedio zakonsku zabranu natjecanja sa poslodavcem, da tužitelj Š. C. nakon prestanka radnog odnosa kod tuženika i za vrijeme trajanja predmetnog radnog spora nije obavljao nikakve konkretne poslove u društvu C. F. d.o.o., da tužitelj nije odavao poslovnu tajnu tuženika niti disponirao s povjerljivim podacima o tuženikovom poslovanju, da društvo C. F. d.o.o. ne predstavlja tržišnu konkurenciju tuženiku, da dostavom e - korespondencije nije počinjenja nikakva povreda poslovne tajne, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da okolnosti koje tuženik pretpostavlja i način kako ih interpretira, nisu okolnosti koje bi opravdano upućivale na to da nastavak radnog odnosa tužitelja Š. C. kod tuženika trgovačkog društva, P. P.-P. d.o.o. nije moguć, odnosno da takve okolnosti nisu pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu po zahtjevu poslodavca (trgovačkog društva P. P.-P. d.o.o.) i primijenio materijalno pravo kad je odbio protutužbene zahtjev trgovačkog društva, P. P.-P. d.o.o. za sudski raskid ugovora o radu s predloženim nadnevcima, a nastavno i zahtjev istoga za naknadu troškova predmetne parnice.

25. Kako žalitelj nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o parničnim troškovima po zahtjevu tužitelja Š. C., već se samo pozvao na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o parnični troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

26. Žalitelju nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a),

27. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr- 614/2021-43 od 5. listopada 2022. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po trgovačkom društvu, P. P.-P. d.o.o., a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 21. ožujka 2023.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.