Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 25 Gž-702/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i Dubravke Burcar, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB:…, L., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u Š., protiv I tuženika H. c. d.o.o., OIB:…, Z., zastupanog po generalnom punomoćniku T. S. dipl. iur., zaposleniku tuženika, te II tuženika društva "K." OIB:…, D., zastupanog po punomoćniku J. T., odvjetniku u K., radi naknade štete, odlučujući o žalbama I i II tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj P-2547/2015 od 19. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 21. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija žalba I i II tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj P-2547/2015 od 19. listopada 2022. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod stavkom I izreke i odluka o parničnom trošku pod stavkom III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

″I Nalaže se tuženima društvo "K.", OIB:…, D., i H. c. d.o.o., OIB:…, Z., solidarno nadoknaditi tužitelju M. M., OIB:…, L., imovinsku štetu u iznosu od 22.998,60 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. kolovoza 2015. godine do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Nalaže se tuženima društvo "K.", OIB:…, D., i H. c. d.o.o., OIB:…, Z., solidarno nadoknaditi tužitelju M. M., OIB:…, L., imovinsku štetu u iznosu od 2.418,79 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. kolovoza 2015. godine do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III Nalaže se tuženima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.410,00 kuna, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.″

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude pod stavkom I izreke i odluke o parničnom trošku pod stavkom III izreke žale se I i II tuženici zbog svih žalbenih 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, razloga iz čl.

91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP) te predlažu žalbu usvojiti s time da II. tuženik potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba I. tuženika je neosnovana.

4. Žalba II. tuženika je neosnovana.

5. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju žalitelji jer su razlozi pobijane presude potpuni i jasni te nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a kako u postupku suda prvog stupnja nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, to nije osnovan taj žalbeni razlog.

6. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Žalitelji, vlastitom ocjenom izvedenih dokaza i tumačenjem pravnih propisa te iznesenih stavova u odlukama drugih sudova, nisu uspjeli dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu iz prometne nezgode koja se dogodila 24. lipnja 2015. godine na 11 km+600 m 3. dionice državne ceste … u mjestu P. S. na području lovišta kojim upravlja II tuženik kada je iznenada pred vozilo marke VW Golf V" registarskih oznake ŠI 706-EP, u vlasništvu tužitelja, kojim je u trenutku nezgode upravljala M. M., sestra tužitelja, istrčala divlja svinja, čime je imovinska šteta na vozilu tužitelja.

prouzročena

8. Tijekom postupka je utvrđeno, a što između stranaka i nije sporno:

- da je utužena šteta na vozilu tužitelja nastala naletom divlje svinje,

- da se predmetna prometna nezgoda dogodila na području lovište koje ima oznaku "Z. o. l. broj … P. S.-P. kojim gospodari društvo „K.“ D., ovdje II tuženik,

- da je prema zapisnicima ministarstva, Uprava šumarstva, lovstva i drvne industrije, Sektor inspekcije u šumarstvu i lovstvu, Služba inspekcije u područnim jedinicama, Područna jedinica S.1 , Ispostava S. , za lovnu sezonu 2014/2015 i 2015/2016 u lovištu II tuženika između ostalih nalazi sporedna vrsta divljači - divlja svinja, a koju je nakon prometne nezgode preuzeo potpredsjednik II tuženika I. V.,

- da prema Zapisniku o očevidu PU Š.-k., Policijske postaje D. na dionici ceste na kojoj se dogodio štetni događaj nije bio postavljen prometni znak "divljač na cesti",

- da iz Zahtjeva za postavljanje vertikalne prometne signalizacije društva "K." D. broj … od 22. veljače 2013. godine upućenog naslovu H. c. d.o.o., Z., sa povratnicom, koji ga je zaprimio dana 25. veljače 2013. godine, proizlazi da se odnosi na postavljanje vertikalne signalizacije - znaka opasnosti …-divljač na cesti na slijedećim dionicama državnih cesta: …, od Ž. (od spoja sa županijskom cestom …) do P. S. (spoj sa županijskom cestom …) u dužini od 6,6 km u oba smjera, od P. S. (spoj sa županijskom cestom …) do P. u dužini od 2 km u oba smjera, od P. do već postojećeg znaka na … (do iza spoja sa lokalnom cestom za B. …) u dužini od 1,5 km u oba smjera,

- da je nakon prometne nezgode vozačica M. M., sestra tužitelja alkotestirana po djelatnicima policije, kojom prilikom nije utvrđeno prisustvo alkohola u organizmu,

- da iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku S. S. dipl. ing. od 8. kolovoza 2019. godine proizlazi da se sraz vozila i divlje svinje dogodio na desnom kolničkom traku gledano iz smjera kretanja vozila, kada je vozilu sa desne strane istrčala divlja svinja, te da je na vozilu tužitelja nastala ukupna šteta u iznosu od 27.927,23 kn, u koji iznos je uračunat PDV od 25%,

- da se u Dopuni vještva od 21. rujna 2021. godine vještak S. S. dipl. ing., na temelju Skice mjesta nesreće i fotografija sačinjenih po Policijskoj postaji D., očitovao navodeći da se vozilo tužitelja kretalo iz pravca istoka prema zapadu desnim kolničkim trakom, da se divlja svinja kretala iz pravca sjevera prema jugu nailazeći vozilu sa desne strane, da je u vrijeme nezgode bio mrak, da se sa sjeverne strane kolnika nalazilo zeleno raslinje koje je ometalo vidljivost vozaču "Golfa", da je brzina kretanja vozila kritične prigode pred sraz sa divljom svinjom iznosila oko 55-60 km/h, da vozač vozila nije mogao vidjeti divlju svinju, jer se ista nalazila izvan kolnika, bez obzira koja su svjetla na vozilu bila upaljena, kratka dužine oko 40m ili duga dužine oko 100 m, a pred sraz je divlja svinja istrčala ispred vozila tako da se štetni događaj dogodio na desnom kolničkom traku s time da je prometni znak ograničenja brzine od 60 km/h postavljen oko 25 m poslije mjesta prometne nesreće, odnosno naleta vozila na divlju svinju,

- da prema preslici Računa broj … od 30. srpnja 2015. godine izdanog od strane "M.- t." proizlazi da je tužitelj platio račun u iznosu od 475,00 kn, a prema Informaciji o platnoj transakciji PBZ, Poslovnice … V. od 20. kolovoza 2015. godine proizlazi da je tužitelj automobilskom obrtu "A.", S., platio iznos od 23.028,60 kn.

9. Prvostupanjski je sud ocjenom svih provedenih dokaza zaključio da su za predmetni štetni događaj, koji se dogodio na način da je na vozilo tužitelja iznenada naletjela divlja svinja koja je pretrčavala predmetnu državnu cestu na području lovišta II tuženika i oštetila njegovo vozilo, na kojoj dionici unatoč zahtjevu II tuženika nije postojala vertikalna signalizacija, odnosno znak … "divljač na cesti", odgovorni I tuženik zbog činjenice da nije postavio traženu prometnu signalizaciju "divljač na cesti" sukladno odredbi čl.50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11,18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 – dalje: ZC), a II tuženik temeljem odredbi čl.1063. i čl.1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).

10. Odluku prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Naime, prema čl. 50. st. 1. ZC koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog štetnog događaja za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Prema st. 2. istog članka pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno, koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima

12. Budući da iz sadržaja zahtjeva II tuženika upućenog I tuženiku proizlazi da je isti podnesen radi provedbe čl. 50. ZC odnosno označavanja predmetne prometnice prometnom signalizacijom …-divljač na cesti sukladno posebnim propisima cesta kojim upravljaju na području njihovog lovišta broj … P. S.-P. na popisu kojeg se nalazi i predmetna dionica državne ceste … u mjestu P. S., nedvojbenim je utvrđeno da je II tuženik, prije štetnog događaja, I tuženiku kao nadležnoj pravnoj osobi za održavanje predmetne prometnice, podnio zahtjev kojim je zatražio postavljanje prometne signalizacije i opreme na dijelu te prometnice u granicama lovišta II tuženika, a po kojem zahtjevu I tuženik u tom smislu nije poduzeo nikakve radnje, to je i po ocjeni ovog suda I tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju primjenom čl. 50. st. 2. ZC.

13. Drugim riječima, u smislu citirane odredbe, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar odgovara za nastalu štetu po osnovi krivnje ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, to znači da se krivnja I tuženika, kao pravne osobe koja upravlja predmetnom prometnicom, može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

14. Stoga, u konkretnom slučaju, odgovornost I tuženika proizlazi iz citirane odredbe ZC, jer je unatoč tome što se prometna signalizacija postavlja na temelju prometnog elaborata, po ocijeni ovoga suda, I tuženik, koji upravlja predmetnom državnom cestom … i u čijoj je nadležnosti bilo njezino održavanje u vrijeme štetnog događaja, imao dovoljno vremena da poduzme potrebne radnje povodom zahtjeva II. tuženika od 22. veljače 2013. godine, od kada je pa do štetnog događaja 24. lipnja 2015. godine proteklo više od dvije godine, te obavijestiti II tuženika o poduzetim radnjama odnosno o neosnovanosti zahtjeva njegova podnositelja, ako je utvrđeno da za postavljanje znaka nema osnove.

15. Dakle, I tuženik je propuštanjem postavljanja znaka upozorenja „divljač na cesti“ povrijedio svoju obvezu iz čl. 50. st. 2. ZC, ali i čl. 22. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15 – dalje: Pravilnik) kao i iz čl. 94. Pravilnika kojom je propisano da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz autoceste, brze ceste i ostale ceste po potrebi, a prema definiciji iz čl. 93. st. 1. toč. 1. Pravilnika žičane ograde su definirane kao ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, slijedom čega je odgovoran za štetu koju je tužitelju prouzročila divljač u smislu odredbe članka 50 st. 2. ZC.

16. S tim u svezi valja reći da je I tuženik i putem svojih ophodarskih službi također mogao predvidjeti mogućnost prelaska divljači preko predmetne državne ceste jer je njegova temeljna obveza održavati tu cestu na način da odgovara svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa, pa i neovisno o tome je li mu lovačko društvo postavio takav zahtjev ili nije.

17. U konkretnom je slučaju odlučna okolnost upravo to što pravna osoba koja održava predmetnu prometnicu (državnu cestu) nije poduzela potrebne radnje iz svoje nadležnosti, na zahtjev I tuženika, kojim bi upozorio sudionike u prometu na mogućnost nekontroliranog izlaska divljači na tom dijelu ceste u granicama lovišta II tuženika.

18. Slijedom izloženog, žalbeni prigovori I tuženika iz kojih proizlazi da je šteta nastala isključivo radnjom odnosno propustom II tuženika, su u cijelosti neosnovani.

19. Nadalje, suprotno žalbenim navodima I tuženika, pravilno je prvostupanjski sud otklonio iznesene prigovore o doprinosu vozačice tužiteljevog vozila nastanku štetnog događaja i pretrpljene štete. Naime, taj je sud pravilno, na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, utvrdio da način vožnje nije bio u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, odnosno da vozačica tužiteljevog vozila ni na koji način nije doprinijela nastanku štetnog događaja, budući da je prije predmetne prometne nezgode upravljala osobnim vozilom tužitelja prilagodivši brzinu kretanja osobinama i stanju ceste te je postupala u skladu sa prometnim znakovima postavljenim na cesti, a što proizlazi iz utvrđene činjenice da se vozilom kretala brzinom od 55-60 km/h na dijelu ceste na kojoj je dopuštena brzina kretanja 60 km/h pa kako u danim noćnim uvjetima vožnje vozačica nije mogla vidjeti divlju svinju, jer se ista nalazila izvan kolnika, bez obzira koja su svjetla na vozilu bila upaljena, kratka dužine oko 40 m ili duga dužine oko 100 m, tim više što se sa sjeverne strane kolnika nalazilo zeleno raslinje koje je također ometalo vidljivost vozaču tako da zbog istrčavanja divlje svinje na cestu i brzine kretanja iste nije imala ni vremena niti prostora za izbjegavanje nezgode intenzivnim kočenjem.

20. Kako dakle, vozačica tužiteljevog vozila nije mogla izbjeći predmetnu nezgodu, to upravo I tuženik, kao pravna osoba ovlaštena upravljati predmetnom državnom cestom, odgovara za štetu koju je na vozilu tužitelja prouzročila divlja svinja (divljač) sukladno odredbi čl.50. st. 2. ZC.

21. S druge strane, odgovornost II tuženika, kao pravne osobe koja gospodari predmetnim lovištem za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna sukladno odredbama Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj: 140/05, 75/09 i 153/09, 140/05, 75/09, 75/09, 141/14 i 21/16 - dalje: ZL) i općim propisima obveznog prava (čl. 1063-1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 60/16 - dalje ZOO), što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju praksa Vrhovnog RH suda (tako i u Rev 1057/14 od 5.prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. jedinstvena

kolovoza 2019.).

22. II tuženik u žalbi ističe da ni na koji način nije doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja i same štete već je, dapače, ispunio sve zakonske obveze koje mu se kao lovoovlašteniku nameću od strane države, a da I tuženik po njegovom zahtjevu nije postavio prometni znak „divljač na cesti“ .

23. Na žalbene navode valja odgovoriti da slučajeve oslobođenja od objektivne odgovornosti za štetu propisuje odredba čl. 1067. st. 1. ZOO u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (stavak 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.).

24. To znači da bi se II tuženik u okolnostima konkretnog slučaja mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko dokaže da je propust I tuženika koji je vezan uz nepostavljanje prometnog znaka opasnosti "divljač na cesti" na predmetnoj prometnici, usprkos zahtjevu II tuženika, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a ako to ne dokaže ne bi se mogao osloboditi od odgovornosti.

25. Dakle, nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz čl. 50. st. 2. ZC oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ukoliko je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. st. 1., 2. i 4. ZOO.

26. Međutim, u postupku utvrđene činjenice ne ukazuju da je opisano nepostupanje I tuženika u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Naime, znakovi opasnosti, kao što je znak "divljač na cesti", služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (čl. 16. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 71/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15,108/17, 70/19 i 42/20). S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da je u konkretnom slučaju ograničenje brzine na predmetnoj dionici ceste u vrijeme štetnog događaja bilo 60 km/h, a da je brzina kretanja vozila tužitelja prije naleta bila 55-60 km/h, da se vozilo tužitelja kretalo iz pravca istoka prema zapadu desnim kolničkim trakom dok se divlja svinja kretala iz pravca sjevera prema jugu nailazeći vozilu sa desne strane, pa kako je u vrijeme nezgode bio mrak, a sa sjeverne strane kolnika se nalazilo zeleno raslinje koje je ometalo vidljivost vozaču, to vozač nije mogao vidjeti divlju svinju jer se ona nalazila izvan kolnika bez obzira koja su svjetla na vozilu bila upaljena, kratka dužine oko 40 m ili duga dužine oko 100 m, koja je iznenada istrčala ispred vozila tužitelja, za zaključiti je da opisani propust I tuženika nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem jer je vozač i bez tog prometnog znaka vozio manjom brzinom od dopuštene što upućuje na njegov oprez u vožnji koji bi se opravdano mogao očekivati i uz postojanje spomenutog prometnog znaka, a sam nalet je bio neizbježan s obzirom da vozač zbog raslinja uz cestu u noćnim uvjetima vožnje nije mogao vidjeti nailazak divlje svinje.

27. Nadalje, suprotno žalbenim navodima II tuženika, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije utvrdio da je II tuženik vlasnik uginule divlje svinje koja je sudjelovala u predmetnoj prometnoj nezgodi nego je utvrdio da je predmetna šteta počinjena od divlje svinje iz lovišta kojim gospodari II tuženik. Dakle, s obzirom da je divljač opasna stvar koja se nekontrolirano kreće, pa i po prometnicama, a predmetna prometna nezgoda se dogodila na području lovište II tuženika koje ima oznaku "Z. o. l. broj … P. S.-P. kojim gospodari Lovačko društvo „K.“ D., na kojem kao vrsta divljači između ostalih nedvojbeno obitava i divlja svinja, a konkretnu divlju svinju je nakon predmetne prometne nezgode preuzeo potpredsjednik II tuženika I. V., koji se time legitimirao kao njezin gospodar, to II tuženik, kako je prethodno izloženo, odgovara za utuženu štetu od divljači po kriteriju objektivne odgovornosti, sukladno odredbama ZL i primjenom općih propisa obveznog prava iz čl. 1063. i čl. 1064. ZOO.

28. S obzirom da je II tuženik tijekom postupka isticao prigovore iz kojih proizlazi da je šteta nastala isključivo radnjom, odnosno propustom I tuženika, taj je prigovor primjenom čl. 1067. st. 2. ZOO-a, pravilno ocijenjen i odbijen kao neosnovanim.

29. Naime, suprotno žalbenim navodima, II tuženik nije tijekom postupka dokazao da postoje razlozi za njegovo isključenje od odgovornosti, jer da bi se oslobodio u potpunosti odgovornosti za štetu nastalu od opasne stvari nije dovoljno da dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe, nego i da se radilo o radnji koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, što je u konkretnom slučaju izostalo.

30. Osim toga, II tuženik nije ni tvrdio niti dokazivao da je nakon podnošenja zahtjeva za postavljanje prometne signalizacije i opreme na bilo koji način provjeravao je li nešto u vezi s istim poduzeto, te da je eventualno poduzimao dodatne mjere za rješavanje tog zahtjeva, tim više što je od podnošenja zahtjeva do štetnog događaja proteklo vrijeme od preko dvije godine.

31. Slijedom izloženog, I i II tuženici solidarno odgovaraju tužitelju za nastalu štetu primjenom čl. 1067. st. 4. ZOO.

32. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju imovinsku štetu prema ispostavljenim računima sa zateznom kamatom od dana izvršenog plaćanja pa do isplate, a koju visinu žalitelji žalbom i ne osporavaju.

33. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a a u vezi čl. 155. ZPP.

34. Zbog navedenih razloga, žalbu I i II tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu primjenom čl. 368. st. 2. ZPP i presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 21. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.