Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-993/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. M., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja N. O., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku A. D., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika- protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4241/2012-79 od 11. siječnja 2023., u sjednici održanoj dana 21. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja N. O. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4241/2012-79 od 11. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 19. travnja 2007. između tužitelja-protutuženika, prodavatelja i tuženika- protutužitelja, kupca kojim je tužitelj-protutuženik prodao tuženiku-protutužitelju nekretninu opisanu u zk. ul. br. 13825 k.o. G. Z. pravno nevaljan i ne proizvodi nikakve pravne učinke. (toč. I. izreke). Odbijen je, kao neosnovan, protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja radi utvrđenja da je tužitelj N. O. kao kupac, kupio Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 19. travnja 2007. te potvrdom o isplaćenoj kupoprodajnoj cijeni od 31. ožujka 2008., sklopljenim sa prodavateljem D. M., suvlasnički dio nekretnina na kojima je uspostavljeno vlasništvo posebno dijela nekretnine i to stan na MA (mansardi) lijevo, koji sa sastoji od 2 (dvije) sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 51,27 m2, šifra stana 05667445, koja je sagrađena na kč. br. 6288 k.o. C., odnosno na zkč. br. 2174/10 k.o. G. Z., uz nalaganje tuženiku D. M. da mu izda tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva opisanih nekretnina na njegovo ime u zemljišnim knjigama, koji će u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i da mu nadoknadi troškove postupka (toč. II. izreke). Konačno naloženo je tuženiku- protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 3.687,21 eur¹/27781,28 kn, u roku 15 dana (toč. III. izreke)

2. Protiv presude žali se tuženik-protutužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22- dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj-protutuženik protivi se žalbenim navodima tuženika- protutužitelja i istu predlaže odbiti, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika-protutužitelja je neosnovana.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je pravna valjanost Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 19. travnja 2007. (dalje:Ugovor o kupoprodaji) između tužitelja- protutuženika, kao prodavatelja i tuženika-protutužitelja, kao kupca kojim je tužitelj- protutuženik prodao tuženiku-protutužitelju nekretninu-stan, pobliže opisan u izreci presude. Predmet protutužbenog zahtjeva je utvrđenje prava vlasništva stana pobliže opisanog u izreci presude, stečenog temeljem navedenog Ugovora o kupoprodaji te zahtjev za izdavanjem tabularne isprave.

6. U ovoj fazi žalbenog postupka još uvijek je sporna pravna valjanosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina te u svezi s tim odlučna činjenica sposobnosti tužitelja- protutuženika da shvati značenje i posljedice svojih dijela pa tako i sklapanja toga Ugovora o kupoprodaji u relevantno vrijeme njegova sklapanja 19. travnja 2007., a posljedično tome i osnovanost protutužbenog zahtjeva tuženika- protutužitelja za stjecanjem prava vlasništva predmetnog stana.

7. Između stranaka nije bilo spora o sadržaju Ugovora o kupoprodaji nekretnina iz kojeg proizlazi da tužitelj-protutuženik, kao prodavatelj, tuženiku-protutužitelju, kao kupcu, prodao nekretninu upisanu u zk. ul. 13825 k.o. G. Z. i to kč. br. 2174/10, u naravi stan koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i wc za kupoprodajnu cijenu 600.000,00 kn, a koji Ugovor su stranke vlastoručno potpisale te je tužitelj- protutuženik istoga dana ovjerio potpis kod javnog bilježnika D. A. iz Z. pod brojem

8. Na okolnost utvrđenja psihofizičke sposobnosti tužitelja-protutuženika u vrijeme sklapanja Ugovora, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru dr. A. B. iz kojeg proizlazi da je tužitelj-protutuženik osoba s izraženim i trajnim psihičkim smetnjama. Stanje tužitelja-protutuženika se pogoršavalo u takvoj mjeri da su psihičke smetnje dosegle teški stupanj puno prije travnja 2007. (tempore acti), a u vrijeme poduzimanja pravnog posla (19. travnja 2007.) nalazio se u takvom psihičkom stanju koje je uzrokovalo to da nije bio sposoban za rasuđivanje. Vještak je naveo da je tužitelj-protutužitelj u navedenom razdoblju (travanj 2007.) bio u posebnom psihičkom stanju. Zbog svoje bolesti bile su mu značajno oštećene sve važne psihičke funkcije (pamćenje, koncentracija, računanje, predviđanje i sl.), a posebno su bili izraženi nesamostalnost, submisivnost, apatija, gubitak interesa, labilnost, pasivnost i sugestibilnost. Vještak nadalje zaključuje da su kod tužitelja- protutuženika nađeni pouzdani psihijatrijski dokazi koji ukazuju na izražen stupanj psihičke poremećenosti i to na razini da on tempore acti nije bio sposoban za rasuđivanje, nije mogao shvatiti značenje takvog ugovora, nije mogao shvatiti značenje vlastitog postupanja i adekvatno prosuditi sve činjenice vezane za sastavljanje navedenog ugovora. Tužitelj-protutuženik je osoba koja je tempore acti imala psihičke smetnje koje se mogu najpreciznije označiti dijagnostičkim kategorijama-ovisni poremećaj ličnosti, depresivni poremećaj, nespecificirani psihotični poremećaj i psihoorganski sindrom. Psihičke smetnje, kao sastavni dio navedenih poremećaja, bile su jako izražene kod tužitelja tempore acti. Prema svim dostupnim podacima u spisu te iz medicinske dokumentacije, vještak je prosudio postojanje relevantnih psihijatrijskih elemenata, a koji ukazuju da tužitelj-protutuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, nije imao sposobnost za rasuđivanje i slobodno izražavanje vlastite volje.

9. Nalazu i mišljenju vještaka psihijatra prigovorio je tuženik-protutužitelj te se vještak u svom pisanom očitovanju (list 244-250 spisa), ponovno, uzimajući u obzir sadržaj cjelokupnog spisa te relevantnu medicinsku dokumentaciju očitovao da se tužitelj- protutuženik tempore acti nalazio u nepovoljnom psihičkom stanju te da su te psihičke smetnje dovele do teškog oštećenja funkcioniranja tužitelja zbog čega isti, tempore acti, nije mogao shvatiti značenje takov ugovora, nije mogao shvatiti značenje vlastitog postupanja i adekvatno prosuditi sve činjenice vezane za sastavljanje navedenog ugovora.

10. Polazeći od utvrđenja da tužitelj-protutuženik u činjeničnom supstratu tužbe sadržajno ističe da, s obzirom na svoje zdravstveno odnosno psihičko stanje nije bio u mogućnosti shvatiti značaj i posljedice sklapanja pravnog posla, dakle ukazuje na svoju poslovnu nesposobnost, ocjenom izvedenih dokaza, te prihvaćajući utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka po pitanju sposobnosti tužitelja-protutuženika za sklapanja Ugovora o kupoprodaji, iz kojeg proizlazi da tužitelj-protutuženik tempore acti, nije imao sposobnost za rasuđivanje i slobodno izražavanje vlastite volje i nije mogao shvatiti značenje takvog Ugovora, odnosno nije mogao shvatiti značenje vlastitog postupanja i adekvatno prosuditi sve činjenice vezane za sastavljanje navedenog ugovora, sud prvog stupnja zaključuje da je predmetni pravni posao- Ugovor o kupoprodaji ništetan u skladu sa čl. 276. st. 1. u vezi čl. 322. st. 1. ZOO, pa je odlučuje kao u toč. I. izreke presude (tako i VSRH u Rev-x-405/12 od 8. siječnja 2013.).

11. Nadalje, kako je navedeni Ugovor o kupoprodaji ništetan i ne proizvodi pravne učinke, samim time ne može biti valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva, slijedom čega odbija protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, i odlučuje kao pod toč. II. izreke presude.

12. O troškovima postupka (toč. III. izreke) odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP.

13. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

14. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se neosnovano upire sadržajem žalbe tuženik- protutužitelj budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano ispitati.

15. Neosnovani su žalbeni navodi da su u postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 250. do 261. ZPP.

16. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Za svoje utvrđenje sud prvog stupnja dao je logične i uvjerljive razloge, koji procjenjivanjem dokaza u žalbi tuženika- protutužitelja nisu dovedeni u sumnju.

17. Na tako potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, prihvaćanjem zahtjeva tužitelja-protutuženika, a odbijanjem protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci.

18. Predmet spora pravilno je raspravljen prema mjerodavnim pravilima Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano:

-da poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke (čl. 18. st. 1. ZOO)

-da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtjeva za sklapanje tog ugovora (čl. 276. st. 1. ZOO)

-da je ništetan ugovor sklopljen između ostalog i protivno tim prinudnim propisima (čl. 322. st. 1. ZOO),

-da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozvati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO).

19. Kako je poslovna sposobnost, o kojoj je riječ u odredbi čl. 276. st. 1. ZOO-a, svojstvo osobe da vlastitim očitovanjima volje stvara pravne učinke, osoba koja nije sposobna štititi svoje interese te slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju, odnosno koja nije svjesna svojih radnji i posljedica ili značenja ugovora i (time) nije sposobna za rasuđivanje, nema poslovnu sposobnost i ne može u smislu te odredbe sklapati pravovaljane ugovore-neovisno o tome što joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila oduzeta poslovna sposobnost: a budući da je ta odredba prisilne prirode-pravni posao sklopljen po osobi nesposobnoj za rasuđivanje valja tretirati protivnim prisilnom propisu i takvim (u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a) ništetnim.

20. Prema tome, kako tužitelj-protutužnik (prodavatelj) u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji (19. travnja 2007.) nije bio sposoban za rasuđivanje, nije mogao shvatiti značenje takvog Ugovora nije mogao shvatiti značenje vlastitog postupanje i adekvatno prosuditi sve činjenice vezane za sastavljanje navedenog Ugovora, dakle da tempore acti nije imao sposobnost za rasuđivanje i slobodno izražavanje svoje volje, to je pravilno sud prvog stupnja zaključio da u okolnostima konkretnog slučaja nije ispunjena jedna od dvije kumulativne pretpostavke u smislu naprijed navedenog materijalnog prava, odnosno da Ugovor o kupoprodaji nije valjan i da kao takav ne može biti osnova za prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine na tužitelja, i primijenio materijalno pravo kad je odlučio kao u izreci presude.

21. Prigovori na nalaz i mišljenje vještaka, koje tuženik-protutužitelj ponavlja u žalbi, otklonjeni su u pisanom očitovanju vještaka dostavljenom sudu prvog stupnja 23. prosinca 2021. u kojem je vještak u bitnom naveo da je prilikom donošenje nalaza i mišljenja koristio sve podatke iz sudskog spisa, a ne samo medicinsku dokumentaciji i da ocjena o nesposobnosti tužitelja-protuženika nije donesena na osnovu pretpostavki, kako to smatra tuženik-protutužitelj, da je tužitelju- protutuženiku dijagnosticiran psihotični poremećaj i ordinirana mu je antipsihotička terapija, da je priroda psihotičkog poremećaja oštećenje testiranja realiteta, da su navedeni poremećaji počeli rano u životu tužitelja-protutuženika, po prirodi su progresivni i doveli su do teških oštećenja funkcioniranja kod tužitelja-protuženika na svim važnim životnim područjima. U danom očitovanju vještak je ostao kod danog nalaza i mišljenja ponavljajući da postoje jaki dokazi da se tužitelj-protutuženik tempore acti nalazio u nepovoljnom psihičkom stanju, te da su te psihičke smetanja dovele do njegovog teškog funkcioniranja. Zbog toga tužitelj-protutuženik tempore acti nije bio sposoban za rasuđivanje, nije mogao shvatiti značenje vlastitog postupanje i adekvatno prosuditi sve činjenice vezane za sastavljanje navedenog Ugovora.

22. Izneseni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio kao vjerodostojan i valjan, dat od strane stručne osobe i u skladu s pravilima struke, pozivom na sadržaj cjelokupnog spisa te relevantnu medicinsku dokumentaciju, neovisno o tome što tužitelj-protutuženik nije pregledan. Imajući u vidu da je navedeni vještak ostao kod svog nalaza i mišljenja i nakon očitovanja na pitanja i primjedbe tuženika-protutužitelja na koja je jasno odgovorio i obrazložio svoje mišljenje sukladno čl. 260. st. 1 ZPP-a, to i prema mišljenju ovoga suda u nalazu i mišljenju vještaka nije bilo nejasnoća, nepotpunosti niti proturječnosti koje bi u smislu odredbe čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a uvjetovale eventualnu obnovu vještačenja, pa je utoliko neosnovana žalba tuženika-protutužitelja.

23. Okolnost što vještak nije pristupio na dva ročišta (nakon čega su stranke bile suglasne da se vještak na prigovore tuženika-protutužitelja očituje pisanim putem) i što je sud prvog stupnja propustio primijeniti odredbu čl. 255. ZPP i novčano kazniti vještaka ne utječe na pravilnost danog nalaza i mišljenja.

24. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da saslušani svjedoci A. J., M. B., te svjedoci F. M. i Ž. M. nemaju neposrednih saznanja o sklapanju Ugovora o kupoprodaji. Oni koji jednini imaju neposrednih saznanja o spornim činjenicama su tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj. Tako za ishod postupka nije odlučno je li sud prvog stupnja prihvatio ili nije iskaze navedenih svjedoka. Pored toga, među strankama nije niti sporno da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen već je sporna pravna valjanosti Ugovor o kupoprodaji nekretnina te u svezi s tim odlučna činjenica sposobnosti tužitelja-protutuženika da shvati značenje i posljedice svojih dijela pa tako i sklapanja toga Ugovora u relevantno vrijeme njegova sklapanja 19. travnja 2007, a o čemu je kao relevantan prvenstveno cijenjen nalaz i mišljenje vještaka psihijatra.

25. Okolnost da tužitelju-protutuženiku u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora ( niti kasnije) nije bila oduzeta poslovna sposobnost sudskom odlukom ne utječe na u ovom postupku valjano utvrđenu činjenicu njegove faktičke nesposobnosti za rasuđivanje u vrijeme ugovaranja, koju okolnost tuženik-protutužitelj neosnovano ističe u žalbi.

26. Pored činjenice da je Ugovor o kupoprodajni utvrđen ništetnim, pitanje isplate kupoprodajne cijene nije ni od kakvog utjecaja na pravnu valjanost predmetnog Ugovora (već bi moglo biti od utjecaja kod otklanjanja posljedica ništetnosti, a što niti okolnost ispunjenja Ugovora o kupoprodaji nije predmetnom ovog postupka)

znači da je Ugovor o kupoprodaji naknadno postao valjan (konvalidirao), odnosno da je time nestao uzrok ništetnosti.

27. Tuženik-protutužitelj gubi iz vida da je za sud zadržana pravo procjene njihove mjerodavnosti za konkretnu odluku (čl. 8., čl. 220. st. 2., čl. 264. ZPP-a), koja procjena u okolnostima konkretnog slučaja nije izostala kako to pokušava prikazati Okolnost što je sud prvog stupnja tako ocijenio predložene i tuženik-protutužitelj.

dostupne mu dokaze, ocjenom s kojom tuženik-protutužitelj nije zadovoljan, iako pri tome, ne iznosi drugačija utvrđenja, kojima bi utvrđenja suda prvog stupnja doveo u sumnju, ne čini pobijanu odluku suda prvog stupnja nevaljanom i nezakonitom, s obzirom da je sud prvog stupnja za svoju odluku dao valjano obrazloženje (čl. 338. st. 4. ZPP-a) s razlozima koji tu odluku opravdavaju.

28. Stoga je sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Za svoje utvrđenje sud prvog stupnja dao je logične i uvjerljive razloge, koji procjenjivanjem dokaza u žalbi tužene nisu dovedeni u sumnju.

29. Polazeći od iznesenog utvrđenja da tužitelj-protutuženik u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji (dana 19. travnja 2027.) nije bio sposoban za rasuđivanje, nije mogao shvatiti značenje vlastitog postupanje i adekvatno prosuditi sve činjenice

Ugovor o kupoprodaji čini

vezane za sastavljanje navedenog Ugovora, to predmetni

ništetnim u smislu čl. 267. st. 1. u vezi s čl. 322. st. 1. ZOO.

30. Da bi se u smislu mjerodavnih pravila o stjecanju prava vlasništva sadržanim u čl. 115. st. 1. i 3., čl. 119. st. 1. i 2. i čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP) na temelju pravnog posla moglo prenijeti pravo vlasništva nekretnine taj pravni posao mora objektivno postojati i biti valjan, što dalje znači da se na temelju ništetnog pravnog posla ne može prenijeti vlasništvo nekretnine.

31. Imajući u vidu iznijete razloge iz kojih proizlazi da je predmetni Ugovor o kupoprodaji ništetan te da ne proizvodi pravne učinke samim time ne može biti valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva, pa je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen.

32. I odluka o parničnim troškovima koju tuženik-protutužitelj osporava posljedično osporavanju odluke o glavnoj stvari je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a).

33. Tuženik-protutužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

34. Tužitelju-protutuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer navedena radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (čl. 155. ZPP-a).

35. Radi svega iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.