Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: 28. Kzd-28/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Marini Bušbaher Oberkirš, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Pačarić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. B., zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – u nastavku teksta KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KMP-DO-176/2017-18 od 5. prosinca 2017., izmijenjene 21.ožujka 2023., nakon održane i zaključene rasprave, u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku T. B.-A. B. i branitelja okrivljenika M. B., odvjetnika iz Đ., a u odsutnosti okrivljenika, 21.ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I.okrivljeni B. B., …..

k r i v  j e

što je

u razdoblju od 11. travnja 2015. do 19. rujna 2017. i od 1.studenog 2020. do 6.srpnja 2021., iako svjestan da je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Đakovu broj 1 P-392/2016 od 26. ožujka 2015. obvezan da za uzdržavanje svog malodobnog sina L. B., rođenog …..., doprinosi mjesečni iznos od 940,00 kuna počevši od 1. listopada 2014. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti do 10.-og u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke i zakonske zastupnice djeteta L. B., svjestan svoje obveze i sposoban je izvršavati budući je radno sposoban, nije se prijavljivao na Zavod za zapošljavanje, niti aktivno tražio posao, već je prihode za život ostvarivao neprijavljenim radom u Republici Njemačkoj, uplatio svega iznos od 696,79 eura/5.250,00 kn na ime uzdržavanja, dok preostali iznos uzdržavanja nije plaćao, na koji način je djetetu L. B. uskratio dužno uzdržavanje u iznosu od 4.044,06 eura/30.470,00 kn.

II. dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja opisano u članku 172. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. KZ/11.

III. pa se okrivljeni B. B. za navedeno kazneno djelo na temelju članka 172.stavka 2. KZ/11,

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

u trajanju od 8 (osam) mjeseci

a uz daljnju primjenu čl. 56.st.2. i 3. KZ-a/11 okrivljenom B. B.

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

na način što se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okrivljeni u vremenu od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku B. B. uračunava se vrijeme od dana uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 11.kolovoza 2022. pa do 1.rujna 2022.

V. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP-a/08 okrivljeni B. B. obvezuje se na plaćanje imovinsko pravnog zahtjeva mlt. oštećenom L. B. u iznosu 2.528,65 eura/19.052,09 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

VI. Na temelju članka 148.stavka 6. u svezi člankom 145.stavkom 2.točke 6. ZKP/08 okrivljeni B. B. oslobađa se plaćanja troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku optužnicom pod br. KMP-DO- 176/2017 od 5. prosinca 2017. optužen je okrivljeni B. B. da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece-povredu dužnosti uzdržavanja, opisano u čl. 172. st.1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st.2. KZ/11.

2. Zamjenica Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku na raspravi dana 21. ožujka 2023. djelomično je izmijenila činjenični opis optužnice, na način kao u izreci presude, a sukladno utvrđenom činjeničnom stanju.

3. Pozvan da se očituje o optužbi da li se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti optužnicom, okrivljeni B. B. se očitovao da se ne smatra krivim.

4. U svojoj obrani okrivljeni B. B. je naveo da je točno da jedno vrijeme nije plaćao uzdržavanje, jer nije imao financijskih mogućnosti. Naime, odmah poslije rastave 2015. otišao je u Njemačku, gdje se zaposlio i radio nekih 5 mjeseci, ali za to nije uopće dobio plaću. Cijelo vrijeme do danas je u Njemačkoj, te je nakon tog prvog zaposlenja radio još svega tri mjeseca, dok sve ostalo vrijeme nije radio, kao što ne radi i danas. Znao je raditi na ''crno'', te tako zaraditi mjesečno 200 do 300 eura. Mislio je da je njegova sestra počela plaćati uzdržavanje 2019., to na način da on pošalje novce, a ona uplaćuje na račun z.z. oštećene. Oni kad su se rastali, nije tražio podjelu imovine, već je smatrao da je to dogovor za jedan dio njegovog uzdržavanja, a to bi bilo oko 60.000,00kn koje je ostavio, a što je bio novac od svatova i sl. Dolazio je u Hrvatsku i svaki puta je vidio svoje dijete, te mu je kupovao sve što mu je potrebno. Novac koji šalje djetetu zaradi nešto na ''crno'', a pomognu mu i njegovi bratići da može dati za uzdržavanje. Radno je sposoban, ali se nije mogao prilagoditi, nije mogao naučiti jezik, pa zato nije bio u stanju naći posao. Samo 2016. je sigurno sedam puta bio u Hrvatskoj i svaki puta je zajedno s bivšom suprugom išao kupovati djetetu potrebne stvari, te je svaki puta potrošio 1.000,00 kn. Kasnije više nije dolazio u Hrvatsku. Plaćanje ide preko računa njegove sestre, zato što on više nema račun u Hrvatskoj.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao z.z. oštećenu I. T. M., i financijskog vještaka D. D., pročitao iskaz svjedoka V. B., presudu Općinskog suda u Đakovu, rodni list, rješenje Centra za socijalnu skrb Osijek, izlistanje tekućeg računa, dokumentaciju HZMO, dokumentacija Zavoda za zapošljavanje, podatke Porezne uprave, financijski nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja.

6. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

7. Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, kao ni primjedbi na izvedene dokaze, a vjerodostojnost isprava u koje je izvršen uvid nije ničim dovedeno u sumnju.

8. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, ovaj sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je okrivljeni B. B. počinio kazneno djelo u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci presude, te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

9. Materijalnu obranu okrivljenika u kojoj isti poriče počinjenje terećenog kaznenog djela sud smatra neistinitom, neuvjerljivom i usmjerenom jedino na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Naime, okrivljenik ne spori da u terećenom razdoblju nije plaćao uzdržavanje, ali zbog toga jer nije bio u financijskoj mogućnosti. Sud ovakve navode okrivljenika ne prihvaća, jer je također nesporno da je okrivljenik kroz cijelo terećeno razdoblje u Njemačkoj gdje je zaposlen što prijavljeno, što neprijavljeno, zarađuje "na crno", stoga se ne može prihvatiti činjenica da nije bio u financijskoj mogućnosti plaćati uzdržavanje za svoje dijete. Ovo štoviše, jer okrivljenik od kraja terećenog razdoblja pa sve do danas uredno plaća uzdržavanje, a njegovo financijsko stanje se nije promijenilo u odnosu na prije, stoga sud smatra da je i u terećenom razdoblju mogao ispunjavati svoju obavezu.

10. Da je okrivljeni B. B. počinio terećeno kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je utvrdio osobito temeljem iskaza z.z. oštećene I. T. M. koja je navela da je okrivljeni 2018. uplatio četiri puta za uzdržavanje, a 2019. ne zna točno koliko puta je uplatio, ali ne svaki mjesec i ne određeni iznos već nekad 500,00 kn, nekad 600,00 kn, a uplatio je na njen tekući račun. Primala je od Centra za socijalnu skrb privremeno uzdržavanje jedno vrijeme. Nije u kontaktu s okrivljenikom već četiri godine i nema saznanja da li radi, te da li ima u vlasništvu imovine. Jednom godišnje ju kontaktira netko od njegove obitelji, a sestra s kojom uglavnom kontaktira se zove V. B.. Poznato joj je da okrivljenik ima roditelje, ali s istima ne kontaktira i ne viđaju dijete. Nije pokretala nikakvu ovrhu protiv njih. Potražuje da joj se isplate svi neisplaćeni iznosi uzdržavanja.

11. Na raspravi 30. studenog 2021. z.z. oštećena je iskazivala suglasno te dodala da okrivljeni plaća uzdržavanje od srpnja 2021. pa do danas i to putem njegove sestre, na njen račun. Sve uplate su bile isključivo na račun. Nije ništa davano na ruke. Ostaje kod imovinsko pravnog zahtjeva, da joj se isplate svi neisplaćeni iznosi uzdržavanja. Navela je da su dobili dar u svatovima u novcu, ali se okrivljeni i ona nisu dogovorili da bi se on odrekao svog dijela na ime uzdržavanja. Okrivljenik je bio ovisnik o kockanju u to vrijeme, pa su svi ti novci bili i potrošeni, pa i više od toga i neke stvari je prodavao za kocku. Sa okrivljenikom nije u kontaktu već godinama, a netko od njegove obitelji se javi jednom godišnje, ili niti jednom.

11.1.Na raspravi 21. ožujka 2023. z.z. oštećena je u cijelosti ostala kod svojih iskaza.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka z.z. ošt. I. T. M. smatrajući isti istinitim, jasnim i uvjerljivim, te u bitnom sukladnim sa ostalim izvedenim i prihvaćenim dokazima koji ukazuju na to da je okrivljenik počinio kazneno djelo upravo na način kako je to opisano u izreci presude.

13. Sud je prihvatio i iskaz svjedoka V. B., sestre okrivljenika koja je navela da joj okrivljenik šalje novce na njen račun, a onda ona uplaćuje na račun z.z. oštećene. Navela je da zadnjih godinu i pol dana plaća redovno svaki mjesec za uzdržavanje. Kada su se okrivljenik i z.z. oštećena rastali, on je otišao u Njemačku, a ostalo im je nešto novaca od svatova kao i namještaja što su kupili, a što je on njoj ostavio i rekao da time želi podmiriti dio uzdržavanja. Naime, okrivljeni je rekao da odlazi i da ne može plaćati dok se ne snađe, pa će to ostaviti. Ne postoji nikakav pisani dokument o njihovom dogovoru, ali zna da su se oni tako usmeno dogovorili i da je ona rekla da neće nikoga tužiti. Isključivo je plaćala na račun ovo što je okrivljenik plaćao njoj na račun. Njezin brat je otišao u Njemačku čim su se oni rastali i nema novi brak niti djecu, a zna da radi na ''crno'', da nije stalno zaposlen i boravi u stanu svoje majke u Njemačkoj, koja tamo radi. Inače je u kontaktu sa okrivljenikom i poznato joj je da isti ima namjeru platiti sve dugove za uzdržavanje, naime samo želi znati koliko je dužan.

14. Navedena svjedokinja jasno je potvrdila da okrivljenik radi neprijavljeno u Njemačkoj i ostvaruje prihode, da živi u stanu kod svoje majke, te da je svjestan svojih dugova za uzdržavanje, te da samo želi saznati koliko je točno dužan. Također je svjedokinja potvrdila da kada je okrivljenik otišao u Njemačku, da je rekao da neće plaćati uzdržavanje, dok se ne snađe.

15. Da li je postojao bilo kakav usmeni dogovor o podjeli novca koji su okrivljenik i z.z. oštećena dobili na dar u svatovima, odnosno da njoj taj novac ostane za uzdržavanje, nebitno je i irelevantno za ovaj kazneni postupak. Naime, oštećena poriče postojanje bilo kakvog dogovora o tome, a nije utvrđeno niti o kojoj količini novca se radi koji bi okrivljenik ostavio navodno oštećenoj, a novac iz bračne stečevine nikako se ne može uzeti u obzir za uzdržavanje djeteta.

16 Nadalje, uvidom u presudu Općinskog suda u Đakovu broj P-392/14 od 26. ožujka 2015., utvrđeno je da je okrivljenik dužan za uzdržavanje svoga maloljetnog sina L. B. doprinositi mjesečno 940,00 kn, počevši od 1. listopada 2014., pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

17. Uvidom u potvrdu Zavoda za zapošljavanje, utvrđeno je da se okrivljenik nije javljao na Zavod u terećenom razdoblju, dakle, nije aktivno tražio posao, iako je radno sposobna osoba.

18. Radi utvrđivanja cjelokupnog duga za uzdržavanje sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku D. D. koji je u svom nalazu i mišljenju, te dopuni nalaza utvrdio da ukupno dospjela i neplaćena obveza okrivljenika na ime uzdržavanja djeteta L. B., a za terećeno razdoblje od 11. travnja 2015. do 19. rujna 2017., te od 1. studenog 2020. do 6. srpnja 2021. iznosi 35.720,00 kn/4.740,86 eura. Okrivljeni B. B. je putem sestre V. B. u naprijed navedenom razdoblju na ime uzdržavanja maloljetnog sina na tekući račun z.z. oštećene uplatio iznos od 5.250,00 kn/696,79 eura. Kada se od ukupno dospjelih obroka uzdržavanja oduzmu uplate koje je u ime okrivljenog izvršila V. B., sestra okrivljenika, ukupno dospjela, a neplaćena obaveza u terećenom razdoblju iznosi 30.470,00 kn/4.044,06 eura. Centar za socijalnu skrb Osijek je na ime privremenog uzdržavanja uplatio iznos od 11.417,91 kn/1.515,42 eura. Oduzmu li se te uplate Centra od ukupno dospjelih i neplaćenih obaveza ostaje razlika za uplatu u iznosu od 19.052,09 kn/2.528,65 eura.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka D. D., obzirom je isti dan u skladu sa visokim pravilima struke, a na nalaz nije bilo niti primjedbi.

20. Uvidom u izvadak iz kaznene evidencije utvrđeno je da je okrivljeni B. B. do sada kazneno osuđivan.

21. S obzirom na sve naprijed navedeno, sud smatra da je okrivljeni B. B. u inkriminirano vrijeme bio svjestan svoga djela i htio njegovo počinjenje, odnosno da je postupao s izravnom namjerom, stoga sud nalazi da su se u njegovim radnjama ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i mladeži-povredom dužnosti uzdržavanja, opisano u čl.172. st. 1. i 2., a kažnjivo po čl. 172. st.2. KZ/11, a na štetu mlt. oštećenika L. B., te ga je za ovo kazneno djelo i oglasio krivim.

22. Naime, po mišljenju suda nesporno je utvrđeno i dokazano da okrivljenik B. B. nije uzdržavao svog maloljetnog sina, kojeg je po Zakonu bio dužan uzdržavati, a na način u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, iako je okrivljenik bio svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti ju ispunjavati, jer je radio neprijavljeno u Njemačkoj i ostvarivao novčane prihode, a također se nije niti prijavljivao na Zavod za zapošljavanje tražeći aktivno posao, iako je radno sposobna osoba. Unatoč tome što je bio u financijskoj mogućnosti, okrivljenik nije ispunjavao svoju obavezu, već je kroz cijelo terećeno razdoblje uplatio svega 696,79 eura/5.250,00 kuna, dok preostali iznos nije plaćao, opravdavajući se neistinitim i neživotnim razlozima, koje ovaj sud ne prihvaća. Dakle, okrivljenik je ovakvim svojim postupanjem svjesno odbijao izvršavati svoju obvezu, koju je, dokle god je na snazi, dužan izvršavati.

23. Stoga sud smatra da je ovakvim svojim ponašanjem okrivljenik u cijelosti ostvario bitna obilježja kaznenog djela za koje se tereti, a na štetu svog maloljetnog sina.

24. Odlučujući o izboru, vrsti i visine kazneno pravne sankcije, sud je cijenio stupanj krivnje okrivljenika, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja, ali i pobude iz kojih je okrivljenik počinio kazneno djelo, okolnosti u kojima ga je činio kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra. Na taj način sud je od otegotnih okolnosti uzeo u obzir činjenicu da je okrivljenik do sada već pravomoćno osuđivan, dok je olakotno cijenio činjenicu da okrivljenik i nadalje uredno ispunjava svoju obavezu uzdržavanja maloljetnog sina.

25. Cijeneći naprijed navedene otegotne, a odsustvu olakotnih okolnosti, sud je okrivljenog B. B. za navedeno kazneno djelo, temeljem odredbe čl. 172.st.2.KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, smatrajući da izrečena kazna primjerena društvenoj opasnosti počinjenog djela i počinitelja.

26. Smatrajući da će se svrha kazneno pravnih sankcija u odnosu na okrivljenog B. B. postići i primjenom mjere upozorenja, sud nalazi da nije neophodno da se kazna zatvora i izvrši, pa je stoga odredio da se okrivljeniku, prema odredbi čl. 56.KZ/11 izrekne uvjetna osuda, tako što se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti, ukoliko okrivljeni B. B. u vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo

27. Obzirom na navedeno, sud nalazi da se uvjetnom osudom u odnosu na okrivljenog B. B. može ostvariti svrha izricanja kaznenopravnih sankcija.

28. Tijekom postupka je financijskim vještačenjem utvrđeno da je Centar za socijalnu skrb na ime privremenog uzdržavanja u terećenom razdoblju isplatio ukupno 11.417,91 kn, a koji iznos je sud oduzeo od ukupno dužnog iznosa, te naložio okrivljeniku da preostali iznos od 24.302,09 isplati maloljetnom oštećeniku na ime imovinsko pravnog zahtjeva.

29. Sud je okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme od dana uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 11.kolovoza 2022. pa do 1.rujna 2022.

30 Iako je sud okrivljenika oglasio krivim oslobodio ga je plaćanja troškova kaznenog postupka smatrajući da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, a također se okrivljeniku sudi u odsutnosti, pa se troškovi ne bi mogli niti naplatiti.

31. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 21.ožujka 2023

Sudac za mladež

Marina Bušbaher Oberkirš

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u Zagrebu

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na KMP-DO-176/17

2. okr. B. B.

3. branitelj okr. M. B., odvjetnik iz Đ.

4. z.z.ošt. I. T. M.