- 1 -              Revd 3625/2023-2

Broj: Revd 3625/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženika O. b. d.d. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. A., odvjetniku u Odvjetničkom društvu A. & A., d.o.o., S., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-825/2022-3 od 7. ožujka 2023., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž-825/2022-5 od 30. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-50/2019-37 od 31. kolovoza 2022., na sjednici održanoj 25. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-825/2022-3 od 7. ožujka 2023., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž-825/2022-5 od 30. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka, presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-50/2019-37 od 31. kolovoza 2022., postavljajući pitanja koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje glasi:

„Je li sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu novčanih iznosa koji se temelji na ugovornim odredbama kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke-tuženika, koje su utvrđene ništetnima u kolektivnom sporu koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. brojem: P-1401/2012 i pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske vodio pod posl. brojem: Pž-6632/2017, dužan uzeti u obzir i koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredbi imao u vidu iznosa koje je tužitelj na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi manje platio, te je li sud dužan temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika da je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK, i manje kamatne stope od početno ugovorene, tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi (tzv. negativne razlike) odbiti tužbeni zahtjev za iznos koji predstavlja negativne razlike, bez da je tuženik istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev?

odnosno

Jesu li su sudovi pogrešno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF i povećanja kamatne stope više od početno ugovorene, plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF i početnoj kamatnoj stopi (tzv. pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose/koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF i smanjenja kamatne stope, plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF i početnoj kamatnoj stopi (tzv. negativne razlike), odnosno da li sud pravilnom primjenom instituta stjecanja bez osnove treba temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika glede visine tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK i smanjenja kamatne stope, tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja negativne razlike?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluku ovog suda Revd-4393/2021 od 13. listopada 2021., kao i na odluke Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-476/2020 od 29. travnja 2021., Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Gž-1077/2020 od 2. veljače 2021., Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-2433/2021 od 16. prosinca 2021., Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-911/2021 od 13. rujna 2021., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-2921/2021 od 27. srpnja 2022., Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-794/2022 od 1. rujna 2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž-463/2022 od 11. siječnja 2023., ističući da je potrebno da revizijski sud o tom pitanju ujednači sudsku praksu nižestupanjskih sudova.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

5. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koju je u smislu čl. 390 st. 2. ZPP donijelo prošireno vijeće od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 25. siječnja 2024.