Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-4496/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. D. iz V., OIB …, koju zastupaju punomoćnice D. G. i J. P., odvjetnice iz V., protiv tuženika R. A. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku J. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-439/2019-32 od 9. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-439/2019-32 od 9. kolovoza 2022. u točki I. izreke, te dijelu točke II. izreke kojim je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 11.561,00 kn/1.534,40 eur[1] .

Preinačava se navedena presuda u dijelu točke II. izreke, kojim je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 250,00 kn/33,18 eur te se u tom, daljnjem dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljici H. D. iz V., OIB: …, isplati iznos od 53.650,81 kn (pedeset tri tisuće šesto pedeset kuna i osamdeset jednu lipu) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02.02.2009. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, računajući kako slijedi od:

- od 02.02.09. na iznos od 301,36 kn,

- od 12.03.09. na iznos od 490,06 kn,

- od 30.03.09. na iznos od 403,50 kn,

- od 23.04.09. na iznos od 393,65 kn,

- od 28.05.09. na iznos od 360,45 kn,

- od 18.06.09. na iznos od 356,30 kn,

- od 03.08.09. na iznos od 351,11 kn,

- od 27.08.09. na iznos od 365,64 kn,

- od 22.09.09. na iznos od 355,26 kn,

- od 22.10.09. na iznos od 344,89 kn,

- od 26.11.09. na iznos od 376,01 kn,

- od 21.12.09. na iznos od 386,38 kn,

- od 25.01.10. na iznos od 438,25 kn,

- od 23.02.10. na iznos od 443,44 kn,

- od 24.03.10. na iznos od 484,93 kn,

- od 03.05.10. na iznos od 485,78 kn,

- od 25.05.10. na iznos od 484,07 kn,

- od 21.06.10. na iznos od 578,03 kn,

- od 19.07.10. na iznos od 652,84 kn,

- od 30.08.10. na iznos od 765,40 kn,

- od 20.09.10. na iznos od 697,38 kn,

- od 22.10.10. na iznos od 716,14 kn,

- od 29.11.10. na iznos od 761,82 kn,

- od 05.01.11. na iznos od 939,51 kn,

- od 24.01.11. na iznos od 802,39 kn,

- od 28.02.11. na iznos od 867,18 kn,

- od 30.03.11. na iznos od 832,57 kn,

- od 30.04.11. na iznos od 825,16 kn,

- od 26.05.11. na iznos od 992,12 kn,

- od 27.06.11. na iznos od 1.073,65 kn,

- od 28.07.11. na iznos od 1.176,62 kn,

- od 31.08.11. na iznos od 1.134,74 kn,

- od 27.09.11. na iznos od 1.025,88 kn,

- od 31.10.11. na iznos od 967,20 kn,

- od 30.11.11. na iznos od 954,27 kn,

- od 28.12.11. na iznos od 980,86 kn,

- od 31.01.12. na iznos od 1.049,92 kn,

- od 28.02.12. na iznos od 1.056,20 kn,

- od 29.03.12. na iznos od 1.024,17 kn,

- od 27.04.12. na iznos od 1.042,66 kn,

- od 29.05.12. na iznos od 1.059,75 kn,

- od 24.07.12. na iznos od 24.853,29 kn,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 11.811,00 kn (jedanaest tisuća osamsto jedanaest kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. kolovoza 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova odbija, kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi postupka.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima parnice.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti ona iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi tuženika. Presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će nastavno biti obrazloženo.

6. Nije počinjena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221. ZPP jer je pravilo o teretu dokazivanja pravilno primijenjeno, a u odnosu na primjenjivost presude iz kolektivne tužbe, kao niti ona u vezi čl. 8. ZPP, budući da su svi provedeni dokazi pravilno ocijenjeni. Time, što nije izveo sve dokaze koje je predložio tuženik, sud nije počinio bitnu povredu odredaba ZPP jer sud odlučuje, prema čl. 220. st. 2. ZPP, koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

7. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o promjenjivim kamatama i valutnoj klauzuli u CHF.

8. Među strankama nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 4. srpnja 2007. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj …, solemniziran po javnom bilježniku, na iznos od 33.615,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti u kunama s rokom otplate od 59 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, te da je člankom 2. tog Ugovora, ugovorena početna ugovorna kamatna stopa od 5,79% te je određeno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva.

9. Prvostupanjski sud se u obrazloženju presude pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 20133. donesenu u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je kao takva ništava.

10. Navedena je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije tuženika, između ostalih i R. d.d., kao neosnovane.

11. Iz citirane odluke Vrhovnog suda proizlazi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapanim u spornom razdoblju koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva.

12. Nadalje, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/17. od 14. lipnja 2018. donesenom u postupku protiv, između ostalog, ovdje tuženika, a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, utvrđeno je da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prethodno banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana. Time je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

13. Radi navedenoga su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i time ništetne u smislu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

14. Neosnovano tuženik prigovara, da nije utvrđeno jesu li iste presude primjenjive u konkretnom slučaju budući da prvostupanjski sud obrazlaže da je ovdje tuženica u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da su kamatne stope mijenjane bez ugovorenih parametara jednostranom Odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, što je imalo a posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost određene ugovorne odredbe, te je u tim presudama utvrđeno da je upravo ovdje tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90 tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama ZOO u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.

15. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

16. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke, te je vještak utvrdio, da ukupna razlika anuiteta iznosi 53.688,97 kn.

17. Razlog ništavosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.

18. Nadalje, u odnosu na prigovore tuženika u vezi činjeničnih utvrđenja, odnosno da nisu saslušane parnične stranke radi dokazivanja spornih činjenica, valja naglasiti da je dana 1. prosinca 2022. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) objavio je odluku o nedopuštenosti zahtjeva u predmetima OTP banka i drugi, pri čemu je tuženik također bio jedan od tužitelja, protiv Hrvatske koju je donio 8. studenog 2022. Banke podnositelji zahtjeva prigovarale su na temelju čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda da nisu imali pošteno suđenje u predmetima u kojima su bili tuženici, a u kojima su domaći sudovi odlučivali u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava korisnika kredita koji su kredite podigli u navedenim bankama u CHF valuti (švicarskim francima). Navedena presuda donesena je na temelju zahtjeva tuženika br. 39015/21. od 2. kolovoza 2021.

19. U pogledu prigovora banaka da im tijekom domaćeg postupka nije bilo poštivano pravo na jednakost stranaka u postupku, konkretno, da nisu saslušani djelatnici banke koji su bili predloženi kao svjedoci u postupku, Europski sud je utvrdio kako je isti neosnovan. Naime, iz odluka nadležnih domaćih sudova, prije svega Vrhovnog i Ustavnog suda RH, vidljivo je da su sudovi razmotrili sve prigovore stranaka i o njima dali detaljne i obrazložene odluke. Prijedlog da se saslušaju djelatnici banke kao svjedoci odbijen je uz obrazloženje da bi njihova svjedočenja bila irelevantna, s obzirom da je u spisu predmeta postojala pisana dokumentacija koja se upravo odnosila na okolnost na koju je predloženo svjedočenje tih svjedoka, te da njihova svjedočenja ne bi donijela ništa novo u postupku.

20. Europski sud smatrao je da su navedeni detaljni razlozi dostatni za odbijanje ovog dokaznog prijedloga te da se stoga ne može tvrditi da je bankama povrijeđeno pravo na pošteno suđenje.

21. Tuženik pri tom tvrdi, da je saslušanjem stranaka bilo moguće dokazati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, navodeći istovremeno da je tužitelj mogao odabrati kredit u Eur a ne CHF, odnosno kredit bez valutne klauzule. Ne tvrdi, a što je jedino odlučno u ovom postupku, da bi tužitelju bile pojašnjene metode formiranja kamatne stope i rizici kredita u CHF, a što je razlog ništetnosti osporenih odredaba ugovora.

22. U presudi Suda EU - presude broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuo je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

23. Pravilan je zato zaključak prvostupanjskog suda, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tuženikom nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

24. Tužitelju nije na valjan način objašnjena niti posljedica i doseg ugovorne odredbe uz primjenu valutne klauzule u CHF, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja kredita uz primjenu takve valutne klauzule. Tim je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO/91.

25. Neosnovano tuženik prigovara i zastari, odnosno ističe da kolektivna tužba ne bi prekidala zastarne rokove za tražbine pojedinačnih potrošača.

26. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci posl. br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, kao što je predmetni, počinje teći ispočetka tek od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.) radi čega zastara u konkretnom sporu, pokrenutom 24. svibnja 2019. godine, nije nastupila. Radi toga, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

27. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.

28. Osnovano se međutim prigovara odluci o troškovima postupka u dijelu, u kojem je tužiteljici priznat trošak sastava podneska od 12. travnja 2022. dva puta (kojim podneskom je obavijestila sud da je od tuženika zatražila dostavu podataka za vještačenje, radi čega isti nije bilo potrebno dostavljati tuženiku). Osnovano je dosuđen trošak podneska od 4.5.2022., kojim tužiteljica dostavlja otplatni plan pribavljen od tuženika za potrebe vještačenja, te dokaz da je isti tuženiku platila 37,00 kn, radi čega se radi o trošku potrebnom za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (i podnesku koji tuženiku nije bilo potrebno dostavljati). Trošak pripremnog ročišta osnovano je dosuđen u punom iznosu budući da se raspravljalo o glavnoj stvari. Trošak pristojbi dosuđen je u skladu s Tarifom sudskih pristojbi.

29. Radi toga je odluka o troškovima iz točke II presude preinačena u dijelu, u kojem je tužiteljici dosuđen trošak podneska od 12. travnja 2022. dva puta, tj. za 250,00 kn/33,18 eur, dok je ista potvrđena u dijelu, u kojem je trošak dosuđen u iznosu od 11.561,00 kn/1.534,40 eur.

30. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP te čl. 373. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić, v.r.