Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-3935/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., OIB: …, protiv tuženice K. K. iz T., Republika S., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1259/2022-69 od 15. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1259/2022-69 od 15. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za raskidom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između tužiteljice M. Š. kao primateljice uzdržavanja i tužene K. K., kao davateljice uzdržavanja s druge strane, ovjerovljen i solemniziran po Javnom bilježniku G. M. dne 7.4.06. u Z. pod oznakom OU-394/2006, temeljem kojega je tužiteljica prenijela u vlasništvo tužene svoju imovinu sastojeću se od posebnog dijela nekretnina s odgovarajućim suvlasničkim dijelovima na cijeloj nekretnini odrediv po čl. 68, 69 i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima što u naravi predstavlja stan u prvom katu lijevo koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 49,69 m[2] u stambenoj zgradi u Z., sagrađenoj na čest. br. 1457 upisanoj u z.k.ul. 1832 k.o. K., poduložak br. 96 k.o. K., kao i od pokretnina u tom stanu i telefonskog pretplatničkog broja, kao i tužbeni zahtjev tužitelja za trpljenjem brisanja prava vlasništva tuženice u podulošku br. 96 k.o. K. i uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Također, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 40.500,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv presude žali se tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno podredno, istu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda nije nejasna i proturječna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tužitelj.

5. Također, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na dan donošenja presude. Naime, okolnost što je sud prvog stupnja ročište za objavu presude prezakazao s 29. lipnja 2022 na 15. lipnja 2022. u konkretnom slučaju, nije imalo za posljedicu donošenje nezakonite i nepravilne presude, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskidom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog dana 7. travnja 2006. između M. Š., kao primateljice uzdržavanja, i tuženice K. K., kao davateljice uzdržavanja.

7. U postupku nije sporno da su M. Š. kao primateljica uzdržavanja i tuženica K. K., kao davateljica uzdržavanja, dana 7. travnja 2006., sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavaju kojim se davateljica uzdržavanja obvezala primateljicu uzdržavanja materijalno pomagati i uzdržavati do njene smrti, dok je primateljica uzdržavanja zauzvrat prenijela na davateljicu uzdržavanja vlasništvo nad stanom koji se nalazi u zgradi u Z. Također, nije sporno da je primateljica uzdržavanja M. Š. koja je ujedno i podnijela tužbu radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanja tijekom parničnog postupka preminula, te da je njezinim nasljednikom proglašen D. M.

8. U prvostupanjskom, a i sada žalbenom postupku, sporno je da li su se ispunile pretpostavke za raskidom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neispunjenja obveza iz čl. 583. st. 3. u svezi s čl. 589. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05 - dalje: ZOO).

9. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što u postupku nije na nedvojben način utvrđeno da je tuženica svjesno i sustavno izbjegavala ispunjavati obveze preuzete ugovorom, već je utvrđeno da je kontakte sa tuženicom prekinula sama primateljica uzdržavanja izmjenom brave na vratima stana čime je onemogućila tuženicu da ispunjava obveze iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Naime, sud prvog stupnja je smatrao da se iz iskaza prijašnje tužiteljice i saslušanih svjedoka ne može na nedvojben i pouzdan način utvrditi da tuženica nije ispunjavala obveze iz ugovora, te je na temelju takvog utvrđenja tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

10. Tužitelj osporava utvrđenja suda prvog stupnja smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze čime sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP, što je, prema stavu tužitelja, rezultiralo i pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem.

11. Međutim, takvi žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani. Naime, sud prvog stupnja je u postupku pravilno ocijenio kako personalne (iskaze prednice tužitelja i tuženice, te iskaze svjedoka R. M., M. L., dr. S. J.-B. i tužitelja), tako i materijalne dokaze (isprave koje kao dokaz prileže spisu), te je na temelju istih pravilno utvrdio da tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za raskidom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Za takvo utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i ovom sudu prihvatljive razloge koje tužitelj svojim žalbenim navodima kojima iznosi svoju vlastitu ocjenu izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju.

12. Tužitelj u žalbi ističe da sud prvog stupnja prilikom donošenja presude nije uzeo u obzir navode iz tužbe i podneske od 18. siječnja 2010. i 9. ožujka 2011. Međutim, podnesci stranaka ne predstavljaju dokaz, već način komunikacije stranaka sa sudom (čl. 109. ZPP). Isti, u načelu, sadrže tvrdnje stranaka o činjenicama koje stranke smatraju da su relevantne za rješenje spora, te takve činjenične tvrdnje stranke trebaju dokazati odgovarajućim dokaznim sredstvima predviđenim odredbama ZPP (ispravama, svjedocima, saslušanjem stranaka i dr.). U odnosu na tvrdnju tužitelja da sud nije uzeo u obzir izjavu koju je M. Š. koja je ovjerena kod javnog bilježnika 22. listopada 2009. potrebno je navesti da sud u parničnom postupku, sukladno čl. 4. ZPP, odlučuje na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Dakle, sud u parničnom postupku stranke i svjedoke saslušava neposredno i usmeno na sudu, te ne odlučuje na temelju njihovih pisanih izjava. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je postupio upravo sukladno čl. 4. ZPP, te je prednicu tužitelja M. Š. i tuženicu o činjenicama relevantnim za rješenje njihovog spora saslušao usmeno na sudu. Stoga ukazivanje tužitelja na izjavu koju je M. Š. pred javnim bilježnikom ne može utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. Neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje i da je sud prvog stupnja donio rješenje o privremenoj mjeri kojom je zabranio otuđenje i opterećenje stana koji je bio predmetom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Naime, okolnost što je u okviru parničnog postupka donijeta privremena mjera kojoj se tuženica nije protivila ne znači i da je zbog toga tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. U tom smislu za rješenje spora pravno su neodlučni navodi tužitelja da tuženica nije platila porez prilikom uknjižbe nekretnine.

14. Tužitelj u žalbi navodi i da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio podnesak od 9. ožujka 2011., zapisnik od 12. lipnja 200., presudu od 26. lipnja 2018. kojom je utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice, te podneske koje je tužitelj podnio nakon smrti M. Š. U odnosu na podneske, već je ranije u presudi navedeno da podnesci nisu dokazi, pa ih sud nije dužan niti ocjenjivati. U odnosu na presudu od 26. lipnja 2018. kojom je utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice tužitelja sa pok. M. Š. ista nema nikakav utjecaj za ovaj spor, a tužitelj u žalbi niti ne navodi zašto istu smatra pravno relevantnom. U odnosu na zapisnik o ročištu koje je održano 12. lipnja 2008. na istom se nisu izvodili dokazi, pa isti niti nije trebao biti pročitan kao dokaz.

15. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je on proglašen nasljednikom M. Š., te da je snosio troškove pogreba iste, potrebno je navesti da prednica tužitelja raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zahtijevala na temelju činjeničnih tvrdnji (neispunjavanja obveza iz ugovora) koje su se dogodile prije podnošenja tužbe 12. veljače 2008., pa je u postupku bilo potrebno utvrditi osnovanost odnosno neosnovanost takvih činjeničnih tvrdnji, što je sud u prvostupanjskom postupku i učinio. Stoga okolnost tko je nasljednik sada pok. primateljice uzdržavanja M. Š., okolnost postojanja izvanbračne zajednice, kao i okolnost da je tužitelj snosio troškove pogreba M. Š. ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

16. U odnosu na ocjenu iskaza stranaka i svjedoka koje tužitelj iznosi u žalbi, potrebno je navesti da je sud prvog stupnja, a kako je u ovoj presudi ranije i navedeno, pravilno ocijenio sve personalne dokaze koji su izvedeni, pa tako i iskaze koje tužitelj ocjenjuje u žalbi. Na temelju tih dokaza sud prvog stupnja je pravilno zaključio da tužitelj nije na nedvojben način dokazao da tuženica nije ispunjavala obveze iz sklopljenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koje utvrđenje tužitelj žalbenim navodima u kojima iznosi drugačiju ocjenu dokaza od one izvršene od strane suda prvog stupnja, nije uspio dovesti u pitanje.

17. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 583. st. 3. i čl. 589. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj.

18. Ne mogu se prihvatiti niti žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je sud prvog stupnja propustio primijeniti odredbu čl. 583. st. 2. ZOO, te da je time sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, sukladno čl. 2. st. 1. ZPP, sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stranke stavile u tijeku postupka, te je vezan činjeničnim navodima tužbe. Prednica tužitelja i primateljica uzdržavanja M. Š. činjenično u tužbi nije tvrdila da je zajednički život između nje i postao nepodnošljiv, odnosno da su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz čl. 583. st. 2.ZOO, već je navela (točka II. tužbe) da raskid zahtijeva iz razloga što tuženica ne ispunjava svoje obveze. Stoga žalbeni navodi tužitelja da su ispunjeni uvjeti za raskid ugovora temeljem čl. 363. st. 2. ZOO nisu osnovani.

19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 21. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.