REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1091/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NN, vlasnika [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Golovrški, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženice Hrvatske osiguravajuće kuće, HOK- osiguranja d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, koju zastupa punomoćnik Željko Olujić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4870/2019-2 od 27. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški broj Pn-73/2015-38 od 14. listopada 2019., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4870/2019-2 od 27. rujna 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški broj Pn-73/2015-38 od 14. listopada 2019.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je naznačio niz odluka ovoga suda kao razloge važnosti i to broj Rev-2166/10, Rev- 2550/1999, Rev-3056/2015, Rev-3056/2015, Rev-431/02 i mnoge druge.
3. Tuženik prvim naznačenim pitanjem preispituje vezanost suda u postupku radi naknade štete za odluku prekršajnog suda odnosno polazi od pretpostavke da su sudovi zaključili kako su vezani pravomoćnom odlukom prekršajnog suda, u istom pitanju predlagatelj preispituje je li na tuženiku teret dokaza da njegov osiguranik nije odgovoran za nastanak štete ili da postoji doprinos tužitelja vlastitoj šteti. Prije svega treba reći da su nižestupanjski sudovi jasno istaknuli da nisu vezani pravomoćnom odlukom prekršajnog suda u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP, znači predlagatelj polazi od pogrešne procesne pretpostavke slijedom čega o takvom pitanju, odnosno dijelu pitanja, ne ovisi odluka u sporu. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužitelj dokazao odgovornost tuženika za predmetnu štetu dok nisu izražavali shvaćanje o eventualnom teretu dokaza na strani tuženika slijedom čega o dijelu tako naznačenog pitanja ne ovisi odluka u sporu. Stoga prvo naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu kao niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. U drugom naznačenom pitanju predlagatelj preispituje može li se odluka o postojanju isključive građanskopravne odgovornosti za štetu prouzročenu motornim vozilom temeljiti na utvrđenju postojanja prekršajne odgovornosti. Međutim ponovo predlagatelj polazi od pogrešne procesne pretpostavke da sud odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na prekršajnoj odgovornosti štetnika stoga o tako naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.2. Trećim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje dužnost suda da utvrdi u smislu čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) je li tužitelj mogao osnovano očekivati da će ostvariti dobit ili je dovoljno da se isto temelji na mogućnosti ostvarivanja dobiti. Osim što zakonska odredba čl. 1089. st. 3. ZOO daje odgovor na naznačeno pitanje treba reći da su sudovi utvrdili da se radi o dobitku koji je tužitelj mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari stoga o pitanju u kojem predlagatelj polazi od netočne pretpostavke ne ovisi odluka u sporu.
3.3. Četvrtim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje na kome je teret dokaza uzročno posljedične veze između štete i radnje osiguranika tuženika, odnosno može li sud bez utvrđivanja jasne uzročno posljedične veze između štete i štetne radnje obvezati tuženika na naknadu štete. Ponovno se radi o pitanju u kojem predlagatelj polazi od pogrešnih pretpostavki koje ne odgovaraju utvrđenjima u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga. Naime sud je utvrdio da je tužitelj dokazao uzročno posljedičnu vezu između štete koja je tužitelju nastala u štetnom događaju i štetne radnje osiguranika tuženika kada je isti vozeći sa sporedne ceste na cestu s prednošću prolaska bez zaustavljanja nastavio vožnju ne propustivši vozila koja su imala prednost te prouzročio predmetnu prometnu nesreću i uz to je imao koncentraciju alkohola u krvi od 1,78 g/kg. Stoga se radi o pitanju u kojem predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke stoga isto nije važno niti za odluku u sporu niti za osiguranje jedinstven primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Slijedom iznesenog valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP jer je ovaj sud ocijenio da nije riječ o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
Zagreb, 21. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić
