REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 768/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji, protiv tuženika Poljoprivredna zadruga Napredak, OIB 08175094361, Županja, Matije Gupca 38a, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, radi isplate članskih uloga, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-995/2022-2 od 19. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-84/2021-16 od 5. siječnja 2022., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-995/2022-2 od 19. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 84/2021-16 od 5. siječnja 2022.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno slijedeće pravno pitanje:
''Je li sud prilikom donošenja odluke o visini novčanog iznosa za isplatu zadružnog uloga prilikom istupanja iz zadruge, ako ta pravna situacija nije propisana Zakonom o zadrugama, niti pravilima zadruge, dužan primijeniti čl. 105. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15), tj. pravilo da članu zadruge koji je istupio iz zadruge isplaćuje se u novcu ono što bi ono primio na temelju obračuna koji bi se napravio kada bi u vrijeme njegova istupanja zadruga prestala postojati, pri čemu se vrijednost imovine zadruge utvrđuje, kada je to potrebno, službenom procjenom?''
3. Kao razlog važnosti navedena je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 632/05-2 od 7. siječnja 2007.
4. U odgovoru na prijedlog osporena je osnovanost prijedloga te je tužitelj zatražio da mu se dosude troškovi sastava odgovora na prijedlog.
5. Prijedlog je neosnovan.
6. Cijeneći da u konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj 3. travnja 2017. podnio zahtjev Nadzornom odboru tuženika za istup iz članstva zadruge i zatražio isplatu članskog uloga u iznosu od 90.000,00 kn, o kojem se Nadzorni odbor tuženika nije očitovao, i da se sukladno odredbi čl. 16. Pravila Zadruge smatra se da je suglasan s zahtjevom za tužiteljev istup iz zadruge podnesen 3. travnja 2017., drugostupanjski sud je zaključio da je tužitelju članstvo u zadruzi prestalo podnošenjem njegovog zahtjeva za istup 3. travnja 2017., a budući da je odredbom čl. 31. st. 2. Zakona o zadrugama propisano da se ulog vraća članu zadruge nakon prestanka njegovog članstva, ocijenio je da je pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika na isplatu uplaćenog članskog uloga u nominalnom iznosu od 90.000,00 kn (kao i u Pž- 3806/2020-2 od 25. svibnja 2021. i Pž-3229/2020-2 od 7. prosinca 2020.), pri čemu je naveo da se tuženik neosnovano pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 632/05-2 od 7. siječnja 2007. jer se ona odnosi na utvrđivanje poslovnog udjela tužitelja u novostečenoj vrijednosti imovine.
7. 1. U ovom slučaju nižestupanjski sudovi su osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja prosuđivali kroz odredbe Zakona o zadrugama (''Narodne novine'' broj 34/11, 125713, 76/14, 114/18 i 98/19 - dalje: ZZ/19), dok se odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 632/05-2 od 7. siječnja 2007., na koju se poziva tuženik odnosi na Zakonom o štedno-kreditnim zadrugama (''Narodne novine'' broj 47/98 – ZŠKZ), dakle na drugačiju pravnu situaciju, pa samim time ne radi se o važno pitanju.
7. 2. Osim toga pravno shvaćanje izneseno u citiranoj odluci revizijskog suda odnosi se na situaciju kada prava članova koji istupaju iz članstva Zadruge nisu izravno propisana Zakonom o štedno-kreditnim zadrugama, dok su u ovome postupku sudovi utvrdili da je odredbom čl. 31. st. 2. Zakona o zadrugama propisano da se ulog vraća članu zadruge nakon prestanka njegovog članstva i da se sukladno odredbi čl. 16. Pravila Zadruge smatra se da je tuženik suglasan s zahtjevom za tužiteljev istup iz zadruge 3. travnja 2017. Stoga postavljeno pitanje polazi i od pogrešne pretpostavke da predmetna pravna situacija nije propisana Zakonom o zadrugama, niti Pravilima zadruge.
7. 3. Nadalje, ovdje se ne radi o pravu na isplatu odgovarajućeg dijela dobiti iz poslovanja Zadruge u godini u kojoj mu prestaje članstvo već o pravu na isplatu članskog uloga (čl. 13. ZZ-a).
8. Kako od navedenog pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ne radi se o važnom pitanju, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.
9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 2. i 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
10. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastav odgovora na prijedlog jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 21. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić
