REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4891/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Marko Jurković, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Split, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1342/2021-5 od 28. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-259/18 od 26. veljače 2021., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1342/2021-5 od 28. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-259/18 od 26. veljače 2021.
2. Tužitelj je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:
''1. Može li se drugostupanjski sud pozivati na slobodno sudačko uvjerenje prilikom pisanja presude pored činjenice da je donio odluku/presudu sudac koji nije neposredno izveo niti jedan dokaz tijekom prvostupanjskog postupka?
2. Odlučuje li sud koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka?
3. Je li ostvarena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom ako u presudi postoji o odlučnim činjenicama proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, (u konkretnom slučaju ako je sud u cijelosti zanemario nalaz i mišljenje vještaka psihijatra koje se nalazi u spisu i ukazuje na postotak psihičke boli od 15-20%, dok je iz dosuđene visine naknade jasno kako mišljenje vještaka nije uzeto u obzir)?''.
3. Obrazlažući važnost prvog i drugog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP- predlagatelj se pozvao na odluku revizijskog suda broj Rev x-755/15 od 13. listopada 2015., a važnost trećeg pitanja obrazlaže pozivom na odluke revizijskog suda broj Revr-966/14 od 20. svibnja 2015., Revr-987/13 od 26. studenoga 2014. te presudu Općinskog suda u Splitu broj P-5645/16 2017 za koju navodi da je potvrđena od strane Županijskog suda u Zagrebu.
4. Tuženica nije odgovorila na prijedlog.
5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete kao posljedice neosnovanog uhićenja i boravka tužitelja u istražnom zatvoru.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da naznačena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu iz sljedećih razloga.
7. U odnosu na prvopostavljeno pitanje tužitelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se pozvao na odluku (Rev x-755/15 od 13. listopada 2015.) koja je donesena u drugačijoj pravnoj situaciji i u kojoj u odnosu na tako formulirano pitanje nije ni izraženo pravno shvaćanje.
8. O odgovoru na drugo postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, jer tužitelj postavljajući to pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da ocjena dokaza nije izvedena sukladno čl. 8. ZPP-a.
9. Ni o odgovoru na treće pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, jer predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i provedenih dokaza, jer da je zanemaren nalaz i mišljenje vještaka.
9.1. Naime, prvostupanjski sud je, obrazlažući visinu dosuđene naknade neimovinske štete, uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja te se pozvao i na provedeno medicinsko vještačenje. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu jer je zaključio da je prvostupanjski sud vodio računa o ukupnosti štetnih posljedica te da je dosuđena naknada primjerena u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), a riječ je o naknadi za jedinstveni vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štetne posljedice vezane za neosnovano pritvaranje.
10. Budući da, slijedom izloženog, postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. prijedlog za dopuštenje odbiti i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 21. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
