REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1087/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice B. D. iz Z., OIB: …, i 2. tužiteljice S. K. iz M. G., OIB: …, obje zastupane po punomoćnici A. G. C., odvjetnici u Z., protiv tuženika P. B. e. iz Republike Austrije, K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D.
V., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. & p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužiteljica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda Šibeniku broj Gž-812/2022-2 od 28. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4979/2020-74 od 9. svibnja 2022., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda Šibeniku broj Gž-812/2022-2 od 28. studenoga 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4979/2020-74 od 9. svibnja 2022.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena pravna pitanja za koja tužiteljice smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.
3. Prvo postavljeno pravno pitanje ovaj sud ocjenjuje da nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu obzirom na ustaljenu praksu revizijskog suda izraženu u odlukama poslovni broj Rev 1302/2016-3 od 2. listopada 2019. i Rev 1564/2018-2 od 9. listopada 2019., te je shvaćanje zauzeto u odlukama nižestupanjskih sudova podudarno shvaćanju izraženom u odluci Suda Europske unije broj C-630/17 od 14. veljače 2019. (u tom smislu u odnosu na isto pitanje odluka broj Revd 1283/2021-3 od 4. listopada 2022.).
4. U odnosu na drugo pravno pitanje, predlagateljice polaze od utvrđenja koja nisu podudarna s utvrđenjima nižestupanjskih sudova, a to je da je „iz velikog broja sklopljenih ugovora sa hrvatskim građanima razvidno da se radi o očitoj zloporabi hrvatskog pravnog poretka“. Stoga se davanjem odgovora na to pitanje niti ne može uspješno propitivati (tako neizraženo) pravno shvaćanje nižestupanjskog suda pa odgovor na postavljeno pitanje nema utjecaja na odluku u sporu (u tom smislu u odnosu na isto pitanje odluka broj Revd 3821/2022-2 od 4. listopada 2022.).
5. Također niti u Zaključku (3.2.) sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016. (broj: Su-IV-155/16) na kojeg se pozivaju tužiteljice kao razlog važnosti, nije izraženo pravno shvaćanje u okviru prethodno iznese činjenične i pravne osnove i mjesta sklapanja ugovora o kreditu (u tom smislu odluka broj Revd 1886/2021-2 od 30. studenoga 2021.).
6. Slijedom svega navedenog, proizlazi da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, pa je prijedlog valjalo odbiti pozivom na odredbu čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 21. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
