REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1120/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki, u pravnoj stvari tužitelja O. b. Dr. I. P. S., OIB …, iz S., zastupanog po A. V., odvjetniku u K., protiv tuženice K. K., OIB …, iz S. (S. N.), zastupanog po punomoćniku E. M., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2543/2021-3 od 15. studenog 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr- 96/2018-40 od 22. srpnja 2021., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
I U odnosu na pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije pod rednim brojem 1., 2., 3., prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II U odnosu na temeljno ljudsko pravo na zdravlje i jednakost pristupa zdravstvu, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2543/2021-3 od 15. studenog 2022. tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP) naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:
1. Da li je tužena kao radnica dužna tužitelju kao poslodavcu platiti naknadu štete jer je jednostrano raskinula Ugovor o radu i nije ispunila svoje ugovorne obveze preuzete Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama?,
2. Da li su stranke mogle ugovoriti visinu naknade štete na način da kao orijentir u slučaju neispunjenja obveze, po visini svih troškova specijalizacije se utvrde u visini bruto plaće, troškova mentorstva, troškova zdravstvene ustanove u kojoj obavlja specijalističko usavršavanje, a koje odredbe zakona i pravilnika nisu nikada utvrđene ništetnim?,
3. Da li je tužena svojim jednostranim raskidom Ugovora o radu prije završetka specijalizacije nanijela tužitelju štetu i da li su korisnici usluga tužitelja ovim oštećeni i diskriminirani s osnova prava na liječničku skrb u odnosu prema drugim dijelovima Republike Hrvatske, te s obzirom na navedeno da li je tužena dužna s ovog osnova tužitelju nadoknaditi štetu?,
1.1. Protiv drugostupanjske presude tužitelj prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je zbog osobito teške pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na zdravlje i jednakost pristupa zdravstvu.
2. Tužena se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.
3.1. Pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 1. i 3. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi. Ovo stoga što se ta pitanja odnose isključivo na okolnosti konkretnog slučaja.
3.2. Pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 2. također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kao razlog važnosti toga pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tužitelj se poziva na odluke ovog revizijskog suda broj Revr 866/2017- 2 od 7. studeni 2018., Revr 1058/11-2 od 10. srpnja 2012., Revr 517/02-2 od 22. siječnja 2023., Revr-196/12-2 od 18. lipnja 2013., Revr 770/12-2 od 23. travnja 2014., Revr 738/12-2 od 21. svibnja 2014. i Revr 726/11-2 od 1. listopada 2014. te na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. studenog 2016. No navedene odluke ovog revizijskog suda i navedeno pravno shvaćanje odnose se na bitnu drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju od situacije koja je u ovom slučaju. Te odluke i to pravno shvaćanje odnose se na situaciju kada je specijalizacija završena te kada nakon toga liječnik specijalist ne ispuni svoje obveze iz ugovora o specijalizaciji. U ovom pak predmetnom slučaju tužena nije završila specijalizaciju (tužena u postupku ukazuje da je razlog tome na strani tužitelja).
3.3. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, ocijenjeno je da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi upravo njemu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na zdravlje i jednak pristup zdravstvu.
4. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod st. I izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a st. 3. ZPP odlučiti kao pod st. II izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
