REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 944/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IDEA DEVET d.o.o. u stečaju, OIB 40493425937, sa sjedištem u Zagrebu, II. Maksimirsko naselje 11, zastupanog po punomoćnici Jaki Ćurić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2210/2022-2 od 29. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-34/20-35 od 21. prosinca 2020., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2210/2022-2 od 29. kolovoza 2022., i to protiv točke I. izreke, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-34/20-35 od 21. prosinca 2020. u točkama I i II njene izreke (kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 607.937.400,91 kn te naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.077.875,00 kn), u kojem postavlja pitanja:
''1. Ukoliko stečajni vjerovnik s osnova pravomoćno osporene tražbine parničnih troškova, koji ne posjeduje ovršnu ispravu, u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o osporavanju ne preuzme parnični postupak predlaganjem nast. postupka koji je u tijeku pred drugostupanjskim sudom, da li je u tom slučaju drugostupanjski sud ovlašten potvrditi prvostupanjsku kondemnatornu odluku o troškovima ili, temeljem odredbi čl. 269. i 165. Stečajnog zakona, mora odbaciti zahtjev za naknadu troškova s obzirom na to da se smatra da je nepreuzimanjem parnice predlaganjem nast. postupka vjerovnik odustao na vođenje parnice?
2. Je li u dvostrano obveznim ugovorima nesavjesnoj ugovornoj strani koja odbija izvršiti svoje ugovorne obveze, pogotovo onda
- kad one nisu tegobne za nju;
- kad su one nužne za izvršenje i ostvarenje svrhe ugovora;
- kad druga strana želi održati ugovor i stalno je poziva na izvršenje njezinih ugovornih obveza
dopušteno raskinuti ugovor u smislu odredbe čl. 362. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima te odredbama čl. 5., 6., 8., 9. i 10 st. 2. Zakona o obveznim odnosima te sebe apsolvirati odgovornosti za štetu temeljem čl. 342. i 346 ZOO?
3. Da li sukladno odredbi čl. 342. st. 2. i čl. 346. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima pravo na naknadu štete ima svaki vjerovnik u dvostranoobveznom ugovoru kojem je nastala šteta jer druga strana nije izvršila niti bila spremna izvršiti svoju ugovornu obvezu, neovisno o raskidu ugovora?''.
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti, podredno odbiti prijedlog za dopuštenje revizije. Tuženik navodi da je stečajni upravitelj 14. listopada 2022. podnio sudu prijavu o nedostatnosti stečajne mase budući da tužitelj kao stečajni dužnik nema imovinu dostatnu za namirenje daljnjih troškova stečajnog postupka. Tuženik navodi da je jedinu imovinu stečajnog dužnika/ovdje tužitelja činila predmetna novčana tražbina prema tuženiku u iznosu od 607.937.400,91 kn.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu.
3.1. Naime, u odlukama na koje se poziva tužitelj kao razlog važnosti u odnosu na prvo postavljeno pitanje, i to odluke Vrhovnog suda RH Rev-4800/19 od 9. ožujka 2021., Rev x -341/13 od 9. prosinca 2015., Revt-113/11 od 9. lipnja 2015. te odluke Županijskog suda u Splitu Gž-547/2021 od 28. travnja 2021. i Gž-2909/2017 od 15. veljače 2019., nije riječ o činjenično usporedivim situacijama, obzirom je u svim navedenim sporovima nad tuženikom otvoren stečaj, dok je u konkretnom slučaju stečaj otvoren nad tužiteljem, i to nakon donošenja prvostupanjske presude, nakon čega je postupak prekinut i nastavljen, obzirom je stečajna upraviteljica tužitelja preuzela postupak.
3.2. Drugo postavljeno pitanje nije važno za odluku u ovom sporu jer polazi od činjenice koja nije utvrđena pred nižestupanjskim sudovima, a nije utvrđeno da je tuženik nesavjesna ugovorna strana koja odbija izvršiti ugovorne obveze. Također niti treće postavljeno pitanje nije važno jer isto tako polazi od činjenice koja nije utvrđena pred nižestupanjskim sudovima, pa tako nije utvrđeno da tuženik nije izvršio ili nije bio spreman izvršiti svoju ugovornu obvezu. Naime, u konkretnom slučaju sudovi su utvrdili da tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze (realizaciju projekta EMC kartice) niti u naknadno ostavljenom roku te da je Ugovor o poslovnoj suradnji jednostrano raskinut krivnjom tužitelja s danom 16. studeni 2011., a ne krivnjom tuženika.
4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I izreke ovog rješenja.
5. Predlagatelj podnosi i prijedlog za dopuštenje revizije pozivajući se na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP, navodeći da su mu povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to pravo na žalbu, pravo na djelotvoran pravni lijek, pravo na pravično suđenje, pravo na pravično i pošteno suđenje, pravo na jednakost pred zakonom te na uživanje blagodati vladavine prava te pravo na jednakost pred sudovima. Međutim, tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
6. Slijedom navedenog valjalo je prijedlog tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. i st. 5. ZPP.
Zagreb, 21. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
Broj zapisa: 9-30856-9615a
Kontrolni broj: 01837-c168b-38113
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
