REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 874/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz J., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. R., odvjetniku u J., protiv 1. tuženika Z. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. R. R., odvjetnici u Z., i 2. tuženika A. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima B. P. i I. G., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu 1. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-410/2022-2 od 30. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn- 138/16-99 od 10. siječnja 2022., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije djelomično se odbija, a djelomično odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-410/2022-2 od 30. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn-138/16-99 od 10. siječnja 2022.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena pravna pitanja za koja predlagatelj smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.
3. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito: ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili, ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda RH, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
4. Tuženik Z. d.o.o. prvo, drugo i treće postavljenim pitanjem problematizira zaključke sudova koji pak ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, dok sama okolnost da predlagatelj nije pronašao sudsku praksu revizijskog suda nije dostatan razlog za dopuštenje revizije a posebice, predlagatelj ne ističe važne razloge zbog kojih bi tako postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Četvrto postavljenim pitanjem, uz koje se ukazuje na odluke ovog suda broj Revd 2313/2020-2 od 15. rujna 2020. i dr., koje nisu primjenjive u konkretnom slučaju jer je nižestupanjski sud dao razloge za svoju ocjenu žalbenih navoda, predlagatelj drži da je došlo i do povrede temeljnih ljudskih prava iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) koja određuje da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.
5.1. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.2. Predlagatelj nije dokazao činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje, kojima bi učinio vjerojatnim da bi postupanjem nižestupanjskog suda bila počinjena neka osobito teška povreda odredaba parničnog postupka ili bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo pa posljedično tomu, nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
6. Slijedom svega navedenog, proizlazi da postavljeno četvrto pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi niti je predlagatelj učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava, a uz prva tri pitanja predlagatelj nije iznio valjane razloge važnosti, pa je njegov prijedlog valjalo djelomično odbiti a djelomično odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 3., 4. i 5. i čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 21. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
