REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1041/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz K., OIB ..., zastupanog po punomoćnici I. B. odvjetnici u K., protiv tuženika E. & S. b. d.d., R., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-199/2022-6 od 22. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovnog broja P-237/2021-8 od 13. siječnja 2022. i dopunska presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovnog broja P-237/2021-16 od 5. travnja 2022., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.
2. U prijedlozima za dopuštenje revizije tužena je postavila pravna pitanja za koja je navela da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje pri ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022).
4. U pogledu prva dva pitanja tužene, koja se odnose na tijek zatezne kamate na restitucijski zahtjev i savjesnost/nesavjesnost stjecatelja u slučaju ništetnosti ugovora o kreditu, dovoljno je za obrazložiti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.
5. U trećem postavljenom pitanju tužena problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd 911/2022-2 od 16.ožujka 2022.)
6. Kroz četvrto postavljeno pravno pitanje, u kojima se problematizira primjena čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) u konkretnom slučaju, zapravo se problematizira neizvođenje određenog dokaza predloženog radi dokazivanja činjeničnog stanja koje bi odudaralo od onog utvrđenog u kolektivnom sporu, a iz cjelokupnog sadržaja prijedloga proizlazi da bi se radilo o dokazu saslušanja svjedoka - djelatnice tužene i javnog bilježnika.
6.1. Međutim, nižestupanjski su sudovi u konkretnom slučaju neizvođenje toga dokaza primarno pripisali njegovoj neadekvatnosti s obzirom na činjenicu velikog vremenskog odmaka od predmetnog događaja i velikog obima posla, zbog čega bi bilo neživotno i nelogično očekivati za iskazati je li se u konkretnom slučaju na određen način postupalo, a da, osim toga, tuženica nije niti navela da je predloženi svjedok (konkretni djelatnik tuženice) pregovarao sa tužiteljem o parametrima promjenjivosti kamatne stope, a da javni bilježnik nije niti imao obvezu postupati u tom smislu (o svemu tome i o saslušanju javnog bilježnika detaljnije v. toč. 4. obrazloženja prvostupanjske i toč. 14. obrazloženja drugostupanjske presude).
6.2. No, taj aspekt pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova se pitanjima ne dotiče pa se tim pitanjima ne može niti osporavati takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova.
6.3. Pravno shvaćanje o vezanosti u individualnim sporovima presudama donesenim u kolektivnom sporu, prvostupanjski sud je izrazio neovisno prethodnom (onom navedenom u toč. 6.1.) pa tako, ako se to prethodno ne bi s uspjehom osporilo (a ovdje se to nije učinilo), presuda bi i dalje opstala i uz različito pravno shvaćanje o spomenutoj vezanosti.
6.4. Dakle, čak i ako bi se na četvrto pravno pitanje odgovorilo na način da se prihvaća pravno shvaćanje tužene, opstao bi i dalje pravim pitanjima neosporen stav suda kao pod toč. 6.1. ovoga obrazloženja.
6.5. Stoga to pitanje (četvrto) nema utjecaj na odluku u ovoj pravnoj stvari.
7. Pravno pitanje pod rednim brojem 5. nema utjecaja na odluku u sporu, jer iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih odluka (a revizijski sud svoju ocjenu dopuštenosti revizije može razmatrati samo u okviru takvih, zadanih činjeničnih utvrđenja) ne bi proizlazilo da je došlo do umanjenja za „iznos manji od iznosa negativnih razlika koje je utvrdio financijski vještak“, što se implicira tim pitanjem.
8. U pogledu zadnjeg pravnog pitanja je za obrazložiti da u odlukama na koje se tužena poziva kao na razloge važnosti tog pitanja u smislu čl. 385.a ZPP, pravno shvaćanje nije izraženo u okviru činjeničnopravne situacije koja se predstavlja tim pitanjem i činjeničnopravne situacije koja je utvrđena u ovome postupku (umanjenje za iznosa na kojemu je tužitelj profitirao zbog rasta tečaja a koji se odnosi na iznos depozita) pa tako, a niti na koji drugi način, nije dokazan razlog važnost tog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava.
9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije pa je, na temelju odredbe čl. 387. st. 3. i st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 21. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić,
v.r.
