REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1017/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dječji vrtić Bambi iz Trstenik Pušćanski, Ulica bana Josipa Jelačića 1, OIB: 07116190816, zastupanog po punomoćnicima Davoru Drugoviću i Sandri Sekovanić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Marić, Drugović & Sekovanić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice Općine Kraljevec na Sutli, Kraljevec na Sutli 132, OIB: 07318138631, zastupane po punomoćnicima Josipu Mađariću i Hrvoju Lui, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5924/2021-2 od 16. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-251/2019-36 od 27. rujna 2021., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5924/2021-2 od 16. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-251/2019-36 od 27. rujna 2021.

1.1. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava navode i predlaže isti odbaciti podredno, odbiti.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena pravna pitanja za koja tuženica smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.

3. Tuženica prvo postavljenim pitanjem problematizira valjanost ugovora o zakupu sklopljenog između stranaka 23. lipnja 2016. uz koje pitanje kao razlog važnosti dostavlja odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8367/2011-4 od 13. studenoga 2012. koja odluka nije podudarna stanju spisa jer je pravni zaključak tog suda bio da se radilo o otkazu ugovora o zakupu (a ne njegovoj ništetnosti), dok se u konkretnom slučaju odlučuje o tome je li predmetni ugovor raskinut ili ne.

4. Pitanja od drugog do petog, pretežito su činjenična, tuženica se pritom poziva na odredbe o otkazu ugovora prema Zakonu o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", broj 125/11 i 64/15), te se poziva i na okolnosti koje su suprotne utvrđenjima nižestupanjskih sudova, dok se dostavljena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 897/2013-2 od 18. listopada 2017. odnosi na ovlaštenje općinskog načelnika da postupa u ime Republike Hrvatske kod raskida ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta, što ovdje nije slučaj.

5. Nadalje, posljednjim pravnim pitanjem predlagateljica smatra da sud nije mogao svoju odluku temeljiti na nalazu i mišljenju vještaka koji je svoj zaključak donio na razini „određene vjerojatnosti“, uz koje pitanje prilaže odluku ovog suda broj I Kž-590/1995- 3 od 7. listopada 1998. što nije valjani razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Ovo stoga jer se tu radi o vještačenju na druge okolnosti, relevantne za odlučivanje u kaznenom postupku, dok se u predmetnom sporu odlučuje o naknadi štete, među ostalim, i s naslova izmakle koristi koja se uvijek utvrđuje s nekim određenim stupnjem vjerojatnoće odnosno mogućnosti ostvarivanja koristi (konkretno, izmakle koristi jer je zakupni odnos trebao trajati ugovoreno vrijeme od deset godina). Taj stupanj pouzdanosti temelji se na objektivnim činjenicama koje upućuju na to je li i u kojoj mjeri tužitelj mogao ostvariti određenu korist. Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1342/2014-2 od 29. ožujka 2018. temelji se na drugačijem činjeničnom supstratu.

6. Za dopuštenje revizije predlagatelj mora iznijeti uvjerljive razloge uvažavanje kojih bi posljedično dovelo do ujednačavanja sudske prakse. Slijedom svega navedenog, proizlazi da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, pa je prijedlog valjalo odbiti pozivom na odredbu čl. 389.b st. 1. ZPP.

Zagreb, 21. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić

Broj zapisa: 9-30856-ad528

Kontrolni broj: 05c2e-4dcd0-57316

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.