Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 76 Gž Ovr-1942/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja A. D. S.A., sa sjedištem u L., upisano u registar trgovine i kompanija L. pod brojem …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. G., odvjetniku u Z. protiv ovršenika R. O. iz G., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. L., odvjetnici iz D., radi ovrhe na plaći, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-655/2022-7 od 8. studenog 2022., dana 21. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-655/2022-7 od 8. studenog 2022. i predmet se vraća na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (točka I. izreke). U točki II. odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe kao neosnovan.
2. Citirano rješenje žalbom pobija ovršenik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP), a u vezi s čl. 20. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12., 25/13., 93/14., 73/17. i 131/20. – dalje u tekstu: OZ/12) uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj poslodavcu ovršenika sukladno odredbi čl. 202. OZ/12 dostavio zahtjev za pljenidbom primanja na temelju Suglasnosti o zapljeni od 28. 8. 2002., na kojoj je potpis ovršenika ovjeren od strane javnog bilježnika, a u kojoj je ovršenik dao suglasnost, u svojstvu sudužnika, da ovrhovoditelj može u slučaju neuredne otplate kredita, na temelju te isprave prisilno zaplijeniti 1/3 njegove plaće/mirovine.
5. Dakle, u ovoj pravnoj stvari radi se o zapljeni plaće po pristanku dužnika koja se provodi mimo suda sukladno odredbi čl. 202. OZ/12.
6. Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da se u pogledu valjanosti i pravnih učinaka Izjave suglasnosti o zapljeni ima primijeniti Ovršni zakon („Narodne novine“, br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05, dalje: OZ/96) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka iste, a u pogledu postupovnih odredbi OZ/12 koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka dana 20. travnja 2022. godine.
7. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 202., čl. 209. i čl. 210. OZ/12 odbacio prijedlog ovršenika kao nedopušten.
8. Odredba čl. 202. st. 12. OZ/12 glasi:
„Prvobitni ovrhovoditelj, odnosno novi ovršenik ovlašten je pred nadležnim sudom tražiti donošenje rješenja kojim se nalaže poslodavcu da odgodi isplatu plaće odnosno rješenje kojim će se nastavak pljenidbe i prijenosa plaće proglasiti nedopuštenim, u kojem slučaju se na odgovarajući način primjenjuje odredba čl. 210. ovog Zakona“.
9. Odredbe čl. 210. OZ/12 glase:
„Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim (st. 1). Na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.)“ – st. 2. 10. Temeljem naznačenih odredbi OZ/12 prvostupanjski sud je zaključio da istima nije propisan postupak pravne zaštite ovršenika (pravna sredstva ovršenika) u slučaju pokretanja ovrhe kod poslodavca temeljem izjave o suglasnosti o zapljeni primanja, jer da su čl. 210. OZ/12 propisana pravna sredstva koja ima ovršenik u slučaju izravne naplate koja se vodi na temelju isprava navedenih u čl. 209. st. 1. istog Zakona, a među ispravama na temelju kojih se provodi izravna naplata, i to kod Agencije kako je to navedeno u čl. 209. st. 1. OZ/12, nije navedena i ovršna isprava na temelju koje se provodi ovrha na plaći tužitelja. Štoviše, prvostupanjski sud je pozivom i na odredbu čl. 202. st. 12. OZ/12 zaključio da je mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka rezervirana samo za prvobitnog ovrhovoditelja odnosno novog ovršenika i samo su oni ovlašteni pred nadležnim sudom tražiti donošenje rješenja kojim se nalaže poslodavcu da odgodi isplatu plaće odnosno rješenje kojim će se nastavak pljenidbe i prijenosa plaće proglasiti nedopuštenim, u kojem slučaju se na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 210. OZ/12, a ovršenik iz ovog predmeta nije novi ovršenik budući da je on potpisnik i izdavatelj navedene isprave – Izjave suglasnosti o zapljeni plaće temeljem koje je novi vjerovnik zatražio naplatu svoje novčane tražbine.
11. Dakle, ovršenik u ovom postupku – kada je ovršna isprava Izjava suglasnosti o zapljeni plaće – nema apsolutnu nikakvu mogućnost pravne zaštite što ga, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, diskriminira u odnosu na pravnu zaštitu po svim drugim ovršnim ispravama bilo da se ovrha provodi putem suda ili mimo suda (izravna naplata), jer ovršenik može podnijeti tužbu samo u slučaju kada ga na to uputi ovršni sud.
12. Kod takvog stanja stvari pravilno se ovršenik poziva na ustavom zajamčeno pravo na pristup sudu (čl. 29. st. 1. Ustava RH) i na čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06) kojim je zajamčeno pravo na pravično (pošteno) suđenje, koje obuhvaća pravo na sud i pravo na pristup sudu. Poštenost u tom smislu obuhvaća načelo jednakosti oružja i kontradiktornost postupka. Jednakost oružja podrazumijeva da svaka stranka u postupku ima jednaku mogućnost iznijeti svoj stav i da niti jedna od njih ne smije biti u bitno povoljnijem položaju u odnosu na svog protivnika. Među strankama u postupku mora se uspostaviti pravična ravnoteža odnosno pravo na pošteni postupak.
13. Iz navedenih razloga valjalo je kao osnovanu žalbu ovršenika prihvatiti, prvostupanjsko rješenje ukinuti temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak kako bi meritorno odlučio o prijedlogu ovršenika. To znači da će prvostupanjski sud – zavisno o ocjeni da li izjava suglasnosti o zapljeni ima pravni učinak rješenja o ovrsi ili pravomoćnog rješenja o ovrsi – s prijedlogom ovršenika postupiti kao s redovnom ili izvanrednom žalbom i posljedično tome odlučiti i o prijedlogu za odgodu ovrhe (čl. 50. - 55. OZ/12 i čl. 65. OZ/12).
14. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP- a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ/12.
U Zagrebu 21. ožujka 2023.
S u d a c:
Lidija Bošnjaković, v.r.
