- 1 -              Revd 302/2024-2

Broj: Revd 302/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Č., OIB ..., P., kojega zastupa M. J., odvjetnica u T., protiv I-tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, Š., i II-tuženice L. Č., OIB ..., koju zastupa A. B., odvjetnik u B. n. m., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije II-tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1746/2022-3 od 22. ožujka 2023., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2285/2020 od 6. rujna 2022., u sjednici održanoj 25. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

              Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije II-tuženice.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj XIV P-2285/2020 od 6. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tuženi zahtjev, tako da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj A. Č., OIB ..., vlasnik posebnog fizičkog dijela čest. zem. 1996/1 K.O. P. koji je dio na skici vještaka mjernika A. R. od dana 30. rujna 2021. godine prikazan likom omeđenim slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A, površine 2.624,00 m2, a koja skica je sastavni dio ove presude”.

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke, presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj XIV P-2285/2020 od 6. rujna 2022., tako da sada glasi:

"1. Nalaže se tuženici ad 1. i ad 2. da tužitelju nadoknade parnični trošak u iznosu od 2.895,02 eura / 21.812,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 6. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Odbija se zahtjev tuženice ad 1. i tuženice ad 2. da im tužitelj naknadi troškove postupka kao neosnovan.“

III. Nalaže se tuženici ad 1. i tuženici ad 2. da tužitelju naknade trošak žalbenog postupka u iznosu 207,38 eura / 1.562,50 kuna.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi II-tuženica u dijelu u kojem nije uspjela u sporu zbog pitanja:

„1. Da li tužitelj temeljem dosjelosti može steći pravo vlasništva na dijelu nekretnine od tuženika ako je tuženik, koji se nalazi u savjesnom, neprekidnom i samostalnom posjedu tog dijela nekretnine, a tužitelj se ne nalazi, temeljem pravomoćne presude stekao svoje pravo vlasništva?

2. Da li se temeljem dosjelosti protiv Republike Hrvatske pravo vlasništva može steći ako rok od 40. godina za dosjelost počinje teći od 1962.g. a završava 2002.g.?

3. Da li se pravo vlasništva može priznati u slučaju da je vrijeme dosjelosti proteklo u vrijeme kada je izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a bila na snazi?“,

ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti kako su oni propisani odredbom čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Prijedlog je nedopušten.

5. Prema ocjeni ovog suda odgovor na pitanja leži u specifičnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, pa time ta pitanja nemaju onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u koja bi se povodom dopuštenog pitanja iznjedrila pravna shvaćanja kojima bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor, to tim prije što pitanja II-tužene proizlaze iz njene interpretacije činjenica suprotno činjeničnim utvrđenjima suda drugog stupnja.

6. Zbog navedenog valjalo je prijedlog odbiti primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 25. siječnja 2024.