Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 21 Kž-154/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. A., zbog kaznenih djela iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21, dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 23. prosinca 2022. broj K-112/2022-32, u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika I. A. kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 23. prosinca 2022. broj K-112/2022-32 Općinski sud u Osijeku, proglasio je krivim optuženika I. A. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 te zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. Za svako počinjeno kazneno djelo optuženiku su utvrđene kazne zatvora pa mu je tako za kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama, na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, a zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom mu je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Uz primjenu odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženik I. A. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca. Nakon toga, na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11, optuženiku I. A. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je određeno da će se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršiti dio u trajanju od 6 mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju od 9 mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik I. A. u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku I. A. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode od 5. studenog 2021. do 19. studenog 2021. Ujedno je, na temelju čl. 69. st. 1. i 3. KZ/11, optuženiku I. A. izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu za koju je određeno da može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a potom za vrijeme trajanja roka provjeravanja ali najdulje 3 godine. U smislu odredbi čl. 58. st. 5. u vezi čl. 57. st. 6. KZ/11 ukoliko optuženik I. A. bez opravdanog razloga bude kršio obveze određene sigurnosnom mjerom sud mu može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora. Na temelju čl. 190. st. 1. u vezi čl. 190. st. 8. KZ/11 od optuženika I. A. oduzeti su predmeti pobliže pobrojani pod točkom VII. izreke pobijane presude. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) optuženik I. A. presuđen je na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka i to troška iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 kn odnosno 66,36 eura, dok je na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik oslobođen obveze plaćanja troškova provedenog toksikološkog i psihijatrijskog vještačenja, troškova svjedoka te plaćanja nagrade i nužnih izdataka branitelja koji mu je postavljen po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude žali se optuženik I. A. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi optužbe, odnosno podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-171/2023-2 od 1. ožujka 2023. vratio spis.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Žaleći se iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik izrijekom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj obrazlaže tvrdnjom da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da su razlozi o navedenim odlučnim činjenicama nejasni, a ističe i znatno proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza. Ovakvim obrazloženjem naprijed navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj zapravo parafrazira zakonski tekst naprijed navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka bez da je konkretizira i navede u čemu bi se točno ona sastojala. Navodeći bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 sam žalitelj navodi da je ista rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nasuprot stavu žalitelja sud prvoga stupnja utvrdio je sve odlučne činjenice potrebne za presuđenje u ovom predmetu, za svako je svoje utvrđenje dao dostatne i razumljive razloge pri čemu nije zapao u proturječje, pa nije u pravu žalitelj kada tvrdi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

7. Kako je već navedeno žalitelj ističe povredu kaznenog zakona kao jednu od žalbenih osnova te tvrdi da je kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 beznačajno djelo u smislu čl. 33. KZ/11. Isto povezuje sa žalbenom osnovom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te ustvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o maloj količini stabljika konoplje koje su pronađene kod optuženika, radi se o količini od svega 1,36 grama, koja droga nije konzumirana, nije prodavana i nisu nastupile ikakve posljedice. Osim navedenog žalitelj navodi i da je upitno da li bi optuženik doista i uspio uzgojiti biljke do stadija u kojem bi one bile pogodne za konzumaciju a posebice da bi bile pogodne za prodaju. Zbog svega navedenog smatra da se radi o beznačajnom djelu. U smislu odredbe čl. 33. KZ/11 nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, ako djelo nije imalo posljedice ili su one neznatne pa ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Valja istaći da je kod optuženika pronađeno 13 posuda sa zasađenim sjemenkama marihuane iz kojih su iznikle stabljike konoplje droge tipa marihuana svaka u visini od 5 do 12 cm, vještačenjem kojih je utvrđeno da sadrže više od 0,2 % tetrahidrocanabinola. Osim navedenog vještačenjem od optuženika oduzetih biljaka utvrđeno je da se radi o mladim biljkama u ranom stadiju rasta koje nisu sadržavale cvjetove. Obzirom da je kod njih utvrđena prisutnost THC-a u udjelu većem od 0,2 % te tvari bi prilikom konzumacije izazvale psihoaktivni učinak. Od ukupne mase lišća u količini od 1,36 grama prema provedenom vještačenju mogla bi se sačiniti oko tri jointa pod pretpostavkom da jedan joint sadržava oko 0,5 grama droge marihuane. Sam optuženik u svojoj obrani pred državnim odvjetnikom naveo je da je dio uzgojene marihuane namjeravao upotrijebiti za vlastite potrebe, a ostatak prodati zbog svoje loše financijske situacije, a nakon što mu je predočen taj dio njegove obrane ustvrdio je da taj njegov navod nije točan, da marihuanu nije namjeravao prodati nego je od nje namjeravao napraviti ulje koje bi dijelom dao svojim prijateljima, suborcima iz rata koje je sudjelovanje u ratu slomilo. S pravom je prvostupanjski sud prihvatio obranu optuženika datu pred državnim odvjetnikom u kojoj je jasno i nedvosmisleno rekao da uzgojenu drogu namjerava djelomično koristiti za osobne potrebe, a dio prodati sve zbog lošeg financijskog stanja u kojem se nalazio. Obzirom da se radi o 13 stabljika marihuane ni u kom slučaju ne može se raditi o beznačajnom djelu. To bez obzira na okolnost što uzgoj i namjera prometovanja marihuanom nije imala posljedice radi se o teškom kaznenom djelu, a način uzgoja biljaka ukazuje na upornost optuženika u počinjenju djela pa stupanj počiniteljeve krivnje nije nizak i postoji potreba da za počinjeno kazneno djelo optuženik bude kažnjen. Iz opisanih razloga nije došlo do povrede kaznenog zakona kako to pogrešno ističe optuženik u podnesenoj žalbi.

8. Žaleći se iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ovu žalbenu osnovu usmjerava na kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom uz tvrdnju da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze tijekom prvostupanjskog postupka te da ničime nije dokazano da bi riječi koje je optuženik izrekao inkriminirane zgode bila upućena svim djelatnicima Centra za socijalnu skrb. Posebno ističe da je izostao jedan od bitnih elemenata kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 iz razloga što zaštitar D. P. s kojim je optuženik došao u sukob nije službena osoba pa počinjeno kazneno djelo nema obilježja kvalificiranog kaznenog djela prijetnje zbog kojega je optuženik proglašen krivim. Za razliku od ovakvih tvrdnji žalitelja sam optuženik u svojoj obrani navodi da je inkriminiranog dana, 5. studenog 2021., došao u prostorije Centra za socijalnu skrb, s time što je u prostorijama centra bio i prethodnog dana kada mu je zaštitar D. P. naložio da u centar dođe narednog dana. Dolaskom u centar inkriminiranog dana, prema kazivanju optuženika, zaštitar ga ponovno upućuje da dođe sutradan nakon čega je između njih došlo do svađe pa sam optuženik navodi da je bio neugodan i da ga je sada toga sram. Žao mu je što se doveo u neugodnu situaciju. Svjedok D. P. je u svjedočkom iskazu naveo da je optuženiku doista rekao da u centar treba doći nekog drugog dana, što je optuženika razljutilo pa je lupio fasciklom po stolu, rekao da neće dolaziti u ponedjeljak i započeo prijetiti da će baciti bombu. Osim navedenog zavukao je ruku u svoju jaknu a svjedok nije mogao znati da li ima oružje ili nešto slično. Zavlačeći ruku u džep, iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je optuženik izrekao i riječi "Hoćeš da te ubijem odmah ili da dođem kasnije i bacim bombu". Sve navedeno čule su djelatnice centra i to A. M., J. T. i A. B. P.. Tako A. M. nakon što čuje muški glas koji zahtijeva da ga zaštitar pusti u prostorije centra čuje udarac o stol koji joj je zvučao kao da je netko udario o stol papirima ili fasciklom na što su se ona i kolegica J. T. trgnule. Nakon toga čuju i riječi "Budeš li zvao policiju ja ću baciti bombu" što je svjedokinju uplašilo. I svjedokinja J. T. navodi da se muška osoba koja je tražila ulazak u Centar za socijalnu skrb a zaštitar joj to nije dopustio, razljutilo. Čovjek je govorio visokim tonom, vikao neka zaštitar zove policiju, da su svi u centru neradnici te da će baciti bombu. I ova svjedokinja navodi da se uplašila za svoj život. Svjedokinja A. B. P. navodi da nije vidjela što se događa, čula je zaštitara da spominje policiju dok je muški glas spominjao bombu, govorio da su svi neradnici i da će baciti bombu. Izgovarajući riječi da će baciti bombu u prostorijama Centra za socijalnu skrb optuženik je prema djelatnicama Centra za socijalnu skrb A. M., J. T. i A. B. P. počinio kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. i 1. KZ/11. Djelatnice Centra za socijalnu skrb službene su osobe a budući da je kazneno djelo usmjereno na djelatnike Centra za socijalnu skrb ostvarena su obilježja kvalificiranog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11 prema svakoj od oštećenih, a i ostalim službenim osobama koje obavljaju javne ovlasti u Centru za socijalnu skrb. Stoga nema govora da ne bi bila ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. KZ/11, kako to promašeno tvrdi žalitelj u podnesenoj žalbi. Iz naprijed navedenog, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, sud prvoga stupnja utvrdio je sve odlučne činjenice za presuđenje i zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, pa nije u pravu žalitelj kada tvrdi da činjenično stanje u predmetu ne bi bilo potpuno i pravilno utvrđeno. Stoga žalba optuženika i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je kazna izrečena optuženiku prestroga iz razloga što je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, a nije cijenio činjenicu da je optuženik branitelj iz Domovinskog rata, nije cijenjena dob optuženika niti njegovo zdravstveno stanje. Za razliku od ovakvih tvrdnji žalitelja sud prvoga stupnja utvrdio je sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kazni u ovom predmetu. Tako je kao olakotno na strani optuženika utvrđeno i cijenjeno to što je do sada neosuđivana osoba, što je izrazio žaljenje zbog počinjenog te njegovo loše imovno stanje. Otegotne okolnosti nisu nađene. Pravilnom ocjenom naprijed navedenih olakotnih okolnosti prvostupanjski sud je optuženiku zbog počinjenih kaznenih djela izrekao adekvatnu kaznu, koja će i po stavu ovog drugostupanjskog suda ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane kaznenim zakonom. Okolnost sudjelovanja u Domovinskom ratu i svoje zdravstveno stanje optuženik ničime nije dokumentirao u prvostupanjskom postupku pa isto nije bilo moguće cijeniti kao eventualno olakotne okolnosti. Valja napomenuti da dob optuženika ni u kom slučaju ne predstavlja olakotnu okolnost jer se radi o osobi srednje životne dobi, rođenoj 1967. godine. Zbog naprijed iznesenog žalba optuženika na odluku o kazni nije osnovana.

10. Budući da optuženik podnesenom žalbom nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude to njegova žalba nije osnovana pa ju je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, s time što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi tijekom postupka bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz te odredbe zakona, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

U Varaždinu 21. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke