REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-1328/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja, te doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DIM-MES d.o.o., OIB 719868165400, Drniš, Poljana br. 7, kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Golubić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Golubić i partneri j.t.d., Zagreb, Amruševa 13, protiv tuženika SALUMIFICIO SAN MICHELE S.P.A., OIB 48151321149, Via Pallavicina 11, 26010 Offanengo (CR) Italija, kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva 16, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-110/2018-26 od 9. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-110/2018-26 od 9. veljače 2022.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 165,90 EUR / 1.250,00 kn.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-110/2018-26 od 9. veljače 2022. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-110/2018-26 od 9. veljače 2022. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da se utvrdi ništetnim Ugovor o nagodbi sklopljen dana 14. travnja 2016. između tužitelja DIM-MES d.o.o., Drniš, i tuženika SALUMIFICIO SAN MICHELE – S.P.A., Via Pallavicina 11, 26010 Offanengo (CR) Italija, te da se utvrdi da je osnovano osporavanje potraživanja tuženika SALUMIFICIO SAN MICHELE – S.P.A., OIB: 48151321149, Via Pallavicina 11, 26010 Offanengo (CR) Italija, s osnove Ugovora o nagodbi od 14. travnja 2016., navedeno pod brojem 14. u tablici b) Osporene tražbine Rješenja Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj St-464/2017 od 18. travnja 2018. koje je učinjeno po tužitelju DIM-MES d.o.o., Drniš, i da ne postoji potraživanje tuženika SALUMIFICIO SAN MICHELE – S.P.A., Via Pallavicina 11, 26010 Offanengo (CR) Italija, u iznosu od 50.743,21 kn prema tužitelju DIM-MES d.o.o., Drniš. Rješenjem jednakog poslovnog broja kao i pobijana presuda utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi osnovanim osporavanje tražbine tuženika s osnove Ugovora o nagodbi od 14. travnja 2016. navedeno pod brojem 14. u tablici b) Osporene tražbine rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-464/2017 od 18. travnja 2018 za iznos od 254.397,58 kn (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.389,06 kn (točka II. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 21.250,00 kn (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da Ugovor o nagodbi sklopljen od 14. travnja 2016. nije ništetan, iako je ništetna u tom Ugovoru sadržana odredba o dospijeću tuženikove tražbine, ali to nema za posljedicu ništetnost Ugovora o nagodbi u cjelini. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da u odnosu na tuženikovu tražbinu nije nastupila zastara jer je njen tijek prekinut sklapanjem samog Ugovora o nagodbi. Što se tiče iznosa u odnosu na koji je tužitelj upućen u parnicu, prvostupanjski sud je ocijenio da je teret dokazivanja neosnovanosti prijavljenog iznosa bio na tužitelju, a tijekom postupka tužitelj je odustao od provođenja dokaza kojima bi se moglo utvrditi je li njegovo osporavanje visine obračunate zatezne kamate bilo osnovano. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude i rješenja u točkama I. i II. izreke tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio odredbu čl. 159. ZOO-a prema kojoj odredbi nagodba čini cjelinu, pa ako je jedna odredba ništetna, ništetna je cijela nagodba. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je odredba Ugovora od 14. travnja 2016. ništetna, ali nije pravilno utvrdio da ništetnost te odredbe ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora jer je sklopljen kao nagodba. Nagodba je sklopljena radi jedne tražbine, po jednom računu i regulira isključivo tu tražbinu pa se zato ne može sastojati od neovisnih dijelova. Uz navedeno, odredba čl. 159. ZOO-a je kogentne naravi, te se ne može otkloniti njena primjena ni salvatornom klauzulom. Pogrešan je zaključak suda o prekidu zastare, a sve iz razloga što je Ugovor o nagodbi ništetan, što znači da nema pravni učinak, pa nije došlo ni do prekida zastare. Prvostupanjski sud je počinio i bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju Ugovora i samog Ugovora. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i prihvatiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu u kojem se u cijelosti usprotivio tužiteljevim žalbenim navodima, predložio je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.

5. Žalba nije osnovana

6. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. ,11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika u spisu.

8. Predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje ništetnosti Ugovora o nagodbi od 14. travnja 2016. sklopljen između tužitelja i tuženika, te utvrđenje da je osnovano osporavanje potraživanja tuženika s osnove Ugovora o nagodbi prema tablici osporenih tražbina rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-464/2017 od 18. travnja 2018., i da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 50.743,21 kn.

9. Među strankama jesu nesporne sljedeće činjenice:

- tužitelj i tuženik su 14. travnja 2016. sklopili Ugovor o nagodbi (dalje: Ugovor) kojim su regulirali međusobna prava i obveze; odredbom čl. 2. Ugovora stranke su suglasno utvrdile da će dužnik svoje ukupno dugovanje podmiriti na način da će platiti iznos od 38.066,40 EUR uvećano za ugovorenu kamatu po stopi od 4.5% godišnje, tekuću od dana sklapanja Ugovora do isplate, i to sve u 24 jednake mjesečne rate pri čemu svaka rata dospijeva najkasnije do 15. svakog mjeseca, počev od 15. svibnja 2016.

- rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-464/2017 od 8. prosinca 2017. otvoren je predstečajni postupak nad subjektom DIM-MES d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Drniš

- tuženik je u predstečajnom postupku nad tužiteljem prijavio potraživanje u iznosu od 305.140,79 kn prema Ugovoru o nagodbi koje potraživanje je tužitelj djelomično osporio, te je rješenjem poslovni broj St-464/2017 od 18. travnja 2018. upućen na pokretanje parnice radi dokazivanja osnovanosti osporavanja iznosa od 50.743,21 kn

10. Tužitelj činjeničnim navodima tužbe tvrdi da je odredba čl. 2. Ugovora o nagodbi kojim je određeno plaćanje obveze tužitelja u 24 mjesečna obroka, odnosno kroz 2 godine, suprotna Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 121/13, 78/15, 71/15, 114/22: dalje: ZFPPN) i to odredbama čl. 11. i 14. ZFPPN-a koje izričito propisuju rok ispunjenja novčane obveze koji poduzetnici mogu ugovoriti, te ništetnost u slučaju ugovaranja ispunjenja obveze u duljem roku od onog koji je propisan tim Zakonom. S obzirom da je odredba čl. 2. Ugovora o nagodbi ništetna, prema odredbi čl. 159. ZOO-a proizlazi da je cijela nagodba ništetna, pa je potraživanje tuženika potrebno razmatrati kao da nagodba nikada nije sklopljena. Nadalje, uzimajući u obzir da je tuženik isporučio tužitelju robu (meso) i za to mu isporučio račun broj 0/1299 od 11. travnja 2014. s dospijećem od 60 dana, tuženikova tražbina je dospjela 10. lipnja 2014. Primjenjujući zastarni rok od tri godine iz odredbe čl. 228. ZOO-a proizlazi da je tuženikova tražbina u zastari.

11. Nakon izvedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba čl. 2. Ugovora o nagodbi kojom je regulirano dospijeće obveze ništetna prema odredbi čl. 14. ZFPPN-a, međutim, u konkretnom slučaju ne primjenjuje se odredba čl. 159. ZOO-a iz razloga što je Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, pri čemu iz odredaba Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ne proizlazi ništetnost Ugovora o nagodbi u cjelini, već isključivo ništetnost odredbe o dospijeću potraživanja u kojem slučaju se imaju primijeniti zakonske odredbe. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je ocijenio da Ugovor o nagodbi nije ništetan. U pogledu iznosa u odnosu na kojeg je tužitelj upućen u parnicu, prvostupanjski sud je naveo da je tužitelj djelomično povukao tužbu u dijelu kojim je zahtijevao utvrđenje osnovanim osporavanja iznosa od 254.397,58 kn slijedom čega je točkom I. prvostupanjskog rješenja utvrđeno povlačenje tužbe u tom dijelu, dok u pogledu preostalog iznosa čije traži osporavanje (iznos od 50.743,21 kn) prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva.

12. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Odredbom čl. 11. ZFPPN-a je propisano da se u poslovnim transakcijama među poduzetnicima može ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 60 dana. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako ne postoje okolnosti iz čl. 14. st. 5. ovoga Zakona, kod ugovora o robno trgovačkom kreditu može se ugovoriti u pisanom obliku i dulji rok ispunjenja novčane obveze, a koji rok ni u kojem slučaju ne može biti dulji od 360 dana (st. 2.). Prema odredbi čl. 14. st. 3. ZFPPN-a ništetna je odredba ugovora među poduzetnicima kojom je ugovoren rok ispunjenja novčane obveze duži od 360 dana i odredba ugovora između poduzetnika i osobe javnog prava u kojem je osoba javnog prava dužnik novčane obveze kojom je ugovoren rok ispunjenja novčane obveze duži od 60 dana.

14. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio neosnovanost tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti Ugovora o nagodbi. Međutim, iako je odluka pravilna, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo pa je ovaj sud primjenom odredbe iz čl. 368. st. 2. ZPP-a pobijanu odluku potvrdio budući da bi i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo donijeti jednaku odluku o tužbenom zahtjevu.

15. Iz podataka u spisu proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji robe te da je tuženik ispostavio račun tužitelju broj 0/1299 od 11. travnja 2014. s dospijećem od 60 dana, slijedom čega je tuženikova tražbina dospjela 10. lipnja 2014., a što je u skladu s odredbom čl. 11. st. 1. ZFPPN-a. Nadalje, stranke su nakon dospijeća te obveze sklopile Ugovor o nagodbi od 14. travnja 2016. kojom su regulirale svoja prava i obveze vezano za dospjelu tražbinu s osnove ugovora o kupoprodaji.

16. Prema odredbi čl. 150. st. 1. ZOO-a ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze. Popuštanje se može sastojati, među ostalim, u djelomičnom ili potpunom priznavanju nekog od zahtjeva druge strane ili u odricanju od nekoga svog zahtjeva; u uzimanju na sebe neke nove obveze; u smanjenju kamatne stope; u produljenju roka; u pristajanju na djelomične otplate; u davanju prava na odustatninu (čl. 151. st. 1. ZOO-a).

17. Analizirajući sadržaj citiranih zakonskih odredaba te dovodeći to u vezu s činjeničnim stanjem u spisu, proizlazi da su stranke ugovorom o nagodbi razriješile spor odnosno neizvjesnost u pogledu dospjele obveze proizašle s osnove ugovora o kupoprodaji. Jedan od bitnih sastojaka ugovora o nagodbi je popuštanje pri čemu je zakonom primjerice navedeno nekoliko važnijih i najčešćih oblika uzajamnih popuštanja. U konkretnom slučaju, popuštanje se, između ostalog, ogleda u pristajanju na ispunjene obveze (koja je dospjela 10. lipnja 2014.) djelomičnim otplatama, konkretno, 24 jednake mjesečne rate, a što predstavlja moguć i dopušten sadržaj ugovora o nagodbi. Riječ je o ugovoru kojeg su stranke sklopile svojevoljno, sukladno načelu dispozitivnosti i ostalim temeljnim načelima obveznog prava.

18. Slijedom navedenog, Ugovor o nagodbi kojeg su stranke sklopile nije ništetan, pri čemu je potrebno istaknuti da nije ništetna ni odredba čl. 2. tog Ugovora na što posebno upire tužitelj u tužbi i tijekom postupka. Naime, predmetna odredba Ugovora o nagodbi kojom je ugovoren rok ispunjenja (dospjele) novčane obveze u 24 jednake mjesečne rate je u skladu sa samom svrhom Ugovora o nagodbi, pri čemu se odredbe čl. 11. i 14. ZFPPN-a ukazuju irelevantnim za razrješenje ovog spora. To iz razloga što su tim odredbama Zakona o financijskom poslovanju regulirani rokovi ispunjenja novčanih obveza u poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava, a koje odredbe nisu primjenjive u konkretnom slučaju s obzirom na to da je ovdje riječ o dospjeloj obvezi glede koje su stranke, sukladno načelu dispozitivnosti te cilju i svrsi ugovora o nagodbi, ugovorile ispunjenje te dospjele obveze u 24 jednake mjesečne rate. Uzevši u obzir navedeno, proizlazi da Ugovor o nagodbi od 14. travnja 2016. nije ništetan, posljedično čemu je tužbeni zahtjev u tom dijelu u cijelosti neosnovan.

19. U pogledu tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje osnovanosti osporavanja potraživanja tuženika za iznos od 50.743,21 kn, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva s obzirom na to da je odustao od izvođenja svih dokaza koje je predložio na tu okolnost.

20. Tužitelj je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevao utvrđenje osnovanim osporavanja iznosa od 305.140,79 kn, ali je tijekom postupka povukao tužbu glede dijela osporavanja za iznos od 254.397,58 kn, čemu se tuženik nije protivio, slijedom čega je točkom I. prvostupanjskog rješenja pravilno utvrđeno povlačenje tužbe u tom dijelu.

21. Konačno, odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a samoj visini odmjerenog troška ni žalitelj određeno ne prigovara.

22. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena. Pobijano rješenje potvrđeno je u točkama I. i II. izreke na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

23. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 21. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić

Broj zapisa: 9-30857-10f94

Kontrolni broj: 03786-2ec65-44c60

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Mario Vukelić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.