REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2761/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. J. C. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnica T. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. d.o.o., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik V. A., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-912/2018-2 od 29. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1262/16-45 od 29. lipnja 2018., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se odbija kao neosnovana revizija tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-912/2018-2 od 29. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1262/16-45 od 29. lipnja 2018. u dijelu koji se odnosi na glavni tužbeni zahtjev.

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-912/2018-2 od 29. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1262/16-45 od 29. lipnja 2018. u dijelu odluke o troškovima postupka.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su Odluka o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 14. ožujka 2016., kao i tuženikovo Očitovanje od 7. lipnja 2016. na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice nedopušteni i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (toč. I.). Naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na posao na radno mjesto izvršni direktor (toč. II.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (toč. II.), te je odbijen zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi trošak sastavljanja odgovora na žalbu kao neosnovan (toč. III.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijane presude ukinuti.

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže reviziju tuženika odbiti te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tuženika je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao bivšeg radnika tuženika, da se otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem od 14. ožujka 2016. utvrdi nedopuštenim, te zahtjev za vraćanjem na rad kod tuženika na radno mjesto izvršnog direktora.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu sklopljenim s tuženikom 5. prosinca 2005. radila kod tuženika na neodređeno vrijeme, radeći na radnom mjestu izvršnog direktora,

- da je navedenim ugovorom i to točkom 10. i točkom 11. uređeno pitanje plaće i dodataka, prema internim aktima poslodavca (Pravilnik o plaćama i naknadama), bez preciziranog samog iznosa plaće,

- da istim ugovorom nije bilo ugovoreno pitanje otpremnine, niti su pobrojane bilo kakove radne dužnosti tužiteljice, dok je u točki 5. toga ugovora navedeno da su poslovi na tom radnom mjestu (izvršni direktor) utvrđeni Pravilnikom o sistematizaciji poslova,

- da iz sistematizacije i opisa poslova od 15. prosinca 2012. proizlazi da je to zadnja važeća sistematizacija kod tuženika,

- da iz odluke o otkazu proizlazi da se tužiteljici otkazuje ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa,

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi kako se tužiteljica tereti da je odbila i da nije aktivno sudjelovala u donošenju nove sistematizacije,

- da iz e-mail od 2. veljače 2016. proizlazi kako ga upućuje A. R., i to Z. Š., N. J. C. (ovdje tužiteljici), D. D., V. P., S. P. i J. B.; da je u istom kao predmet naveden prijedlog poslovnika, te je navedeno da direktor dostavlja prijedlog poslovnika u izradi, odnosno Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova i da saziva sastanak tog istog 14:30 sati; da je tužiteljica na ovaj mail uzvratila mailom od 2. veljače 2016. u 14:04 sati i kao primatelja naznačila Z. Š.,

- da se tužiteljica očitovala temeljem odredbi Zakon o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09,125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15 – dalje: ZTD) i Društvenog ugovora koji je bio na snazi,

- da se nova sistematizacija ne može donositi bez suglasnosti tužiteljice kao osnivača i direktora društva prema odredbama ZTD,

- da je tužiteljica upisana u sudski registar kao direktor društva koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno i da sukladno tome mora imati ugovor kao član Uprave – direktor društva koji može biti menadžerski s dodacima iz ZR,

- da se tužiteljica protivila prijedlogu donošenja akta o novoj sistematizaciji, jer je za sve odluke koje se odnose na poslovanje društva, kao i Društvenim ugovorom potrebna suglasnost svih članova uprave – direktora,

- da iz nove sistematizaciju iz 2016. bez datuma, proizlazi kako su predviđena 4 sektora (Sektor marketinga i prodaje, Sektor razvoja i proizvodnje, Sektor consultinga i Administrativni sektor),

- da je za direktore sektora navedeno je da oni upravljaju sektorima i da su odgovorni direktoru društva,

- da je tom sistematizacijom predviđeno kako direktor i zamjenik direktora čine Upravu prema članku 2, time da direktor samostalno zastupa i potpisuje društvo te rukovodi radom uprave i obavlja i druge predviđene poslove, dok ranije radno mjesto tužiteljice kao izvršnog direktora više nije sistematizirano,

- da se prema toj sistematizaciji radi o radnom mjestu direktora Sektora marketinga i prodaje,

- da uspoređujući radno mjesto tužiteljice kao izvršnog direktora – člana Uprave i opis poslova i upravljačke ovlasti tog ranijeg radnog mjesta, a u odnosu na novo radno mjesto direktora Sektora marketinga i prodaje, proizlazi kako su tužiteljičina radna prava bitno smanjena, jer prema novoj sistematizaciji tužiteljica više nije član uprave i ne zastupa društvo,

- da je tužiteljica prema važećoj sistematizaciji iz 2012., u vrijeme donošenja odluke o otkazu od 14. ožujka 2016., bila jedina osoba ovlaštena za predlaganje organizacije i sistematizacije,

- da raniji zakonski zastupnik tuženika Z. Š., nije mogao A. R. zadužiti za izradu nove sistematizacije otprilike godinu dana prije svoje smrti (raniji direktor i z.z. tuženika Z. Š. je prema stanju iz spisa umro u siječnju 2017.), prema važećoj sistematizaciji, jer to nije bilo u opisu poslova njegovog radnog mjesta,

- da iz iskaza svjedoka A. R. proizlazi kako je on doista radio na novoj sistematizaciji i da su na tu temu bili održavani sastanci, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka J. V. B.,

- da tužiteljica nije bila pozivana na nijedan sastanak na temu nove sistematizacije, osim jednog koji je odgođen,

- da je tužiteljici bilo uskraćeno pravo predlaganja i sudjelovanje u pripremi nove sistematizacije, iako je formalno samo i jedino ona na to bila ovlaštena,

- da iz odluke o otkazu proizlazi i to da se tužiteljici stavlja na teret da je sama sa sobom zaključila ugovor o pravima i obvezama direktora i ugovor o radu od 8. veljače 2016., bez znanja i suglasnosti drugog člana uprave i ostalih članova društva, i da je time odredila retroaktivnu primjenu istog sa štetnim financijskim posljedicama po društvo u pogledu plaće i otpremnine,

- da iz tog ugovora o radu proizlazi kako su u uvodnom dijelu navedene ugovorne strane, i to I. d.o.o. zastupano po direktoru N. J. C. (društvo) i direktor N. J. C. (direktor), (ovdje tužiteljica),

- da je tim ugovorom između ostalog ugovoreno i pitanje plaće tužiteljici u iznosu od 25.000,00 kuna mjesečno bruto, i otpremnine tužiteljici u iznosu od 300.000,00 kuna neto, kao i njezina prva i obveze,

- da taj ugovor nikada nije stupio na snagu niti je vršena po njemu bilo kakva isplata,

- da tužiteljica nije upozorena na povredu radne obveze i da nije iznijela obranu.

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da tuženik nije dokazao opravdanost razloga za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika sukladno čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje: ZR) te su na temelju čl. 124. st. 1. ZR naložili vraćanje tužiteljice na posao. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik nije dokazao da je tužiteljica odbila i da nije aktivno sudjelovala u donošenju nove sistematizacije, te da se od strane tužiteljice nije radilo o kršenju obveza iz radnog odnosa, već su kršena radna prava tužiteljice, obzirom je ista bila namjerno isključena iz procesa donošenja nove sistematizacije. Nadalje, nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik nije dokazao ni opravdanost otkaznog razloga da bi tužiteljica sama sa sobom zaključila ugovor o pravima i obvezama direktora bez znanja i suglasnosti drugog člana uprave i time odredila retroaktivnu primjenu istog sa štetnim posljedicama po društvo, obzirom navedeni ugovor nikada nije stupio na snagu, niti je po njemu išta plaćeno tužiteljici.

10. Stajalište nižestupanjskih sudova pravilnima prihvaća i revizijski sud.

11. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik je u reviziji naveo da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, te sadržajno bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP.

12. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, jer su u obrazloženjima pobijane drugostupanjske i prvostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženja tih odluka nisu nejasna i ne proturječe dokazima i dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Stoga prema ocjeni ovoga suda revizijom pobijana drugostupanjska presuda, niti prvostupanjska presuda nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka.

13. Nije osnovan niti revidentov revizijski navod da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom sadržajno počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP. Prihvaćenjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, prema ocjeni ovoga suda, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda, suprotno navodima revidenta, temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

14. U odnosu na navode tuženika iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

16. Suprotno revizijskim navodima tuženika nižestupanjski sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 14. ožujka 2016. i njezino vraćanje na rad.

17. Naime, sukladno odredbi čl. 115. st. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

18. Otkaz prema ovom osnovu predstavlja specifičnu sankciju radnog prava za neispunjavanje obveza iz ugovora o radu. ZR posebno ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa, pa se dopuštenost ovog otkaza procjenjuje prema okolnostima pojedinog slučaja. Međutim, u konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, tužiteljica nije kršila obveze iz radnog odnosa kako joj je to stavljeno na teret odlukom o otkazu ugovora o radu, tako da tuženik nije imao opravdan razlog za otkaz.

19. Slijedom iznijetog, pravilno je sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR, osnovanim ocijenjen i zahtjev tužiteljice na obvezivanje tuženika vratiti ga na rad.

20. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija tuženika izjavljena to je istu u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

21. U odnosu na reviziju tuženika protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

22. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

23. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

24. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 21. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.