Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 25 Gž-4260/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Burcar, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. C. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik E. C., odvjetnik iz Z., protiv I tuženika Grad Z., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik iz Z. i II tuženika C. o. d.d., Z., OIB …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi I i II tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1767/2019-34 od 29. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba I i II tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1767/2019-34 od 29. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod stavkom I, II i IV izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se žalba II tuženika protiv navedene presude u dijelu pod stavkom III izreke kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. I tuženik Grad Z., Z., OIB … i II tuženik C. o. d.d., Z., OIB … dužni su solidarno platiti tužitelju D. C. iz Z., OIB …, na ime neimovinske štete iznos od 71.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 4.7.2019. do plateža, sve to u roku od 15 dana.
II. I tuženik Grad Z., Z., OIB … i II tuženik C. o. d.d., Z., OIB .. dužni su solidarno platiti tužitelju D. C. iz Z., OIB .., na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 29.7.2022. do plateža, sve to u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj u odnosu na I i II tuženika s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za platež neimovinske štete u iznosu od 4.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.7.2019. do plateža.
IV. Nalaže se I i II tuženiku da naknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.922,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 29.7.2022. do plateža, sve to u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žali se I tuženik protiv stavka I, II. i IV. Izreke, dok II tuženik pobija istu u cijelosti i to oboje zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba I tuženika nije osnovana.
4. Žalba II tuženika je dijelom neosnovana, a dijelom nedopuštena.
5. Naime, tuženik ima pravni interes pobijati presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu odnosno u dijelu u kojem je njemu naložena obveza, ali ne i u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev u odnosu na njega odbijen. Stoga je žalbu II tuženika u dijelu protiv stavka III izreke pobijane odluke valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 367. ZPP).
6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda se može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s time da je prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno da nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja konačno postavljen u podnesku od 27. travnja 2021., za naknadu neimovinske i nenovčane imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 15. kolovoza 2017. kada je zbog oštećenja na pješačkim stepenicama na lijevoj obali u blizini mosta M. u Z. pao i zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji.
8.1. Prvostupanjski je sud polazeći od iskaza saslušanog tužitelja i svjedokinje R. M., očevica, kojima je u cijelosti poklonio vjeru, uvida u dostavljene fotografije mjesta štetnog događaja, rezultata provedenog uviđaja na licu mjesta, medicinske dokumentacije tužitelja, nalaza i mišljenje medicinskog vještaka dr. Ž. R. kao i njegovog usmenog očitovanja te uvida u izvod iz katastarskog plana i zk izvadak kao i policu osiguranja broj: … od 16.2.2016., te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, utvrdio da je tužitelj 15. kolovoza 2017., spuštajući se niz stepenice koje se nalaze na lijevoj strane mosta M. u Z. u neposrednoj blizini nasipa koji se nalazi u k.o. T. u Gradu Z., ugazio na jednu od stepenica kada se jedan betonski dio te stepenice iznenada odlomio odnosno otkinuo, uslijed čega je tužitelj izgubio ravnotežu i pao te se teško ozlijedio.
8.2. Nadalje, prvostupanjski je sud zaključio da je prostor kojim se kretao tužitelj predmetne zgode predstavlja javno prometnu površinu, dakle prostor namijenjen kretanju pješaka, a da pasivna legitimacija I tuženika proizlazi iz Zakona o
26/03, 82/04, 110/04, 178/04, komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj
38/09, 79/09, 57/00, 120/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15 - dalje ZKG) s obzirom da je u smislu odredbe čl. 3 tog Zakona održavanje javnih površina i održavanje nerazvrstanih cesta, a pod održavanjem javnih površina naročito se razumijeva održavanje pješačkih staza, pješačkih zona i javnih prometnih površina. Kako je tužitelj pao zbog oštećenja na javno prometnoj površini koju je dužan održavati Grad Z. odgovoran je u smislu odredbe čl. 1084 u svezi s odredbom čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO), kao organizacija koja obavlja komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa, koja odgovara za štetu ako bez opravdanog razloga obustavi ili neredovito obavlja uslugu, neovisno o tome je li I tuženik prenio svoja ovlaštenja i poslove održavanja na drugu pravnu osobu, jer se ne može osloboditi svoje odgovornosti da nadzire poslove održavanja s obzirom da je odredbom čl. 2 spomenutog Zakona određeno da su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti. Osim toga i jer je Odlukom o komunalnom redu Grada Z. („Službeni glasnik Grada Z. NN 4/08, 5/08, 8/09, 17/09, 17/10, 5/11, 8/11, 5/12, 18/13 i 24/13), određeno da se javne površine trebaju održavati tako da budu uredne i čiste te da službe svrsi za koju su namijenjene, a I tuženik je taj koji preko inspekcijskih i drugih tijela nadzire kako djeluju službe od javnog interesa te poduzima mjere kojima se osigurava njihovo djelovanje pa iz navedenog proizlazi njegova odgovornost za štetu koju je pretrpio tužitelj u ovom štetnom događaju budući da se tužitelj toga dana kretao prostorom namijenjenim za kretanje pješaka, posebice osoba koje šeću pse time da je općepoznata činjenica da vlasnici pasa u Z. šeću pse upravo prostorom između nasipa, a upravo se ovim konkretnim stepenicama dolazi do tog prostora. Budući da je tijekom postupka nedvojbenim utvrđeno da se tužitelj kretao normalnim korakom, imao je adekvatnu obuću i nije bio opterećen teretom niti je držao psa na povodcu što bi predstavljalo eventualno smetnju normalnom hodu neovisno o tome o tome što je bilo vidljivo da se radi o starom i zapuštenom stepeništu jer nije bilo vidljivo niti je mogao pretpostaviti da će se dio stepeništa odlomiti, a što je bio uzrok njegovog pada. Osim toga, prvostupanjski sud smatra da pješak prilikom kretanja treba upotrijebiti uobičajenu pažnju prosječnog čovjeka na način da mu je pregledna situacija ispred, a ne da pomno i s povećanim oprezom gleda da li je javno prometna površina kojom se kreće oštećena i eventualno predstavlja opasnost kao u konkretnom slučaju, u takvoj mjeri da prilikom normalnog hoda dođe do otkidanja dijela stepenice. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da nema doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja i nastaloj šteti.
8.3. S obzirom na nesporno postojanje zaključene police osiguranja od odgovornosti prema trećim osobama između I i II tuženika prema kojoj II tuženik osigurava sve štete nastale od strane Grada Z. kao ugovaratelja od javne odgovornosti prema trećima po štetnom događaju, po ocjeni toga suda II tuženik je pasivno legitimiran i odgovoran za predmetnu štetu koju je pretrpio tužitelj, koji se u predmetnoj pravnoj stvari ima smatrati trećom osobom i to u granicama odgovornosti svog osiguranika, slijedom čega je odgovornost I i II tuženika solidarna.
8.4. Primjenom odredbe čl. 1100., u svezi s čl. 19. ZOO-a, prvostupanjski sud temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Ž. R., kirurga, kao i njegovog usmenog očitovanja na prigovore tuženika utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio uganuće lijevog koljena, prekid prednjeg križnog ligamenta lijevog koljena i ozljedu lijevog peronealnog živca, zbog kojih ozljeda su kod tužitelja, unatoč provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u obimu od 17%, koje se očituje u nestabilnosti lijevog koljena, bolovima u lijevom koljenu prilikom dužeg stajanja, hodanja, poteškoće prilikom penjanja po stepenicama, hoda po neravnom terenu te stanju po oštećenju živca peroneusa uz otežano podizanje stopala te gubitak osjeta s vanjske strane lijeve potkoljenice. Osim toga, kod tužitelja je zaostalo i naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo kad tužitelj hoda, a očituje se u tome da prilikom hoda šepa te djelomično ima peronealni hod, a osim toga trpio je i fizičke boli (jakog intenziteta trajnog karaktera 2 dana,srednjeg intenziteta trajnog karaktera 8 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali tijekom 45 dana) kao i strah ( primarni jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, dok je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 7 dana, te manjeg intenziteta od kumulativno 21 dan) slijedom čega je ocijenio primjerenom novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kvalifikatornim okolnostima pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog straha i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i zaostalog naruženja ) u ukupnom iznosu od 71.000,00 kn, dok je na ime nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, ocijenio primjerenom naknadu u iznosu od 1.600,00 kn (30 dana x 2 sata dnevno = 60 sati + 20 dana po 1 sat dnevno = 20 sati ili ukupno 80 sati po 20,00 kn po satu) primjenom odredbe čl. 1095 st. 1. ZOO-a, u svezi s čl. 223. ZPP-a).
9. Sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
10. Tuženici žalbenim navodima prije svega osporavaju zaključak suda prvog stupnja kojim otklanja njihov prigovor promašene pasivne legitimacije, uz tvrdnju koju su isticali i tijekom prvostupanjskog postupka, da je obavljanje komunalne djelatnosti preneseno na Z. H. d.o.o., Podružnica Z. c. d.o.o. te su na taj način oslobođeni odgovornosti za nastanak štete trećim osobama, kao i pravilnost ocjene suda prvog stupnja o solidarnoj odgovornosti tuženika za nastalu štetu tužitelju, uz tvrdnju da je šteta nastala radnjom samog tužitelja, odnosno da u svakom slučaju postoji njegov doprinos nastaloj šteti, a pored navedenog, smatraju da je i dalje sporan nastanak štetnog događaja i uzročno posljedična veza te da je tužitelju previsoko odmjerena dosuđena naknada štete, a da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev.
11. Cijeneći činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, taj je sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, i po ocijeni ovoga suda, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje vezano uz pretpostavke odštetne odgovornosti tuženika na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su tuženici solidarno odgovorni za štetu koju trpi tužitelj iz navedenog štetnog događaja jer tužitelj ni na koji način nije doprinio njezinom nastanku.
12. Takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda jasno proizlazi iz suglasnih iskaza saslušane svjedokinje očevica i tužitelja, uvida u dostavljene fotografije mjesta štetnog događaja, rezultata provedenog uviđaja na licu mjesta, medicinske dokumentacije tužitelja, nalaza i mišljenje medicinskog vještaka dr. Ž. R. kao i njegovog usmenog očitovanja, za koji zaključak je prvostupanjski sud dao vrlo uvjerljive i jasne razloge, koje tuženici žalbenim navodima nisu doveli u sumnju.
13. Tako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se štetni događaj dogodio 15. kolovoza 2017., za vrijeme spuštanja tužitelja niz stepenice koje se nalaze na lijevoj strane mosta M. u Z. u neposrednoj blizini nasipa koji se nalazi u k.o. T. u Gradu Z., na mjestu koje predstavlja javno prometnu površinu, jer se radi o stepenicama koje su bile, a i danas su funkciji pješačkog prometa, to je i po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud pravilno zaključio da se pasivna legitimacija i odgovornost I tuženika za štetni događaj temelji na odredbama čl. 2. u vezi s čl. 3. st. 1. toč. 6., čl. 17. i čl. 18. st. 1. ZKG, te čl. 2. st. 1. toč. 1. Odluke o komunalnom redu, a očituje se u tome da je I tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, koja je, dužna održavati javne površine te osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, pa time u takvom stanju održavati i površine kojima se kreću pješaci (javne prometne površine), to propustio učiniti, jer je na temelju provedenih dokaza, a naročito neposrednim opažanjem prvostupanjskog suda na očevidu utvrđeno da su betonske stepenice kojim se kretao tužitelj i dalje derutne, zapuštene i djelomično oštećene sa odlomljenim komadima betona uz djelomične ostatke željeza koji izviru iz betona kao i rastući korov, a iz iskaza tužitelja i saslušane svjedokinje očevica, kojima je u cijelosti poklonio vjeru je na pouzdan način utvrdio da je do štetnog događaja došlo u trenutku kada je tužitelj stao na stepenicu na kojoj se jedan betonski dio iznenada odlomio odnosno otkinuo, uslijed čega izgubio ravnotežu i pao te se teško ozlijedio.
14. Stoga je neosnovan žalbeni prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i žalbena tvrdnja tuženika da na njegovoj strani nema odgovornosti za štetu koja je predmetom ovoga spora, pri čemu to što je I tuženik prenio obavljanje komunalne djelatnosti na Z. h. d.o.o., Podružnica Z. c. d.o.o., ne otklanja odgovornost I tuženika, jer se neupitno radi o javnoj površini u Gradu Z. predviđenoj za kretanje pješaka, koju površinu je dužan održavati I tuženik (kao jedinica lokalne samouprave), koji je nedvojbeno propustio izvršiti svoje obveze i sanirati opisane stepenice ili ih barem fizički izolirati i označiti te ne stanje istih upozoriti pješake.
15. Isto tako, način na koji tuženici nastoje opravdati svoje tvrdnje o tome da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete, te da je u svakom slučaju doprinio njegovom nastanku, nema uporišta u dokazima provedenim tijekom prvostupanjskog postupka, iz kojih rezultata svakako ne proizlazi da tužitelj prilikom kretanja predmetnim stepenicama, nije tome posvetio dužnu pažnju i da je bio neoprezan, kako to tvrde tuženici, već je utvrđeno upravo suprotno, da se tužitelj kretao normalnim hodom, gledajući ispred sebe, imao je adekvatnu obuću i nije bio opterećen teretom niti je držao psa na podvocu, dakle pažljivo, te da nije mogao očekivati da će pri spuštanju niz stepenice doći do otkidanja odnosno otpadanja dijela stepenice na koju je ugazio i uslijed toga izgubiti ravnotežu i pasti, tako da u ponašanju tužitelja nije postojala bilo kakva krivnja za nastanak predmetnog štetnog događaja, u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO.
16. Stoga, ovaj sud u cijelosti prihvaća primjenu materijalnog prava temeljem kojeg prvostupanjski sud zaključuje o isključivoj odgovornost tuženika za nastalu štetu.
17. Također, pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Ž. R., kirurga, koji je pravilno prihvatio cijeneći da je isti izrađen savjesno, objektivno, u skladu s pravilima medicinske znanosti i vještine, bez proturječnosti, ujedno prihvaćajući i usmeno očitovanje vještaka kojim je vještak detaljno, stručno i jasno obrazložio pisani nalaz i mišljenje i otklonio sve istaknute prigovore tuženika, koji, prema sadržaju podneska I tuženika od 27.5.2021. (list 125-127) nije ni sadržavao prigovor vezano uz nedostatak uzročno posljedične veze, na koji se sada paušalno poziva u žalbi, utvrdio da je tužitelju uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. u svezi s čl. 1100. ZOO-a.
18. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud prilikom ocjene osnovanosti i visine pravične novčane naknade, sukladno odredbi čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu od 71.000,00 kn, i time pravilno primijenio materijalno pravo vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i opsegu u kojem je došlo do smanjenja životne aktivnosti tužitelja te stupnju zaostalog naruženja, ali i o cilju kojemu služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, prema ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka, imajući pri tome u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5 (javno objavljeno na web stranici Vrhovnog suda www.vsrh.hr), kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete i prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje pravno shvaćanje se primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje i ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), pravilno je sud prvog stupnja tužitelju po prethodno izloženim kvalifikatornim okolnostima pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i zaostalog naruženja u srednjem stupnju koje je uvijek vidljivo kad tužitelj hoda utvrdio pravičnu novčanu naknadu u naprijed navedenom iznosu.
19. Nadalje, prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja u odnosu na trajanje i opseg tuđe pomoći i njege (temeljem iskaza tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelju tuđu pomoć nakon predmetnog štetnog događaja besplatno pružali majka i brat, a prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka, tuđa pomoć druge osobe za vrijeme liječenja (mirovanja) kod kuće bila mu potrebna ukupno 80 sati za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i druge svakodnevne kućanske potrebe), pravilno utvrdio naknadu za navedeni oblik štete u iznosu od 1.600,00 kn, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, utvrđujući iznos cijene jednog sata za pružanje tuđe pomoći i njege od 20,00 kn, po slobodnoj ocjeni, primjenom članka 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, (imajući u vidu mjesto prebivališta tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, koji iznos je i po ocjeni ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, u potpunosti primjeren), koja utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud.
20. I odluka o parničnom trošku pod stavkom IV izreke pobijane presude je pravilna i zakonita, kako po osnovu, tako i visini (čl. 154. st.5. i čl. 155. ZPP), a kojoj odluci tuženici određeno i ne prigovaraju.
21. Slijedom izloženog, valjalo je žalbu I i II tuženika odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu 21. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
Ines Smoljan, v.r.
