REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 40 Pž-5276/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Baran, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOART d.o.o., Zagreb, Čakovečka 23, OIB 34058512681, kojeg zastupa punomoćnik Marko Mijat, odvjetnik iz Vodica, Obala I. J. Cota 27, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-30/2021-119 od 28. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj 4. P-30/2021-119 od 28. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj 4. P-30/2021 - 119 od 28. listopada 2022. pod točkom I. izreke odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim traži da sud utvrdi kako je ništetna i bez pravnog učinka, odredba čl. 3. Dodatka br. 2 Ugovoru o kreditu br. 08025020237, sklopljenog 20. travnja 2009., između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 kao kreditora i tužitelja TEHNOART d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Čakovečka ulica 23, OIB 34058512681 kao sudužnika, kojim je izmijenjen čl. 7. 1. Ugovora o kreditu te da naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 886.739,37 kn / 117.690,54 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice kako je navedeno u točci I. izreke prvostupanjske presude. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 113.371,62 kn / 15.047,00 EUR.

2. Presudu je sud donio primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19., dalje: ZPP), čl. 219. ZPP-a, čl. 43. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), č l. 322. ZOO-a, čl. 329. ZOO, jer je nakon provedenog dokaznog postupka zaključio kako nisu ispunjeni subjektivni i objektivni elementi za nastanak i postojanje zelenaškog ugovora. O troškovima parničnog postupka odluku je donio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18; dalje: ZSP).

3. Pravovremenu žalbu protiv presude podnio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitnom navodi da mu je onemogućeno raspravljanje jer se njegovi navodi i dokazi koje je dostavio u spis i čije je izvođenje predložio, uopće nisu cijenjeni. Predmet postupka je utvrđenje ništetnosti odredbe članka 3. Dodatka 2. o ugovorenoj kamatnoj stopi i isplate. Za donošenje odluke o glavnoj stvari bilo je potrebno utvrditi da li postoje razlozi ništetnosti iz čl. 329. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 322. st. 1. ZOO-a, te visinu iznosa isplaćenih temeljem ništetne odredbe Dodatka 2. Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-1042/16 od 17. srpnja 2019. izrazio je stav kako je za primjenu čl. 329. st. 1. ZOO-a, nužno „kumulativno ispunjenje pretpostavke da (primjenom objektivnog kriterija) s trenutkom sklapanja ugovora: postoji očiti nerazmjer između obveza ugovornih strana, da je jedan suugovaratelj iskoristio nepovoljan položaj drugog suugovaratelja te da je pritom znao ili morao znati za nepovoljne okolnosti u kojima se nalazi druga ugovorna strana“; pri čemu je bitno da su već s trenutkom sklapanja ugovora ispunjene sve objektivne i subjektivne pretpostavke. U nastavku žalbe detaljno obrazlaže i iznosi vlastite stavove zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti tužbeni zahtjev. Sud je propustio izvesti dokaz saslušanjem tuženika iako je izvođenje navedenog dokaza tužitelj predložio još u tužbi. Presuda se temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Prilikom donošenja presude povrijeđene su i odredbe materijalnog prava jer iz dokumentacije u spisu jasno proizlazi da su ostvarene sve pretpostavke propisane odredbom čl. 329. st. 1. ZOO-a. Pri potpisivanju Dodatka 2. parnične strane nisu bile ravnopravne jer tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na sadržaj Dodatka 2., a niti izbora jer mu je, zbog dospjelih dugovanja prijetio stečaj. Tuženik je postupio protivno čl. 3. ZOO-a, čl. 10. st. 3. ZOO-a i uputi drugostupanjskog suda iz rješenja poslovni broj Pž-2305/20 od 08. prosinca 2020. čime je povrijedio pravo tužitelja na pristup sudu te pravično i nepristrano suđenje. Iako to nije izričito navedeno u obrazloženju pobijane presude, iz sadržaja iste proizlazi sud presudu temelji na odredbi čl. 221.a. ZPP-a. Ukazuje na odluke sudova koje se odnose na primjenu čl. 221.a ZPP-a. Da bi mogao primijeniti odredbu čl. 221.a ZPP-a sud je bio dužan izvesti i ocijeniti sve dokaze predložene tijekom postupka, što nije učinio. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud preinačiti pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, odnosno da ukine presudu i vratiti spis prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe u iznosu od 4.053,23 EUR / 30.539,06 kn. 4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

7. Niti u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude, u suglasnosti su s ispravama u spisu i sadržajem zapisnika o provedenim dokazima, kao i rezultatima provedenog postupka. Navodima žalbe razlozi presude nisu dovedeni u sumnju, jer cjelokupan sadržaj žalbe zapravo upućuje na nezadovoljstvo tužitelja utvrđenim zaključcima prvostupanjskog suda o pravno relevantnim činjenicama. Sud je utvrđivao sve relevantne činjenice i o njima formirao pravilan zaključak i na to pravilno primijenio materijalno pravo. Stoga žalbenim navodima kojim upire na odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, tužitelj nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

8. Vezano uz žalbene navode kako je sud propustio izvesti dokaz saslušanjem tuženika iako je izvođenje navedenog dokaza tužitelj predložio još u tužbi te kako nije postupio po uputi drugostupanjskog suda iz rješenja poslovni broj Pž-2305/20 od 8. prosinca 2020. ističe se kako slijedi.

9. Prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom (kojem je prvostupanjski sud udovoljio a koji je povodom žalbe ovaj drugostupanjski sud ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje rješenjem poslovni broj Pž-2305/2020-6 od 8. prosinca 2020.) tužitelj je tražio od suda da utvrdi kako je ništetna odredba čl. 7. st. 1., st. 3., čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu br. 08025020237 koji je 14. travnja 2008. sklopljen između tužitelja i tuženika u dijelu kojem je ugovorena kamatna marža promjenjiva sukladno Odluci kreditora te kao takva ne proizvodi pravne učinke te u dijelu u kojem se na obračun kamata primjenjuje Odluka o kamatnim stopama kreditora i Pravilnik o obračunu kamata i naknada zajedno sa svojim naknadnim izmjenama i dopunama te ne proizvodi pravne učinke niti prema jednoj ugovornoj strani od trenutka sklapanja ugovora, zatim odredba čl. 4. st. 4. Dodatka br. 1 Ugovora o kreditu br. 08025020237, odredba č l. 7. st. 2. Dodatka br. 2 Ugovora o kreditu br. 08025020237 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci kreditora te kao takva ne proizvodi pravne učinke. Također je istom presudom utvrđeno da ne postoji obveza tužitelja da tuženiku plaća kamatu na način reguliran čl. 7. t. 1. Ugovora o kreditu br. 80225020237, da se redovna kamata utvrđuje: 1-mjesečnim euribor plus kamatna marža u visini 4.400 postotna poena godišnje koju utvrđuje tuženik mjesečno a da je kamatna marža promjenjiva sukladno odluci kreditora te čl. 7. t. 3. Ugovora o kreditu da se uvećava kamatna marža po čl. 4. t. 4. Dodatka br. 1 Ugovoru o kreditu za 2,00-5,00 postotnih poena kao i odredbom čl. 8. t. 2. Ugovora o kreditu da se na obračun kamata primjenjuje odluka o kamatnim stopama kreditora i Pravilnik o obračunu kamata i naknada zajedno sa svojim naknadnim izmjenama i dopunama te da ne postoji obveza prema odredbi čl. 4. t. 4. Dodatka br. 1 Ugovoru o kreditu da dodatno uz obračun i naplatu zatezne kamate kreditor ima pravo povećati redovnu kamatnu stopu odnosno kamatnu maržu s početkom primjene od 19. lipnja 2008. te da ne postoji obveza prema odredbi čl. 7. st. 1. Dodatka br. 2 Ugovoru o kreditu da je redovna kamata 9,80% godišnje promjenjiva sukladno odluci kreditora s početkom primjene od 20. travnja 2009. Tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 886.739,37 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10. Nakon što je predmet po naprijed navedenom tužbenom zahtjevu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje tužitelj je podneskom od 11. svibnja 2021. (list 372. do 379. spisa) preinačio tužbu i odredio tužbeni zahtjev te zatražio utvrđenje ništetnom i bez pravnog učinka odredbu čl. 3. Dodatka br. 2 Ugovoru o kreditu br. 08025020237, sklopljenog 20. travnja 2009. (dalje: Dodatak ugovora) između tužitelja i tuženika kojim je izmijenjen čl. 7. t. 1. Ugovora o kreditu i isplatu iznosa od 886.739,37 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice i troškovima postupka, dok je na ročištu od 8. srpnja 2021. povukao dio tužbenog zahtjeva u dijelu kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 7. st. 1., čl. 7. st. 3., čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu od 14. travnja 2008. te odredbe čl. 4. st. 4. Dodatka br. 1. Također je povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da ne postoji obveza tužitelja na plaćanje kamate prema odredbi čl. 7. t. 1. Ugovora o kreditu.

11. U činjeničnom opisu preinačene tužbe tužitelj tvrdi da je odredba o fiksnoj kamatnoj stopi iz Dodatku ugovora protivna prisilnim propisima i moralu društva u smislu čl. 322. st. 1. ZOO-a, u vezi s čl. 324. st. 1. ZOO-a te čl. 329. ZOO-a, te predlaže dokaze za svoje tvrdnje, među predloženim dokazima nije bilo izvođenje dokaza saslušanjem tuženika. Dakle dokazni prijedlozi iz tužbe odnosili su se na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev a na njega se odnosila i uputa drugostupanjskog suda iz rješenja poslovni broj Pž-2305/20 od 8. prosinca 2020. Međutim, tužbeni zahtjev tuženik je preinačio i predložio dokazne prijedloge, dok je povukao tužbu po prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu. Uputa drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja odnosila se na postupanje po prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu a ne po preinačenom. Na ročištu od 8. srpnja 2021. tužitelj je dodatno pojasnio kako odredba Dodatka ugovora koju traži utvrditi ništetnom ima obilježja zelenaškog ugovora (što ponavlja i u podnesku od 29. ožujka 2022.). Na ročištu održanom 13. rujna 2022. (list 401. do 404. spisa) tužitelj je predložio zaključiti glavnu raspravu i donijeti presudu temeljem stanja spisa. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kako mu je postupanjem prvostupanjskog suda onemogućeno raspravljanje pred sudom te pravo na pravično suđenje i kako prvostupanjski sud nije postupio po uputi ovog drugostupanjskog suda.

12. Neosnovano tužitelj smatra da je fiksna kamata na stopu od 9,80% godišnje iz članka 3. Dodatka ugovora, zelenaška iz razloga koji će biti navedeni u nastavku obrazloženja.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i poreze i procjenu vrijednosti društva Diane Antičić (list 81. do 141. spisa) proizlazi da je tuženik od potpisa Dodatka ugovora do raskida ugovora (19. prosinca 2014.) kamate obračunavao po ugovorenoj kamatnoj stopi od 9,8% godišnje, odnosno da ugovorenu kamatnu stopu nije povećavao (list 87. do 89. spisa) te da su zakonske zatezne kamate pravilno obračunate.

14. Kako je tuženik jednaku kamatnu stopu primjenjivao za vrijeme važenja Dodatka ugovora odnosno, do trenutka njegova raskida postupio je sukladno odredbi čl. 26. st. 1. ZOO-a, fiksna kamatna stopa od 9,8% godišnje ne predstavlja zelenašku kamatu zbog koje bi ugovor bio ništetan, jer je zakonska zatezna kamata od trenutka sklopljenog Dodatka ugovora (20. travnja 2009.) do njegova raskida (19. prosinca 2014.) bila znatno viša (do 30. lipnja 2013. iznosila je 17%, a nakon navedenog datuma 15% godišnje).

15. Kriteriji od kojih ovisi tužiteljeva novčana obveza na isplatu ugovornih kamata moraju biti određeni i mjerljivi. Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO-a propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Odredbom čl. 271. ZOO-a propisano je da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a odredbom čl. 272. st. 1. ZOO-a propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. U konkretnom slučaju odredba o fiksnoj kamatnoj stopi od 9,8% godišnje je određena.

16. Zbog svega naprijed navedenog Ugovor nije ništetan u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a koji propisuje ništetnost ugovora u slučaju da je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, jer je činidba na koju se tužitelj obvezao moguća i određena.

17. Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilim propisima ili moralu društva ništetan, je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo (čl. 322. st. 1. ZOO-a). U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ništetnost čl. 3. spornog Dodatka ugovora, budući da na strani tuženika nije bilo postupanja koje bi moglo izazvati ništetnost istog. Isto tako, iz svega prethodno iznesenog proizlazi da se ne može se smatrati da su te odredbe protivne općim načelima obveznih odnosa.

18. Stoga žalbeni navodi tužitelja o ništetnosti Dodataka ugovoru temeljem navedene odredbe nisu osnovani.

19. Neosnovani su i žalbeni navodi koji se odnose na primjenu odredbe čl. 221.a. ZPP-a. Sudska praksa na koju se u žalbi poziva a koja se odnosi na primjenu navedenog članka nije relevantna u ovom predmetu jer prvostupanjski sud nije donio presudu na temelju navedenog članka.

20. U odnosu na tvrdnje tužitelja koje je iznosio tijekom postupka kako je tuženik bankarska institucija, kojoj sklapanje ugovora o kreditu spada u predmet poslovanja, a da je tužiteljev položaj slabiji, valja reći da je tužitelj kao trgovac, sklapajući ugovor o kreditu, trebao postupati s povećanom pažnjom i voditi računa o tome koje obveze i rizike nosi ugovorena fiksna kamatna stopa te imati u vidu posljedice ugovaranja takve kamatne stope. S druge strane, tužitelj tijekom postupka nije naveo konkretne negativne ekonomske posljedice koje su nastupile, a koje nije mogao predvidjeti odnosno s kojima nije bio upoznat jer je s visinom kamatne stope bio upoznat i prije nego je išao potpisati Dodatak ugovora, što je i sam isticao tijekom postupka. Prema tome, ne može se smatrati da je tužitelj bio u nepovoljnijem položaju zato jer je sklapanje ugovora o kreditu dio tuženikovog predmeta poslovanja. Ovaj sud ne nalazi razloge iz kojih bi se moglo zaključiti da je ta odredba protivna samoj svrsi sklopljenog ugovora, dobrim poslovnim običajima, da tužitelja lišava prava da stavi prigovore odnosno da gubi prava iz ugovora ili rokove te da je inače nepravična ili pretjerano stroga prema njemu. Osim toga tužitelj je temeljem čl. 329. st. 3. i st. 4. ZOO-a imao mogućnost ako je smatrao Dodatak ugovora zelenaškim u roku od pet godina od potpisivanja istog (dakle, do 20. travnja 2014.) tražiti da se njegova obveza smanji na pravičan iznos, što nije učinio. Stoga Dodatak ugovora kojim je ugovorena fiksna kamatna stopa nije zelenaški ugovor u smislu odredbe čl. 329. ZOO-a, što je pravilno u obrazloženju presude naveo prvostupanjski sud.

21. Iz mišljenja stalnog sudskog vještaka (list 92. spisa) proizlazi da je tuženik jednaku kamatnu stopu primjenjivao za vrijeme važenja Dodatka ugovora odnosno, do 19. prosinca 2014., dakle, da je postupio sukladno odredbi čl. 26. st. 1. ZOO-a te da je zakonsku zateznu kamatu pravilno obračunao. Zbog navedenog je prvostupanjski sud, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, valjano ocijenio neosnovanim i dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznos od 886.739,37 kn / 117.690,54 EUR.

22. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st.

1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je navedenu odluku kvalitativno i kvantitativno. Zaključak je kako je prvostupanjski sud trošak odmjerio u odnosu na vrijednost predmeta spora. Trošak je odmjeren pravilnom primjenom Tarife i Zakona o sudskim pristojbama, a odluka o trošku je detaljno obrazložena te sukladna odredbama Zakona o parničnom postupku. Valja napomenuti da tužitelj u žalbi ne navodi zbog čega smatra da bi iznos troška sačinjen po prvostupanjskom sudu bio netočan.

23. Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 21. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović