REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3683/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari J. B., OIB …, iz S., …, kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u S., protiv 1. tuženika H.-… d.o.o., E. S., OIB …, S., …, 2. tuženika C. … d.d., OIB …, Z., …, Podružnica S., … i 3. tuženika P. S. d.o.o., OIB…, S., …, kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Gž-1784/2018-2 od 6. ožujka 2019. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-646/16 od 21. svibnja 2018., na sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja kao neosnovana se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Dužni su tuženici solidarno u roku 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 11.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 6. svibnja 2009. do isplate po stopi od 14% godišnje od 6. svibnja 2009. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke i to za više zatražen iznos glavnice od 25.500,00 kn i za više zatražene zatezne kamate na taj dosuđeni iznos glavnice od 25.500,00 kn za period od 6. svibnja 2009. do isplate, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Dužni su tuženici solidarno u roku 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći iznos od 735,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Za više zatraženo od dosuđenog u točki III. izreke presude i to za više zatražen iznos glavnice od 980,00 kn i za više zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 735,00 kn za period od 6. svibnja 2009. do presuđenja, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

V. Dužni su tuženici solidarno u roku 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos od 251,50 kn sa zateznim kamatama koje teku kako teku kako slijedi:

- na iznos od 12,50 kn od 16. siječnja 2009.

- na iznos od 200,00 kn od 3. veljače 2009.

- na iznos od 39,00 kn od 10. ožujka 2009. pa do isplate tih iznosa po stopi od 14% godišnje od 16. siječnja 2009. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Za više zatraženo od dosuđenog u točki V. izreke presude i to za više zatražen iznos glavnice od 251,50 kn tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

VII. Dužni su tuženici solidarno u roku 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade iznos od 3.435,61 USD u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznim kamatama koje teku od 24. svibnja 2009. do isplate po stopi od 14% godišnje od 6. svibnja 2009. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VIII. Za više zatraženo od dosuđenog u točki VII. izreke i to za više zatražen iznos glavnice od 42.964,39 USD tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

IX. Dužni su tuženici solidarno u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 57.845,43 kn sa zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika, dok se žalba tužitelja djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-646/16 od 21. svibnja 2018.:

- potvrđuje u:

- toč. II., IV., VI. i VII. izreke

dijelu toč. VIII. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 33.060,00 USD u kunskoj protuvrijednosti,

- preinačuje u:

- preostalom dijelu toč. VIII. izreke tako da se nalaže tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 9.904,39 USD u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama koje teku od 24. svibnja 2009. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana“.,

te je odlučeno o troškovima postupka (rješenjem).

2. Protiv dijela navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložilo je preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Zahtijeva troškove u povodu revizije.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) s obzirom na vrijednost predmeta spora iznad 200.000,00 kuna.

5. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povređivanja prilikom pada 2. siječnja 2009. u kanal koji je iskopan radi izvođenja elektromontažnih radova ispred ulaza u zgradu tužitelja.

7.1. Nižestupanjski sudovi polazeći od slijedećih utvrđenja odlučili su o osnovanosti tužbenog zahtjeva:

- da je 2. siječnja 2009. zbog preopterećenosti elektromreže pregorio kabel za struju zbog čega je dio grada S. bez struje pa da je navedeni kvar trebalo hitno popraviti iz razloga što se radilo o zimskom periodu u kojem je nužno osigurati grijanje,

- da su radnici osigurali mjesto izvođenja radova na način da su na ulazu u tu ulicu s … nasuli dva kamiona šljunka i postavili ograde 2x3 metra, na koje su postavili crvene trake s natpisom „opasnost“ i znak zabrane prolaza pješacima tj. znak za obilazak mjesta gradilišta, a u odnosu na prolaz na rivu osiguranje su izvršili tako što su zatvorili postojeću kapiju pored koje su naslagali kamene ploče kojima je popločana ta ulica tako da se kapija nije mogla otvoriti,

- da su u konkretnom slučaju za potrebe predmetne sanacije tj. otklanjanja kvara na niskonaponskom izvodu iz trafostanice „D.“ radnici iskopali kanal dubine cca 60 cm i širine cca 1 m,

- da je tužitelj svoje nezadovoljstvo predmetnim građevinskim radovima izražavao tako što je odmah nakon početka radova negodovao i svađao se s radnicima, tako da je šef gradilišta rekao da će zvati policiju na što mu je tužitelj rekao da će on zvati policiju da ispita imaju li investitor i izvođač radova sve potrebne dozvole, posebno dozvolu konzervatora,

- da je tijekom jutra, za vrijeme izvođenja predmetnih radova, tužitelj nekoliko puta izlazio iz svog stana i prolazio preko žutih drvenih dasaka kojima bi radnici prekrili iskopani kanal da tužitelj može proći,

- da su po završetku radova zamjene elektroenergetskog kabela radnici pristupili građevinskim radovima zatrpavanja iskopanog kanala kroz koji prolazi kabel za struju, time da se radovi zatrpavanja iskopanog kanala provode tako što se prvo nasipa šljunak, a nakon toga se vraćaju kamene ploče,

- da su radnici kad su nasuli otprilike 30-40 cm kanala zabranili prolaz predmetnom ulicom i tražili da stanovnici pričekaju s prolazom do završetka zatrpavanja kanala,

- da je na traženje radnika da prolaznici pričekaju završetak nasipavanja kanala jedna gospođa s djecom negodovala, ali je poslušala radnike i udaljila se, dok se na zabranu radnika za prolazak dok traju radovi nasipavanja kanala tužitelj oglušio navodeći da mu nije problem proći poluzatrpanim kanalom te je, usprkos zabrani radnika, desnom nogom zakoračio u kanal, ali je pritom, s obzirom da je šljunak bio samo nasut, ne i nabijen, izgubio ravnotežu, pao u kanal i desnim ramenom udario u rub kanala nakon čega se pridigao, a radnici su mu priskočili u pomoć te ga u kolima

H.-a odveli na hitnu pomoć,

- da iz provedenih dokaza proizlazi da u završnoj fazi radova nije postojao učinkoviti način zaštite od pada u kanal jer sama činjenica da je tužitelj nekontrolirano pristupio na gradilište tj. poluzatrpani kanal ukazuje na logičan zaključak da gradilište nije bilo adekvatno osigurano,

- da je tužitelj kritične zgode zadobio iščašenje desnog ramenog zgloba, kao i blago oštećenje živca desne ruke odnosno pleksusa desne ruke, ali je zbog toga nastupila samo privremena radna nesposobnost tužitelja,

- da je kod tužitelja zaostalo ukupno smanjenje životne aktivnosti od 7,5%, da je trpio jake bolove jedan dan, bolove srednjeg intenziteta dva tjedna, a slabog intenziteta šest tjedana, kao i primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2-3 minute na koji se nastavio strah jakog intenziteta prva 24 sata, strah srednjeg intenziteta tužitelj je mogao trpjeti iduća 4 tjedna, a strah blagog intenziteta sve vrijeme provođenja fizikalne terapije, time da iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da je kod tužitelja došlo do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja u omjeru od 5-10%, no isti se ne pribraja, nego se uklapa u procijenjeni stupanj umanjenja životnih aktivnosti od 7,5%, time da će upravo zaostale smetnje motorike desne ruke za tužitelja predstavljati trajnu životnu frustraciju,

- da je stabilizacija zdravstvenog stanja tužitelja nastupila 11. ožujka 2009.,

- da je tužitelju pružana tuđa pomoć i njega nemedicinskog tipa,

- da je tužitelj pomorski kapetan koji je uglavnom radio sa stranim kompanijama i to uglavnom na tankerima, imao je ugovoren angažman s tvrtkom M. A. G. te se na brod trebao ukrcati 23. siječnja 2009., ali zbog posljedica predmetne ozljede to nije mogao realizirati, a 2008. imao je dva angažmana po 4 mjeseca za koje je dobio neto naknadu (plaću) u iznosu od 12.700,00 USD i 11.200,00 USD, time da je njegova mjesečna plaća za 8 mjeseci u kojima je radio u 2008. iznosila 2.987,50 USD (12.700,00 + 11.200,00 = 23.900,00 ÷ 8 = 2.987,50), dok je prosječna dnevnica za tih 8 mjeseci iznosila 99,58 USD (2.987,50 ÷ 30 = 99,58),

- da je tužitelj zbog predmetne ozljede bio radno nesposoban u periodu od dana ozljeđivanja 2. siječnja 2009. do 11. ožujka 2009.,

- da se tužitelj 12. ožujka 2009. mogao javiti Agenciji za ukrcaj pomoraca da mu pronađe novi angažman, no on to nije učinio, a da je tako postupio mogao se ukrcati na brod do 1. travnja 2018., jer je period od dvadesetak dana optimalan period za pronalazak novog angažmana,

- da izgubljena zarada za razdoblje od 23. siječnja 2009. do 1. travnja 2009. iznosi 6.871,22 USD (2.987,50 × 2 = 5.975,00; 99,58 × 9 = 896,22; 5.975,00 + 896,22 = 6.871,22).

7.2. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje, a drugostupanjski sud prihvaća te zaključke, da tuženici odgovaraju po načelu objektivne odgovornosti jer je predmetno gradilište opasna stvar, a izvođenje elektro i građevinskih radova opasna djelatnost, a da je tužitelj vlastitoj šteti doprinio u omjeru od 50%, pa sve utvrđene iznose šteta umanjuje za taj postotak doprinosa.

7.3. Pri tome se utvrđuje da je tužitelju nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti u visini od 23.000,00 kuna i dosuđuje s obzirom na doprinos s te osnove iznos od 11.500,00 kn, a po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 735,00 kn kao 50% od 1.470,00 kn i po osnovi troškova liječenja iznos od 251,50 kn kao 50% od 503,00 kn.

8.1. Prvostupanjski sud dosuđuje i iznos od 3.435,61 USD u kunskoj protuvrijednosti na ime izgubljene zarade. Drugostupanjski sud u odnosu na izgubljenu zaradu prihvaćajući utvrđenje da je tužitelj bio 2007. i 2008. angažiran na razdoblja od po 4 mjeseca na brodovima u vlasništvu stranih kompanija te zaključuje da se može osnovano pretpostaviti da bi tužitelj, kao kapetan broda, i to na M. A. G., na kojem je trebao ostvariti angažman, imao u bitnome jednake uvjete, ali da je tužitelj u pravu kada prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da mjesečna zarada tužitelja iznosi 2.987,50 USD, jer da mjesečni prosjek plaća po dva ranija ugovora koja su prethodila štetnom događaju iznosi 11.600,00 USD.

8.2. Pritom drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na naknadu štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 23. siječnja 2009. do 1. travnja 2009., a da je od 1. travnja 2009. mogao ostvariti novi angažman, čime bi umanjio štetu po osnovi izgubljene zarade, te utvrđuje 50% štete s te osnove u visini od 13.340,00 USD, a budući da mu dosuđen iznos od 3.435,61 USD po prvostupanjskoj odluci, dosuđuje razliku od 9.904,39 USD.

9.1. Suprotno navodima podnositelja revizije nije počinjena bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, te isprava i zapisnika o iskazima koji se nalaze u spisu. Neslaganje tužitelja sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.

9.2. Podnositelj revizije ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra podnositelj revizije da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini podnositelj revizije.

9.3 Nižestupanjski sudovi jasno i s pravilnim razlozima obrazlažu zašto je tužitelj doprinio nastanku nezgode koja se je dogodila prilikom otklanjanja kvara na kabelu elektromreže kada je dio grada ostao bez električne energije, dakle pri obavljanju općekorisne djelatnosti. Kada pri izvođenju završnih radova radnici zabrane prolaz do završetka zatrpavanja kanala, kod nasutosti kanala 30-40 cm, dubine kanala 60 cm, a tužitelj se na to ogluši, znajući za zabranu i zakorači u kanal, bez ikakvog razloga hitnosti, onda je doprinio nastanku nezgode svakako u omjeru od 50% kako cijene nižestupanjski sudovi.

10. Zbog toga je u tom dijelu pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1067. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) koja određuje kod odgovornosti za opasnu stvar (djelatnost) djelomično oslobođenje od odgovornosti kod doprinosa oštećenika nastanku štete.

11. Zbog toga su neosnovani revizijski prigovori koji se odnose na nepravilnost zaključka o omjeru odgovornosti, osnovu te visini naknade tuđe pomoći i u odnosu na izgubljenu zaradu.

12. Vezano za izgubljenu zaradu prihvatljivi su zaključci da je osnovan zahtjev za tu štetu za razdoblje do 12. ožujka 2009. kao dana od kada je tužitelj bio ponovno radno sposoban, a što je utvrđeno po vještaku medicinske struke (medicine rada). Ostalo provedeno liječenje (pregledi i fizikalna terapija) u razdoblju koje je uslijedilo nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, već sa degenerativnim promjenama vratne kralježnice kod tužitelja, pri čemu je utvrđeno da je tužitelj zadobio blago oštećenje živca. Prihvatljiv je zaključak da je tužitelj čije je liječenje bilo dovršeno zbog ozljeda iz predmetne nezgode s 12. ožujka 2009., od 1. travnja te godine mogao riješiti svoje zaposlenje i zaradu. Suprotni prigovori koje podnositelj ističe predstavljaju njegove neslaganje s zaključcima suda o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, te on iznosi svoje stavove o predmeta spora. U suštini on time nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i pravna shvaćanje iz osporene presude. Revizijom se ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP).

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.