REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 14/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. G., iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i p. u Z., protiv tuženika I.-I. N., d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O., V., K., Š. u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-699/2021-2 od 14. srpnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1174/2020-21 od 28. travnja 2021., na sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e :
I. Preinačava se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 699/2021-2 od 14. srpnja 2021 na način da se odbija kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni Pr-1174/2020-21 od 28. travnja 2021.
II. Nalaže se tuženiku I.-I. N., d.d., Z., naknaditi tužitelju Z. G. trošak u povodu revizije u iznosu od 132,72 EUR (1.000,00 HRK), u roku osam dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. 210-154265/4/19-H od 12.03.2020. godine kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 210-154265/7/17, slijedom čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku, da tužitelja vrati na poslove "vodeći stručnjak za geološka i geofizička istraživanja" koje je obavljao temeljem otkazanog Ugovora o radu, ili na poslove na projektu data base management, a ako takvih poslova nema, da ga vrati na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 28.04.2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.".
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, a naloženo je tužitelju tuženiku naknaditi troškove postupka u visini od 3.250,00 kuna sa zateznim kamatama.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva troškove u povodu revizije.
4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je tužba radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, redovitog poslovno uvjetovanog otkaza, uz zahtjev za vraćanje tužitelja na rad. 8. Zbog toga je revizija dopuštena, jer prema odredbi čl. 382.a st.1. alineja prva ZPP, stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu u povodu tužbi o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a ovdje je riječ o takvome sporu.
9.1. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- da je tuženik kao poslodavac tužitelja donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 12. ožujka 2020. te otkazao tužitelju ugovor o radu od 1. srpnja 2017., i da se prije otkazivanja ugovora o radu savjetovao o namjeravanoj odluci sa radničkim vijećem jer se radi o odluci važnoj za položaj radnika,
- da iz Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme proizlazi da su stranke istog sklopile za obavljanje poslova radnog mjesta "vodeći stručnjak za geološka i geofizička istraživanja" sistematiziranog u organizacijskoj jedinici Procjena formacije, kao i radi obavljanja i drugih neophodnih poslova u skladu s naravi i vrstom poslova po nalogu poslodavca,
- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je u cilju optimalizacije i unaprjeđenja poslovnih procesa, povećanje efikasnosti poslodavac 21. siječnja 2019. donio odluku o promjeni organizacije rada u Procjeni formacije, razrada polja, s primjenom 1. ožujka 2019., te da je uslijed tih promjena ukinuto radno mjesto "vodeći stručnjak za geološka i geofizička istraživanja" organizacija Procjena formacije rada polja,
- da je Hrvatski zavod za zapošljavanje dostavio obaviještenje o provedenom savjetovanju s radničkim vijećem u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, te mu je dostavljena odluka o kolektivnom višku radnika, te da je prije odlučivanja poslodavac imao u vidu trajanje rada radnika, obvezu uzdržavanja koje terete radnika, (iako da za isto nije imao obvezu jer je ukinuto radno mjesto odnosno prestala je potreba radnika za tim radnim mjestom),
- da se radničko vijeće izjasnilo da nije suglasno i protivilo se donošenju odluke, a budući da je uskratilo suglasnost za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu poslodavac je podnio tužbu radi nadomještanja suglasnosti, te je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1490/19-11 od 24. listopada 2019. nadomještena suglasnost za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu,
- da je tužitelj bio jedini izvršitelj na radnom mjestu "vodeći stručnjak za geološka i geofizička istraživanja",
- da su za radno mjesto vodeći "stručnjak za geološka i geofizička istraživanja" utvrđene glavne odgovornosti i zadaci tog radnog mjesta: 1. savjetovanje i unaprjeđivanje radnih procesa u geološkoj razradi ležišta, 2. vođenje radnih timova, projektiranja geološke razrade ležišta i izrade geoloških i geofizičkih modela, 3. praćenje i proučavanja novih metoda i tehnologija geološke i geofizičke razrade ležišta, 4. procjena i izračun geološkog i geofizičkog rizika, 5. izvođenje najsloženijih specijalističkih poslova u geološkog razradi ležišta, 6. koordinacija suradnje sa fakultetima i institucijama u Hrvatskoj i inozemstvu, 7. primjena statističke i stohastičke analize za geološko modeliranje, 8.-9.-10. ostalo zadaci u skladu s naravi i vrstom rada po nalogu neposredno nadređenog,
- da iz odluke tuženika od 21. siječnja 2019. o promjeni organizacije rada u razradi polja proizlazi da u toj organizacijskoj jedinici prestala potreba, između ostalog i za radnim mjestom vodeći stručnjak za geološka i geofizička istraživanja (1 izvršitelj) u procjeni formacije (4L), a da će se ostatak poslova radnog mjesta preraspodijelit na preostale izvršitelje u Razradi polja.
9.2. Taj prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da se poslovi navedeni u opisu radnog mjesta tužitelja „vodeći stručnjak za geološka i geofizička istraživanja“ i nadalje obavljaju, u konačnosti, zaključuje da nije postojao opravdan razlog da se tužitelju otkaže ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga.
10. Drugostupanjski sud je pravnog pristupa da činjenica da se dio poslova raspoređuje na druge radnike sama po sebi ne znači da i dalje postoji potreba za obavljanjem tih poslova. To da upućuje na racionalizaciju poslovanja i postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelja „ ... u smislu odredbe čl. 106. st. 1. t. 1. Zakona o radu“. (Očigledno je taj sud imao u vidu odredbu čl. 115. Zakona o radu („Narodne novine, br:, 93/14., 127/17., 98/2019. i 151/2022.)). Isto tako da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da poslodavac na kojemu leži teret dokaza nije dokazao da je opisanim načinom optimizirao i unaprijedio poslovne procese i povećao efikasnost, te da tuženik nije dostavio niti jedan dokaz iz koje je vidljivo da su poslovni procesi unaprijeđeni te da je povećanje efikasnosti nastalo smanjenjem broja radnika.
11. U postupku pred drugostupanjskim sudom ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
12. Specifičnost zadataka radnog mjesta tužitelja, kako prvostupanjski sud utvrđuje, je to što je tužitelj obavljao poslove isključivo po nalogu poslodavca, i to tako da je ovisno o projektima arhivirao podatke u digitaliziranom obliku. Rad na projektu na kojem je radio tužitelj u vremenu koji je prethodio otkazivanju je prekinut i to dok je tužitelj bio na bolovanju, a pokrenut je novi projekt u kojeg tužitelj nije bio uključen, već dvije kolegice, i tim projektom nastavljeno je unošenje podataka koje je sadržajno unosio i tužitelj. To što je zaustavljen projekt po kojem je u bazu podataka tužitelj unosio podatke, a nastavljeno je digitalizacija podataka prema drugom projektu, koje poslove sada izvršavaju dvije radnice, upućuje na zaključak da nije prestala potreba za radom tužitelja.
13. Dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Izjednačavajući pojam ukidanja radnog mjesta s prestankom potrebe za obavljanjem određenog posla, drugostupanjski sud ima pogrešni pravi pristup (u tom smislu Rev- 4607/19-2 od 15. studenoga 2022. i Rev-3631/2019-2 od 7. lipnja 2022.) Prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio predmetni tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, jer se poslovi koje je on obavljaju i dalje obavljaju po drugim izvršiteljima.
14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjskog suda izjednačavanjem pojma ukidanja radnog mjesta s prestankom potrebe za obavljanjem određenog posla ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo pobijanu drugostupanjsku odluku, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, preinačiti i odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu s obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da poslove tužitelja koje je on obavljao do odluke o otkazu sada obavljaju druge dvije djelatnice.
15. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. Potreban parnični trošak tuženika u revizijskom dijelu postupka (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) je trošak nagrade i naknade za sastav revizije. Tužitelju pripada 80 bodova za sastavljanje izvanrednog pravnog lijeka. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.), Tbr. 48. st. 4. za postupke iz Tbr. 7. t. 2. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. To znači da vrijednost boda je 10 kuna prema Tbr 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), što je 800,00 kuna troška, s obzirom na Tbr 10. t. 6. st.
2. Tarife, na koji iznos treba obračunati zatraženi trošak PDV prema Tbr. 42. te tarife, što je ukupni iznos od 1.000,00 HRK ili prema fiksnom tečaju konverzije 132,72 EUR.
Zagreb, 21. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
