REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 817/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB …, iz T., sada u Saveznoj Republici Njemačkoj, kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv tuženika C. n. s. d.o.o., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnica J. Č., dipl. iur, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-29/2018-5 od 16. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-92/2015-42 od 15. rujna 2017., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrditi nedopuštenom Odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 14. srpnja 2015., kao i u dijelu kojim je traženo naložiti tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto "Klinaš" te nadoknaditi mu troškove postupka. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 75,65 € (570,00 kuna prema fiksnom tečaju 1 €=7,53450 kuna).
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači uvažavanjem žalbe i preinakom prvostupanjske presude na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Odredba članka 392.a stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.
7. Neutemeljeno tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. U odnosu na revizijske navode da se drugostupanjski sud nije osvrnuo na žalbene navode prema kojima je "postrojenje iz kojeg je navodno otuđeno gorivo bilo dostupno svim zaposlenicima tuženika", odgovoriti je da je drugostupanjski sud detaljno naveo iz kojih je činjenica u postupku utvrđeno da je baš tužitelj sudjelovao u otuđenju diesel goriva od tuženika te ga potom prodavao trećim osobama, pa slijedom toga nije odlučno tko je sve od radnika mogao pristupiti postrojenju iz kojeg je gorivo otuđeno.
8. Jednako tako, bez osnove tužitelj ukazuje i na bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP. Naime, prema ocjeni revizijskog suda, postupak je proveden te je ocjena izvedenih dokaza donesena u skladu s odredbom članka 8. ZPP, a takva ocjena dokaza u svojoj ukupnosti nije dovedena u sumnju ni podnesenom revizijom. Sukladno načelu slobodne ocjene dokaza, sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan ni za kakva pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali je bit slobodne ocjene dokaza da se u danom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se u svakom pojedinom slučaju ocijeni pripadajuća dokazna snaga, odnosno vrijednost i to kroz ozbiljne, logične, uvjerljive, razborite i dostatne razloge na koji se način otklanja arbitrarnost suda u ocjenjivanju dokaza. U okolnostima konkretnog slučaja nižestupanjski su sudovi upravo tako i postupili cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti i dajući za svoju ocjenu razloge naprijed navedenih svojstava. U tom smislu nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
9. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 14. srpnja 2015., kao i vraćanje tužitelja na rad kod tuženika na radno mjesto K., koji je zahtjev utemeljen na odredbi članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR).
10. U provedenom je postupku utvrđeno da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa koje su mu predmetnim otkazom ugovora o radu stavljene na teret jer je kao dio posade bušačkog postrojenja N-402 na svom radnom mjestu klinaša i pomoćnog radnika sudjelovao u otuđenju diesel goriva s bušotina G.-1. u O. G. i to onog goriva koje se cisternama dovozi na postrojenje, pretače u rezervoare i služi kao pogonsko gorivo za pokretanje cijelog postrojenja od svrdla za bušenje do električne energije na postrojenju, nakon čega je gorivo prodavao trećim osobama.
11. ZR ne propisuje pobliže što se smatra kršenjem obveza iz radnog odnosa koje opravdava redovito otkazivanje uvjetovano skrivljenim ponašanjem radnika, već samo poznaje što nisu opravdani razlozi za redovito otkazivanje (na primjer u članku 117., privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede, podnošenje tužbe ili žalbe protiv poslodavca, obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju). Stoga se ti razlozi ne moraju, ali mogu odnositi i na osobito teške povrede radne obveze. Povrede koje su odlukom tuženika tužitelju stavljene na teret i koje su dokazane u ovom postupku u svakom slučaju opravdavaju izricanje redovitog otkaza ugovora o radu skrivljenim ponašanjem jer njima tužitelj krši obveze iz radnog odnosa zato što ne postupa po uputama koje mu je dao poslodavac u skladu s naravi i vrstom rada (članak 7. stavak 1. ZR).
12. U odnose na navode revidenta da mu je za povrede koje mu se stavljaju na teret poslodavac mogao dati jedino izvanredni otkaz, i to u roku od 15 dana od saznanja za povredu u smislu članka 116. stavka 2. ZR, valja odgovoriti da sama činjenica da je tuženik kao poslodavac radniku dao redoviti otkaz ugovora o radu, a ne izvanredni, ne dovodi do nezakonitosti odluke o redovitom otkazu jer je to u području diskrecijske ocjene poslodavca. To tim više kod činjenice da je redoviti otkaz ugovora o radu za radnika povoljniji, jer radnik u tom slučaju ima pravo na odrađivanje otkaznog roka, ima pravo na otpremninu, na što radnik kod izvanrednog otkaza ugovora o radu nema pravo. Stoga nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Preostali navodi revizije ulaze u činjenični segment procesne građe i osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova. Međutim, revizijom se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer to priječi odredba članka 385. stavka 1. ZPP.
14. Na temelju svega naprijed navedenog, valja zaključiti da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena. Ta okolnost reviziji tužitelja daje obilježje neosnovanosti koje, u skladu s odredbom članka 393. ZPP, ima za posljedicu njezino odbijanje. Stoga je reviziju valjalo odbiti radi čega je presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 21. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
