REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Rev 807/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P., OIB …, iz S., kojeg zastupaju punomoćnici D. D. i Ž. R., odvjetnici u Z., protiv tuženika H. P. P. d.o.o., OIB …, iz Z., i tuženika H. C. d.o.o., OIB …, iz Z., koje oboje zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja otkaza nezakonitim, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-644/2019-2 od 27. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr- 69/2017-35 od 28. prosinca 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj Pr-69/2017- 39 od 24. siječnja 2019., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

I. Prvostupanjskom je presudom u točki I. 1. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da su Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja T. P. koju je 11. travnja 2007. donio prednik tužitelja H. V. V. d.o.o. i Odluka o zahtjevu za zaštitu prava od 10. svibnja 2007. istog društva nedopuštene i da radni odnos tužitelja nije prestao. Tužbeni je zahtjev u točki I.2. izreke odbijen i u dijelu kojim je traženo naložiti tuženicima vratiti tužitelja na posao, dok je u točki I.3. izreke zahtjev odbijen i u dijelu kojim je traženo naložiti tuženicima solidarno isplatiti tužitelju dospjelu neisplaćenu plaću i razliku u plaći u iznosu od 46.917,51 € (353.500,00 kuna prema fiksnom tečaju 1 €=7,53450 kuna) bruto u utuženom razdoblju od 1. travnja 2007. do 1. ožujka 2018. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki I.3. prvostupanjske presude, kao i nadalje od 11. ožujka 2017. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati mjesečno bruto iznos od 331,80 € (2.500,00 kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo tužitelju nadoknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 9.979,09 € (75.187,50 kuna).

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda. Drugostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđeno prvostupanjsko rješenje o ispravku (Pr-69/2017-39 od 24. siječnja 2019.), dok je u točki II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe protiv presude, a u točki III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika H. P. P. d.o.o. za naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382.a stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija prihvati preinačenjem pobijane presude i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanjem presude i vraćanjem predmeta na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Odredba članka 391.a stavka 2. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

7. Neutemeljeno revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, zato što presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Bez osnove također revident ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP počinjenu pred drugostupanjskim sudom smatrajući da se ovaj sud nije očitovao na žalbeni razlog tužitelja i da nije obrazložio primjenu određenog propisa. Nasuprot tome, drugostupanjski je sud detaljno obrazložio pravilnost primjene materijalnog prava koje u konkretnom slučaju predstavljaju odredbe članaka 107. i 110. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05, 94/09, 149/09 - dalje: ZR/95) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 297. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).

9. U odnosu na revizijske navode kojima tužitelj drugačije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drugačije činjenične zaključke od drugostupanjskog suda u pogledu opravdanog razloga za predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu, valja odgovoriti da se zapravo radi o činjeničnim prigovorima koji nisu od značaja u revizijskom stadiju postupka zato što reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argument iz članka 385. ZPP).

10. U navedenim okolnostima nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojeg je prednik tuženika dao tužitelju 11. travnja 2007., zahtjev za vraćanje tužitelja na rad, kao i zahtjev za isplatu plaće i razlike plaće u razdoblju od 1. travnja 2007. do 1. ožujka 2018., kao i u razdoblju od od 11. ožujka 2017. pa nadalje.

12. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:

- tužitelj je kao radnik s pravnim prednikom tuženika kao poslodavcem zaključio 9. travnja 1998. ugovor o radu na neodređeno vrijeme na temelju kojeg je tužitelj radio na radnom mjestu strojovođe u Jedinici vuče vlakova Z. - Vuča vlakova S.;

- poslodavac je tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu odlukom od 11. travnja 2007. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa jer je tužitelj 27. ožujka 2007., radeći na radnom mjestu strojovođe na kolodvorskoj manevri 2041-029 u Kolodvoru S. C., kršenjem odredaba Pravilnika o vuči vlakova, nepoznatim osobama omogućio izvršenje kaznenog djela krađe goriva iz navedene manevre u vezi s čime su istog dana policajci na mjestu događaja zatekli i uhitili tužitelja te B. S., dok im je treća osoba pobjegla;

- policijskim je očevidom utvrđeno da su između VII. i IX. kolosijeka pored spomenute manevre pronađeni vidljivi tragovi prolivenog goriva, a uz drvenu garažu zatečeno je šest punih karnistera s ukupno oko 150 litara dizel goriva, i korišteno kraće plastično crijevo odbačeno u stranu;

- tužitelj je izjavio zahtjev za zaštitu prava 19. travnja 2007. kojeg je njegov poslodavac odbio odlukom od 10. svibnja 2007. nakon čega je tužitelj protiv poslodavca ustao predmetnom tužbom podnesenom 28. svibnja 2007.;

- tužitelj je više puta bio upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa (presjekao skretnicu, zaustavio vlak izvan predviđenog mjesta, nije došao na posao, verbalno vrijeđao i fizički napao kolegu);

- s obzirom na način počinjenja povrede postojale su okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da omogući tužitelju kao radniku da iznese svoju obranu, pa mu iznošenje obrane nije bilo omogućeno;

- pred Općinskim je sudom u S. vođen kazneni postupak poslovni broj K-537/10 (ranije K-365/07), protiv tužitelja kao I. okrivljenika, D. S. kao II. okrivljenika i I. D. kao III. okrivljenika radi kaznenih djela pronevjere, odnosno krađe spomenutih 150 litara dizelskog pogonskog goriva iz rezervoara spomenute manevre, a taj je postupak okončan obustavom utvrđenom pravomoćnim rješenjem od 28. listopada 2013., radi nastupa zastare kaznenog progona;

- tužitelj je doista počinio predmetnu tešku povredu obveza iz radnog odnosa tako što je u dogovoru s I. D. ovome omogućio otuđenje goriva iz manevre i u tom cilju mu ostavio ključeve rezervoara nakon čega je iz rezervoara otuđeno oko 150 litara dizelskog pogonskog goriva.

13. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su ocijenili da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke iz članka 108. i 110. ZR koje opravdavaju izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju jer je opisanim postupanjem tužitelj počinio naročito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja je kao takva propisna Pravilnikom od vuči vlakova (201) jer je izravno i svjesno nanio materijalnu štetu poslodavcu budući da nije smio ostaviti ključeve rezervoara i omogućiti otuđenje goriva iz manevre. Pritom su sudovi ocijenili da je neodlučno je li tužitelj opisanim postupanjem počinio kazneno djelo ili nije, već je za ocjenu dopuštenosti odluke o otkazu odlučno je li tužitelj počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa ili nije, a nije bitno ni upozorenje da poslodavac namjerava izvanredno otkazati ugovor o radu.

14. Sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu, zahtjev za vraćanje tužitelja na rad, kao i zahtjev za isplatu plaće.

15. Naime, prema odredbi članka 107. stavka 1. ZR, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

16. Omogućavanje otuđenja imovine poslodavca trećim osobama pravilno je ocijenjeno kao teška povreda obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć zato što takvo ponašanje, osim što poslodavcu uzrokuje imovinsku štetu, ima za posljedicu i gubitak povjerenja nužan u odnosu radnika i poslodavca, izostanak kojeg, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, doista čini nemogućim nastavak radnog odnosa. To tim i više što je tužitelj u više navrata bio upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa i što je opisano ponašanje tužitelja propisano kao ponašanje koje predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa prema Pravilniku (201) o vuči vlakova neovisno o tome što tužitelj nije za to kazneno odgovarao jer za ocjenu osnovanosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije nužno da razlog za otkaz ima obilježja kaznenog djela, već je odlučno da se radi o takvoj povredi obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa više nije moguć.

17. Stoga, imajući na umu naprijed citirane odredbe, te činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima, pravilan je zaključak sudova u postupku koji je prethodio reviziji da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe članka 107. stavka 1. ZR. 18. Posljedično tomu, sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji pravilnom primjenom materijalnog prava odbili i ostale zahtjeve (vraćanje na rad i isplata plaće i naknade plaće).

19. Ostali navodi revidenta sadržajno su činjenični prigovori koji se u bitnom sastoje od iznošenja njegovih vlastitih zaključaka koji su suprotni činjeničnim utvrđenjima i zaključcima nižestupanjskih sudova, a s obzirom na sadržaj i pravni domašaj odredbe članka 385. stavka 1. ZPP ne mogu biti uzeti u razmatranje.

20. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 21. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.