P-3934/20.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: 1.

V. M., O.: … S., 2. L. M.,

O.: …, S., 3. M. M., O.: …,

S., .koje zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S.,

K. L. P. 12, protiv tuženika: A. V., O.: …, S.,

kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik izu S.,

radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne

rasprave 2. veljače 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja D. M.,

odvjetnika iz S. i zamjenika punomoćnika tuženika pod 2. L. A.,

odvjetnika iz S., 20. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 32.017,48 eura/241.235,73 kuna i to:

- tužitelju pod 1. V. M. iznos od 24.887,09 eura/187.511,76 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 8.259,70 eura/62.503,92 kuna teče od 25. siječnja 2017., na iznos od 8.295,70 eura/62.503,92 kuna teče od 22. svibnja 2017. i na iznos od 8.295,70 eura/62.503,92 kuna teče od 19. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena

- tužitelju pod 2. L. M. iznos od 4.659,85 eura/35.109,63 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 1.553,28 eura/11.703,21 kuna teče od 25. siječnja 2017., na iznos od 1.553,28 eura/11.703,21 kuna teče od 22. svibnja 2017. i na iznos od 1.553,28 eura/11.703,21 kuna teče od 19. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena

- tužitelju pod 3. M. M. iznos od 2.470,55 eura/18.614,34 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 823,52 eura/6.204,78 kuna teče od 25. siječnja 2017., na iznos od 823,52 eura/6.204,78 kuna teče od 22. svibnja 2017. i na iznos od 823,52 eura/6.204,78 kuna teče od 19. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 7.253,30 eura/54.650,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. ožujka 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 124,43 eura/937,50 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi B.-M. kreditna unija u likvidaciji, O.: … parnični trošak u iznosu od 912,47 eura/6.875,00 kuna.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 195,77 eura/1.475,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 4. rujna 2017., se navodi kako su tužitelji A. M.,

I. M., V. M., L. M. i M. M. članovi i

štediše B. – M. kreditne unije u likvidaciji. Skupština tuženika B. – M. kreditne unije je 9. prosinca 2016. donijela odluku o naplati potraživanja, prodaji (unovčenju) imovine i podmirivanju obveza kojom je odlučeno da će se isplate prema vjerovnicima (štedišama članovima K. unije) vršiti (bez prioriteta) po modelu razmjera iskazanog u postotku. Navedeno znači da će svaki vjerovnik (štediša) participirati u naplati svojih potraživanja iz likvidacijske mase u onom postotku koliko iznosi postotak njegovog potraživanja po osnovu štednje u ukupnim potraživanjima po osnovi štednje svih štediša u likvidacijskoj bilanci K. unije. Tuženici B.-M. kreditna unija i A. V. su iz prikupljenih sredstava koji čine likvidacijsku masu do sada u tri navrata isplaćivali štednju vjerovnicima (štedišama) B.-M. kreditne unije i to 25. siječnja 2017., 22. svibnja 2017. i 19. srpnja 2017. Tuženik A. V. je protivno navedenoj odluci S. tuženika B.-M. kreditne unije samovoljno i s namjerom nanošenja štete tužiteljima obustavio isplate tužiteljima koje im po zakonu i odluci S. od 9. prosinca 2016. pripadaju, pri čemu je i drugom likvidatoru Ž. M. zabranio da izvrši isplate tužiteljima, tako da tužitelji nisu primili isplate i to A. M. nije primila isplatu od 22. svibnja 2017. u iznosu od 12.081,85 kuna,

I. M. nije primila isplatu od 25. siječnja 2017. u iznosu od 3.374,03 kuna i isplatu od 19. srpnja 2017. u iznosu od 3.374,03 kuna, odnosno ukupno 6.748,06 kuna. V. M. nije isplaćena niti jedna od 3 isplate po 62.503,92 kuna,

odnosno ukupno 187.511,76 kuna. Tužitelju L. M. nije isplaćena niti

jedna od tri isplate po 11.703,21 kuna, odnosno ukupno 35.109,63 kuna i tužitelju pod 5. M. M. nije isplaćena niti jedna od 3 isplate po 6.204,78 kuna,

odnosno ukupno 18.614,34 kuna. Tuženik B.-M. je dužan tužiteljima isplatiti navedene iznose na temelju načela zakonske jednakosti i ravnomjernosti u isplatama iz likvidacijske mase svih vjerovnika, kao i na temelju odluke skupštine o naplati potraživanja, prodaji (unovčenju) imovine i podmirivanje obveza od 9. prosinca 2016. pa predlaže sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku B.-M. isplatiti tužiteljima ukupan iznos od 260.065,64 kuna zajedno sa zateznom kamatom te im naknaditi prouzročeni parnični trošak, a ukoliko tuženik pod 1. zbog bilo kojeg razloga (otvaranje stečajnog postupka, prestanka i brisanja iz sudskog registra ne bude u zakonskoj mogućnosti isplatiti navedene iznose predlažu da se tuženika A.

V. obveže na isplatu navedenog iznosa tužiteljima.

2. U podnesku zaprimljenom 19. rujna 2017. tužitelji A. M. i I. M. su naveli kako povlače tužbu u cijelosti, a s obzirom da im je nakon podnošenja tužbe podmirena utužena tražbina.

3. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 11. prosinca 2017., tuženik A. V. je naveo kako su tužbeni navodi i tužbeni zahtjevi (kako osnovni tako i eventualno kumulirani) u potpunosti neosnovani, stoga se predlaže po provedbi postupka iste odbiti kao neosnovane. Naime, skupština tuženika je 9. prosinca 2016. donijela odluku o naplati potraživanja, prodaji (unovčenju) imovine i podmirivanju obveza na koju se pozivaju tužitelji. Međutim, prije te odluke skupštine ranija uprava K. unije B.-m. na svojoj izvanrednoj sjednici održanoj 7. prosinca 2015. donijela je odluku o izvanrednom načinu poslovanja kojom je određeno da se obustavljaju sve isplate sa štednih depozita koji nisu dospjeli dok se koeficijent likvidnosti ne dovede na razinu 1,20, isplate sa svih štednih depozita koji dospijevaju vrši u dogovoru sa deponentom prema trenutnim mogućnostima unije, isplate sa svih štednih depozita po viđenju ograničava na visinu isplate od 5.000,00 kuna po pojedinom štednom depozitu mjesečno, prioritet stavlja na isplatu dospjelih kamata po štednim depozitima. Nadzorni odbor K. unije je 28. siječnja 2016. usvojio mjere za sprječavanje mogućih zlouporaba i sukoba interesa u poslovanju K.U. B.-M. za razdoblje do otvaranja postupka likvidacije sukladno kojim mjerama je određeno da se nadalje, osim dospjelih kamata do iznosa od 5.000,00 kuna ne mogu vršiti bilo kakve isplate bez verifikacije i suglasnosti nadzornog odbora te kojima nadzorni odbor suspendira određena upravljačka prava upravi i to prvenstveno u odnosu na isplatu žiro-računa i blagajne koje su iznad naprijed navedenih iznosa. Unatoč tome što su tužitelji bili adresati navedenih odluka (a tužitelji V., L. i M.

M. kao članovi ranije uprave, odnosno nadzornog odbora, ujedno i tvorci odluka), isti su postupali izravno u protivnosti s predmetnim odlukama te su ishodili koristeći utjecaj u B.-M. kreditnoj uniji kao pravnoj osobi da se u njihovu korist izvrše isplate od 5. veljače 2017. iznos od 11.107,03 kuna u korist V. M., 5. veljače 2017. iznos od 12.267,68 kuna u korist M. M., 8.

veljače 2017. iznos od 35.542,68 kuna u korist M. M. na ime isplate dijela glavnice, 7. ožujka 2017. iznos od 26.849,49 kuna u korist L. M.,

17. ožujka 2017. iznos od 5.000,00 kuna u korist M. M. na ima isplate

dijela glavnice, 20. travnja 2017. iznos od 10.000,00 kuna u korist V. M.

i 15. siječnja 2017. iznos od 150.000,00 kuna u korist A. M., supruge L. M., a sve to bez obavijesti i/ili suglasnosti nadzornog odbora.

Nakon što su se u revidiranju cjelokupnog poslovanja i uzroka koji su doveli do pokretanja postupka likvidacije B.-M. kreditne unije utvrdila brojne nepravilnosti, nelogičnosti i nezakonitosti koje su generirali izravno tužitelji pod 3., 4. i 5. (ponekad i posredstvom tužitelja pod 1. i 2., predsjednik nadzornog odbora tuženika B.-M. kreditne unije je izdao nalog likvidatorima tuženika B.-M. (dakle i tuženiku A. V. da se obustave sve isplate u korist tužitelja, obzirom da postoje vrlo ozbiljne indicije da bi i potraživanja tužitelja prema tuženiku B.-M. bila rezultat (izravna posljedica) kaznenih djela, dakle nezakonitih i kriminalnih radnji. Protiv tužitelja pod 3., 4. i 5. su u tijeku kazneni postupci zbog postojanja osnovane sumnje na počinjenje kaznenih dijela uslijed kojih je došlo do oštećenja tuženika pod 1., odnosno umanjenja njegove imovine. Uz već postojeći kazneni postupak tuženik naglašava kako je predsjednik nadzornog odbora podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja pod 3., 4. i 5. radi postojanja osnovane sumnje da su isti počinili kaznena djela protiv gospodarstva, koja su smišljena i izvršena upravo na način da tužitelji steknu nepripadnu imovinsku korist na štetu B.-M. kreditne unije. Podnošenje takve kaznene prijave jest i bio razlog što je predsjednik nadzornog odbora likvidatorima naložio obustavu isplata bilo kakvih tražbina tužiteljima obzirom bi se na taj način zapravo konvalidirao učinak kaznenih dijela. Naravno, ako neka tražbina proizlazi iz pravnog posla koji u svojoj naravi jest kazneno djelo ili rezultat kaznenog djela tada bi ista proizlazila iz ništetnog pravnog posla i kao takva ne bi smjela biti ispunjena u obliku ispunjavanja ugovorne obveze. Tuženici nisu niti u mogućnosti ispuniti činidbu za koju tužitelji smatraju da postoji i da je dospjela. Činjenica da je jedan likvidator protivno nalogu predsjednika nadzornog odbora i bez suglasnosti drugog likvidatora izvršio određene isplate u korist A. M. i I. M. povlači za sobom odgovornost tog likvidatora kao

davaoca takvog platnog naloga. Pasivna legitimacija je u cijelosti promašena obzirom da bi za štetu koju bi eventualno pretrpjeli tužitelji, odgovornost bila na predsjedniku nadzornog odbora – čija je zadaća upravo skrbiti o zakonitosti u radu B.-M. kreditne unije, a pogotovo osoba ovlaštenih za zastupanje istog. Predlaže sudu po okončanju postupka odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelje na naknadu prouzročenog troška.

4. Rješenjem pod poslovnim brojem P-4224/17. od 20. lipnja 2018. utvrđen je prekid postupka jer je nad tuženikom K. unijom B.-M. otvoren stečajni

postupak.

4.1. Rješenjem pod poslovnim brojem P-4224/17. od 17. prosinca 2019. određen je nastavak postupka te je kao tuženik označen B.-M. kreditna unija u stečaju.

5. Na pripremnom ročištu održanom 3. ožujka 2021. tužitelji su povukli tužbu u odnosu na tuženika B.-M. kreditna unija u stečaju koji tuženik je naveo kako se ne protivi povlačenju te je popisao trošak.

5.1. Raspravnim rješenjem od 3. ožujka 2021. utvrđeno je kako je tužba povučena u odnosu na tuženika pod 1. B.-M. kreditna unija u stečaju.

6. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz popisa članova i štediša B.-M. kreditne unije, zapisnika sa skupštine B.-M. kreditne unije od 9. prosinca 2016., odluke o naplati potraživanja, prodaji (unovčavanje) imovine i podmirivanju obveza, zapisnika sa 263. sjednice N., B.-M. K. unije od 1.

veljače 2006., zapisnika sa 264. sjednice N., B.-M. K. unije od 3. veljače 2006., e-maila od 30. listopada 2017., uplatnog listića broj .. od 8. veljače 2016., uplatnog listića broj ..od 8. veljače 2016., isplatnog listića broj

.. od 8. veljače 2016., uplatnog listića broj .. od 8. veljače 2016.,

uplatnog listića broj ..od 8. veljače 2016., uplatnog listića broj ..

od 7. ožujka 2016., isplatnog listića broj .. od 7. ožujka 2016., isplatnog listića broj .. od 7. ožujka 2016., uplatnog listića broj .. od 7.

ožujka 2016., uplatnog listića broj .. od 7. ožujka 2016., isplatnog listića broj .. od 7. ožujka 2016., isplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016., uplatnog listića broj .. od 7. ožujka 2016., uplatnog listića broj .. od 7. ožujka 2016., isplatnog listića broj .. od 7. ožujka 2016.,

isplatnog listića broj .. od 7. ožujka 2016., uplatnog listića broj ..

od 7. ožujka 2016., izvatka po transakcijskom računu broj H., kartice ugovora .., kartice ugovora .., kartice ugovora .., kartice ugovora .., kartice ugovora .. kartice ugovora .. kartice ugovora …, kartice ugovora .., kartice ugovora …, priopćenja za javnost P. S.-D. broj: … od 21. prosinca 2017., rješenja Ž.

S. broj K-D.-57/2017, I.-D.-39/2017. od 22. prosinca 2017., rješenja Ž. K. -D.- 57/2017, I.-D.-39/2017. od 18. prosinca 2018., dopisa P. d.d. od 11. svibnja 2017., obrazloženja neopozive ostavke od 8. srpnja 2016., upozorenja – mjere za sprječavanje mogućih zlouporaba i sukoba interesa u poslovanju K. unije B.- M. i odluka o izvanrednom načinu poslovanja, odluke o izvanrednom načinu poslovanja od 7. prosinca 2015., kartice ugovora 81-70-16003-7, zapisnika o obavljenom neposrednom nadzoru poslovanja H.-a, spisa T. suda u

S. pod poslovnim brojem S.-3/19., rješenja Ž. S. pod poslovnim brojem K-

D.-6/29. od 30. prosinca 2019., spisa T. suda u S. pod poslovnim brojem P-292/19., izjave od 2. svibnja 2017., saslušanjem tužitelja pod 3. M. M., tužitelja pod 1. V. M., pod 2. L. M. i tuženika

A. V. u svojstvu parničnih stranaka te svjedokinje Ž. M..

7. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8.1. Prema odredbi članka 1046. ZOO-a je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

8.2. Odredbama članaka 1085. stavak 1. i 4. te članka 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08. – dalje: ZOO) određuju se uvjeti za dosudu naknade materijalne štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s tim da će sud, između ostalog, dosuditi oštećenom naknadu u novcu kad on to zahtijeva. Tu će naknadu sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovane štete, dosuditi u svoti koja je potrebna da se materijalna situacija oštećenom dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje (potpuna naknada).

9. Čitanjem zapisnika sa skupštine B.-M. kreditne unije od 9. prosinca 2016. utvrđeno je da je na istoj donesena odluka o naplati potraživanja, prodaji (unovčavanje) imovine i podmirivanju obveza kojom se utvrđuje:

- da se naplata potraživanja i prodaja imovine iz likvidacijske bilance, kao i isplate prema vjerovnicima u pravilu mogu izvršavati samo u novcu. Svi drugi oblici naplate i isplate (prijeboj, ustupanje i sl.) mogu se realizirati uz posebnu suglasnost nadzornog odbora i u izuzetnim slučajevima

- da se bilo koja isplata iz likvidacijske imovine ne može vršiti bez suglasnosti nadzornog odbora, a što se pak ne odnosi na troškove postupka čiji proračunski okvir za svaku godinu treba posebno odrediti od strane skupštine. Troškove plaća likvidatora od 2018. pa nadalje treba vezivati uz učinak naplate potraživanja - da će se isplate prema vjerovnicima (štedišama članovima K. unije) vršiti (bez prioriteta) po modelu razmjera iskazanog u postotku. Navedeno znači da će svaki vjerovnik participirati u naplati svojih potraživanja iz likvidacijske bilance u onom postotku koliko iznosi postotak njegovog potraživanja sa osnova štednje u ukupnim potraživanjima s osnova štednje svih štediša u likvidacijskoj bilanci K. unije

- da će se isplate prema vjerovnicima koje budu realizirane prije sljedeće skupštine smatrati akontacijom. Konačni razmjer obveze isplate prema štedišama utvrditi će se nakon prihvaćanja konačne likvidacijske bilance K. unije u travnju 2017.

- da će uplaćeni – preneseni iznos s osnove depozita iz odluke 3.1., članka 1. i 2. imati prioritet isplate nakon što se likvidacijom namire sve obveze iz likvidacijske bilance od 30. studenog 2016.

10. Čitanjem uplatnog listića broj … od 8. veljače 2016. utvrđeno je da

istom Ž. U. vrši uplatu iznosa od 546,72 kuna na račun B.-M. K. unije po partiji broj ….

11. Čitanjem uplatnog listića broj … od 8. veljače 2016. utvrđeno je da istom Ž. U. vrši uplatu iznosa od 31.002,15 kuna na račun B.-M.

K. unije po partiji broj ….

12. Čitanjem isplatnog listića broj … od 8. veljače 2016. utvrđeno je da je istim M. M. isplaćen iznos od 35.542,56 kuna po partiji broj …

13. Čitanjem uplatnog listića broj … od 8. veljače 2016. utvrđeno je da

istom M. M. vrši uplatu iznosa od 393,30 kuna na račun B.-M. K. unije po partiji broj ….

14. Čitanjem uplatnog listića broj … od 8. veljače 2016. utvrđeno je da istom M. M. vrši uplatu iznosa od 3.600,49 kuna na račun B.-M.

K. unije po partiji broj ….

15. Čitanjem uplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da

istom Ž. M. vrši uplatu iznosa od 27.810,06 kuna na račun B.-M. K. unije po partiji broj ….

16. Čitanjem isplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da je istim izvršena isplata L. M. u iznosu od 26.849,49 kuna po partiji broj …

17. Čitanjem isplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da je istim izvršena isplata Ž. M. u iznosu od 1.100,00 kuna po partiji broj …

18. Čitanjem uplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da istim Ž. M. vrši uplatu u iznosu od 139,43 kuna po partiji broj …

19. Čitanjem uplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da istim Ž. M. vrši uplatu u iznosu od 27.810,06 kuna po partiji broj …

20. Čitanjem isplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da je

istim izvršena isplata L. M. u iznosu od 28,849,49 kuna po partiji broj ….

21. Čitanjem isplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da je istim izvršena isplata Ž. M. u iznosu od 1.100,00 kuna po partiji broj …

22. Čitanjem uplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da je istim Ž. M. vrši uplatu u iznosu od 139,43 kuna po partiji broj ….

23. Čitanjem uplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da istim Ž. M. vrši uplatu u iznosu od 27.810,06 kuna po partiji broj …

24. Čitanjem isplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da

istim izvršena isplata L. M. u iznosu od 1.100,00 kuna po partiji broj ….

25. Čitanjem isplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da istim Ž. M. vrši uplatu u iznosu od 1.100,00 kuna po partiji broj …

26. Čitanjem uplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da istim Ž. M. vrši uplatu u iznosu od 139,43 kuna po partiji broj … .

27. Čitanjem priopćenja za javnost P. S.-D. broj: … od 21.

prosinca 2017. utvrđeno je kako se istim konstatira kako su službenici S. organiziranog kriminaliteta P. S.-D. dovršili kriminalističko istraživanje nad sedam hrvatskih državljana u dobi od 35, 38, 43, 45, 60, 64 i 71 godinu, osumnjičenim za počinjenje više kaznenih dijela Zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i krivotvorenju službene ili poslovne isprave. Provedenim kriminalističkim istraživanjem je utvrđena sumnja da su 43, 45 i 71-godišnjak kao odgovorne osobe kreditne unije i predsjednik nadzornog odbora unije, prilikom preoblikovanja štedno-kreditne zadruge u kreditnu uniju, neistinito prikazali financijske rezultate štedno-kreditne zadruge te su sa sredstava temeljnog kapitala krivotvoreći službene isprave preknjižili 5.197.600,00 kuna na svoje računa štednje u kreditnoj uniji na koje su zatim za razdoblje od 2010. do 2016. zaračunali kamatu u visini od 3.881.793,00 kuna.

28. Čitanjem rješenja Ž. S. broj K-D.-57/2017, I.-D.-39/2017. od 22.

prosinca 2017. utvrđeno je da je istim odlučeno na temelju članka 217. stavak 1. ZKP-a da će se provesti istraga protiv L. M., V. M.,

M. M..

29. Čitanjem rješenja Ž. K.-D.-57/2017, I.-D.-39/2017. od 18. prosinca 2018. utvrđeno je da je istim odlučeno na temelju članka 217. stavak 1. i 3. ZKP-a kako se proširuje istraga protiv L. M., V. M. i M.

M..

30. Čitanjem dopisa P. d.d. od 11. svibnja 2017. utvrđeno je da istim P. d.d. izvješćuje A. V. kako provedenom analizom u sustavu banke su ustanovili da nije zabilježen neovlašteni pristup ili/i raspolaganje podacima o računima poslovnog subjekta B.-M. kreditna U. u L.. Pristup računima B.-M. kreditne unije u likvidaciji putem P. aplikacije ostvarila je ovlaštena korisnica Ž. M..

Provedenom analizom u sustavu banke utvrđeno je kako su osobni računi u knjigama P. d.d. otvoreni 3. lipnja 2016. u poslovnici 229 G. u S. te je pri otvaranju računa po računima opunomoćena M. D.. Analizom je ustanovljeno kako ista učestalo podiže novac s računa, ali nije zabilježeno niti jedno poslovanje A. V. u poslovnici pa tako u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 4. svibnja 2017. nije zabilježen niti jedan ovlašteni, niti neovlašteni pristup ili/i raspolaganje podacima od strane zaposlenika banke.

31. Čitanjem odluke o izvanrednom načinu poslovanja od 7. prosinca 2015. utvrđeno je:

- da se istom obustavljaju sve isplate sa štednih depozita koji nisu dospjeli dok se koeficijent likvidnosti B.-M. kreditne unije ne dovede do razine 1,20

- da se isplata sa svih štednih depozita koji dospijevaju vrši u dogovoru sa deponentom prema trenutačnim mogućnostima B.-M. kreditne unije

- da se isplata sa svih štednih depozita po viđenju ograničava na visinu isplate od 5.000,00 kuna po pojedinom štednom depozitu mjesečno

- da se prioritet stavlja na isplate dospjelih kamata po štednim depozitima.

32. Čitanjem rješenja Ž. S. pod poslovnim brojem K-D.-6/2019. od 30. prosinca 2019. utvrđeno je da se istim na temelju članka 224. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku obustavlja istraga protiv M. M.,

L. M., V. M. i J. I..

33. Čitanjem spisa T. suda u S. pod poslovnim brojem P-292/19. utvrđeno je:

- da je 10. lipnja 2019. M. M. podnio tužbu protiv B. – M. kreditna unija u likvidaciji radi utvrđenja da je osnovana tražbina tužitelja u iznosu od 3.101.413,10 kuna i to kao tražbina četvrtog višeg isplatnog reda

- da je 5. ožujka 2020. donesena presuda zbog ogluhe kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i rješenjem kojim se osporavatelju A. V. nalaže naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 65.651,25 kuna

- da je V. rješenjem pod poslovnim brojem P.-277č suda u S. pod poslovnim brojem P-292/19. od 5. ožujka 2020. u dijelu izreke kojem je naloženo osporavatelju A. V. da u roku od 8 dana naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 65.651,25 kuna.

34. Čitanjem izjave od 2. svibnja 2017. utvrđeno je da istom V. M.,

L. M. i M. M. izjavljuju kako povlače izjavu od 14. rujna

2016. koja nije javnobilježnički ovjerena, a kojom su izjavili kako radi provođenja uspješnog postupka likvidacije B.-M. kreditne unije prenose njihovu cjelokupnu štednju koja dospijeva 2019. u udjele kreditne unije, a kao razlog povlačenja iste izjave navode taj što se likvidacija ne odvija na pošten i zakonit način.

35. Iz iskaza tužitelja pod 3. M. M. proizlazi kako je B.-M. kreditna unija kao Š. kreditna zadruga počela 1997. slovom zakona o kreditnim unijama raditi kao kreditna unija, pretvorila je svoje poslovanje kao kreditna unija. Radila je uspješno do pred kraj 2015. kada je pokrenut istražni postupak K-1./15. protiv pravnog subjekta kreditne unije, uprave i predsjednika nadzornog odbora tj. njega. Uprava je pritvorena radi saslušanja svjedoka. Sredstva medija su objavila pune nazive i pravnog subjekta i imena osumnjičenika što je uvjetovalo navalu štediša na šaltere radi isplate sredstava. Nemogućnost je bilo više raditi radi isplate sredstava jer nije bilo sredstava i u dogovoru sa Narodnom bankom koja je nadzor izvršila dogovoreno je da se prijeđe u vid poslovanja pravni subjekt u vlastitoj likvidaciji. Što znači ne otvarati nove poslove, nego samo završavati postojeće poslovanje, a raditi po propisima redovnog poslovanja. Službeno je skupština održana 7. ožujka 2015. radi prelaska u poslovanje u likvidaciji i početkom svibnja iste godine doneseno je rješenje. Tadašnji predsjednik nadzornog odbora nije želio da uprava koja je sada bila osumnjičena za kazneno djelo da budu likvidatori jer po propisima kreditne unije moraju imati 2 ravnopravna likvidatora. Tako je predsjednik našao čovjeka izvan institucije gosp. Z. S.. Drugi likvidator je bila Ž. M., bivša supruga

L. M.. Tijekom rada gosp. S. nije bilo sreće i on je smatrao da se

ne može nastaviti poslovanje, već da treba proglasiti stečaj. Drugi likvidator se nije složio s tom idejom i nije potpisao prijedlog za stečaj. Tako da je T. sud odbio prijedlog za stečaj i oni su nastavili kao poslovanje u likvidaciji. S tim da je drugi likvidator bio A. V. koji se stavio na raspolaganje da bi želio biti jedan od likvidatora. Drugi likvidator je bila gospođa M.. Prijedlozi su usvojeni na skupštini u srpnju 2016., znači kada likvidatori postaju A. V. i Ž. M.. S

obzirom da je gospodin V. skupa sa suprugom imao ozbiljan iznos sredstava na štednji, shvatio je da je gospodinu stalo da se posao obavi uredno i da posao teče. Isto tako po nalogu O.-a koji je vodio postupke za vid spomenutog postupka otvoren je bio još jedan postupak osobno protiv njih trojice i O. je tražilo kontrolu poslovanja od strane nadzornog organa, odnosno N. banke. Oni su izvršili kontrolu, našli su određene nedostatke u poslovanju za koje su smatrali da je odgovorna uprava koja je i sankcionirana za sve nepravilnosti u poslovanju po navedenom zapisniku. Stupanjem na dužnost A. V. i Ž. M., gospodin

V. se nametnuo gospođi M. kao da je on veći likvidator, normalno administrativne poslove nije poznavao pa je ona praktički u ime likvidatora obavljala sve administrativne poslove. Nakon početka rada gospodina V. shvatili su da će ozbiljno početi raditi i gosp. V. je napravio prijedlog saniranja gubitka koji je H. u zapisniku konstatirala i održali su skupštinu 9. prosinca 2016. Na istoj skupštini je usvojen prijedlog likvidatora o vođenju likvidacije na način da se pokriju gubici utvrđeni od strane HNB-a odbijanjem od štednje svih štediša za 20 % te od štednje obitelji M. cca 70 % njihove štednje, a što je oko 6.500.000,00 kuna. Nakon što su shvatili da gosp. V. nema namjeru ovo izrealizirat promijenili su mišljenje o njihovom novom likvidatoru gosp. V. što je rezultiralo njegovim primjedbama na rad i željom da se radi kako je skupština odlučila. Tada nije bio predsjednik nadzornog odbora, već su izabrane druge osobe u nadzorni odbor koji su praktički odlučivale o daljnjem radu. Uslijedile su 2 isplate od strane likvidatora štedišama od cca 4 % od ukupne tražbine. Gosp. V. im nije, tj. članovima obitelji M., nije želio realizirati isplatu kao i drugim štedišama. Dapače, gospođi Ž. M. je izričito naredio da joj zabranjuje da se nama isplate sredstva. Kako prvi put, tako i drugi put. Nije pismeno reklamirao kod gospodina V. koji mu je dao odgovor koji po njegovom mišljenju nije realan i oni su sredinom 2017. pokrenuli ovaj postupak tj. tužbu protiv kreditne unije i gospodina V. A.. Drugi likvidator Ž. M. bi im sredstva isplatila, ali naprosto nije smjela jer nije imala suglasnost drugog likvidatora, dapače imala je zabranu drugog likvidatora. A. V. je javno izjavio na sastancima da dok je on likvidator da M. neće dobiti ni kune od kreditne unije. Osobno je svjedočio istom. U prepirci sa gosp. V. shvatili su da je to neki vid njegove osvete M. na osobnoj razini za vid navoda u zapisniku o kontroli

HNB-a. S obzirom na to da tuženik u likvidaciji nije sproveo u djelo osnovnu stvar, prijenos dijela štednje štediša, kako je skupština donijela odluku u udjele zakonski gledajući likvidacija se nije smjela ni voditi. Nakon toga je uslijedila treća isplata koja je realizirana opet ne svim štedišama nego štedišama koje je Vuko stavio na svoju listu i predao na realizaciju Ž. M. da izvrši isplatu. Treći vid isplate nije u potpunosti realiziran, ne samo za M. nego i za ostatak članova štediša, a za sve koje je gosp. V. imao spoznaju da su u nekom ili prijateljskom ili rodbinskom odnosu sa obitelji M.. Kada su vidjeli početkom 2018. da ova likvidacija ne vodi zakonskom statusu, shodno ovome što je prije izjavio, osobno je i nekolicina štediša pokrenuli postupak za vođenje stečaja. Logično je bilo u tom trenutku sazvati skupštinu i donijeti odluku o promjeni likvidatora. Nije se usudio pokrenuti tu inicijativu radi raznih prijetnji njemu i obitelji M.. Prijetnje su bile fizičko nasrtanje, dočekivanje na ulaznim vratima od stambenih zgrada gdje žive, bezbrojni telefonski pozivi sa ružnim objedama na račun njih 3 M., a sve je to recidiv toga što je A. V. kod tih štediša koje se zvalo na sastanke gdje je gosp. V. izvješćivao o tome da su M. opljačkali kreditnu uniju zato što M. imaju veliku štednju.

To je bilo njegovo mišljenje, a to je štediše podjarilo i oni i dan danas ne mogu slobodno šetati po gradu, djeca od njegovih sinova također u strahu od prijetnji. Pokrenuli su stečaj koji je u tijeku. Ž. M. je isplatila dvjema osobama iz obitelji M. i to nevjestama, simboličan iznos od 18.000,00 kuna na ime dijela štednje kako su isplaćene 2 rate ostalim štedišama. Tijekom istražnog postupka po predmetu što je naveo koji je trajao 4-5 godina doneseno je rješenje o obustavi istrage. Za sve sankcije po zapisniku HNB-a za koje je uprava odgovorna, uprava je pravomoćno kažnjena nagodbom sa HNB-om o visini kazne, a koju kaznu je morao provesti P. sud u Z.. Tijekom vođenja likvidacije tuženik je u uvjerenju

da su napravljeni veliki gubici, da su M. opljačkali kreditnu uniju, iznoseći neovlašteno određenu poslovnu dokumentaciju inicirao kod pojedinaca pokretanje novog kaznenog postupka, a koji postupak traje još i danas. Traje toliko zato što je ŽDO dalo nalog za vještačenje. Tijekom postupka DO je iniciralo kontrolu porijekla imovine obitelji M.. Nalaz o porijeklu imovine obitelji M. je taj da je imovina obitelji M. stečen na legalan način. Odluka o naplati potraživanja od 9. prosinca 2016., prodaji (unovčenju) imovine i podmirenju obveza kojom je odlučeno da će se isplate prema vjerovnicima (štedišama članovima kreditne unije) vršiti po modelu razmjera iskazanom u postotku, odnosno da će svaki vjerovnik participirati u naplati svojih potraživanja iz likvidacijske mase u onom postotku koliko iznosi postotak njegovog potraživanja po osnovi štednje u ukupnim potraživanjima po osnovi štednje svih štediša u likvidacijskoj bilanci kreditne unije. Ž. M. i

A. V. kao likvidatori su zajedno bili ovlašteni za zastupanje, odnosno donošenje svih odluka. G. M. je stjecajem okolnosti što je bila zaposlenik kreditne unije znala tu tehnologiju rada na kompjuteru koju ni prethodni likvidator gospodin S. i gospodin V. nisu željeli prihvatiti, a sve stoga jer su se ponašali kao da je Ž. M. njihov administrator. Ž. M. nije obuhvaćena ovom tužbom

obzirom je morala sve izvršavati jer je stavljena u podčinjeni položaj od strane A.

V. te je strahovala za svoj posao, dakle V. je naredio Ž. M. da ne smije obitelji M. isplatiti novce. Navedenom je tužitelj osobno bio prisutan, a to miu je i gospođa Ž. sama rekla. U rujnu 2016. su dali izjavu neovjerenu kod javnog bilježnika likvidatoru V. koji je vršio pritisak na njih da se odriču dijela njihove štednje u korist likvidacije. S obzirom na to da su vidjeli da se likvidacija ne vodi po propisu i po odluci skupštine, dali su izjavu i u veljači 2017. i u 2. svibnja 2017. da povlače izjavu sa neovjerenim potpisima. Na ovoj izjavi su ovjerili potpise. Jer su izjavu od 14. rujna dali pod uvjetom "pošteno i savjesno vođenog likvidacijskog postupka" koji se na taj način ne provodi. U kreditnu uniju su preneseni udjeli obitelji M., dakle tužitelja, a to ne znači odricanje od štednje, već upravo suprotno jer prijenos sredstava na udjele znači tražbina po osnovu udjela, odnosno kapitala. Pretpostavlja kako je tužba u odnosu na B.-m. povučena jer je B.-M. završila u stečaju. U stečajnom postupku je priznata cjelokupna tražbina po osnovu štednje, a obeštećenje koje nisu dobili, a tuže radi toga je bilo cca 4 % od tražbine. Stečajni upravitelj je iznio zaključak da očekuje da će se za vrijeme stečajnog postupka naplatiti ukupno 30 % tražbine svih vjerovnika. Poznat mu sadržaj i posljedice odluke iz 2015. nadzornog odbora kreditne unije o izvanrednom načinu poslovanja te je istakao da je sjednica nadzornog odbora održana negdje krajem siječnja 2016. koji je donio odluku o ograničenju isplata prema odluci uprave iz prosinca 2015. S tim što je odluka nadzornog odbora od 28. siječnja nedorečena pa ju je nadzorni odbor 3. veljače 2016. pobliže definirao ograničavajući isplate na 5.000,00 kuna mjesečno. Navedena naknadna odluka o izvanrednom načinu poslovanja vrijedila je i u vrijeme likvidacije, ali da su izuzete kompenzacije po osnovom garancija sa štednjom. Njihova izjava o prijenosu dijela štednje u udjele od 14. rujna 2016. nije provedena prije nego što se povukli izjavu od 2. svibnja 2017. Praktički ni jedna odluka skupštine iz prosinca 2016. nije provedena, a odnosila se na organizaciju likvidacije. Ž. M. se usudila unatoč prijetnjama i zabrani isplatiti ova dva simbolična mala iznosa od 18.000,00 kuna što nije isto što i iznos od preko 200.000,00 kuna za njih troje koji se potražuje tužbom. Povod za to je bio račun odvjetničkog ureda I. K. za neke svoje usluge za iznos od 186.500,00

kuna za koji je gospođi M. naređeno da ga mora prije stečaja platiti, koji je i platila.

36. Tužitelji pod 1. V. M. i pod 2. L. M. su se u cijelosti pridružili iskazu tužitelja pod 3.

37. Tuženik A. V. je u svom iskazu naveo kako želi konstatirati par relevantnih činjenica i to da je tijekom cijelog trajanja likvidacijskog postupka, odnosno onog dijela u kojem je on bio jedan od dva likvidatora, ni u jednom trenutku nije imao pristup aplikaciji sa koje se vrši plaćanje sa računa B.-M. kreditne unije, niti je imao pristup računu, niti je imao bilo kakav doticaj sa sredstvima B.-M. kreditne unije, niti je u iti jednom trenutku znao koja su plaćanja obavljena, a koja nisu obavljena. Na upit zašto nije imao sve navedene pristupe naveo je kako je preuzeo mjesto drugog likvidatora nakon gospodina Z. S.. G.. S. ga je prilikom primopredaje dužnosti informirao da Ž. M. zapravo ni nema formalne uvjete za obavljanje funkcije likvidatora te da je on prihvatio suradnju na način da je on bio zadužen za strateško planiranje samog postupka likvidacije, a Ž. M. za administrativnu provedbu odluka koje su donosili skupa, a naravno nisu oboje radili iste poslove. B. –ma kreditna unija je imala aplikaciju tj. softversko rješenje za praćenje poslovanja, on kao netko, za razliku od Ž. M. koja je radila na šalterskim poslovima prije toga 10-ak godina, nije niti prošao obuku, niti je svrsishodno za sami postupak da se on upoznaje sa svim tim. Dakle, Ž. M.

je ta koja je imala pristup svim ovim aplikacijama. Navodi kako je on Ž. M. prijetio, omalovažavao, naređivao ne vidi razlog iz kojeg ista u godinu i pol dana njihovog zajedničkog rada nije osjetila potrebu da ga kazneno prijavi kao nekoga tko je nju zlostavljao i nije joj dozvoljavao da normalno radi svoj posao. Oštro se protivi i odbacuje sve tvrdnje tužitelja da je vršio bilo kakav pritisak prema Ž. M.. S obzirom da nije imao uvid u stanje računa, nije mogao znati je li ona nešto isplatila ili nije. Na poseban upit uredujućeg suca tuženiku je li tuženik protivno odluci skupštine od 9. prosinca 2016., a koja mu se predaje na uvid na njegovo traženje, obustavio isplate tužiteljima koje im pripadaju sukladno toj odluci, tuženik je odgovorio da je prilikom preuzimanja dužnosti od strane drugog likvidatora bio informiran da su se M. odrekli svoje štednje. Nije točno da je obustavio isplate tužiteljima sukladno toj odluci. Predsjednik nadzornog odbora je izdao nalog likvidatorima, dakle njemu, da se obustave sve isplate u korist tužitelja obzirom postoje indicije da bi potraživanja tužitelja prema B.-M. bila rezultat kaznenih djela. Ž. M. je obustavila isplate tužiteljima jer je jedina u tome sudjelovala. Oba likvidatora zajedno odlučuju o svemu. Kada je postao likvidator, Ž. M. ga je informirala da su se M.

odrekli svoje štednje i da su je spremni prenijeti u štedne udjele. Ako su se oni odrekli svoje štednje u članske udjele u kreditnoj uniji, u trenutku likvidacije ta sredstva nisu na popisu za isplatu i on tu nema što kome određivati da plati ili ne plati. Osobno nije vidio ni prvu izjavu, a ni poslije povlačenje. U prosincu 2017. je Služba za organizirani kriminal PU S-D podigla kaznenu prijavu protiv 7 osoba za kaznena djela vezana za poslovanje B.-m. kreditne unije i taj se postupak još uvijek vodi. U ovom trenutku nije se mogao sjetiti kada je došla odluka nadzornog odbora o tome da se privremeno obustave isplate tužiteljima. Moguće je da je pokretanje kaznenog postupka bio razlog što je predsjednik nadzornog odbora likvidatorima naložio obustavu isplata tužitelja. Ne može sa sigurnošću reći je li predsjednik nadzornog odbora ovlašten donositi odluke o obustavi isplate štednje štedišama unatoč odluci skupštine B.-m. o razmjernoj isplati svim štedišama, obzirom ne zna koje su točno sve ovlasti predsjednika nadzornog odbora. Ž. M. mu nije ništa

zabranjivala, kao što nije ni on njoj. Nije na skupu članova štediša izjavio da dok je on likvidator da štednja M. neće biti isplaćen. Ne može se sjetiti je li na tom skupu bila i Ž. M.. Nije zabranio Ž. M. da radi isplatu M..

Nikada nije potpisao nalog M. da u rujnu 2016. uplate na zadružne udjele iznos da bi imali 10 % od štednje na udjelima, a što je u koliziji sa zakonom o kreditnim unijama jer prelaze 5 % udjela u temeljnom kapitalu. Nakon skupštine od 9. prosinca 2016. nije rekao Ž. M. na njen upit kako će provesti odluke

skupštine od 9. prosinca, pustite to, to je moja briga. Ne zna zašto odluke skupštine od 9. prosinca 2016. nisu provedene. B.-m. je imala 2 likvidatora te ta 2 likvidatora očito nisu mogla surađivati na način da se provode odluke. On i Ž. M. nisu funkcionirali kao tim. Jer su imali drugačije mišljenje o načinu kako treba voditi likvidacijski postupak. Kako je protiv bivšeg članova uprave, dakle tužitelja, podnesena kaznena prijava, odnosno pokrenut kazneni postupak, to je smatrao radi zaštite interesa svih štediša da kreditna unija angažira svog odvjetnika, a Ž. M. nije bila za to, a sve iz obiteljskih razloga, odnosno jer ima dijete sa L. M. protiv kojeg je također pokrenut kazneni postupak. Tužiteljima je obustavljena isplata po odluci skupštine iz prosinca 2016. sukladno dopisu predsjednika nadzornog odbora u kojem se spominje kazneni postupak i radnje koje su počinjene u periodu između odluke o izvanrednom načinu poslovanja i početka likvidacijskog procesa.

38. Svjedokinja Ž. M. je navela kako je jedan od likvidatora B. M.

kreditne unije Z. S. napravio bilancu i utvrdio gubitke smatrao je da kreditna unija treba otići u stečaj s čime se većina štediša nije složila. Podnio je T.

sudu zahtjev za otvaranje stečaja, ali ona kao drugi likvidator nije supotpisala upravo iz razloga što je postojalo vjerovanje da će se u procesu likvidacije znatno više toga unovčiti. Na Skupštini u lipnju ili srpnju 2016. je izabran novi likvidator gosp. V.. Trebalo je napraviti plan sanacije tako da zadovolje sve uvjete da bi ostali u procesu likvidacije. S obzirom da su gubici zaista postojali potrebno je iznaći način na koji će se pokriti kako bi zadovoljili uvjete za ostanak u likvidaciji jer su bili dužni podnijeti izvještaje godišnje HNB-u. Tako su donesene određene odluke koje su usvojene na Skupštini u prosincu iste godine. M. su bili spremni odreći se cca 6.500.000,00 kuna na udjele, odnosno u temeljni kapital, a ostali vjerovnici – štediše 20 % svoje štednje bi prenijeli u temeljni kapital. Sve što je usvojeno naknadno na Skupštini, sve odluke su se trebale retroaktivno proknjižiti sa 30. studenog 2016. Međutim, u sljedećih par mjeseci ništa se nije izrealiziralo što se toga tiče, tj. nije ništa proknjiženo od navedenog. Imali su nešto sredstava, trebalo se krenuti sa isplatama novca. Napravljena je simulacija. U simulaciji su smanjeni osnovica na temelju koje se vršila isplata za 20 % štedišama, ali to knjigovodstveno nije provedeno. Upute je dobivala od gospodina V. kojim redom i kome će što biti isplaćeno. Formalno postoje 2 likvidatora i trebali bi imati jednake ovlasti, međutim u stvarnosti to nije tako bilo. Sve bi bilo u redu da se sve radilo kako treba. Prihvatila je administrativne poslove, bila je tu od početka, imala je pristup aplikaciji, poznavala je aplikaciju. Bio je neophodan netko tko je sve to radio. Na pitanje uredujuće sutkinje je li po odluci od 9. prosinca 2016. M., odnosno tužiteljima išta isplaćeno odgovorila je kako nije. Naime, dobila je mail od gospodina V. da je predsjednik nadzornog odbora I. J. pokrenuo kazneni postupak protiv A. M., I. M., V.

M., L. M. i M. M. te da se sukladno tome

zabranjuje isplata imenovanima, a po osnovi odluke od 9. prosinca 2016. G. J. je bio predsjednik nadzornog odbora koji je imao više članova, misli da se radilo o 3 člana, sjednice se nisu održavale, odnosno nadzorni odbor nije funkcionirao što bi značilo da je upitno jesu li odluke uopće bile legalne. G. J. je mogao podnijeti kaznenu prijavu samo na prethodno dostupne podatke B.-M., odnosno morao je imati pristup odgovarajućim aplikacijama i dokumentaciji koje se iza njih kriju što mu ona nije dopustila, niti ju se za to pitalo. Na pitanje da pojasni je li zabrana isplate M. po odluci od 9. prosinca 2016. uslijedila jer je J. isto zabranio zbog podnesene kaznene prijave pa je V. o tome napisao mail ili je V. sam odlučio da se zabrani isplata M. na temelju informacija koje je dobio od

J. navela je kako su to zajedno odlučili. Svakako dobila je mail u navedenom pravcu. Putem maila dobila je od gospodina V. tablicu koju je on napravio, radilo se o tablici u E. i izračunu koliko je koga trebalo isplatiti. U tablici su bili navedeni svi vjerovnici te je određenim vjerovnicima izvršena isplata, ali ne i M.. Od strane gospodina V. joj je rečeno kome će prvome vršiti isplatu pritom naglašava da se nije išlo po rednim brojevima iz tablice. Odnos sa gospodinom V. je opisala kao oscilirajući od dobrih do loših dana. Radilo se o isplatama štedišama beznačajnih iznosa. Također je nakon nekog vremena dobila naredbu od gospodina J. da se sredstva iz trezora prebace na poslovni račun tako da više nisu imali gotovine u trezoru. Na nju se od samog početka vršio pritisak od strane gospodina V. u pravcu na koju će stranu stati. Također je tražio od nje da razgovara s M. i da ih nagovori da se odreknu ne samo svoje štednje nego i cjelokupne svoje imovine. G. V. joj je rekao da dobro razmisli da može ostati na ulici i bez posla zajedno sa njenom kćeri, da tako primjerice njena kćer može sjediti na R. i da može netko doći i uprijeti prstom u nju. Na upit uredujuće sutkinje je li kao likvidator zajedno sa gosp. V. ravnopravno sudjelovala u donošenju bilo koje odluke, odgovorila je da nije. Također ju se nije pitalo prije nego što bi odluka bila donesena, već joj je samo saopćena. Bilo je situacija kada bi se pobunila, odnosno iskazala svoje mišljenje, ali u principu od toga nije bilo ništa jer je sve bilo onako kako su oni odlučili. Unatoč svemu odlučila je ostati kao likvidator jer bi najlakše bilo otići, a iz moralnih razloga i odgovornosti prema štedišama odlučila je ostati. Unatoč zabrani isplate M. izvršila je isplate A. M. i I. M. jer koliko joj

je bilo poznato, unatoč tome što je bilo navedeno u mailu, protiv istih nije bila podnesena kaznena prijava. Isto je bilo opće poznato nakon nekog vremena. Nije se radilo o velikim iznosima. G. V. je imao pristup aplikaciji, koristio je aplikaciju ne u smislu uplata i isplata, ali u smislu pregleda samih podataka. Isplata A. M. i I. M. uslijedila je u 2017. U niti jednom trenutku nije zabranila pristup sustavu plaćanja gospodinu V.. Stick je bio na stolu, pin se znao tako da se u svakom trenutku moglo pristupiti aplikaciji, iako je bio dogovor da ona budem ta koja vrši administrativne poslove. G. V. je sam kazao da nema potrebe da on vrši uplate i isplate kada je ona tu, ali je u svakom trenutku imao pristup sticku i pinu. Što se tiče plaćanja i kontrole plaćanja bio je jedan stick i jedan pin koji je bio u uredu. Svaki dan su se printali izvještaji, izvodi i stavljali u registrator tako da gosp.

V. nije ni trebao pristup aplikaciji da bi mogao vidjeti stanje priliva i odliva. Skupovi štediša su održavatni i to uglavnom utorkom, ali na te skupove nije bila pozvana, što znači da nije bila na niti jednom skupu. Bila je prisutna na Skupštinama na koje su dobivali poziv vjerovnici. Osobe koje su bile na skupovima štediša koji su se održavali uglavnom utorkom su joj kazali da je gosp. V. na tim skupovima izjavio da dok je on likvidator M. neće biti ništa isplaćeno. Cilj redovnih okupljanja na skupovima štediša bio je da se vidi kako napreduje isplata, da se napravi plan daljnje isplate. Međutim, uglavnom se tražilo od članova da punomoći za zastupanje na skupštini se prebace sa M. na druge ljude tzv. V. ljude. Isto joj je poznato jer su joj kazale osobe koje su bile na sastanku te su također počele pristizati određene ovjerovljene izjave o prijenosu punomoći. Od 2018. odlukom Vijeća vjerovnika prestala je biti djelatnik B.-ma. Ističe da je do tada gospodin V. prikupio dovoljno punomoći da je imao većinu u skupštini tako da u toj situaciji stečajni upravitelj, ukoliko je bio nadglasan ne bi mogao donijeti odluku. Umjesto nje došla je poznanica gospodina V.. Iz ureda stečajnog upravitelja joj je rečeno da nisu bili za to da ode, ali da nisu mogli ništa učiniti s obzirom na većinu koju je imao gospodin V.. Predsjednik nadzornog odbora nije bio ovlašten donositi poslovne odluke i davati naredbe. Kada je isplatila A. M. i I. M. nije isplatila

L., M. i V. jer je strahovala za reakciju gospodina V. u tom

slučaju. Bila je prisutna situaciji iz koje je upoznala i drugu stranu gospodina V.. Tako primjerice jedne prigode bili su zajedno u uredu M. M., gospodin

V. i ona kada je gospodin V. prijetio M. do te mjere da je uzeo veliku bušilicu govoreći mu: "Uzmi je i udari me" i na takav način pokušavajući isprovocirati reakciju M.. Zaključak prijepora je bio "Dok sam ja likvidator vi nećete dobiti ni kune iz K. unije", što je rekao gospodin V. i tražio je da se odreknu sve svoje imovine. Jedan od prijedloga gospodina V. je bio taj da će napraviti ugovor i da će napraviti plodouživanje na stanu gospodina M., ali da se on treba odreći stana. M. je sve navedeno odbio. Ponavlja da je od nje traženo da razgovara s M. u navedenom pravcu, što je samo prenijela M.. Nije

obavijestila skupštinu ili nadzorni odbor, a vezano za činjenicu da je faktično bila onemogućena vršiti funkciju likvidatora, jer nije bilo potrebe. Nadzorni odbor nije funkcionirao, niti se sastajao, a skupštinu nije obavijestila jer to ne bi imalo smisla s tim ne bi ništa postigla da se krene u izbor novog likvidatora, cijeli postupak bi se protegnuo i agonija vjerovnika produžila. Niti je njima kao zastupnicima u skupštini podnijeli prijedlog da se likvidator V. opozove sa funkcije zato što je onemogućava u vršenju njenih funkcija. Prijetnje koje su upućene njoj i njenoj kćeri nije prijavila službenim organima. Rekla je određenim ljudima bilo u uniji bilo van unije s kojima je bliska. Bitno je da nije prijavila na policiju jer smatra da to ne bi imalo nikakvog smisla, već je odlučila raditi u takvoj atmosferi i da je to bio njen izbor. Smatrala je kako prijavom ne bi napravila ništa bolje nego bi samo pogoršala situaciju. U uniji je to rekla M. i L. M. koji je otac njenog djeteta. M. nisu

poduzeli ništa u smislu opoziva, ali su podnijeli prijedlog za otvaranje stečaja jer oni kao likvidatori nisu izrealizirali odluke koje su donesene u prosincu 2016. Prema tome još uvijek je firma bila u gubitku i postojali su svi uvjeti za otvaranje stečaja. Kao likvidator smatrala se vezana odlukom nadzornog odbora od 28. siječnja 2016. u pogledu visine iznosa kamata koje se smiju isplaćivati, kao i odlukom skupštine o izvanrednom načinu poslovanja iz prosinca 2015. Kao likvidator bila je upoznata s izjavom koju su dostavljali tužitelji gdje svoje potraživanje, odnosno štednju prebacuju u kapitalne pričuve K. unije. Ona je gospodinu V., a po njegovom traženju dostavljala financijske podatke koje je bilo potrebno unijeti u tablice koje je izrađivao iako se radi o podacima kojim su mogli jednako raspolagati.

39. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tuženik, kao likvidator B.-M. kredtine unije u likvidaciji, prouzročio tužiteljima.

40. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja:

- je li tuženik bio dužan postupiti po Odluci o naplati potraživanja, prodaji (unovčenju) imovine i podmirenju obveza B.-M. K. unije od 9. prosinca 2016.

- je li tuženik odlučio da se ta Odluka ne provede prema tužiteljima

- posljedično je li odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljima zbog neizvršenja Odluke od 9. prosinca 2016.

41. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

42. Tako, tijekom postupka je utvrđeno:

- da su tužitelji članovi i štediše B. – M. kreditne unije u likvidaciji

- da je S. B.-M. kreditne unije u likvidaciji 9. prosinca 2016. donijela

Odluku o naplati potraživanja, prodaji (unovčenju) imovine i podmirivanju obveza kojom je odlučeno da će se isplate prema vjerovnicima (štedišama članovima K. unije) vršiti (bez prioriteta) po modelu razmjera iskazanog u postotku, što znači da će svaki vjerovnik (štediša) participirati u naplati svojih potraživanja iz likvidacijske mase u onom postotku koliko iznosi postotak njegovog potraživanja po osnovi štednje u ukupnim potraživanjima po osnovi štednje svih štediša u likvidacijskoj bilanci K. unije

- da su likvidatori B.-M. kreditne unije u likvidaciji bili A. V. i Ž. M., a nakon donošenja sporne Odluke

- da je iz sredstava koje čine likvidacijsku masu u tri navrata isplaćivana štednja vjerovnicima štedišama B.-M., osim tužiteljima

- da likvidatori A. V. i Ž. M. nisu funkcionirali u skladu sa

člankom 375. stavak 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima koji uređuju ovlasti likvidatora za zastupanje

- da je rješenjem Ž. S. od 22. prosinca 2017. pokrenuta istraga protiv tužitelja, koja je rješenjem od 18. prosinca 2018. proširena, a obustavljena rješenjem od 30. prosinca 2019.

43. Tužitelji tvrde da je tuženik bio dužan postupiti po Odluci o naplati potraživanja, prodaji (unovčenju) imovine i podmirivanju obveza B.-M. K. unije od 9. prosinca 2016. i tužiteljima isplatiti pripadajući dio likvidacijske mase u onom postotku koliko iznosi postotak njihovog potraživanja po osnovi štednje u ukupnim potraživanjima po osnovi štednje svih štediša u likvidacijskoj bilanci K. unije te da nije imao nikakvo ovlaštenje za obustavu isplate prema tužiteljima.

43.1. Tuženik ne negira da je Skupština 9. prosinca 2016. donijela spornu Odluku, ali se poziva na raniju odluku Skupštine ranije uprave koja je na svojoj izvanrednoj sjednici 7. prosinca 2015. donijela Odluku o izvanrednom načinu poslovanja i na mjere Nadzornog odbora od 28. siječnja 2016. o sprječavanju mogućih zlouporaba i sukoba interesa u poslovanju B.-M.. Tužitelji da su postupili protivno tim odlukama i da su ishodili da se u njihovu korist izvrše određene uplate.

43.1.1. Pozivajući se na navedene odluke tuženik skreće pažnju sa predmeta spora, a to je je li tuženik svojim ponašanjem prouzročio štetu tužiteljima time što je svojom odlukom obustavio isplatu prema tužiteljima suprotno Odluci Skupštine od 9. prosinca 2016.

44. Iskaz tuženika A. V. sud ne prihvaća jer je pun kontradiktornosti i nelogičnosti. Tako, tuženik najprije tvrdi da nije imao uvid u stanje računa pa da nije mogao niti znati je li Ž. M. nešto isplatila ili ne. Ako nije mogao znati je li

Ž. M. nešto isplatila ili ne postavlja se pitanje kako na decidirani upit

sutkinje tko je i zašto obustavio isplatu tužiteljima zna da je to Ž. M. jer je,

kako kaže, jedina u tome sudjelovala. Neuvjerljivo. Nadalje, tuženik se najprije poziva na to da je predsjednik Nadzornog odbora izdao nalog likvidatorima da se obustave isplate tužiteljima s obzirom da postoje indicije da bi potraživanja tužitelja prema B.- M. bila rezultat kaznenih djela, da bi potom izjavio da nije siguran je li predsjednik Nadzornog odbora može donijeti takvu odluku jer ne zna koje su točno njegove ovlasti. Ako tuženik, kao likvidator društva, ne zna, a trebao bi znati, koje su ovlasti predsjednika Nadzornog odbora, postavlja se pitanje kako je moguće da je mogao prihvatiti odluku osobe u čije ovlasti nije siguran, a ta se odluka odnosi na uskraćivanje u ostvarivanju nečijih prava, u konkretnom slučaju tužitelja. Tuženik ne zna zašto odluke Skupštine od 9. prosinca 2016. nisu provedene, ali je decidiran u tvrdnji da je došao nalog od predsjednika Nadzornog odbora da se ta Odluka ne provodi prema tužiteljima. Tuženik zna da oba likvidatora o svemu odlučuju zajedno, ali unatoč tomu tvrdi da je Ž. M. u svemu sama sudjelovala. Tuženik je neuvjerljiv i kontradiktoran sam sebi, a sudu je neprihvatljiv i dio iskaza koji se odnosi na pristup aplikaciji, računima jer je nelogično i neživotno da jedan likvidator nema pristup računu, da nema doticaj sa sredstvima B.-M., čiji je likvidator, da ne zna koja su plaćanja obavljena, a koja nisu. Nesporno je Ž. M. obavljala administrativne poslove, jer je bila tu od početka i imala je pristup aplikaciji. Ali isto tako je utvrđeno da su postojala dva likvidatora koja su trebala imati jednake ovlasti, ali tako nije bilo u stvarnosti. Tuženik potvrđuje da dva likvidatora nisu funkcionirali kao tim, a Ž. M. da nije ravnopravno sudjelovala u donošenju odluka, da bi joj se odluke samo saopćile, a iskazivanje njenog mišljenja nije se uzimalo u obzir. Ž. M. je izjavila i to da je tuženik vršio pritisak na nju na koju će stranu stati,

da je tuženik tražio od nje da razgovara s M. i da ih nagovori da se odreknu

i štednje i imovine, da joj je tuženik prijetio da može ostati na ulici, bez posla zajedno sa kćeri. Iskazivala je i o tome da je bila prisutna jednom prijeporu između V. i M. kada je V. pokušao isprovocirati M. uzevši bušilicu u ruke i

govoreći M. da ga udari s njom, a o nemogućnosti vršenja funkcije likvidatora nije obavijestila nikoga.

44.1. Sud ocjenjuje kao vjerodostojan dio iskaza svjedokinji kada kaže da nije prijavila ništa od navedenog jer bi time pogoršala situaciju i jer se ništa ne bi promijenilo, a ovo sve s obzirom na stanje u B.-M.. Očito isto nije napravila i iz straha. Sama činjenica da nije podnijela prijedlog da se V. opozove kao likvidator, ne dovodi u sumnju utvrđenja suda da je V. bez ikakve osnove odlučio obustaviti isplate tužiteljima, o čemu je mailom obavijestio svjedokinju. Pri tom, tuženik u svom postupanju ne vidi propuste, ali vidi u postupanju Ž. M. koja je jedina u tome sudjelovala. Tuženik je imao, jer je jednostavno morao imati, pristup aplikaciji, koristio je aplikaciju, ako ne u smislu uplata i isplata, onda svakako u smislu pregleda samih podataka. Tuženik je dobro znao kome su izvršene isplate jer je iste sam naredio, a kome nisu, isto po njegovoj odluci.

44.2. Tužitelj pod 3. je obrazložio način funkcioniranja i donošenja odluka u B.-M. štedno-kreditnoj zadruzi nakon otvaranja postupka likvidacije. Iznio je svoja saznanja o činjenici da tuženik tužiteljima nije htio izvršiti isplatu razmjernog dijela likvidacijske mase koja je isplaćena svim ostalim članovima i štedišama kreditne unije. Istaknuo je da je tuženik više puta na sastancima štediša izjavio da dok je on likvidator M. neće dobiti niti kune od K. unije. Ž. M. je potvrdila da su joj štediše isto prepričale. Tužitelj je pojasnio sadržaj Odluke od 9. prosinca 2016.

45. Svim štedišama je sukladno Odluci od 9. prosinca 2016. isplaćen razmjeran dio štednje osim tužiteljima kojima je isplatu zabranio osobno tuženik. Između dva likvidatora postojao je nametnuti odnos nadređenog i podređeno, a koji odnos je nametnuo tuženik, a Ž. M. prihvatila. Tuženik je objašnjavajući svoju ulogu i postupanje upao u niz proturječnosti braneći se da je odluku o zabrani isplate tužiteljima donio predsjednik Nadzornog odbora, a ne on. Tuženiku je bilo jako dobro poznato da odluke u likvidaciji donose likvidatori, a ne predsjednik Nadzornog odbora koji nema nikakve ovlasti u donošenju odluka u postupku likvidacije. Uostalom, predsjednik nadzornog odbora na može donijeti nikakvu odluku, nego samo Nadzorni odbor kao tijelo. Nadzorni odbor takvu odluku nije odnio. Da je odluka o neisplati razmjernog dijela likvidacijske mase, na koju su tužitelji imali pravo kao i svi drugi štediše B.-M. Š. kreditne unije, bila isključivo odluka tuženika, proizašlo je i iz iskaza Ž. M.. Svjedokinja je navela da je od tuženika dobila e-mail poruku u kojoj se navodi da je predsjednik nadzornog odbora I. J. pokrenuo kazneni postupak protiv A. M., I. M., V. M., L.

M. i M. M. te da se sukladno tome zabranjuje isplata svim

tužiteljima. Nadalje, izjavila je da je putem e-maila od tuženika dobila tablicu u E. s izračunom koliko je koga trebalo isplatiti i da je tuženik određivao redoslijed isplate pritom ne poštujući redne brojeve s liste. U tablici su bili navedeni svi vjerovnici kojima je izvršena isplata, ali ne i M.. Iskazivala je i da je tuženik pri prijeporu koji je imao s tužiteljem pod 3. u njenoj prisutnosti izjavio da dok je on likvidator, M. neće dobiti niti kune iz K. unije, a o čemu su joj govorili i ostali vjerovnici (o tome da se M. neće isplatiti ništa).

46. Iz iznesenog proizlazi zaključak da je tuženik samoinicijativno odlučio prekršiti odluku Skupštine od 9. prosinca 2016. da se isplata prema vjerovnicima (štedišama) mora vršiti ravnomjerno i razmjerno iz prihoda likvidacijske mase te je zabranio isplatu tužiteljima čime je tužiteljima nanio štetu u utuženom iznosu (visina potraživanja nije bila sporna). Tuženik nije priložio odluku nadležnog tijela B.-M. štedno kreditne unije koji bi tuženiku zabranjivali da tužiteljima isplati predmetne tražbine, niti je tužiteljima zabranjeno bilo kakvo raspolaganje sa istom. Ne treba naglašavati da u R. vrijedi presumpcija nevinosti pa je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok se pravomoćnom sudskom odlukom ne utvrdi krivnja. Ovo se ističe s obzirom na navode tuženika o kaznenom postupku prema tužiteljima, a koji je u konačnici i obustavljen. Tuženik je bio dužan postupiti po Odluci o naplati potraživanja i tužiteljima isplatiti pripadajući dio likvidacijske mase, baš kako je to isplaćeno i ostalim štedišama neovisno o svom osobnom stavu i odnosu s tužiteljima. Neosnovano je pozivanje tuženika na nekakvu odluku predsjednika Nadzornog odbora. Nadzorni odbor nije ovlašten zastupati društvo, niti donositi poslovne odluke u postupku likvidacije. Tuženik nije imao nikakvo ovlaštenje za obustavu isplate prema tužiteljima, što znači da je postupio samovoljno, protupravno i s namjerom da se tužiteljima nanese šteta i uskrati isplata pripadajućeg dijela likvidacijske mase koja im po zakonu i aktima K. unije pripada. Takvim postupanjem tužiteljima je nastala šteta u visini uskraćene isplate koja im pripada, radi čega je u cijelosti i usvojen tužbeni zahtjev.

47. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje ZPP-a) u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe 500 bodova, za sastav podnesaka od 18. rujna 2017. i 7. rujna 2018. po 50 bodova, za sastav podnesaka od 13. veljače 2018. i 26. ožujka 2021. po 250 bodova, za zastupanje na ročištima od 3. ožujka 2021., 26. svibnja 2021., 11. studenog 2021., 21. ožujka 2022., 7. rujna 2022. i 2. veljače 2023. po 250 bodova, odnosno ukupno 2.600 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 15,00 kuna daje iznos od 39.000,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 9.750,00 kuna. Tužiteljima pripada trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 2.950,00 kuna i trošak sudske pristojbe odluke u iznosu od 2.950,00 kuna. Zbrajajući navedene iznose dolazi se do iznosa od 54.650,00 kuna/7.253,30 eura (nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude pozivom na odredbu članka 155. ZPP-a).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 937,50 kuna/124,43 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

47.1. Na ročištu održanom 3. ožujka 2021. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na B.-M. kreditna unija u likvidaciji te je doneseno rješenje o povlačenju.

Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe članka 158. ZPP- a i to tako da je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna, trošak sastava podneska od 27. rujna 2018. u iznosu od 500,00 kuna, odnosno ukupno 5.500,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 1.375,00 kuna pa se dolazi do ukupnog iznosa od 6.875,00 kuna/912,47 eura (nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu pozivom na odredbu članka 4. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18.).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 1.475,00 kuna/195,77 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

47.1.1. Pozivanje tužitelja na parnicu T. suda pod poslovnim brojem S. - 651/18. na odlučivanje o trošku u ovom postupku je neosnovano. U konkretnom slučaju primjenjuje se članak 158. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom III. 48. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48. stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H.

("Narodne novine" broj: 57/22.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.

49. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).

50. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 20. ožujka 2023.

SUTKINJA

JELENA LONČAR v. r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- odv. M. B.

- u spis