Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 74 Gž-871/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat predsjednice vijeća, Amande Snoj izvjestiteljice i članice vijeća i Lidije Bošnjaković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d., Z., OIB …, zastupano po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. i partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika R. M. iz Z., OIB …, zastupan po punomoćniku I. E., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-693/17-47 od 3. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 693/17-47 od 3. studenog 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu za naknadu troška žalbe tuženika odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.881,88 kuna/1.842,44 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2004. dok je pod toč. II. naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.750 HRK/2.090,38 eur sa zateznim kamatama koje teku od 3. studenog 2022. do isplate.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti sukladno žalbi ili ukinuti i vratiti na ponovni postupak uz naknadu opredijeljeno navedenog troška žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 13.881,88 kuna, koji iznos je tužitelj kao osiguravatelj tuženika, isplatio oštećeniku M. Ž., temeljem sklopljene sudske nagodbe u predmetu istog suda poslovni broj Pn- 2181/12, na ime naknade neimovinske štete, parničnih troškova i provedenog vještačenja, nastale uslijed prometne nezgode koja se dogodila 3. svibnja 2011. i za koju je prema tvrdnjama tužitelja suodgovoran tuženik.

5. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je ... u Z. došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao tuženik, upravljajući osobnim vozilom registarske oznake ZG 1522-DC, osiguranom kod tužitelja, te M. Ž., koji je upravljao osobnim vozilom registarske oznake ZG 5615-BM,

- da je M. Ž. pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-8393/11 proglašen krivim i kažnjen za nastanak predmetnog štetnog događaja, te tuženik jer je iste zgode upravljao osobnim automobilom ZG 1522-DC i bio pod utjecajem alkohola što je utvrđeno alkometrom koji je reagirao 1,01 g/kg,

- da je pravomoćnom presudom poslovnog broja Pn-3209/12 naloženo tužitelju isplatiti ovdje tuženiku iznos od 6.720,00 kuna sa zateznim kamatama na ime neimovinske štete proizašle iz predmetnog štetnog događaja, a u tom postupku nesporno je utvrđena isključiva odgovornost osiguranika tužitelja odnosno M. Ž. za predmetni štetni događaj,

- da je tužitelj M. Ž. isplatio iznos na ime neimovinske štete, trošak vještačenja i trošak odvjetnika koji potražuje tužbenim zahtjevom,

- da je tuženiku na dan kada se dogodila prometna nezgoda u 22,50 sati uređajem marke Drager 7410, izmjerena koncentracija alkohola od 1,11 g/kg umanjena za 0,1 g/kg, odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja, što iznosi 1,01 g/kg. Nadalje temeljem provedenog dokaznog postupka, navedenog Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u krvi tuženika na dan prometne nezgode (list 65 spisa), nalaza i mišljenja toksikološkog vještaka (list 119-121 spisa) i dopune tog nalaza (list 130-132 spisa), koji je u cijelosti prvostupanjski sud prihvatio, a kojim vještak "nije opovrgnuo nalaz utvrđen "Dragerom", niti je taj nalaz uređaja Drager "oborio", utvrđuje da je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola u krvi od 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više). Iskaz tuženika o količini popijenog alkohola prije prometne nezgode prvostupanjski sud ne prihvaća jer je iz sadržaja navedenog Zapisnika "razvidno da je tuženik priznao rezultate ispitivanja, odbio dati urin i potpisao zapisnik" (toč. 26. prvostupanjske presude), te obzirom na iskaz tuženika dan u prekršajnom postupku i činjeničnih utvrđenja citirane presude Prekršajnog suda "u kojima se navodi da je tuženik u svom iskazu naveo da je točno da je na dan štetnog događaja upravljao vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji 1,01 g/kg alkohola u organizmu".

6. Temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka i usmene dopune tog nalaza (list 73-80 spisa, list 89-90 spisa), koji je u cijelosti prihvaćen, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik radnjom intenzivnog kočenja mogao spriječiti nastanak prometne nezgode, pa obzirom na utvrđenje da je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola utvrđuje da postoji uzročno posljedična veza između alkoholiziranosti tuženika i nastanka štetnog događaja "tj. osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno njegova suodgovornost za nastanak istog" (toč. 41. prvostupanjske presude).

7. Temeljem navedenih utvrđenja, te kako je nesporno utvrđena visina isplaćene neimovinske štete osiguranika tužitelja, smatrajući nevažnim da li je ta šteta isplaćena "uzimajući u obzir suodgovornost tuženika", prvostupanjski sud odlučuje kao pod toč. I. izreke prvostupanjske presude.

8. U donošenju pobijane odluke prvostupanjski sud počinio je bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje ovaj suda pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP, i na koje ukazuje i žalba tuženika, jer presuda ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, dok izneseni razlozi su nejasni i proturječni stanju spisa, zbog čega se presuda ne može ispitati.

9. Proturječno stanju spisa i stoga nejasno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik u vrijeme štetnog događaja imao koncentraciju alkohola u krvi od 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više), obzirom da isto ne proizlazi iz niti jednog provedenog dokaza i dokumentacije iz spisa. Naime, prema mišljenju vještaka toksikologa pri izmjerenoj koncentraciji etilnog alkohola u izdahnutom zraku od 1,00 g/kg, osoba može biti ili trijezna ili pripita ili pijana (list 122 spisa), te ne postoji niti jedan dokaz koji ukazuje da rezultati testiranja na alkohol tuženika, izmjereni Drager uređajem ne bi bili u okvirima srednjih vrijednosti, ali isto tako ne postoji dokaz da se ne bi nalazio u okvirima nižih i viših vrijednosti etilnog alkohola u krvi. Također je vještakinja utvrdila da je isključiva metoda plinske kromatografije znanstveno utemeljena metoda utvrđivanja koncentracije etilnog alkohola u krvi i mokraći, te da primjenom te metode se može retrogradno izračunati koncentracija etilnog alkohola u trenutku nekog događaja.

10. Premda prvostupanjski sud navodi da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka toksikologa, prvostupanjski sud uopće ne ocjenjuje naprijed istaknute navode sudske vještakinje. Pored toga, iako iz nalaza toksikološkog vještačenja proizlazi da se koncentracija etilnog alkohola u krvi u trenutku nekog događaja, može retrogradno izračunati isključivo metodom plinske kromatografije, prvostupanjski sud sam utvrđuje da je u trenutku prometne nezgode tuženik imao koncentraciju alkohola u krvi od 0,5 g/kg i više. Niti to što je tuženik u prekršajnom postupku "priznao alkoholiziranost", kao ni činjenica što je isti potpisao zapisnik o izmjerenoj koncentraciji alkohola u krvi izmjereno Drager uređajem, obzirom na izneseno, ne daje osnova za zaključak prvostupanjskog suda u pogledu visine koncentracije alkohola u krvi tuženika u vrijeme prometne nezgode, odnosno da je ta koncentracija alkohola bila kao što je utvrđeno prvostupanjskom presudom. Nejasni su i razlozi iz kojih prvostupanjski sud ne prihvaća navode tuženika u pogledu konzumirane količine i vrste alkohola koje je tuženik naveo već u zapisniku o alkotestiranju (naveo je da je popio tri Ožujske pive od 0,33 litre u 22 sata), a isto je ponovio i u svom iskazu u ovom postupku, što prvostupanjski sud uopće ne cijeni.

11. Presuda ne sadrži niti razloge o uzročnoj vezi između stupnja alkoholiziranosti i uzroka prometne nezgode. Naime, činjenica što je temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđeno da je tuženik intenzivnim kočenjem mogao izbjeći nalet, samo po sebi u konkretnim okolnostima ne znači da je uzrok prometne nezgode alkoholiziranost tuženika, a nije utvrđeno kakva je prosječna reakcija trijeznog vozača u konkretnim okolnostima.

12. Pri tome prvostupanjski sud uopće nije cijenio nalaz i mišljenje prometnog vještaka iz kojeg proizlazi da je osiguranik tužitelja prije skretanja u lijevo, mogao vidjeti vozilo tuženika koje mu je dolazilo u susret, na udaljenosti od oko 59 metara od mjesta gdje se zaustavio, te da je isti tada odustao od skretanja u lijevo do štetnog događaja ne bi došlo, a prethodno navedenom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu, utvrđena je upravo prekršajna odgovornost osiguranika tužitelja za ovu prometnu nezgodu.

13. Obzirom na izneseno počinjene su bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog kojih se presuda ne može ispitati, a uslijed toga i činjenično stanje pogrešno je i nepotpuno utvrđeno, pa je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja, a posljedično tome o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbe, odlučeno je kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud otklonit će nedostatke na koje mu je ukazano, vodeći pri tome računa i o svim prigovorima istaknutim u žalbi, a nakon toga donijet će pravilnu i zakonitu odluku koju će i valjano obrazložiti.

U Zagrebu, 20. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Darije Horvat, v.r.