Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1227/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva P. H. d.o.o. P., OIB…, protiv tuženice J. K. iz F., OIB…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-210/2021-13 od 16. svibnja 2022., 20. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-210/2021-13 od 16. svibnja 2022.

II. Odbacuje se zahtjev tuženice za naknadu dodatnog parničnog troška u iznosu od 529,36 kn.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. K. u P. poslovni broj Ovrv-510/2021 od 10. veljače 2021. u dijelu kojim je tuženoj J. K. naloženo isplatiti tužitelju P. H. d.o.o. iznos od 1.212,24 kuna sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 101,02 kuna od 22. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 101,02 kuna od 21. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 101,02 kuna od 25. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 101,02 kuna od 22. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 101,02 kuna od 24. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 101,02 kuna od 24. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 101,02 kuna od 29. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 101,02 kuna od 26. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 101,02 kuna od 24. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 101,02 kuna od 21. studenoga 2020. do isplate,

- na iznos od 101,02 kuna od 29. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 101,02 kuna od 26. siječnja 2021. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. K. u P. poslovni broj Ovrv-510/2021 od 10. veljače 2021. te se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tuženoj J. K. naloženo isplatiti tužitelju P. H. d.o.o. iznos od 101,02 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 22. siječnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 170,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu kao neosnovan."

2. Protiv te presude žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači kao u presudi poslovni broj Povrv- 210/2021-13 i odbaci tužbu te obveže tužitelja da nadoknadi trošak tuženici zajedno sa dodatnim parničnim troškom zbog gubitka uzrokovanog propuštenim prihodom.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženica je izjavila žalbu iz koje se ne vidi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu pa je na temelju čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08.- ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 112/22.; dalje: ZPP) ovaj sud uzeo da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspjela u sporu (točka I. i III. izreke presude).

5.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a time da postoji proturječnost između odlučnih činjenica i između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju priloženih isprava i samih isprava, ovaj sud ispitujući je u povodu žalbe na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a nije utvrdio da je takva povreda počinjena niti je našao da bi sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a zbog koje se u smislu članka 467. stavak 1. ZPP-a može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Postupak u ovom predmetu započet je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a nastavljen je kao u povodu prigovora protiv platnog naloga radi duga od 1.313,26 kn.

6.1. Tužitelj traži od tuženice nepodmireni iznos dugovanja za javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada po zaduženom zajedničkom spremniku za obračunsko mjesto I. ulica … u F..

6.2. Tvrdi da tuženica od siječnja 2020. do siječnja 2021. nije podmirila mjesečne račune izdane sukladno Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada koji se primjenjuje od 1. srpnja 2018. (dalje: Cjenik) te da se računi odnose na ukupnu cijenu javne usluge, odnosno obveznu minimalnu naknadu za 3-5 osoba i cijenu po količini predanog otpada tri člana domaćinstva.

6.3. Tužbeni zahtjev je specificirao u odnosu na prigovor zastare za siječanj 2020. tako da je zatražio od suda prvog stupnja da djelomično održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika i naloži tuženici da plati 1.212,24 kn sa zateznim kamatama koje na pojedini neplaćeni mjesečni iznos od po 101,02 kn teku od dospijeća prvog računa 22. veljače 2020. pa nadalje do dospijeća zadnjeg neplaćenog računa 26. siječnja 2021. sve do isplate (točka I. izreke presude).

7. Sud prvog stupnja je utvrdio da je Općinsko vijeće Općine F. 19. veljače 2018. donijelo Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada (dalje: Odluka).

7.1. Člankom 6. stavak 2. Odluke propisano je da se s obzirom na način korištenja spremnika korisnici dijele na one koji samostalno koriste spremnik i one koji koriste spremnik zajednički s drugim korisnicima, u kojem slučaju se određuje udio svakog korisnika u zajedničkom spremniku. Člankom 6. stavak 3. Odluke korisnici koji koriste zajednički spremnik su: 1. korisnici u objektima sa četiri ili više stambenih jedinica i 2. korisnici koji koriste zajednički spremnik jer davatelj usluga ne može vozilom pristupiti nekretninama korisnika zbog ograničenja lokacije odnosno drugih tehničkih uvjeta, zbog neracionalnog povećanja troškova ili nekih drugih okolnosti. Člankom 18. stavak 1. Odluke propisano je da minimalni broj planiranih primopredaja komunalnog otpada u obračunskom razdoblju iznosi za miješani komunalni otpad jednom tjedno. Člankom 30. stavak 1. Odluke je propisano da je davatelj usluge dužan korisniku obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom periodu, a stavkom 2. toga članka propisano je da se kao kriterij količine miješanog komunalnog otpada utvrđuje volumen dodijeljenog spremnika i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju te je stavkom 3. istoga članka propisano da se količina miješanog komunalnog otpada obračunava na temelju umnoška broja pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju i volumena spremnika, a za korisnike (polu)podzemnih spremnika na temelju umnoška broja korištenja spremnika i volumena prihvatnog dijela spremnika (vrećica maksimalnog volumena 35 l). Člankom 33. stavak 2. Odluke je propisano da se cijena javne usluge sastoji od cijene obvezne minimalne javne usluge, cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijene ugovorne kazne i iznosa namjenske naknade. Člankom 37. Odluke propisano je da se cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada određuje prema izrazu: C = JCV × BP × U, pri čemu je: C – cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada izražena u kunama, JCV – jedinična cijena za pražnjenje volumena spremnika miješanog komunalnog otpada izražena u kunama sukladno cjeniku, BP – broj pražnjenja spremnika miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju sukladno podacima iz evidencije davatelja usluge, U – udio korisnika usluge u korištenju spremnika. Člankom 52. Odluke propisano je da kriterij za određivanje udjela korisnika usluge u slučaju kad su korisnici javne usluge kućanstva i koriste zajednički spremnik, a nije postignut sporazum o njihovim udjelima, je omjer broja fizičkih osoba u kućanstvu korisnika usluge i ukupnog broja fizičkih osoba na obračunskom mjestu, pri čemu broj fizičkih osoba u jednom kućanstvu za obračun iznosi tri do trenutka dok se ne postigne sporazum o njihovim udjelima.

7.2. Sud prvog stupnja je nadalje utvrdio da je tužiteljevim Cjenikom javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada (dalje: Cjenik) propisana cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnike „kućanstva” prema zaduženom zajedničkom spremniku (zgrade, obiteljske kuće sa zajedničkim spremnikom, korisnici podzemnih spremnika) te ona iznosi 48,54 kuna za volumen spremnika od 120 litara, dakle kada je broj osoba kućanstva od dva do pet. Prema navedenom Cjeniku jedinična cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada po osobi mjesečno iznosi 13,62 kune te sukladno članku 52. Odluke, broj fizičkih osoba u jednom kućanstvu za obračun iznosi tri slijedom čega se dolazi do iznosa od 40,86 kuna. Tužitelj potražuje mjesečni iznos od 101,02 kune (48,54 + 40,86 x PDV od 13%) za predmetnu uslugu, a što je u skladu s važećim Cjenikom.

7.3. Na temelju izloženog prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj pravilno i u skladu sa Odlukom i Cjenikom utvrdio visinu tuženičine tražbine te je slijedom toga pobijanom presudom djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika.

8. Tuženica se žali navodeći u žalbi da predmet spora nije tužiteljeva usluga već način obračuna koji nije proporcionalan količini predanog otpada, pa čak niti veličini zaduženog spremnika, već je djelomično proporcionalan broju ukućana. Tuženica smatra da se radi o samovoljnom i proizvoljnom načinu obračuna usluge odvoza koji nije usklađen sa slovom i duhom Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19.; dalje: ZOGO).

8.1. Člankom 30. stavak 7. ZOGO je bilo propisano da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga iz stavka 1. ovoga članka koja sadrži, između ostalog, kriterij obračuna količine otpada, a stavkom 9. istog članka bilo je propisano da je kriterij obračuna količine otpada masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. Dakle, Općina F. je imala zakonsku osnovu za to da Odlukom kao kriterij obračuna količine otpada izabere volumen spremnika otpada. Nadalje, što se tiče žalbenih navoda o tome da tužitelj nije ovlašten naplaćivati količinu predanog otpada koristeći kriterij broja članova kućanstva, treba reći da je člankom 14. stavak 8. točka 2. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" br. 50/17., 84/19., 14/20., 31/21., 84/21., 106/22.) propisano da kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, a među korisnicima usluge nije postignut dogovor o udjelima korištenja zajedničkog spremnika na način da zbroj svih udjela čini jedan, primjenjuje se udio korisnika usluge u korištenju zajedničkog spremnika koji je odredio davatelj javne usluge. Nije sporno da tuženica odlaže otpad u zajednički spremnik koji koristi više stanara i u takvoj situaciji svi stanari koji svoj otpad odlažu u zajednički spremnik u koji svoj otpad odlaže i tuženica trebaju postići dogovor o udjelima korištenja zajedničkog spremnika i takav dogovor dostaviti tužitelju pa će tada tužitelj naplaćivati odvoz otpada sukladno dogovoru stanara, a ne po broju članova kućanstva. Sve dok stanari ne postignu takav dogovor, obračun će se vršiti po kriteriju broja članova kućanstva budući da je tako odredio tužitelj kao davatelj javne usluge, a na što je bio ovlašten citiranim člankom 14. stavak 8. točka 2. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom.

8.2. Zbog navedenih razloga je tuženičina žalba na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

8.3. Tuženica je u žalbi navela da potražuje dodatni parnični trošak od 529,36 kn zbog gubitka uzrokovanog propuštenim prihodom prema obračunu u dodatku.

8.4. Člankom 164. stavak 3. ZPP-a je propisano da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči dok je stavkom 4. istog članka propisano da će o zahtjevu za naknadu troškova sud odlučiti u presudi ili, rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. Stoga je i tuženica trebala zahtjev za naknadu troškova staviti do završetka raspravljanja pred prvostupanjskim sudom te je njezin zahtjev za dosudu dodatnog parničnog troška stavljen u žalbi prekasno podnesen i kao takav je odbačen.

Koprivnica, 20. ožujka 2023.

Sudac

Veljko Kučeković v. r.