Poslovni broj Gž-293/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Biljane Bojanić, predsjednice vijeća, Nataše Babić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. F. iz K., OIB: …, 2. M. F. iz K., OIB: …., 3. D. F. iz K., OIB: … i 4. M. F. iz K., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku D. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženika R. R. F. eGen, A., F., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici M. K. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. & p. d.o.o., iz Z., radi utvrđenja ništetnim i brisanja založnog prava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj 7 P-304/2022-51 od 4. siječnja 2023., u sjednici vijeća od 20. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj 7 P-304/2022-51 od 4. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“1. Utvrđuje se da su ništavne sljedeće isprave

Ugovor o kreditu broj računa 10.080.810 na iznos od 63.000,00 eura, a koji je zaključen i osiguran Očitovanjem radi osiguranja novčane tražbine založnog prava solemniziranim i potvrđenim po javnom bilježniku J. C. pod posl. br. OU-248/09 od 7. kolovoza 2009. Ugovor o kreditu broj računa 10.080.505 na iznos od 150.000,00 eura, a koji je zaključen i osiguran Očitovanjem radi osiguranja novčane tražbine založnog prava solemniziranim i potvrđenim po javnom bilježniku J. C. pod posl. br. OU-54/08 od 13. veljače 2008. te se utvrđuje da su isti bez učinka.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama brisanje upisanih tereta temeljem sporazuma i kredita opisanih u točki 1. presude i to u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ove presude i to nad nekretninom opisanom i upisanom u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Sesvetama kao: dio visokoprizemne stambene zgrade u D. K., dvorište i oranica površine 150 čhv upisani kao k.č.br. 227/dio u zk.ul.br. 782 k.o. K. dio visokoprizemne stambene zgrade u D. K., dvorište i oranica površine 469 čhv upisani kao k.č.br. 228 u zk.ul.br. 782 k.o. K. oranica vrt u klačkom zglavju površine 455,00 čhv upisan kao k.č.br. 1493/2 u zk.ul.br. 1753 k.o. K.

3. Tuženik je u obvezi naknaditi troškove ovog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.”

II Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

“1. Stavlja se izvan snage slijedeće javnobilježničke isprave kao i priležeći ugovori i to: Ugovor o kreditu broj računa 10.080.810 na iznos od 63.000,00 eura, a koji je zaključen i osiguran Očitovanjem radi osiguranja novčane tražbine založnog prava solemniziranim i potvrđenim po javnom bilježniku J. C. pod posl. br. OU-248/09 od 7. kolovoza 2009., Ugovor o kreditu broj računa 10.080.505 na iznos od 150.000,00 eura, a koji je zaključen i osiguran Očitovanjem radi osiguranja novčane tražbine založnog prava solemniziranim i potvrđenim po javnom bilježniku J.C. pod posl. br. OU-54/08 od 13. veljače 2008. budući da je isti bez učinka.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama brisanje upisanih tereta temeljem sporazuma i kredita opisanih u točki 1. presude i to u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ove presude i to nad nekretninom opisanom i upisanom u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Sesvetama kao:dio visokoprizemne stambene zgrade u D. K., dvorište i oranica površine 150 čhv upisani kao k.č.br. 227/dio u zk.ul.br. 782 k.o. K. dio visokoprizemne stambene zgrade u D. K., dvorište i oranica površine 469 čhv upisani kao k.č.br. 228 u zk.ul.br. 782 k.o. K. oranica vrt u klačkom zglavju površine 455,00 čhv upisan kao k.č.br. 1493/2 u zk.ul.br. 1753 k.o. K.

3. Tuženik je u obvezi naknaditi troškove ovog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.”

III Odbacuje se tužba kao nedopuštena u dijelu u kojem tužitelji u podrednom tužbenom zahtjevu traže da se oglase kao nedopuštene ovrhe koje se vode pred Općinskim sudom u Sesvetama pod poslovnim brojevima broj Ovr-2308/12 i Ovr- 2309/12 i to za tražbine koje se temelje na: Ugovoru o kreditu broj računa 10.080.810 na iznos od 63.000,00 eura koji je osiguran Očitovanjem radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava solemniziranim i potvrđenim po javnom bilježniku J. C. pod posl. br. OU-248/09 od 7. kolovoza 2009. i na Ugovoru o kreditu broj računa 10.080.505 na iznos od 150.000,00 eura koji je osiguran Očitovanjem radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava solemniziranim i potvrđenim po javnom bilježniku J. C. pod posl. br. OU-54/08 od 13. veljače 2008.

IV Nalaže se tužiteljima M. F. iz K., OIB …, M. F. iz K., OIB …, D. F. iz K., OIB … i M. F. iz K., OIB …. da tuženiku R. R. F. eGen, A., F., OIB … namire parnični trošak u iznosu od 17.939,98 eura / 135.168,75 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene prvostupanjske presude tužitelji su podnijeli pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. Ukazuju na počinjenu bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 5. i 7. st. 3. i 220. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije izveo sve pravodobno predložene dokaze, a to su saslušanje tužitelja i javnog bilježnika na okolnost da su predmetni ugovori zaključeni na teritoriju Republike Hrvatske, za što tuženik nije imao valjano registriranu djelatnost, što čini osnovu ništetnosti predmetnih ugovora. Nije sporno, kako proizlazi iz dopisa HNB-a od 10. lipnja 2013., da tuženik takvo dopuštenje za obavljanje bankarske djelatnosti u RH nije dobio. Kako je počinjena navedena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 5. i 220. ZPP-a, pogrešno je utvrđeno činjenično stanje, a posljedično i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem je osporio sve žalbene navode žalitelja, navodeći da nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog koji žalitelji ističu, te potražuje naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalba žalitelja nije osnovana.

6. Prvostupanjski sud je odbio tužbene zahtjeve tužitelja koji su glasili na utvrđenje ništetnih Ugovora o kreditu od 7. kolovoza 2009. te Ugovora o kreditu od 13. veljače 2008., te je odbio zahtjev tužitelja za brisanjem upisanih tereta temeljem Sporazuma i navedenih kredita, te je odbio i podredno postavljeni tužbeni zahtjev kojim se traži stavljanje izvan snage javnobilježničkih isprava pobliže navedenih u izreci prvostupanjske presude, te je odbacio tužbu kao nedopuštenu u dijelu u kojem se traži da se oglase nedopuštene ovrhe koje se vode povodom navedenih kredita, sve sa obrazloženjem, u bitnome, da ne postoji niti jedan razlog ništetnosti predmetnih ugovora, te da je neosnovan zahtjev tužitelja da se stavljaju izvan snage pravni poslovi, jer tako nešto nije propisano niti jednim pozitivnim propisom, a da nema niti osnove da se oglase nedopuštenim ovrhe, jer tužitelji nisu bili upućeni u parnicu iz ovršnih postupaka radi proglašenja ovrha nedopuštenim.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja je pravilna i zakonita i nije dovedena u pitanje žalbom žalitelja.

7.1. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, u smislu čl.365.st.2. Zakona o parničnom postupku, a niti je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 5. i 7. st. 3. i čl. 220. Zakona o parničnom postupku, a koja bi se očitovala u tome da nisu saslušani tužitelji kao stranke i javni bilježnik, jer navedeno nije bilo odlučno za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom sporu, a što će biti nastavno obrazloženo.

7.2. I činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno i na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo, te iz svega utvrđenog proizlazi:

- da je tuženik trgovačko društvo sa sjedištem u R. A., te da nikada nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za poslovanje na području Republike Hrvatske, dok u R. A. ima koncesiju za obavljanje kreditnih poslova;

- da su predmetni ugovori o kreditu sklopljeni u R. A., u sjedištu tuženika kao ponuditelja, a sve sukladno čl. 252. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05) gdje tuženik ima ovlaštenje obavljati kreditne poslove temeljem valjanog odobrenja nadležnog a. tijela;

- da je tuzemnim primateljima kredita bilo izričito dozvoljeno sklapanje ugovora o kreditu sa stranim kreditnim institucijama, a prema odredbi čl. 28. st. 3. Zakona o deviznom poslovanju (NN br.36/03, 140/05, 132/06,150/08, 92/09, 133/09, 145/10 76/13, 52/21, 141/22);

- da je isplata kredita izvršena u R. A.;

- da HNB smatra da banka koja ima sjedište na području R. A. ili SR Nj. odnosno druge države članice Europske unije, ne mora imati odobrenje HNB-a za zaključenje ugovora o kreditu s državljaninom Republike Hrvatske, a niti HNB mora dati svoje odobrenje da bi se na temelju takvog ugovora o kreditu zaključenog u stranoj državi, moglo zasnovati založno pravo na nekretninama korisnika kredita, odnosno založnih dužnika koji su državljani Republike Hrvatske, ako je nakon sklapanja ugovora o kreditu sačinjena javnobilježnička isprava kao ovršna isprava;

- da u razdoblju od 2000. pa do 2013. zaduživanje hrvatskih građana u inozemstvu nije bilo zabranjeno;

- da čak i u slučaju da su pobijani ugovori sklopljeni u Republici Hrvatskoj, takvi ugovori ne bi bili ništetni, budući da takva posljedica nije propisana ni Zakonom o bankama niti Zakonom o kreditnim institucijama (NN br. 159/13,19/15,102/15) sve do 30. rujna 2015. kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( za one pravne odnose nastale nakon njegovog stupanja na snagu), dok su predmetni ugovori o kreditu zaključeni 2008. i 2009.;

- da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (NN br. 72/17);

- to stoga što se isti Zakon primjenjuje na ugovore o kreditu s međunarodnim obilježjem između dužnika i neovlaštenih vjerovnika, sklopljeni u Republici Hrvatskoj (čl. 1. st. 1.) te na druge pravne poslove sklopljene u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika, koji su nastali kao posljedica ili se temelje na ugovoru o kreditu s međunarodnim obilježjem iz stavka 1. toga članka (čl. 1. st. 2.) dok su predmetni ugovori o kreditu sklopljeni u R. A.;

- da je osim toga presudom suda Europske unije broj C-630/17 od 14. veljače 2019. odlučeno da članak 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice učinak kojeg je, između ostalog, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika sa sjedištem u drugoj državi članici, koji ne raspolažu odobrenjem koje nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinom državnom području, ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa;

- da iz navedene odluke suda Europske unije proizlazi da je Ugovoru o funkcioniranju Europske unije protivna odredba čl. 10. st. 1. Zakona o ništetnosti ugovora kojom je propisano da su ništetni ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjima, koji su sklopljeni u Republici Hrvatskoj, između dužnika i neovlaštenih vjerovnika, i prije stupanja na snagu tog Zakona, pri čemu je neovlašteni vjerovnik pravna osoba koja je ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobrila kredit dužniku, a na dan sklapanja ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem ima upisano sjedište izvan RH, i nudi i pruža usluge odobravanja kredita u RH, iako za pružanje tih usluga ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisima, odnosno ne raspolaže propisanim odobrenjima ili suglasnostima nadležnih tijela RH;

- da se stoga navedeni čl. 10. st. 1. Zakona o nišetnosti u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti sve i da su predmetni ugovori o kreditu sklopljen u RH;

- da su javnobilježničke isprave sastavljene sukladno člancima 2. i 54. do 56. Zakona o javnom bilježništvu ( NN br. 78/93-120/16);

- da iz sadržaja očitovanja proizlazi obveza da se osnuje založno pravo za korist tuženika, radi osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu i da su tužitelji izričito na to pristali, a takvu obvezu su preuzeli i ugovorom o kreditu;

- da su bile ispunjene u cijelosti sve pretpostavke za zasnivanje založnog prava na nekretninama.

8. Slijedom navedenoga neosnovano žalitelji u žalbi ustraju na tvrdnji da su predmetni ugovori ništetni, jer poslovanje tuženika nije bilo protivno bilo kojem prisilnom propisu Republike Hrvatske.

9. Pri tome valja napomenuti da u smislu odredbe čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ugovor o kreditu ne bi bio ništetan i da je sklopljen u Republici Hrvatskoj, jer je ugovor valjan ako je sklapanje ugovora zabranjeno samo jednoj strani. Stoga pravilno prvostupanjski nije proveo dokaze saslušanjem tužitelja kao stranaka, te javnog bilježnika, jer sve da se njihovim saslušanjem i utvrdi da su ugovori sklopljeni u Republici Hrvatskoj, isti po čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ne bi bili ništetni, pa prema tome tužitelji time ne bi bili u povoljnijoj pravnoj situaciji. Iz navedenog razloga neosnovano je ukazivanje žalitelja na bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354.st.1. Zakona o parničnom postupku, u svezi sa čl. 5., 7. st. 3. i 220. istog zakona.

10. Dakle, predmetni ugovori nisu ništetni, jer ništetnost nije propisana niti Zakonom o bankama, a niti Zakonom o kreditnim institucijama (NN br. 159/13,19/15 i 102/15) sve do 30. rujna 2015. kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Zaključak br. 3. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa predsjednicima Građanskih odjela Županijskih sudova održanoj 11. i 12. travnja 2016. u Šibeniku).

11. Nadalje, 14. veljače 2019. sud Europske unije donio je presudu u predmetu C- 630/2017 kojom se izričito utvrđuje kako je Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (NN br. 72/17) kojim se propisuje ništetnost ugovora o kreditu sklopljenih prije donošenja predmetnog zakona protivan čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Osim toga, Zakon o ništetnosti ukinut je odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-3678/2017 od 3. studenog 2020.

12. Kako se dakle ne radi o ništetnim pravnim poslovima, na temelju njih je valjano upisano založno pravo u smislu čl. 269. Ovršnog zakona (NN br. 57/96), pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja na brisanje založnog prava kao neosnovan. Pravilno je odbijen i tužbeni zahtjev na stavljanje izvan snage javnobilježničkih isprava, predmetnih ugovora, jer takav pravni institut- stavljanje ugovora izvan snage- nije propisan niti jednim pozitivnim propisom. Također je pravilno odbačen zahtjev tužitelja na proglašenje ovrha nedopuštenim, jer na navedeno tužitelji nisu upućeni iz ovršnog postupka.

13. Slijedom navedenoga, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističu žalitelji, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalba žalitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda temeljem čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

14. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban, u smislu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Puli-Pola, 20. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Biljana Bojanić, v.r.