Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 6

Poslovni broj: 21 Gž-989/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari tužiteljice Č. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po direktoru J. I. K., a ovaj po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. i partneri, iz Z., protiv tuženika A. K. iz Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-278/2021-6 od 2. kolovoza 2022., dana 20. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice Č. d.o.o., Z., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-278/2021-6 od 2. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. - Z. u Z., poslovni broj Ovrv – 875/2021 od 22. ožujka 2021., te se tužbeni zahtjev odbija.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.''

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede materijalnog prava, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o parničnom trošku. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno istu ukinuti. Navodi da donošenje predmetne presude, ne samo da je štetno za tužitelja, već da i nije u javnom interesu jer se potiče na neplaćanje izvršene javne usluge. Osim toga, da je tuženik obveznik plaćanja javne usluge te da je, kao korisnik, obveznik plaćanja minimalne javne usluge. Posebno ističe da tužiteljica nije bila dužna dokazati da je tuženiku vršila odvoz komunalnog otpada, kao i da ona nije redarstveno tijelo koje bi bilo ovlašteno ulaziti u tuđe domove.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. – u nastavku: ZPP), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju odredbe iz čl. 107. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.)

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12. 13. i 14. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koju se povredu tužiteljica izričito poziva u žalbi pa stoga ti žalbeni navodi ne mogu biti razlog pobijanja prvostupanjske presude. U provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 457. ZPP.

7. Ovaj postupak ima ishodište u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te izvatku iz poslovnih knjiga, sukladno odredbi čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.), protiv kojeg je ovršenik izjavio prigovor od 29. ožujka 2021., pobijajući ga u cijelosti.

8. Odlučujući o prigovoru ovršenika (sada tuženika) protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, Općinski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Povrv- 278/2021-2, stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u dijelu pod točkom I. izreke opisanog rješenja.

9. Prvostupanjski je sud presudom ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. - Z. u Z., poslovni broj Ovrv – 875/2021 od 22. ožujka 2021., te tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. 10. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu duga tuženika s osnove skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada u iznosu od 496,28 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na ime dospjelih, a neplaćenih računa za razdoblje od siječnja do listopada 2020., na adresi u Z., (Ulica...).

11. Tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da je upravo tužiteljica pružatelj usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada, kao i da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, dok je sporna osnova tužbenog zahtjeva.

11.1. Prvostupanjski je sud u dokazne svrhe tijekom postupka pred sudom prvog stupnja izveo dokaze čitanjem i uvidom u sljedeće isprave: prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi (list spisa 2 - 5), izvod otvorenih stavki tužiteljice na ime tuženika (list spisa 9), prigovor protiv rješenja o ovrsi (list spisa 12), karticu kupaca (list spisa 19 - 23), pravilnik o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada od 31. prosinca 2009. (list spisa 24 – 31), neplaćene uplatnica tužiteljice na ime tuženika (list spisa 34 - 37).

12. Odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13., 73/17. i 14/19.; u nastavku: ZOGO) određuje da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, u st. 4 istog zakona određuje da javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: davatelj usluge), a st. 5. istog čl. određuje da korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

12.1. Odredbom iz čl. 33. st. 2. predmetnog zakona određuje da davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona, st. 3. istog članka određuje da davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz stavka 2. ovoga članka.

12.2. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu sukladno navedenim kriterijima, a da bi se cijena izračunala tužitelj mora dokazati da je ispunio jedan od kriterija iz čl. 33. st. 2. ZOGO pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona.

13. Pravilnikom o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada od 31. prosinca 2009. (list spisa 24 – 31, u nastavku: pravilnik), određeni su međusobni odnosi između isporučitelja usluge i korisnika usluge na području grada Z. te drugih općina i gradova na kojem isporučitelj obavlja navedenu komunalnu uslugu. Prema odredbi članka 2. istog davatelj ove javne usluge je Č. d.o.o., a korisnik usluge su pravne i fizičke osobe koje su vlasnici ili korisnici nekretnina na području na kojem isporučitelj obavlja uslugu. Korisnik usluge dužan je podnijeti obavijest isporučitelju usluge o početku korištenja komunalne usluge, kao i dati točne i potpune podatke potrebne za obračun računa za korištenje usluge. Isporučitelj i korisnik usluge zaključiti će ugovor o korištenju komunalne usluge (ugovor o pristupanju), kojim korisnik prihvaća u svemu Opće uvjete. Smatra se da je zaključen ugovor o isporuci komunalnih usluga (ugovor o pristupanju) i u slučajevima kada korisnik usluge nije podnio obavijest sukladno stavku 1. tog članka, ali koristi komunalnu uslugu (članak 3. pravilnika). Isporučitelj usluge vrši odvoz komunalnog otpada pražnjenjem spremnika za otpad ili skupljanjem vreća, a broj i vrstu spremnika za otpad određuje isporučitelj sukladno uvjetima i mogućnosti odvoza (članak 6. pravilnika). Cijena komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada utvrđuje se cjenikom kojeg donosi isporučitelj na način propisan zakonom (članak 18. stavak 1. pravilnika).

14. Prvostupanjski sud pravilno u obrazloženju pobijane presude navodi da premda je tužiteljica dostavila uplatnice za naplatu svoje usluge, u situaciji kada je tuženik ustrajao u osporavanju njezine tražbine, odnosno da bi uopće proizvodio otpad, tužiteljica je bila dužna dokazati da je izvršila tuženiku uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, obujam izvršenja, period izvršenja i adresu izvršenja iste, prema važećem cjeniku za tu uslugu, sve to prema obvezama iste propisanima pravilnikom te pritom upućuje na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenog na sastanku s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova 4. prosinca 2017., donio Zaključak broj Su – IV – 204/17-5, da u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu, se primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" – proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

14.1. Naime, suprotan stav bio bi protivan temeljenom zakonskom općeprihvaćenom načelu europske ekološke regulative da „onečišćivač plaća“ uslugu zavisno od stvarnog volumena otpada kojeg je davatelj preuzeo (Direktiva 2004/35/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u vezi sa sprječavanjem i otklanjanjem štete u okolišu. Izmijenjena Direktivom 2006/21/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 15.3.2006. o gospodarenju otpadom iz ekstraktivnih industrija i dopuna direktive 2004/35/EC - Izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije).

15. Tužiteljica tijekom postupka ničim nije dokazala da je uistinu isporučila tuženiku javnu uslugu za koju je izdala račune i da je uopće predala tuženiku spremnik (kantu) na korištenje, niti je predložila izvođenje nekakvog dokaza na te okolnosti. Također, nije niti dostavila cjenik za predmetnu uslugu (niti cjelokupne račune iz kojih bi bila razvidna struktura cijene), iz čega proizlazi da nije moguće utvrditi niti osnovanost visine utužene tražbine (v. presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž – 913/18 od 5. rujna 2018.; presuda Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž – 688/22 od 23. lipnja 2022.).

16. Kako tužiteljica nije dokazala niti osnovu niti visinu svog zahtjeva, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) zahtjev tužiteljice za isplatu je pravilno odbijen kao neosnovan. Naime, tužitelj je bio dužan dokazati svoje navode, sve kako je gore navedeno. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari pa materijalnopravni stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

17. S obzirom da je prvostupanjski sud ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan, to je, sukladno odredbi iz čl. 451. st. 3. ZPP, u dijelu pod točkom I izreke pobijane presude, pravilno ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. K. - Z. u Z., poslovni broj Ovrv – 875/2021 od 22. ožujka 2021. i tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti, a posljedično tome i odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan, te odlučio kao pod točkom II izreke prvostupanjske presude, a koju odluku o parničnom trošku tužiteljica samo paušalno pobija.

18. U odnosu na žalbene navode tužiteljice, valja još dodatno uputiti na odredbu iz čl. 467. st. 1. ZPP, kojom odredbom je određeno da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, dakle, ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koju se povredu tužiteljica u žalbi izričito poziva.

19. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zadru, 20. ožujka 2023.

Sutkinja

Marina Tanta, v.r.