Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u
Bujama-Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale Comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje-
Buie
Buie, Via dell’ Istria 1
Poslovni broj P-206/2021-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie po sutkinji: Margareta Vivoda, u pravnoj stvari tužiteljice: S. P., OIB , iz S.
P. u Š., T. 69 B, zastupane po punomoćnicima u ZOU Dejan Jakac i
Marina Mraković, odvjetnicima iz Buzeta, protiv tužene: G. R., OIB , iz B., Š. 10, zastupane po punomoćnici Marijani Jerković,
odvjetnici iz Rijeke, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. veljače 2023. u nazočnosti punomoćnika stranka i tužene osobno, 17. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sastavljen kod javnog bilježnika Miodraga Ivkovića iz Buzeta pod posl. brojem OU-169/2020 dana 28.07.2020. godine, sklopljen između A. R., Buzet, Škuljari kbr. 10 OIB: kao primatelj prava doživotnog uzdržavanja i tuženice R. G., OIB: , Škuljari 10, Škuljari, Buzet kao davatelja uzdržavanja.
II. Nalaže se Općinskom sudu u Pazinu, zemljišnoknjižnom odjelu Buzet uspostaviti ranije zemljišno knjižnog stanja kakvo je prethodilo upisima izvršenim temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sastavljenom kod javnog bilježnika Miodraga Ivkovića iz Buzeta pod posl. brojem OU-169/2020 dana 28.07.2020. godine, sklopljenom između A. R., B., Š. kbr. 10 OIB: kao primatelj prava doživotnog uzdržavanja i tuženice R.
G., OIB: , Š. 10, Š., B. kao davatelja uzdržavanja
na nekretninama označenim kao:
• k.č.br. 224/ZGR upisane u z.k.ul. 489 za k.o. Salež,
• k.č. 2912, 2913, 2915/3, 2915/5 i 3555/7 upisane u z.k.ul. 265 za k.o. Salež, • k.č. 2920/4, 2920/6, 2924/3 i 2954/3 upisane u z.k.ul. 538 za k.o. Salež, • k.č. 225/ZGR, 2411/60, 2411/92, 2680/3, 2730/21, 2730/22, 2732/2, 2779/1, 2779/2, 2836/2, 2836/7, 2836/10, 2837/1, 2839/3, 2842/2, 2862/1, 2862/2, 2863, 2864, 2874/6, 2890/2, 2922/2 i 2983/4 upisane u z.k.ul. 76 za k.o. Salež,
• k.č. 106/1 ZGR, 1332, 1333/1, 1346/2, 1346/9, 1353/1, 1361/1, 1610/4 upisane u z.k.ul. 164 za k.o. Črnica
• k.č. 106/2 ZGR, 1352, 1353/4 upisane u z.k.ul. 169 za k.o. Črnica,
• k.č.106/3 ZGR, 1340/2 upisane u z.k.ul. 166 za k.o. Črnica u 240/1440 dijela • k.č. 2899/5, 2935, 2936, 2942, 2945/8, 2945/9, 6720/2, 6720/3 upisane u z.k.ul. 745 za k.o. Buzet,
tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika, uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo pok. A. R., B., Š. kbr. 10 OIB: .
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju ukupno prouzročeni trošak parničnog postupka, u iznosu od 7.659,77 eur/57.712,50 kuna[1] sa zateznim kamatama koje na ukupan iznos troškova parničnog postupka teku počev od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
IV/ Tužena se odbija sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj sudu dana 15. ožujka 2021. godine navodi da su A. R., Buzet, Škuljari kbr. 10 OIB: kao primatelj prava
doživotnog uzdržavanja i tuženica R. G., OIB: , Š. 10,
Š., B. sklopili dana 28.07.2020. godine Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren po javnom bilježniku Miodragu Ivkoviću iz Buzeta, Posl. br. OU-169/20. Istim ugovorom davatelj uzdržavanja obvezao se da će primatelju uzdržavanja do njegove smrti osigurati potpunu brigu i skrb u njegovom domu u Š.. Primatelj uzdržavanja će za uzvrat davateljici uzdržavanja ostaviti nakon svoje smrti nekretnine upisane kod Općinskog suda u Pazinu, zemljišno knjižni odjel Buzet i to: • k.č.br. 224/ZGR upisane u z.k.ul. 489 za k.o. Salež, • k.č. 2912, 2913, 2915/3, 2915/5 i 3555/7 upisane u z.k.ul. 265 za k.o. Salež, • k.č. 2920/4, 2920/6, 2924/3 i 2954/3 upisane u z.k.ul. 538 za k.o. Salež, • k.č. 225/ZGR, 2411/60, 2411/92, 2680/3, 2730/21, 2730/22, 2732/2, 2779/1, 2779/2, 2836/2, 2836/7, 2836/10, 2837/1, 2839/3, 2842/2, 2862/1, 2862/2, 2863, 2864, 2874/6, 2890/2, 2922/2 i 2983/4 upisane u z.k.ul. 76 za k.o. Salež, • k.č. 106/1 ZGR, 1332, 1333/1, 1346/2, 1346/9, 1353/1, 1361/1, 1610/4 upisane u z.k.ul. 164 za k.o. Črnica • k.č. 106/2 ZGR, 1352, 1353/4 upisane u z.k.ul. 169 za k.o. Črnica, • k.č.106/3 ZGR, 1340/2 upisane u z.k.ul. 166 za k.o. Črnica u 240/1440 dijela • k.č. 2899/5, 2935, 2936, 2942, 2945/8, 2945/9, 6720/2, 6720/3 upisane u z.k.ul. 745 za k.o. Buzet, Primatelj uzdržavanja je također dozvolio da iza njegove smrti u vlasništvo davatelja uzdržavanja prijeđe i druga nenavedena imovina, sve pokretnine i prava kao što su bankovni računi, dionice, zaostaci mirovine, prava korištenja grobnog mjesta i slično. A. R. je umro dana 20.08.2020. godine odnosno 23 dana nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Od tih 23 dana osam (osam) zadnjih dana svog života proveo je u bolnici, nije bio pri svijesti već u induciranoj komi. Dakle sa tuženom je od zaključenja ugovora pa do svoje smrti preveo svega cca. 15 dana. U vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju A. R. bio je lošeg zdravstvenog stanja, teško bolestan od neizlječive bolesti, bio je onkološki pacijent sa dijagnozom - karcinom lijeve glasnice. Sve te činjenice tuženoj su bile jako dobro poznate, te je ista takvo njegovo stanje odlučila iskoristiti sebi u korist. Medikamenti i psihofarmaci koje je uzimao djelovali su na njegovu sposobnost rasuđivanja, zbog čega je isti bio dezorijentiran/dementan. O psihičkom stanju pok. A. R. –
da isti nije mogao valjano rasuđivati i upravljati svojom voljom u vrijeme zaključivanja spornog ugovora, govori činjenica da je odmah prvi dan nakon zaključenja ugovora (dana 29. srpnja 2020.godine) isti sam sebe zaključao u kupaonicu u svojoj kući, te nekoliko sati nije htio izaći, sve dok službene osobe nisu primile dojavu i izašle na teren. Iz potvrde policije o navedenom događaju proizlazi da je A. R. bio dezorijentiran/blago dementan. O. sa tom dijagnozom, koja se ne razvija „preko noći“ zasigurno nije dan ranije bila sposobna shvatiti smisao, značaj i pravne posljedice sklapanja U. o doživotnom uzdržavanju.
T. je po smrti A. R. izvršila uknjižbu prava vlasništva temeljem
Ugovora o doživotnom uzdržavanju sastavljenog kod javnog bilježnika Miodraga Ivkovića pod posl.brojem OU-169/2020 28.07.2020, i izvatka iz matice umrlih iz matične knjige umrlih matičnog ureda Buzet Klasa: 223-04/20-003/1, ur.broj: 2163- 24-03/7-20-55 28.08.2020.
Sporni ugovor je ništetan jer je suprotan prisilnim propisima i moralu društva. Ugovor je sastavljen i solemniziran po javnom bilježniku no javni bilježnik nije stručna osoba koja može utvrditi da li osoba može valjano (slobodno i ozbiljno) raspolagati svojom voljom. Iako je u ugovoru navedeno da je bilježnik iz „razgovora sa strankama stekao dojam i utvrdio kako su iste u svemu sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje ugovora“ A. R. zasigurno nije bio sposoban shvatiti njegovo značenje. Također je netočan navod iz ugovora gdje bilježnik konstatira da je ugovor sastavljen po kazivanju stranaka, budući da A. R. nije mogao kazivati članke tog ugovora, niti svoju volju. Pok. A. R. sigurno ne bi u ugovor stavio st.3.članka 2 Ugovora, jer su istome već u trenutku zaključenja ugovora (ne u nekoj budućnosti) bili potrebni medikamenti, Iijekovi za održavanje postojećeg stanja, poboljšanje budućeg stanja nije bilo izgledno, i sl.
U vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženica je itekako bila svjesna lošeg zdravstvenog stanja oca, bila je svjesna da je ono vrlo loše, da mu se jako brzo bliži kraj života, a također je bila svjesna da isti nije sposoban shvatiti značenje sklapanja spornog ugovora. Isti zasigurno nije sam izrazio želju za sklapanjem istog niti je on angažirao bilježnika da takav ugovor sastavi niti je kazivao sadržaj tog ugovora. Tuženica je stoga iskoristivši loše stanje A. R. navela oca da s njom sklopi ugovor kako bi sebi priskrbila značajnu materijalnu korist – kako bi tužiteljicu oštetila. Do sklapanja ugovora očito je došlo na inzistiranje i pod utjecajem isključivo tužene. Time je tužena sebi omogućila, da kod nasljeđivanja dođe u znatno povoljniji položaj od tužiteljice te je istu u cijelosti isključila od njezinih nasljednih prava. Nemoralan je ugovor o doživotnom uzdržavanju ako je davatelj uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora znao i mogao znati da je primatelj uzdržavanja tako teško bolestan da mu pouzdano predstoji skora smrt, što je tužena znala budući da je bila svjesna dijagnoze oca (tumor) i činjenice da je dementan i da uskoro neće biti sposoban niti doći do bilježnika. Tužena je u vrijeme sklapanja prijepornog ugovora, znala za tešku i neizlječivu bolest oca te skoru smrtnu posljedicu takvog zdravstvenog stanja, ista je imala saznanja o bolestima od kojih je bolovao primatelj uzdržavanja kao i manifestacije te bolesti koje je tuženica objektivno mogla uočiti te je ista mogla znati da je primatelj uzdržavanja teško bolestan te da mu pouzdano predstoji skora smrt. Protivno je moralu društva te načelu savjesnosti i poštenja kada davatelj uzdržavanja sklapa ugovor o doživotnom uzdržavanju znajući da je primatelj uzdržavanja tako teško bolestan da je krajnja, očekivana i poznata posljedica njegova zdravstvenog stanja smrt kao izvjesna činjenica koja će po redovitom tijeku stvari nastupiti kroz relativno kratko vrijeme. Uzimajući u obzir dvije bitne činjenice: činjenicu da je ugovor sklopljen na inzistiranje tužene te činjenicu lošeg zdravstvenog stanja oca kojeg je tužena u cijelosti bila svjesna može se zaključiti da je kod sklapanja ugovora u cijelosti isključena neizvjesnost kao pravna karakteristika spornog ugovora. Kako je u vrijeme sklapanja ugovora bilo izvjesno da primatelj uzdržavanja neće dugo živjeti, dakle bilo je pouzdano jasno i očito da predstoji skora smrt primatelja uzdržavanja, onda je očito da prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nedostaje element aleatornosti.
Tužiteljica predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci.
2. U slučaju ukoliko sud ne prihvati prvi postavljeni tužbeni zahtjev, to tužiteljica postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi da sporni ugovor predstavlja darovni ugovor zbog nerazmjernosti činidba.
3. Tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovni kojim se traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju, tako i eventualni tužbeni zahtjev kojim se predlaže sudu da sporni ugovor tretira kao darovni ugovor. Nije sporno da je tužena sa pokojnim A. R. (otac stranaka) zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 28. srpnja 2020. godine u obliku javnobilježničkog akta koji je solemniziran kod bilježnika Miodraga Ivkovića dana 28.07.2020. godine pod posl. brojem OU169/20. Isto je tako nesporno da je označenim ugovorom pok. otac stranaka, kao primatelj uzdržavanja tuženoj/davateljici uzdržavanja ostavio imovinu označenu čl. 5. istog ugovora, koja joj imovina ima pripasti u vlasništvo nakon njegove smrti. Nesporno je da je A. R. umro dana 20. kolovoza 2020.
godine. Međutim, u cijelosti je neosnovan pravni osnov tužbenog zahtjeva, odnosno tvrdnja da je zaključeni ugovor ništetan jer je protivan prisilnim propisima i moralu društva. Isto je tako netočan i neistinit navod tužbe prema kojem je primatelj uzdržavanja sa tuženom kao davateljicom uzdržavanja proveo svega cc-a 15 dana. Tužena je vodila brigu o svom ocu bitno duže, odnosno s njim je živjela u zajedničkom domaćinstvu od rođenja i oduvijek se o njemu starala, u mjeri koja je bila potrebna. U članku 1. ugovora ova je okolnost izrijekom i navedena, tj. konstatirano je da su stranke davateljica uzdržavanja i primatelj uzdržavanja u prisnim odnosima i odnosima posvemašnjeg međusobnog razumijevanja, povjerenja i pomaganja te da je davateljica uzdržavanja kćerka primatelja uzdržavanja i da žive u zajedničkom domaćinstvu. Isto je tako u čl. 2 ugovora navedeno da stranke utvrđuju da se radi o posvemašnjem doživotnom uzdržavanju od strane tužene/davateljice uzdržavanja koje se sastoji u brizi i njezi te je člankom 3. konstatirano da će primatelj uzdržavanja u znak zahvalnosti i kao naknadu za primljeno uzdržavanje, brigu i njegu, davateljici uzdržavanja ostaviti iza svoje smrti imovinu pobliže opisanu čl. 5. ugovora. Dakle, čak i neovisno o aleatornom karakteru ugovora o doživotnom uzdržavanju na čiju valjanost nema utjecaj duljina njegova trajanja, u konkretnom slučaju nesporno je da je tužena s ocem živjela cijeli život i brinula se o njemu koliko je god to bilo potrebno, bitno prije i bitno dulje od momenta kada je stvarno zaključen predmetni ugovor, što je izrijekom konstatirano u čl. 1 ugovora. Tužena naglašava da je godinama prije preuzela i kompletnu brigu o majci koja je umrla pred sedam godina te da su i otac i majka željeli da upravo ona naslijedi cjelokupnu imovinu i inzistirali na zaključenju ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je s istima živjela u zajedničkom domaćinstvu i pružala im godinama svu potrebu brigu, pažnju i skrb. Osim toga, pok. A. R. bio je vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, a u obavljanju radova mu je pomagala tužena i njezin sin D. koji je s djedom učio sve o poljoprivredi pa je i to bio jedan od razloga zbog kojih je otac želio ostaviti upravo tuženoj sve nekretnine, znajući da će ona nastaviti raditi na njima i baviti se poljoprivredom. Tužiteljica se udala s 20 godina, otišla iz roditeljskog doma te je s obitelji živjela u S. P. u Šumi. Dolazila je u posjet roditeljima sporadično, dva do tri puta godišnje, no ne bi trebalo biti sporno da se niti o ocu niti o majci nije brinula na bilo koji način. Potpuno je neistinita tvrdnja da je tužena navela oca na zaključenje ugovora, već je upravo suprotno navedenom, otac bio taj koji je inzistirao na zaključenju Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to godinama prije nego što je do stvarnog zaključenja ugovora došlo. Sasvim su proizvoljne tvrdnje tužiteljice o ništetnosti ugovora zbog toga što ga navodno primatelj uzdržavanja nije sačinio po svojoj volji, nego je tužena iskoristila njegov loš zdravstveni status i utjecala na njega inzistirajući na zaključenju ugovora. Tužena je s pokojnim ocem, na njegovo inzistiranje, dva puta otišla k javnom bilježniku. Nakon što su došli prvi puta, bilježnik im je objasnio što im je sve potrebno za sastav ugovora, a kada su došli drugi put, ugovor im je pročitan, objašnjen i rastumačen te su ga pred bilježnikom stranke i potpisale. Isto je tako nesporno da je osoba koja je ugovor sastavljala razgovarala s pok. R. A. i utvrdila da je njegova prava volja upravo zaključenje ugovora o doživotnom uzdržavanju te da je sposoban shvatiti značaj pravnog posla kojeg zaključuje, kao što je u ugovoru i konstatirano. U odnosu na tvrdnje tužiteljice kako je tužena znala za teško zdravstveno stanje oca, njegovu dijagnozu karcinoma lijeve glasnice i grkljana te tvrdnju da je postupila nemoralno kada je takvo stanje iskoristila da bi oca nagovorila na zaključenje ugovora o doživotnom uzdržavanju, tužena navodi da su te tvrdnje u cijelosti neistinite. O. je karcinom dijagnosticiran u studenom 2019. godine. O. je kćerku o dijagnozi koju ima, međutim ponašao se kao da u to ne vjeruje, odbio je liječenje i nastavio je živjeti kao i ranije. P. A. R. prije utvrđene dijagnoze karcinoma glasnice i grkljana, bio je iznimno dobrog zdravstvenog stanja. Odbio je liječenje s time da niti liječnici niti njegova kćerka nisu mogli utjecati na eventualnu promjenu njegova mišljenja. Nikakve lijekove nije uzimao ne samo za liječenje karcinoma, nego niti bilo koje druge. Ovo iz razloga što nije imao bilo kakvih zdravstvenih teškoća u smislu problema s tlakom, šećerom, holesterolom i sl. pa nije pio niti lijekove za tlak, srce, masnoće itd, što bi se možda moglo očekivati za osobu starije životne dobi. Tužiteljica u prilog tvrdnji da pok. A. R. nije mogao valjano rasuđivati i upravljati svojom voljom u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju dostavlja policijski zapisnik u kojem se navodi da je dana 29. srpnja 2020. godine utvrđeno da je isti dezorijentiran/ blago dementan. Tužena decidirano tvrdi da njezin otac nije imao bilo kakvu dijagnozu demencije što je moguće utvrditi uvidom u zdravstveni karton i saslušanjem liječnika obiteljske medicine. Konkretne zgode tj. dana 29. srpnja 2020. godine otac je bio ljut na tuženu jer je zvala policiju i hitnu pomoć što je on osobno smatrao nepotrebnim. Činjenica je da su ga istog dana iz KBC-a odmah pustili kući, bez propisivanja bilo kakvih lijekova ili utvrđivanja psihijatrijskih dijagnoza. Ono na što se posebno ukazuje jest okolnost da otac stranaka nije umro od karcinoma, već je bio hospitaliziran zbog sepse i umro je od sepse, što je razvidno iz otpusnog pisma koje se u prilogu dostavlja. Dakle, ne stoji tvrdnja tužiteljice da je tužena iskoristila teško zdravstveno stanje oca koji je imao dijagnozu karcinoma jer on nije umro od karcinoma, nego od sepse do kojeg oboljenja je nažalost došlo sasvim neočekivano i iznenada, neovisno o dijagnozi karcinoma. Tužena, dakle, osporava osnov tužbenog zahtjeva, odnosno tvrdnju da je ugovor ništetan zbog protivnosti moralu i prisilnim propisima. Ugovor je sastavljen u zakonom propisanoj formi; nesporno je da je trajao bitno dulje od 20-ak dana jer je tužena pomagala ocu (a prije toga i majci) godinama u svemu što mu je bilo potrebno i u domaćinstvu i u održavanju poljoprivrednog gospodarstva, za razliku od tužiteljice koja je oca samo povremeno posjećivala. Dijagnoza karcinoma koju tužiteljica spominje kao glavni razlog uslijed kojeg pok. otac nije bio u stanju shvatiti značaj zaključenog pravnog posla i to zbog navodnih medikamenta koje je uzimao, definitivno nije činjenica koja je mogla utjecati na njegovu sposobnost rasuđivanja. Ovo ne samo zato što uopće nije uzimao lijekove, nego i zbog toga što se do momenta hospitalizacije zbog sepse, pok. A. R. dobro osjećao.
4. Tužena se protivi kumuliranom zahtjevu kao neosnovanom. Ista smatra da se u konkretnom slučaju radi o eventualnom tužbenom zahtjevu tj. o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva iz čl. 188. st.2. Zakona o parničnom postupku, a ne o kumuliranom zahtjevu, kako ga naziva tužiteljica. Istim zahtjevom od suda se traži utvrđenje da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o doživotnom uzdržavanju, nego o ugovoru o darovanju zbog nesrazmjernosti davanja, posljedično čemu tužiteljica traži da tužena na ime povrede nužnog dijela prizna i trpi da se u ostavinsku imovinu vrati ¼ dijela nekretnina kojima je pok. otac raspolagao. Ovakav je zahtjev neosnovan prvenstveno zbog već ranije argumentiranih nespornih činjenica da je tužena živjela s ocem i brinula o njemu svakodnevno i sveobuhvatno, bitno prije samog zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju pa se nikako ne bi moglo govoriti o nesrazmjeru uzajamnih davanja/činidbi. Osim toga, otac je jako dobro znao zbog čega inzistira upravo na zaključenju Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ne na nekom drugom obliku pravnog posla kojim bi raspolagao svojim imovinom pa je i to razlog zbog kojeg ugovor treba tretirati kao ugovor o doživotnom uzdržavanju. Uz navedeno, tužena ističe da tužiteljica nije ovlaštena postavljati tužbeni zahtjev na način kako je to učinila u toč. II i III eventualnog tužbenog zahtjeva te smatra da bi se o povredi nužnog dijela moglo raspravljati samo i isključivo u ostavinskom postupku, uz dostavu dokaza o tome da je tužiteljica doista povrijeđena u nužnom dijelu. Tužena predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
5. Obje stranke zahtijevaju naknadu parničnog troška.
6. Nije sporno da je tužena sa pokojnim A. R. (otac stranaka)
zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 28. srpnja 2020. godine u obliku javnobilježničkog akta koji je solemniziran kod bilježnika Miodraga Ivkovića dana 28.07.2020. godine pod posl. brojem OU169/20. Isto je tako nesporno da je označenim ugovorom pok. otac stranaka, kao primatelj uzdržavanja tuženoj/davateljici uzdržavanja ostavio imovinu označenu čl. 5. istog ugovora, koja joj imovina ima pripasti u vlasništvo nakon njegove smrti. Nesporno je da je A. Ratoša umro dana 20. kolovoza 2020. godine, te da je živio sa tuženom.
7. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica u postupku su izvedeni dokazi čitanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. srpnja 2020. godine (7-11), potvrde Policijske postaje Buzet (12), zk izvatka 813-31), medicinska dokumentacija (50-53, 59-61), medicinski karton pacijenta, pok. A. R., (73-104), saslušane su stranke, svjedok Ivo Tutić javnobilježnička prisjednica Reina Zulian, liječnik Stojan Galić, provedeno je vještačenje po vještaku psihijatru, te je vještak saslušan i na ročištu, pregledan je javnobilježnički spis ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju.
8. Ostale dokaze sud nije izvodio jer ih je ocijenio nepotrebnima za odluku u ovoj pravnoj stvari.
9. Iz iskaza svjedoka Ive Tutića proizlazi da je pomagao pokojnom A. i supruzi u poljoprivrednim radovima puno godina. Sjeća se situacije od prije dvadesetak godina da S. nije htjela pomoći u branju grožđa i luka. S.
se udala 2001. godine i otišla je živjeti kod supruga u Sv. Petar u Šumi. G. je živjela s A. u istoj kući sve do njegove smrti. S. S. nikada nije bio posvađan. S. je u posjetu ocu dolazila jednom do dva puta godišnje.
Sud ovdje navodi da je svjedok, ni od koga upitan počeo sam iskazivati da se svi čude kako je došlo do ovog suđenja. Na upit suda odgovorio je da nije jasno mada zna da postoji zakonsko pravo, da S. bilo što traži kada nikada ništa nije doprinosila u kuću. To svi pričaju po selu, a čak to znaju i susjedna sela. Također i mali od G. sve sada radi u kampanji mada ima tek 13 godina, radi i na traktoru. Z. da je A. govorio da „će pustiti“ sve G. zato jer je ona gledala i mamu i njega pa je to bilo i logično. A. je to govorio prije 3 godine. U. je A.
govorio i da bi neke parcele volio i trebao ostaviti S.. S. se da je govorio nešto o nekim parcelama gdje imaju mlin. T. parcele G. danas obrađuje i tamo je zasijala djetelinu. T. parcele su uz rijeku B.. T. su lijepe, ravne parcele.
A. je rekao da bi te parcele ostavio S. ako bi ona to htjela. O. zna da je ugovor o doživotnom uzdržavanju napravljen ali konkretno detalje ne zna. T. zna da je napravljen jedno 15-ak dana prije smrti i da je A. bio svjestan. N. upit suda da li je S. bilo što ostalo iza A. odgovorio je da ne a i zašto bi kada ništa nije pridonosila. O. zna da se A. zatvorio u kupaonu i upravo je on predložio bio G. da pozove policiju ili ambulantu da ga otvore. A. se bojao kako će G. i D. bez njega jer je bilo puno blaga i on je odugovlačio odlazak u bolnicu. N. čuo da bi A. tog dana kada se zatvorio u kupaonu bio bez orijentiran. T. dana kada se A. zatvorio u kupaonu, A. je ambulanta odvezla na pregled u R. na odjel psihijatrije.
10. I. ovog svjedoka sud je ocijenio nevjerodostojnim, zato jer je svjedok za vrijeme svog iskaza govorio i o okolnostima na koje mu sud nije postavljao pitanja i u svom iskazu donosio je i zaključke. O. između ostalog zaključuje i da bi sve iza oca trebalo ostati tužiteljici, a ovakvo ponašanje nije uloga svjedoka, već svjedok treba iskazivati objektivno i istinito, a sud saslušanjem ovog svjedoka nije došao do takvog uvjerenja. S. njegov iskaz nije pozitivno cijenio.
11. I. iskaza javnobilježničke prisjednice R. Z. V. proizlazi da je moguće da je sastavljala nacrt U. o doživotnom uzdržavanju i prikupljala potrebnu dokumentaciju budući da u to vrijeme nije imala ovlasti za sastav ugovora i potpisa. P.. A. se ne sjeća, ne sjeća se konkretnog ugovora, a da je vidjela bilo što sporno prilikom zaključenja ugovora nacrt ne bih sastavljala a niti bi takav ugovor
P. broj P-206/2021-37
dali na potpis. U. strankama inače pročita i protumači. Postavlja uobičajena pitanja stranci ime i prezime, kad je rođena, adresa, srodstvo drugom ugovornom strankom, razloge, primatelja uzdržavanja pita da li ima još djece i pitaju zašto je baš određena osoba navedena kao davatelj uzdržavanja. Upozore primatelja uzdržavanja da se tim ugovorom "iznasljeđuju" ostali nasljednici imovine koja je predmetom ugovora. Obično traže medicinsku dokumentaciju za osobe starije životne dobi, recimo od 80 godina pa nadalje.
12. Stojan Gajić, liječnik je iskazao da je pok. A. R. bio jako kratko njegov pacijent dok je radio kao zamjena za dr. K., otprilike dvije-dvije i pol godine. N. sjeća se A. R., vizualno. Pogledao je u njegov karton prije nego
što je došao u sud i vidio da ga ja poslao na psihijatriju jer se počeo gubiti, a prije toga mu je prepisao Helex. Nije pogledao datume. Kada mu je pokazan liječnički karton naveo je da je napisao uputnicu 30.7.2020. i 29.7.2020. godine. Propisao je Praksiten 3.8.2020., a ukinuo Misar, međutim ništa se nije sjećao. Misar je također lijek za smirenje (to je Helex pod drugim nazivom). Ne sjeća se razgovora sa kćerkom. On ne bi imao razloga posumnjati kada ga netko nazove i kaže da je osoba pogubljena, ne spava, agitirana, da se osoba zatvorila u kupaonu, da ta osoba laže.
13 Iz iskaza tužiteljice proizlazi da za ugovor o doživotnom uzdržavanju zna od 11 mjeseca 2020. godine, kada joj je sestra rekla da su ona i tata zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju, te da ne treba radi toga niti ići na ostavinsku raspravu. Kada joj je javni bilježnik dostavio ugovor, vidjela je da je ugovor zaključen 28.7.2020., a 29.7.2020. otac se zatvorio u kupaonicu. Početkom 2020. tata je išao na preglede u bolnicu i kad su došli nalazi ona je zvala sestru i sestra je rekla da se od nečega mora umrijeti i to je to. To je bilo na početku 2020. Kada je uspostavljena dijagnoza tata nije želio ići kod liječnika već je rekao da će pokušati riješiti bioenergijom. Bojao se što će biti sa Gordanom i Dominikom, želio je riješiti kuću da kuću prepiše na Dominika i da svoju ušteđevinu ostavi Dominiku kako bi si Dominik nakon srednje škole otvorio neki zanat. Znala je da će kuća ostati Dominiku, a sa tatom je razgovarala što bi ona voljela da joj ostane iza njegove smrti, a to je bio upravo taj mlin, njive pored mlina, jer nekad je stvarno tamo bio mlin od tatine obitelji koji je zapaljen za vrijeme II. svjetskog rata. Gordana je za to znala i one su se slagale kao sestre. Odnos je narušen kad je doznala za ugovor o doživotnom uzdržavanju. Gordana je brinula o tati nakon smrti mame na način da je kuhala i prala. Mama je umrla 2014. godine. Taj dan kada je tata završio na psihijatriji zvala je G. i rekla je što se dogodilo da je tata bio dezorijentiran, da se zaključao u kupaonicu, da je došla policija i hitna, a da je i unazad par dana dezorijentiran, da je vikao na njih. Drugi dan nakon toga je išla posjetiti tatu. On je sjedio na stepenicama za svoju sobu sa dvije različite papuče, pitala ga je što je to, on se digao zagrlio je i više je u jednom trenutku nije prepoznao pa u drugom je, gubio je ravnotežu, nije joj rekao ništa za ugovor. Iskazala je da je tata taj dan bio dezorijentiran, nije znao kakvo je vrijeme, govorio je nerazumno, nije prepoznavao ni nju ni G.. 11.8. tata je nije prepoznao, ležao je na kauču i imao je pelenu. Imao je ranu na glavi jer je dan prije pao o čemu ju je sestra i obavijestila. Nikada nije mogla pretpostaviti da će biti zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tatu je nakon smrti mame godišnje viđala 3-5 puta. Živi na udaljenosti od 55 kilometara od Škuljari, (mjesto gdje je živo pokojni A.). Nikada se nije sa tatom posvađala. Nikada do ovog incidenta u kupaonici nije primijetila da bi otac imao nekih psihičkih problema, taj dan kao da mu se nešto "prelomilo" u glavi. Ona je mislila da će se ona i sestra nakon smrti oca dogovorit na način da sestra njoj ostavi malin (mlin) i njive oko malina, a drugo sve da će ostaviti ona sestri. Da je ugovor o doživotnom uzdržavanju napravljen npr. početkom 2020. godine isto joj ne bi bilo drago, ali misli da bi to onda tako prihvatila da je to tatina volja i baš zato je htjela znati datum ugovora, a ugovor je zaključen 27.7., a tata je završio na psihijatriji 29.7.2020. godine.
14. Iz iskaza tužene proizlazi da je do ugovora o doživotnom uzdržavanju došlo na inzistiranje oca koji je želio sve pravno riješiti prije svoje smrti. On je rekao da on želi nešto napravit, a da ona nema problema. Pitali su bilježnika što je najbolje. Kod bilježnika su bili dva puta u tjedan dana. Još 14.7. je tata vozio do Savudrije, Umag. Ona i S. imale su dobar odnos, nisu se previše viđale pa se nisu ni svađale. Z. ugovor S. nije rekla jer je smatrala da je se to ne treba ticati jer je nikada niti nije bilo briga što se dešava u Škuljarima. Ona si je stvorila život u Sv. Petru u Šumi, ona tamo ima kuću, ima zemlju ima sve što joj treba za život. Ona je tamo došla živjet ali opet to će jednog dana biti njezino. Onaj dan kada se tata zatvorio u kupatilo mu je postalo loše, do tog dana sve je bilo uredu. Ona je čula da je tata govorio da bi ovaj Malin volio ostaviti S.. O. to nije učinio zato jer S. nije inzistirala na tome. N. zna da li je S. očekivala da će joj te nekretnine ostati nakon smrti tate. K. je S. rekla za ugovor ona je bila šokirana. Ne sjeća se što joj je točno rekla, ali zna da je počela vikati i plakati. Ona je brinula o tati na način da mu je prala, kuhala, pomagala oko blaga. Na pitanje koliko je novaca ostalo iza tate nije željela odgovoriti, ali je rekla da je kupila automobil Ford vrijednosti 140.000,00 kuna, novi. Tog dana kada je tata završio u Rijeci 29.7. on nije bio na psihijatriji već na hitnom traku u KBC Rijeka, međutim kasnije je bio na psihijatriji jer se bojala da mu se bolest proširila na mozak, na psihijatriji je bio dva puta. Od tog 29.7. 2020. otac se "nikada nije vratio na staro". Nakon toga nikada nisu spominjali ugovor o doživotnom uzdržavanju. Kad je zvala javnog bilježnika za ugovor rekli su joj da ugovor ne mogu ovjeriti i zaključiti dok oni ne vide osobu i procjene da li on može napraviti ugovor. Nišu tražili medicinsku dokumentaciju, razgovarali su s ocem u JB uredu. S. otac nije ostavio ništa, zato jer je to i takav običaj u Š.,
također tata je rekao ako S. baš bude inzistira da joj se uvijek nešto može dati. Ona je željela da tati naprave CT mozga da vidi da li mu se tumor proširio na mozak i to prvenstveno radi ove situacije nakon kupatila i onda je postao drugačiji. Kada je tuženoj pročitana dokumentacija list 59, na izričit upit suda tužena je navela da je lagala u davanju podataka za oca i to u djelu gdje je navedeno da je otac unatrag par dana dezorijentiran, na trenutke agresivan, nepredvidivog ponašanja i to zato da bi oca što prije uzeli u obradu. Na upit zašto je kod specijaliste psihijatra navodila da se otac u zadnje vrijeme zna izgubiti kada ga se pokuša korigirati i usmjeriti onda se zna i naljutiti (….) navela je da je i kod psihijatra lagala jer što je mogla drugo kad je lagala i dva dana prije to sve zato da bi se oca uzelo u obradu. Ne sjeća se da je sestri 29.7. rekla da je otac agresivan i da viče na nju. Na upit je odgovorila da je davala lažne podatke i u nalazu od 7.8.2020. 29.7.2020 nije primijetila nikakvih psihičkih promjena kod oca.
15. Sud nije povjerovao tuženoj da je lagala prilikom iznošenja stanja svoga oca kod liječnika. Naprotiv, sud ocjenjuje da upravo iskaz tužene u ovom postupku nije bio vjerodostojan i da nije govorila istinu, kada je "govorila da je lagala", već je na taj način očito željela sebe dovesti u povoljniju situaciju. Nelogično je i neživotno da netko, U ovom slučaju kćer) laže u davanju podataka za pacijenta, svog oca i to prilikom nekoliko različitih pregleda u kratko vrijeme. Tužena je navela i da je lagala u bolnici kako bi oca što prije uputili na CT pregled i ovo sud ocjenjuje nevjerodostojnim. Sud ocjenjuje da je tužena prilikom davanja podataka za oca u bolnici na pregledu govorila istinu, a da na sudu prilikom iskazivanja istinu nije govorila. Također, iskaz tužene bio je očito usmjeren ka tome da uvjeri sud da njezina sestra nije trebala dobiti ništa, zato što je otišla i zato što je u svojoj novoj obitelji stekla nešto. Tužena smatra da njoj stoga treba pripasti sve što je ostalo iza oca, pa i unatoč tome što je znala za očevu želju koje bi točno nekretnine trebale pripasti tužiteljici, njegovoj drugo kćeri. Tužena također navodi da njezinoj sestri nije trebalo pripasti ništa jer nije ni tražila. Ovdje sud nadalje ističe da cjelokupni iskaz tužene nije u bitnoj korelaciji sa predmetom spora, ali sud ga analizira zato da bi pojasnio i ponašanje tužene i svoje uvjerenje da je tužena i kad je oca dovela kod javnog bilježnika radi sastava ugovora znala, da je otac promijenjenog ponašanja i da ne zna posljedice svojih radnji. Također, i u medicinskoj dokumentaciji je navedeno da je tužena rekla da je njezin otac već i unazad 20-tak dana promijenjenog ponašanja.
16. Iz potvrde PU Istarske, PP Buzet od 25. siječnja 2021. godine utvrđeno je da su policijski službenici po dojavi dana 29.7.2020. godine bili u kući gdje je živio pokojni A., jer se zaključao, te je utvrđeno da je dolaskom policijskih službenika u 13,25 A. otključao kupaonicu , da je bio dezorijentiran/blago dementan, te je vozilom saniteta upućen na liječnički pregled u KBC Rijeka-odjel psihijatrije.
17. Iz medicinske dokumentacije u spisu utvrđeno je slijedeće:
Iz otpusnog pisma KBC rijeka od 16.8.2020. godine je utvrđeno da je pokojni A. imao i dijagnozu: „Neoznačeni duševni poremećaj vezan uz oštećenje i disfunkciju mozga, da se kontakt sa bolesnikom ne uspostavlja, da viče, psihomotorno je agitiran. Iz nalaza psihijatra od 1. i 7. 8 je utvrđeno da je pacijent i tada bio vrlo šturih odgovora, a da je kćer (tužena) navela da je on pao i udario glavom 10.8., a da se otac promijenio u zadnjih 20-tak dana, da gleda u prazno, da ne zna osnovne stvari, izgubljen je, šuti, odsutan je inkontinentan, ona ga hrani, oblači. U otpusnom pismu navedeni su dalje svi pregledi i dijagnoze pacijenta, pokojnog oca stranaka (list 50- 54),
Iz list hitnog slučaja od 29.7.2020. je utvrđeno da je hitna pomoć došla u kuću pokojnog A. po pozivu, zato što se zatvorio u toalet, da je unatrag nekoliko dana nemiran, dezorijentiran, na trenutke agresivan, nepredvidivog ponašanja,
Iz nalaza specijaliste psihijatrije od 1.8.2020. godine u KBC Rijeka je utvrđeno da je kćer navela da se otac u zadnje vrijeme zna izgubiti, da kada ga se pokuša korigirati ili usmjeriti da se naljuti, da ne spava po noći, ne smije ga se ostaviti samog. Od pacijenta su dobiveni vrlo kratki i skromni odgovori, a na upit tko je s njim u pratnji samo se smješkao i nije odgovara. Kao dijagnoza je navedeno: „Neoznačeni organski ili simptomatski duševni poremećaj, te Demencija kod Alzheimerove bolesti“,
Iz nalaza psihijatra od 7.8. 2020., u KBC Rijeka utvrđeno je da je stanje nepromijenjeno, a pacijent je orijentiran prema sebi, u ostalim pravcima dezorijentiran, psihomotorno miran, sjedi, gleda u jednu točku, mišljenje formom šturo, osim imena ne daje nikakve odgovore na pitanja.
18. Na okolnosti da li je pokojni A. R. bio zdravstveno sposoban za sastav ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. srpnja 2020. godine te da li je mogao valjano rasuđivati i upravljati svojom voljom u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i da li je bio sposoban shvatiti značenje i pravne posljedice sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke, P. M..
U svom nalazu i mišljenju vještak je analizirao cjelokupnu medicinsku dokumentaciju koja je u spisu, naveo je pojedinačno u nalazu, (str. 123-126)
Iz zdravstvenog kartona izdvojio je podatke koji se odnose na mentalno stanje ispitanika:
12.08.2020. g. – upućen u KBC Rijeka.
10.08.2020. g. – kćer navodi da ne želi samostalno ni jesti ni piti, samo se pomokri po sebi bez da kaže da treba u wc, ne sluša, izgubljen je. Učiniti CT mozga.
03.08.2020. g. – obavio pregled psihijatra, Praxiten umjesto Misara.
30.07.2020. g. – zove kćer, jučer je obrađen u KBC Rijeka, nema preporuka za terapiju. Kćer je zabrinuta, navodi da je otac prema njoj agresivan, boji se. Uputnica za psihijatra.
29.07.2020. g. – zove kćer, pogubljen, ne spava, agresivan. Zatvorio se u kupaonu, zvali su policiju, upućen je u Rijeku.
25.05.2020. g. – kontrola orl. 5
14.05.2020. g. – kontrola orl.
Svi raniji nalazi iz kartona, a datiraju se od 2001. godine nikada ne spominju niti jednu psihijatrijsku dijagnozu, niti simptom bilo kakvog psihičkog poremećaja.
Vještak je u mišljenju u bitnome naveo da iz analiziranih medicinskih podataka jasno proizlazi da se prvo dokumentirano urušavanje psihičkih funkcija gospodina Anđela Ratoše desilo 29. srpnja 2020. godine kada je došlo do psihoorganskih promjena, dezorijentiranosti, smetenosti, verbalne i misaone usporenosti i konfuzije. Medicinski nalazi o prethodnim danima ne daju nikakva saznanja o eventualnim sličnim psihičkim promjenama. A. R. idućih je dana obavio više medicinskih pregleda koji nedvojbeno potvrđuju razvoj psihoorganskog sindroma, već 01.08.2020. g. nije sposoban za suvislu komunikaciju. O. samom početku poremećaja jedina saznanja postoje od A. kćeri G. koja višekratno, opetovano,
dosljedno i medicinski precizno opisuje promjene očevog psihičkog stanja ''20-ak dana prije'' prve medicinske intervencije, pa tako navodi njegovi liječnici – da je otac pogubljen, ne spava, agresivan je prema njoj, boji ga se, zabrinuta je, otac više ne želi samostalno ni jesti ni piti, samo se pomokri po sebi bez da kaže da treba u WC, ne sluša, izgubljen je. Dana 29.07.2020. g. navodi da je ''unazad par dana'' dezorijentiran, na trenutke agresivan, nepredvidivog ponašanja. Dana 01.08.2020. g. kćer G. navodi kako su opisane psihičke promjene prisutne ''u zadnje vrijeme'', a psihijatar zaključuje da je pacijent organski promijenjen. N. tjedan dana kćer G. ponavlja psihijatru da se otac promijenio ''prije 20 dana'', te opisuje gore citirane simptome psihoorganskog sindroma. Ponavlja se da je pacijent dezorijentiran, sjedi i gleda u jednu točku, ne odgovara ni na jedno pitanje. A. R. prema dostupnim saznanjima iz medicinskih i heteroanamnestičkih podataka nije nikada bolovao od duševne bolesti, već je kod njega uslijed drugih zdravstvenih stanja došlo do sekundarnog oštećenja intelektualnih i psihičkih funkcija, koje su zato dijagnostički označene kao ''F09 - neoznačeni organski ili simptomatski duševni poremećaj''. Sva vidljiva psihička oštećenja nastupila su kao posljedica zdravstvenog propadanja koje ispitanik nije želio liječiti. Ovakvo stanje može dovesti do karakterističnog opadanja intelektualnih i kognitivnih kapaciteta u odnosu na raniji nivo intelektualnih sposobnosti. Promjene u psihičkoj sferi nadovezuju se na osnovna tjelesna oštećenja, bolesti ili poremećaje i ovisne su o njihovoj vrsti i uznapredovalosti. Opadanje intelektualnih sposobnosti manifestira se kroz poremećaje pamćenja, gubitkom sposobnosti za logičko i apstraktno mišljenje, nesnalaženje u svakodnevnim poslovima i događajima, nesigurnost u orijentaciji, sve teže shvaćanje novih informacija, opadanje koncentracije i pažnje, gubitak interesa i inicijative, psihomotorna usporenost i inertnost. Poremećaji mišljenja, ovisno od uzroka, mogu napredovati sve do potpunog osiromašenja. Promjene u nagonsko – afektivnoj sferi uočljive su na planu redukcije afektivnog i emocionalnog izražaja, gubitka interesa, redukcije vitalnih dinamizama, neadekvatnih afektivnih reakcija sa narušavanjem društvenih i socijalnih normi ukoliko se osujete njihove nagonske potrebe. Tijek bolesti ovisan je o liječenju osnovnog uzroka koji je doveo do ovakvog stanja.
Rezimirajući sve navedeno, prije svega cijeneći kliničku sliku psihoorganskog sindroma koja je sigurno bila prisutna dana 29.07.2020. g., kao i prikupljene heteropodatke o razvoju tog psihoorganskog sindroma, vještak smatra da sa visokom razinom vjerojatnosti se može ustvrditi kako pokojni A. R. u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 28. srpnja 2020. godine nije bio zdravstveno sposoban za sastav ugovora o doživotnom uzdržavanju, te da nije mogao valjano rasuđivati i upravljati svojom voljom u vrijeme zaključivanja spornog ugovora. Sa jednakom razinom vjerojatnosti smatra da u vrijeme sastava ugovora o doživotnom uzdržavanju imenovani nije bio sposoban shvatiti smisao, značaj i pravne posljedice sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.
19. Na nalaz i mišljenje vještaka tužena je iznijela svoje primjedbe (str 136-138). Vještak se dodatno očitovao (str.142-143). U bitnome je naveo da na konkretnije pitanje da li je moguće da je do pogoršanja bolesti došlo prvi puta 29. srpnja 2020. g., a da je dan ranije pok. A. R. bio priseban, da to (teoretski) jest moguće,
ali i da je mogućnost ocijenio minimalnom, obzirom kako je i sama tužena npr. dana 01.08.2020. g. navela i: ''kako se otac u zadnje vrijeme zna izgubiti, kada ga pokuša korigirati ili usmjeriti onda se zna naljutiti, ne spava po noći, sjedi u kuhinji. Ne smije ga ostaviti samog'', ili je npr. 07.08.2020. g. liječnicima iskazivala: ''kako se pacijent promijenio prije 20 dana, prije je potpuno uredno funkcionirao a sada gleda u prazno, ne zna osnovne stvari, izgubljen je, šuti, odsutan je, inkontinentan, ima pelenu''. Vezano za obrazloženje tužene kako je oko toga lagala naveo je da bi liječnici tegobe bolesnika jednako uzeli u obzir bez obzira traju li 20 dana ili 1 dan. Ostao je u cijelosti kod ranije danog nalaza i mišljenja. Ne posjeduje se medicinski nalaz koji opisuje stanje ispitanika na dan 28. srpnja 2020. godine, ali ostali dostupni podatci iz medicinske dokumentacije od 29. srpnja 2020. g. nadalje ukazuju sa visokom vjerojatnošću da su njegove sposobnosti za rasuđivanje i dan ranije bile kompromitirane bolešću.
20. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu vještak je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja, te kod dopune. Za podnesak tužene od 4.11.2022. naveo je da je napisan tako da se više ne govori o činjenicama, već se ulazi "sferu spekulacije". U konkretnom slučaju radi se o psihoorganskom poremećaju, čiji uzrok mogu biti infektivne bolesti, maligne bolesti, metaboličke bolesti, traume, endokrinološke bolesti itd. Na konkretno pitanje da li takav poremećaj može nastati kroz dulji vremenski period ili se razvija naglo naveo je da nema pravila, da se neki poremećaji naglo razviju, a neki postupno. Na pitanje pun. tužene: "Da li je moguće da je pokojni predmetnog dana sasvim ubrojiv i zdrav (psihički) mogao potpisati predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, a da je odmah drugi dan došlo do znatnog psihičkog pogoršanja?", jer da tužena tvrdi da kod pok. oca nije u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora bilo bilo kakvih naznaka o poremećaju, vještak je naveo da je pitanje koncipirano na način da odgovor treba biti da, ukoliko postoji ijedan promil takve mogućnosti. Tu mogućnost otklanja sama tuženica koja je medicinskoj dokumentaciji liječnicima iskazivala kako su se psihički poremećaji javili i 20-ak dana ranije i to više puta. Kada vještak ne bih imao i takav podatak njegove dileme bile bi znatno veće po tom pitanju. Dakle iz svega, on uvažava da su psihičke promjene kod pokojnika nastale prije potpisivanja ugovora, a i iz činjenice da se psihoorganski sindromi uobičajeno razvijaju sporije, a ne naglo. Naveo je da otac stranka nije bio psihijatrijski pacijent, već se radilo o psihoorganskom poremećaju, nije bio primarno psihijatrijski pacijent već onkološki. Na pitanje pun. tužene: "Da li u slučaju da je postojao iskaz osobe iz javnobilježničkog ureda koja je bila nazočna zaključenju ugovora bi nalaz bio drugačiji", odgovorio je da misli da nalaz ne bi bio drugačiji da je ta osoba i rekla da je sve bilo u redu i da nije primijetio ništa zato što postoji u spisu medicinska dokumentacija koja svakako ima veći prioritet.
Na pitanje tužene "Kako vještak tumači činjenicu da je pokojni otac dva dana prije vozio traktor i uredno sve radio?", vještak je odgovorio da smatra da sama činjenica što je pokojni vozio traktor ne može isključiti mogućnost da je on imao psihoorganske smetnje koje su naravno o prirodi stvari mogle donekle i oscilirati od dana do dana.
21. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio stručnim i objektivnim te je na njenu, uz ostale izvedene dokaze, analizirajući svaki dokaz posebno i u svojoj ukupnosti temeljio svoju odluku.
22. U vrijeme zaključenja ugovorâ o doživotnom uzdržavanju, 28. srpnja 2020. godine u primjeni je Zakon o obveznim odnosima NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, pa se za ocjenu pravne valjanosti ugovora iz razloga nesposobnosti za rasuđivanje imaju primijeniti relevantne odredbe tog zakona o ništetnosti ugovora (čl.322.st.1.ZOO/05) :"(1) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo". isticanju ništetnosti (čl.327.st.1. ZOO/05): "Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba".i sposobnosti za sklapanje ugovora fizičkih osoba (čl.276.st.1. ZOO/05): "Za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora".
23. Dakle, u postupku je bilo potrebno utvrditi da li je pokojni A. R. u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju sa svojom kćeri imao poslovnu sposobnost, te da li je obzirom na svoje zdravstveno stanje mogao shvatiti značaj i posljedice zaključenja takvog ugovora. Izvedenim dokazima u postupku, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svojoj ukupnosti utvrđeno je da pokojni A. R. u vrijeme zaključenja ugovora, dana 28.srpnja 2020. godine, obzirom na svoje stanje takvu sposobnost nije imao i nije mogao shvatiti niti značenje niti pravne posljedice ugovora o doživotnom uzdržavanju. D. A. R. nije bio sposoban za rasuđivanje i zaključenje ugovora utvrđeno je iz provedenog psihijatrijskog vještačenja te iz medicinske dokumentacije koja je u spisu. Posebno se valja istaći da je u medicinskoj dokumentaciji jasno navedeno da je ponašanje pokojnog A. bilo znatno promijenjeno, a anamneza je uzeta upravo i iz podataka koje je dala njegova kćer, tužena, i iz koje se može zaključiti da je prije dana zaključenja ugovora pokojni A. bio promijenjena stanja i ponašanja, te da je samo dan nakon zaključenja ugovora bio na odjelu psihijatrije, prethodno se zaključavši u kupaonici. To što je tužena iskazala da je lagala, sud ne vjeruje, zato jer je to potpuno neživotno, (kako je i ranije obrazloženo), već sud zaključuje da je tužena, iako upozorena na dužnost kazivanja istine iskazivala pred sudom neistinito da bi "umanjila posljedice" svog istinitog davanja podatka o zdravstvenom stanju svog oca kod liječnika, jer je bila svjesna da je ono što je rekla pred liječnicima u potpunoj koliziji sa iskazom pred sudom, i onda da bi "promijenila učinjeno" rekla je pred sudom da je lagala pred liječnicima u nekoliko navrata. Ovaj njezin iskaz sud ocjenjuje nevjerodostojnim i neistinitim Stoga kako je utvrđeno da je pokojni A. u vrijeme zaključenja ugovora bio takvog stanja da nije mogao shvatiti značenje i smisao ugovora i nije ga mogao zaključiti, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i donio odluku na način kao u izreci.
24. Obzirom na utvrđenu ništetnost ugovora iz razloga poslovne nesposobnosti pok. A. R., kao suugovaratelja (primatelja uzdržavanja) sud će ukratko obrazložiti i nemoralnost, te ističe kako smatra da je tužena postupila nemoralno, zato što je unatoč znanju u kojem stanju se otac nalazi zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju. Pri tom nije od utjecaja činjenica što je ugovor zaključen pred javnim bilježnikom koji nije primijetio ništa sporno. Također, tužena je znala za želju oca koje točno nekretnine želi ostaviti drugoj kćeri, tužiteljici i unatoč tome i te nekretnine su obuhvaćene ugovorom, jer po iskazu tužene, tužiteljica ima "dosta", i nije tražila ništa od oca i ne treba joj. Na taj način, sud ocjenjuje da je tužena postupala nemoralno, jer je upravo ona prva saznala za promjenjeno ponašanje svoga oca koje je u konačnici dovelo do toga da pokojni A. nije bio sposoban za zaključenje ugovora, niti je mogao shvatiti značaj i njegove pravne posljedice. Sud u pogledu nemoralnosti neće iznositi daljnja shvaćanja jer je ugovor utvrđen ništetnim i zato što pokojni A. nije bio sposoban za zaključenje tog ugovora.
25. K. je sud prihvatio prvi tužbeni zahtjev, nije bilo potrebe raspravljati i donositi odluku o eventualnokumuliranom zahtjevu.
26. Odr. č. 323. ZOO-a propisuje posljedice ništetnosti, te je naložena u zemljišnoj knjizi uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnoj knjizi.
27. Na temelju čl. 154. st. 1. NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.
28. Osnovanost zatraženih troškova sud je utvrđivao temeljem navedenih odredbi ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: OT) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19) sukladno vrijednosti predmeta spora.
39. Odlučujući o osnovanosti zatraženih troškova tužitelja, sud smatra da je osnovan trošak koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 663,61 eur/5.000,00 kuna, (Tbr. 7. 1. OT), sastav prijedloga za zabilježbu spora 165,90eur/1250,00 kuna, podneska od 15. studenoga 2021. u iznosu od 663,61 eur/5.000,00 kuna (Tbr. 8. 1. OT), troškovi zastupanja na ročištu 3.12.2021. i 25.2.2022. 663,61 eur/5.000,00 kuna (Tbr. 9. 1. OT) i na ročištu od 9.12.2022. i 3.2.2023. 995,42 eur/7.500,00 kuna, pdv 1202,80 eur, ukupno ukupno 6014 eur/45.312,50 kuna. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu u iznosu od po 663,61 eur/5.000,00 kuna. Također priznat je i trošak vještačenja od 318,53 eura/2.400,00 kuna. Ukupno je tužiteljici priznat i dosuđen trošak od 7.659,77 eur/57.712,50 kuna.
31. Tuženoj koja je izgubila parnicu ne pripada pravo na parnični trošak.
32. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.
Buje-Buie, 17. ožujka 2023.
Sutkinja
Margareta Vivoda,
v.r.
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Pun. tužiteljice, uz Rješenje o pristojbi za presudu,
2. Punomoćnik tužene
