REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

REPUBLICA DI CROATIA

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: Ovr-168/2023-5

U  I M E R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, na temelju prijedloga sudske savjetnice Snježane Krnjus Urbac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja S. masa iza M.-G. d.o.o. u stečaju, Z. 18, R., OIB, zastupana po punomoćniku P. P., odvjetniku u R., protiv ovršenika L. d.o.o., Š. 8, N., OIB, zastupano po punomoćniku B. A., odvjetniku u Z., radi naplate novčane tražbine, 17. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava s ovršenikova računa na račun ovrhovoditelja po zahtjevu za izravnu naplatu podnesenog temeljem presude Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P-261/2019 od 23. prosinca 2019.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da ovršeniku nadoknadi trošak ovog postupka isplatom iznosa od 248,86 eura (dvjestočetrdesetosam eura i osamdesetšest centi) / 1.875,00 (tisuću osamstosedamdesetpet) kuna[1] .

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Ovršenik je u prijedlogu od 20. veljače 2023. predložio da sud proglasi nedopuštenim prijenos i pljenidbu novčanih sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije, koju je izravnu naplatu pokrenuo ovrhovoditelj. Navodi kako je ovrhovoditelj 8. veljače 2023. predao Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-261/2019 od 23. prosinca 2019. radi naplate iznosa od 4.131,20 eura na ime zakonskih zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak. Navedena je presuda djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-3712/2021 od 14. veljače 2022., te je pravomoćno potvrđen iznos od 167.650,00 kuna na ime parničnih troškova. Ističe kako na iznos parničnih troškova nisu dosuđene i zatezne kamate. Navedeni iznos dosuđenog parničnog troška je dobrovoljno podmirio 28. listopada 2022., dakle prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu. Smatra kako obzirom da je isplatio parnične troškove prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu ne postoji ovršna isprava koja bi bila temelj za provođenje ovršnog postupka radi naplate zatezne kamate na dosuđene troškove kao glavnog potraživanja, a sve obzirom da je navedeno potraživanje određeno ovršnom ispravom prestalo ispunjenjem prije pokretanja ovršnog postupka. Ispunjenjem u cijelosti obveze dosuđene ovršnom ispravom prestalo je pravo ovrhovoditelja tražiti pripadajuće zatezne kamate, jer u skladu s odredbom čl. 160. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, prestankom glavne obveze prestaju i sporedna prava. U tom smislu prestankom novčane tražbine određene ovršnom ispravom po osnovu parničnih troškova, i to ispunjenjem prije pokretanja ovršnog postupka, prestaje i pravo vjerovnika te tražbine da u ovršnom postupku temeljem odredbe čl. 30. st. 2. i 5. Ovršnog zakona zahtjeva plaćanje zateznih kamata na troškove postupka kao akcesornog prava koje kao takvo nije bilo određeno ovršnom ispravom. Slijedom svega navedenog predlaže da sud proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos.

2. Ovrhovoditelj je u podnesku od 15. ožujka 2023. osporio sve navode ovršenika iz prijedloga. Ne spori da je ovrhovoditelju pravomoćno dosuđen parnični trošak u iznosu od 167.650,00 kuna kao niti da je ovršenik iznos dosuđenog parničnog troška dobrovoljno podmirio 28. listopada 2022. Međutim, spori navode ovršenika da ne bi bio dužan platiti zateznu kamatu, smatrajući da ju je dužan platiti po samom zakonu, pozivajući se na odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te na članak 30. i 209. Ovršnog zakona. Smatra da zatezna kamata prema zakonu teče od dana donošenja odluke do dana plaćanja iznosa parničnih troškova te da njegove tvrdnje potkrjepljuje i samo postupanje FINA-e, jer kada ne bi imao pravo na zatezne kamate na dosuđene i plaćene parnične troškove, FINA njegov zahtjev ne bi ni provela.

3. Prema čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., dalje: OZ) nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. U skladu s čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a).

4. Između stranaka je nesporno da je presudom Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P-261/2019 od 23. prosinca 2019., naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju isplati parnični trošak u iznosu od 222.700,00 kuna / 29.557,37 eura te da drugostupanjski sud u odnosu na dosuđene parnične troškove potvrđuje prvostupanjsku presudu u dijelu od 167.650,00 kuna / 22.250,98 eura. Isto tako, nije sporno da je ovršenik iznos dosuđenog parničnog troška dobrovoljno podmirio 28. listopada 2022.

5. Iz specifikacije potraživanja ovrhovoditelja razvidno je da isti potražuje zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P-261/2019. Međutim, presudom Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P-261/2019 od 23. prosinca 2019. kao niti presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-3712/2021 od 14. veljače 2022. nije određeno plaćanje zateznih kamata na dosuđene troškove postupka.

6. Člankom 30. stavkom 2. OZ-a propisano je da ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno u ovršnoj ispravi da će sud na prijedlog ovrhovoditelja u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke do naplate.

7. Iz stanja spisa proizlazi, a između stranaka nije niti sporno, da je ovršenik parnični trošak platio u cijelosti dobrovoljno u cijelosti 28. listopada 2022., a da je zahtjev za izravnu naplatu (radi naplate zakonskih zateznih kamata na plaćeni trošak parničnog postupka) podnesen 8. veljače 2023.

8. Slijedom navedenog, tražbina određena ovršnom ispravom je prestala prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu. Naime, isplata troškova parničnog postupka koja je ovrhovoditelju priznata ovršnom ispravom predstavlja samostalnu obvezu koju je ovršenik ispunio prije nego što je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu te je obveza određena ovršnom ispravom u cijelosti ispunjena jer ovršnom ispravom nije određeno plaćanje zateznih kamata na trošak parničnog postupka.

9. Sukladno čl. 160. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. dalje: ZOO) prestankom glavne obveze prestaju i sporedna prava.

Dakle, prestankom novčane tražbine određene ovršnom ispravom s osnova troškova parničnog postupka prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, prestaje i pravo vjerovnika te tražbine da u ovršnom postupku zahtjeva plaćanje kamata na troškove parničnog postupka kao akcesornog prava koje nije određeno ovršnom ispravom (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-2854/13-3 od 10. prosinca 2014.)

10. U odnosu na pozivanje ovrhovoditelja na odredbu članka 32. stavka 2. OZ-a, stav je ovoga suda, a kako je prethodno i navedeno, da kada ovršenik dobrovoljno plati tražbinu ovrhovoditelja s osnova troškova postupka prije pokretanja ovršnog postupka, isti ne može u posebnom postupku tražiti naplatu zateznih kamata na plaćeni iznos troškova postupka. Isti bi imao pravo tražiti u ovršnom postupku naplatu zateznih kamata na dosuđene troškove parničnog postupka, i kada naplata istih nije određena ovršnom ispravom, jedino u slučaju kada bi ovršni postupak bio pokrenut i radi naplate troškova parničnog postupka.

11. Slijedom svega navedenog, kako u ovršnoj ispravi zatezne kamate nisu određene, a glavnica je naplaćena, to za naplatu zateznih kamata ne postoji ovršna isprava, dakle ostvaren je žalbeni razlog iz čl. 50. stavka 1. točke 1. OZ-a te je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

12. Obje stranke su zatražile naknadu troškova ovoga postupka.

Budući da je ovršenik u cijelosti uspio, valjalo je ovrhovoditelja obvezati da mu na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi sa čl. 21. OZ-a, naknadi troškove postupka u cijelosti.

13. Ovršenik je zatražio naknadu troškova za sastav prijedloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom u iznosu od 248,86 eura / 1.875,00 kuna.

U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 u nastavku: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od 4.131,20 eura / 31.126,53 kuna, priznati su mu troškovi za sastav prijedloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom u visini od 100 bodova prema Tbr. 11. t. 1. Tarife, što iznosi 199,08 eura / 1.500,00 kuna. Na navedeni iznos priznat je i PDV sukladno Tbr. 42. Tarife u iznosu od 49,77 eura / 375,00 kuna, te mu je tako priznat trošak u ukupnom iznosu od 248,86 eura / 1.875,00 kuna (t. II. izreke).

14. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka odbijen je u cijelosti (t. III. izreke).

U Bujama - Buie 17. ožujka 2023.

Sutkinja

Margareta Vivoda, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku osam dana od dostave rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. ovrhovoditelj, p.p. 2.

ovršenik, p.p.

3. Financijska agencija, RC Rijeka