- 1 -              Revd 59/2024-2

Broj: Revd 59/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured O., OIB … , iz O., protiv protustranaka M. C. R., OIB … , iz T., i protustranke R. R., OIB … , iz trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Z. u P., oboje zastupani po punomoćnici S. P., odvjetnici iz O., uz sudjelovanje mlt. I. I. R., OIB … , zastupanog po posebnoj skrbnici M. M., dipl. iur. djelatnici Centra za posebno skrbništvo Podružnica O., iz O., radi lišenja prava na roditeljsku skrb protustranaka M. C. R. i R. R., kao i po protuprijedlogu protustranaka M. C. R., OIB … , iz T., i protustranke R. R., OIB … , iz T., trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u P., radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o prijedlogu protustranaka za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-230/2023-2 od 7. kolovoza 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-622/2021-38 od 15. ožujka 2023. na sjednici održanoj 25. siječnja 2024.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog protustranaka za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protustranke su predložile da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-230/2023-2 od 7. kolovoza 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-622/2021-38 od 15. ožujka 2023., pozivajući se na razloge propisane čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

2. U prijedlogu navode da su im pobijanim rješenjem povrijeđena temeljena prava zajamčena čl. 29., 35., 62., 63. Ustava Republike Hrvatske "Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) te prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - čl. 6. i čl. 8. ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Postupajući sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

5. Ovo iz razloga što protustranke nisu učinile vjerojatnim da bi im postupanjem nižestupanjskjh sudova bilo povrijeđeno pravo na pošteno suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava) niti da bi u postupanju nižestupanjskih sudova postojale okolnosti koje bi upućivale na povredu temeljnih prava zajamčenih čl. 35. Ustava.

6. Također protustranke nisu učinile vjerojatnim da bi im postupanjem nižestupanjskih sudova bila povrijeđena ustavna prava zaštićena čl. 62. i 63. Ustava, niti čl. 6. i 8. Konvencije.

7. Suprotno navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije nižestupanjski sudovi su prilikom donošenja odluke o prijedlogu predlagatelja ocijenili sve okolnosti konkretnog slučaja vodeći računa o pravima mljt. djeteta i stranaka na obiteljski život. Pritom je i iz razloga nižestupanjskih odluka razvidno da je razlog za donošenje pobijane odluke ozbiljna ugroza zdravlja djeteta koje je tijekom trudnoće majke bilo izloženo intravenoznom konzumiranju supstitucijske terapije, kao i drugih sredstava koja izazivaju ovisnost uslijed čega je odmah nakon rođenja bilo izloženo apstinencijskoj krizi (toč. 12. obrazloženja pobijane odluke). Sudovi su nadalje cijenili okolnost da je i nakon rođenja mljt. zajedničkog djeteta protustranaka majka i nadalje pod utjecajem opojnih sredstava dolazila na kontakte s djetetom, kao i okolnost da je otac djeteta na duljem izdržavanju kazne zatvora zbog kaznenih djela krađe kao i neovlaštene proizvodnje i prometa drogama.

8. Stoga su nižestupanjski sudovi polazeći od prethodno utvrđenih činjenica ocijenili da je u ovom konkretnom slučaju radi prvenstveno zaštite interesa mljt. djeteta stranaka nužno donijeti odluku kojom se protustranke lišavaju prava na roditeljsku skrb, polazeći prvenstveno od zaštite zdravlja mljt. djeteta.

9. U odnosu na odluku kojom je odbijen prijedlog protustranaka za mirovanjem roditeljske skrbi valja odgovoriti da navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije protustranke također nisu učinile vjerojatnim da bi im ovom odlukom bila povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom (citirana u toč. 2. obrazloženja).

9.1. Naime, ova mjera predviđena je za situacije kada roditelji iz opravdanih razloga dulje razdoblje ne mogu skrbiti o svom mljt. djetetu.

9.2. Kako proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke, sud ne nalazi opravdane razloge zbog kojih bi prihvatio prijedlog protustranaka ocjenivši da su svojim postupcima doveli do situacije da im je oduzeta mogućnost da žive sa svojim mljt. djetetom i to upravo iz razloga što ga ja majka tijekom trudnoće teško zdravstveno ugrozila izlažući ga opojnim sredstvima što je odmah po rođenju dovelo do apstinencijske krize, dok je otac djeteta od njegovog rođenja na izdržavanju kazne zatvora i to zbog ozbiljnih kaznenih djela (krađe i neovlaštene proizvodnje i promet drogama).

9.3. U odnosu na navode iz prijedloga za dopuštenje revizije kojima protustranke smatraju da je zbog loše organizacije zatvorskog sustava roditeljima – zatvorenicima (u konkretnom slučaju ocu djeteta) onemogućeno održavanje kontakta sa djetetom valja odgovoriti da takav način održavanja kontakta roditelja sa djetetom nije od utjecaja na donošenja odluke u konkretnom predmetu jer se zbog životne dobi djeteta koje je potpuno ovisno o skrbi odrasle osobe ne može očekivati da bi održavanjem kontakata u zatvoru bilo zaštićeno pravo djeteta na obiteljski život.

10. Suprotno navodima protustranaka pobijana odluka sadrži vrlo detaljnu analizu utvrđenih činjenica na kojima se zasniva primjena materijalnog prava.

11. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode protustranaka. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da protustranke nisu imale pravično suđenje.

12. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 25. siječnja 2024.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.