Povrv-986/2020
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja
GV 2001. d.o.o. S., O. …,
zastupanoga po punomoćniku M. B., odvjetniku u S. protiv tuženika
M. N., vlasnika obrta za usluge i prijevoz N., S., O.
…, zastupanoga po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., radi
isplate, nakon zaključene glavne rasprave 19. rujna 2022. godine u prisustvu punomoćnika tužitelja – M. P., odvjetničke vježbenice kod M. B.,
odvjetnika u S. te punomoćnika tuženika, dana 17. ožujka 2023. godine
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donijetom od JB I. Š.
iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-759/2020 dana 17. ožujka 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 398,17 eur (3.000,00 kn), sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 4. lipnja 2018. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 106,18 eur (800,00 kn) na ime naknade troškova ovršnog postupka, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17. ožujka 2020. god. do 31. prosinca 2022. godine po stopi prosječne kamatne stope HNB na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tužitelju iznos od 414,75 eur (3.124,93 kn), sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od
17. ožujka 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja
koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je prvobitno podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (listovi 2, 3 spisa) protiv tuženika radi isplate iznosa od 398,17 eur (3.000,00 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donijetim od JB I. Š. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-759/2020 od 17. ožujka
2020. godine (list 7 spisa) određena je predložena ovrha.
3. Prigovor protiv navedenog rješenja ovršenik je podnio u svom podnesku od 3. studenog 2020. god. (listovi 10 i 11 spisa).
3.1. Pritom je ovršenik istakao da u cijelosti pobija rješenje o ovrsi.
3.2. Naime, ovršenik je predmetno dugovanje u cijelosti podmirio prema ovrhovoditelju, i to u iznosu od 6.000,00 kn, a kao dokaz dostavlja u privitku konto karticu iz koje je vidljivo da je imao dugovanje u iznosu od 6.375,00 kn koje je podmirio.
3.3. Nikakve druge usluge ovršenik nije naručio niti je ovrhovoditelj obavio za njega.
4. Rješenjem Općinskog suda u Splitu Povrv-986/2020 od 10. ožujka 2021. god. (listovi 37-39 spisa) stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. U nastavku postupka tužitelj je ustrajao u tužbenom zahtjevu.
6. Tuženik je pak ustrajao u svojim navodima.
7. Sud je: pregledao saldo konto karticu za razdoblje od 1. siječnja 2017. godine do 20 veljače 2020. godine (list 4 spisa), pregledao izvadak iz obrtnog registra od 19. ožujka 2020. godine (list 6 spisa), pregledao saldo konto karticu od 1. siječnja 2017. godine do 28. listopada 2020. godine (list 12 spisa), pregledao presliku računa – otpremnice broj 312-0117-1 od 4. lipnja 2018. godine (list 20 spisa), pregledao presliku saldo konto kartice za razdoblje od 1. siječnja 2017. godine do 20 veljače 2020. godine (list 21 spisa), saslušao zakonskog zastupnika tužitelja A. B. pokojnog L. iz S. u svojstvu parnične stranke (listovi 47 i 48 spisa), saslušao tuženika M. N. sina A. iz S. u svojstvu parnične stranke (listovi 52, 53 spisa).
8. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 9.
Tužbeni zahtjev je osnovan.
10. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj izvršio popravak vozila tuženika.
11. Među strankama jest sporno je li tuženik ostao dužan tužitelju po tom pravnom osnovu.
12. Prema saldo konto kartice tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2017. godine do 25. veljače 2020. godine (list 4 spisa) tuženik duguje tužitelju iznos od 3.000,00 kn temeljem računa IRA1-001022/18.
13. Prema saldo konto kartici tuženika za razdoblje od 1. siječnja 2017. godine do 28. listopada 2020. godine (list 12 spisa) tuženik je uplatio tužitelju iznos od 6.375,00 kn, koji je dospio 12. rujna 2017. godine.
14. Račun pak – otpremnica broj 312-0117-1 od 4. lipnja 2018. godine (list 20 spisa) potvrđuje da tužitelj tereti tuženika za obavljene limarsko lakirerske radove u ukupnom iznosu za naplatu od 3.000,00 kn.
15. Razvidno je iz izloženog da se uplata u iznosu od 6.375,00 kn, koju je tuženik izvršio tužitelju, ne odnosi zapravo na predmetno potraživanje.
15.1. Naime, predmetno je potraživanje precizirano u računu – otpremnici broj 312-0117-1 koji je izdan 4. lipnja 2018. godine; dakle, izdan je nakon dospijeća obveze na osnovu koje je tuženik izvršio isplatu iznos od 6.375,00 kn u korist tužitelja.
16. U svom iskazu (listovi 47 48 spisa) zakonski zastupnik tužitelja A. B. pokojnog L. iz S. izjavljuje: Predmetno moje potraživanje odnosi se na potraživanje s osnove popravka vozila koje je moja firma GV
2001 d.o.o. S. obavila za tuženika. Dakle, tužitelj je popravio vozilo tuženika, za to je tužitelj izdao račun tuženiku. Međutim, tuženik u međuvremenu nije platio cjelokupan iznos dugovanja po tom računu, već samo jedan dio, a ostao je tužitelju dužan preostali dio u preostalom iznosu od 3.000,00 kn. Taj iznos tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku. Tuženik odbija platiti svoje dugovanje. S druge strane, tuženik nema nikakvih primjedbi na izvršenu uslugu popravka, ali odbija neosnovano platiti preostali iznos dugovanja.
16.1. Na poseban upit pun. tuženika, z.z. tužitelja odgovara da sada ne zna točno koliko je iznosio u cijelosti taj račun za popravak vozila tuženika, ali kartica knjigovodstva, saldo konto kartica nedvojbeno pokazuje stanje dugovanja tuženika prema tužitelju u utuženom iznosu od 3.000,00 kn.
16.2. Na daljnji upit, z.z. tužitelja odgovara da ne zna točno koliko je računa po navedenom pravnom osnovu izdao tužitelj tuženiku, ali saldo konto kartica knjigovodstva pokazuje jasno dugovanje. Naime, tužitelj kao firma izdaje brojne račune korisnicima svojih usluga i osnova plaćanja i naplata je upravo knjigovodstvena saldo konto kartica.
16.3. Na daljnji upit, z.z. tužitelj odgovara da je iz kartice knjigovodstva, saldo konto kartice razvidno na što se odnosi dug po kojim računima.
17. U svom iskazu (listovi 52 i 53 spisa) tuženik M. N. sin A. iz S.
izjavljuje: doista sam odvezao svoj kamion tužitelju na popravak te s njim sporazumio da izvrši popravak tog kamiona za koju uslugu ču mu ja platiti novčanu naknadu. Tužitelj je izvršio popravak moga kamiona, ali djelomično, tj. nije izvršio sve popravke na kamionu koji su meni bili nužni. Za ono što je tužitelj izvršio popravak na kamionu ja sam tužitelju isplatio u cijelosti novčanu naknadu prilikom preuzimanja u posjed od tužitelja moga kamiona. Za ostale nužne popravke na mom kamionu obratio sam se kasnije trećoj osobi koja je to izvršila , tj. izvršila je još neko zavarivanje i lakiranje koje je bilo nužno, a koje tužitelj nije mogao obaviti. Meni nije jasno zašto tužitelj od mene zahtjeva isplatu iznosa od 3000 kn kada sam mu platio u cijelosti novčanu naknadu za izvršene popravke koje je učinio na mom kamionu.
17.1. Na upit pun. tužitelja tuženik odgovara da vjerojatno ima u svom knjigovodstvu financijski dokaz o izvršenom plaćanju novčanog iznosa tužitelju za izvršenu uslugu popravka kamiona.
17.2. Na daljnji upit tuženik odgovara da ne zna koliki je točno novčani iznos bio dogovoren između njega i tužitelja za popravak kamiona, ali ističe da je tužitelju platio po izdanom računu.
17.3. Na poseban upit pun. tuženika, tuženik odgovara da baš kada je preuzimao u posjed kamion od tužitelja mu je tužitelj predao i račun za popravak te je upravo i tada tuženika platio po tom računu tužitelju za popravak.
18. Prema izloženom, tuženik u svom iskazu izjavljuje da je tužitelju platio po izdanom računu.
18.1. Međutim, tuženik u svom iskazu izjavljuje da mu nije jasno zašto tužitelj od njega zahtijeva isplatu iznosa od 3.000,00 kn kada mu je platio u cijelosti novčanu naknadu za izvršene popravke koje je učinio na njegovom kamionu.
19. Imajući u vidu da je u odnosu na predmetno potraživanje izdan isključivo račun – otpremnica broj 12-0117-1 od 4. lipnja 2018. godine upravo na iznos od 3.000,00 kn, proturječan je iskaz tuženika u navedenom dijelu.
20. Tome dosljedno, sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz tužitelja u dijelu gdje navodi da mu je tuženik po navedenom pravnom osnovu ostao dužan zahtijevani iznos od 398,17 eur (3.000,00 kn).
21. Sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje (čl. 9. Zakona o obveznim odnosima; NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu ZOO).
22. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dospijeća do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).
23. Prema tome osnovano je u cijelosti potraživanje tužitelja spram tuženika.
24. Radi toga je, temeljem odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu ZPP), odlučeno kao pod točkom I. izreke.
25. Tužitelj je prema izloženom u cijelosti uspio u parnici; pripada mu stoga pravo na naknadu parničnog troška od tuženika (članak 154. stavak 1. ZPP).
25.1. Na ime popisanog parničnog troška (list 56 spisa), temeljem citirane zakonske odredbe, u vezi sa odredbom članka 155. ZPP, tužitelju je priznato sljedeće: trošak sastava podneska od 8. prosinca 2020. u iznosu od 66,36 eur (500,00 kn) (Tbr. 8. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 13. travnja 2022. u iznosu od 66,36 eur (500,00 kn) (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 12. svibnja 2022. u iznosu od 66,36 eur (500,00 kn) (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 8. lipnja 2022. u iznosu od 66,36 eur (500,00 kn) (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 19. rujna 2022. u iznosu od 66,36 eur (500,00 kn) (Tbr. 9. toč. 1 OT), odnosno ukupno iznos od 331,80 eur (2.499,95 kn). Tom je iznosu pridodan iznos od 82,95 eur (624,99 kn) na ime PDV-a, pa se tako dobije sveukupni iznos od 414,75 eur (3.124,93 kn).
26. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate od presuđenja, tj. od 17. ožujka 2023. godine do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).
27. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Splitu, dana 17. ožujka 2023. god.
SUDAC
Željko Borić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
- tužitelju, po punomoćniku;
- tuženiku, po punomoćniku;