Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 378/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S., OIB ..., M., kojeg zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik u S., protiv tuženika A. o. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1086/2021-2 od 6. lipnja 2022., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-58/2020 od 28. listopada 2021., u sjednici održanoj 25. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1086/2021-2 od 6. lipnja 2022. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-58/2020 od 28. listopada 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 34.500,00 kn sa zateznim kamatama od 12. travnja 2007. do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 17.500,00 kn sa zateznim kamatama od 12. travnja 2007. do isplate (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.215,00 kn sa zateznim kamatama od 28. listopada 2021. do isplate (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 34.500,00 kn sa zateznim kamatama od 28. listopada 2021. do isplate te pod toč. III. izreke.
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 3827/2022-2 od 18. listopada 2022., dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Utvrđuje li se u postupcima dobrovoljnog ugovornog osiguranja, po osnovi autonezgode, način i stupanj zaostalog trajnog invaliditeta kod osiguranika tablicama tuženika koje predstavljaju sastavni dio ugovora?
Je li u postupcima potraživanja naknade/prava iz dobrovoljnog ugovornog osiguranja teret dokaza postojanja i visine na tužitelju te je li na tužitelju teret dostave mjerodavnih i adekvatnih dokaza kojima dokazuje postojanje i visinu naknade?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud „usvoji reviziju“, uz naknadu troškova revizije.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je isplata osigurnine na temelju dobrovoljnog ugovora o osiguranju kojim su ugovorne stranke ugovorile način obračuna naknade iz osiguranja u slučaju nastanka osiguranog slučaja.
9. Drugostupanjski sud prihvaćajući utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja odbija žalbu tuženika u bitnomu s obrazloženjem:
- da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje i stupanj invaliditeta tužitelja provedenim liječničkim vještačenjem (na temelju „tablica Š. Z.“), u situaciji kada se tuženik pozivao na tablicu za utvrđenje postotka trajnog invaliditeta koju nije dostavio u spis;
- da je vještak utvrdio postojanje trajnog invaliditeta, u čemu se sastoji i kojeg je stupnja iako terminološki poistovjećuje trajno smanjenje životnih aktivnosti s invaliditetom.
10. Tužitelj naznačenim pitanjima osporava pravilnost primjene odredbe čl. 219. st. 1. ZPP, čime ističe tvrdnju o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi navedene odredbe.
11. Iz Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) prednika tuženika proizlazi (čl. 20. st. 2.) da je sastavni dio Općih uvjeta tablica za utvrđivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode). Na temelju čl. 7. Općih uvjeta kad nastane nesretni slučaj osiguravatelj isplaćuje iznose ugovorene u ugovoru o osiguranju u postotku od osigurane svote za slučaj invaliditeta koji odgovara postotku djelomičnog invaliditeta, ako je zbog nesretnog slučaja nastupio djelomični invaliditet osiguranika (stavak 2.). Prema čl. 13. st. 3. Općih uvjeta konačni postupak invaliditeta određuje osiguravatelj prema tablici za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja (tablica invaliditeta).
12. Kod ugovora o dobrovoljnom osiguranju prava i obveze stranaka proizlaze iz sadržaja samog ugovora, Općih uvjeta i tablice invaliditeta, koji su sastavni dio Općih uvjeta i ugovora o osiguranju pa i u pogledu određivanje stupnja invaliditeta osiguranika kada ima pravo na isplatu osigurnine.
13. Člankom 7. st. 1. ZPP je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je čl. 219. st. 1. ZPP propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
13.1. Nadalje, čl. 220. st. 1. ZPP je propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.
14. Tuženik osnovano ističe u reviziji da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili invaliditet tužitelja i proveli postupak medicinskog vještačenja na tu okolnost na ugovoreni način. Naime, nesuglasnosti stranaka i sporne činjenice u pogledu postotka invaliditeta nisu uklonjene na način propisan Općim uvjetima i primjenom tablica tuženika za određivanja invaliditeta, s obzirom da je invaliditet tužitelja, a prema nalazu i mišljenju vještaka, utvrđen na temelju „tablica Š. Z.“.
15. To što se tuženik u postupku pozivao na tablice za određivanja invaliditeta odnosno tvrdio da je vještak pri izradi nalaza i mišljenja trebao koristiti tablice tuženika samo po sebi ne znači da je obveza tuženika bila dostaviti tablice u spis jer dokumentacija na temelju koje se izvodi dokaz medicinskim vještačenjem treba biti priložena u spis i taj se dokaz može izvesti sukladno preuzetim ugovornim obvezama s obzirom da je teret dokaza činjenica na kojima temelji tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a na tužitelju, a ne na tuženiku.
16. Slijedom navedenog odgovori na postavljena pitanja glase:
„U postupcima dobrovoljnog ugovornog osiguranja, po osnovi autonezgode, način i stupanj zaostalog trajnog invaliditeta kod osiguranika utvrđuje se na temelju tablica tuženika koje predstavljaju sastavni dio ugovora.
U postupcima potraživanja naknade/prava iz dobrovoljnog ugovornog osiguranja na tužitelju je teret dokaza postojanja i visine štete kao i teret dostave mjerodavnih i adekvatnih dokaza kojima dokazuje postojanje i visinu naknade.“.
17. Počinjena je stoga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. st. 1. ZPP te je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
18. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
Đuro Sessa, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.