REPUBLIKA HRVATSKA
P-4666/22
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ž. T., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz S., …, OIB: …, zastupan po pun. I.M. odvj. u S., protiv tuženika I.
B. pok. Ž. iz S., …, OIB: …, zastupan po
majci i skrbniku Lj. P. iz S., …, a ova po pun. T. K.odvj. u S., radi raskida ugovora, nakon glavne i javne rasprave održane dana 08.
veljače 2023. god., u prisustvu pun. tužitelja I. M. odvj. u S. i pun. z.z. tuženika T.K.odvj. u S., dana 17. ožujka 2023. godine,
p r e s u d i o j e :
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;
"-Raskida se Ugovor o darovanju, koji su stranke zaključile dana 29.04.1998. g. u S., a koji je tužitelj kao darovatelj darovao tuženiku kao obdareniku stan u S., …, stan broj 3, visoko prizemlje, položen u zgradi
sagrađenoj na čest.zem. 4429, zk.ul. 4090, za k.o. S.
-Određuje se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva tuženika temeljem Ugovora o darovanja sklopljenog između stranaka dana 29.04.1998. g., tako da se briše uknjižba prava vlasništva u korist tuženika, uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja na stanu položenom na visokom prizemlju, označen brojem 3, površine 46,75 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kupaonice i predsoblja, označenom kao čest.zgr. 4429, upisanom u zk.ul. 4090, za k.o. S.
-Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju prouzročene parbene troškove."
II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 970,54 Eur / 7.312,50 Kn.
Obrazloženje
Pravni prednik tužiteljice pok. Ž. B. pok. V. iz S., …, dana 12. svibnja 2009. god., podnio je ovom sudu tužbu protiv
tuženika u kojoj navodi da je kao otac tuženika, dana 29.04.1988. god., Ugovorom o darovanju darovao stan u S., …, stan broj 3, vis. toč. priz., u
zgradi sagrađenoj na čest. zem. 4429, Z.U. 4090. K.O. S., s time da je u korist tužitelja zasnovano pravo stanovanja na tom stanu.
Međutim, zbog promijenjenih okolnosti tužitelj je Izjavom o opozivu darovanja, ovjerenom kod javnog bilježnika, opozvao navedeni Ugovor o darovanju iz razloga grube nezahvalnosti.
Slijedom navedenog, pravni prednik tužiteljice je predložio sudu da donese odluku pobliže opisanu u izreci presude.
U odgovoru na tužbu od 04. studenog 2011. god., tuženik je istaknuo prigovor prekluzije, a također ističe da ničim nije povrijedio pravo, ili se ogriješio o zakonom utvrđenoj dužnosti prema tužitelju, tako da su sama tužba, te opoziv Ugovora o darovanju u cijelosti neosnovani, i opoziv ugovora ne proizvodi nikakav pravni učinak. Obzirom da se u priloženom opozivu Ugovora o darovanju tužitelj poziva na činjenicu da bi tuženik krajem ožujka 2008. god., izbacio suprugu tužitelja iz stana, ističe da je za predmetni događaj tužitelj prekršajno prijavio samo skrbnika tuženika Lj.P., dok ničim nije teretio niti prijavio samog tuženika. Iz toga je nesporno
da tužitelj nije niti smatrao da je tuženik svojim ponašanjem uzrokovao bilo kakvu povredu zakona. Slijedom navedenog, predložio je sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U podnesku od 18. prosinca 2013. god., prednik tužiteljice navodi da je tuženik zajedno sa majkom, odnosno njegovom prijašnjom suprugom Lj. P.
dana 17.11.2013. god., dobrovoljno iselio iz stana i predao isti u njegov posjed u postupku ovrhe br. Ovr-6266/11, po pravomoćnoj sudskoj presudi ovog suda broj P2- 3822/09 od 19.10.2010. godine.
Također je izvijestio sud da je u ovosudnoj parnici između parničnih stranaka br. P1-6770/09, tuženik nepravomoćno podlegao, tako da je po presudi od 31.05.2011. god., usvojen njegov tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje ništavim predmetnog Ugovora o darovanju od 19. travnja 1998. god., i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.
Stoga je predložio prekinuti predmetni postupak do pravomoćnog okončanja navedenog postupka.
Tuženik je podneskom od 20. kolovoza 2015. god., izvijestio sud da je presudu Županijskog suda u Splitu posl.br. Gžp-770/14 od 02. travnja 2015. god., prihvaćena njegova žalba, te preinačena presuda ovog suda posl.br. Pst-310/14 od 14. svibnja 2014. god., i to na način da je odbijen tužbeni zahtjev prednika tužiteljice radi donošenja odluke kojom bi se utvrdio ništavim predmetni Ugovor o darovanju od 10. travnja 1998. god., te uspostavilo prijašnje zemljišnoknjižno stanje.
O istome je izvijestio sud i pravni prednik tužiteljice svojim podneskom od 10. ožujka 2016. godine.
Na raspravom ročištu dana 18. veljače 2022. god., tužiteljica je predložila da se u dokazne svrhe pribavi spis ovog suda br. Z-6263/08, u kojem je sadržan kao osnov uknjižbe Ugovor o darovanju koji je predmet ovosudskog postupka, te spis koji se ranije vodio pred ovim sudom u svezi pravne valjanosti istog darovnog ugovora pod posl. br. Pst-310/14, kao i da se od Porezne uprave, Ispostava S. zatraži primjerak Ugovora o darovanju koji je predmet ovog parničnog postupka, a koji je dostavljen 30. travnja 1998. godine, u odnosu na kojeg je Porezna uprava izdala rješenje da se ne plaća porez na promet nekretnina, a koje rješenje je datirano 08. svibnja 1998. god., pod brojem Kl. 645, jer je sporno pitanje kada bi bio u biti zaključen ovaj ugovor, a time i blagovremenost tužbe, a time i pravilnost sadržaja tužbenog zahtjeva. Naime, u ranije vođenom parničnom postupku u svezi pravne valjanosti ugovora, činjenično stajalište sudova bi bilo da je tuženik sporni ugovor potpisao, dakle zaključio 2007. godine, a od strane Porezne uprave isti ugovor bi bio predmetom odlučivanja 1998. godine, pa nije jasno da li je ona Porezna uprava dobila nepotpisani ugovor, ili je već tada ugovor bio potpisan od strane tuženika. U zemljišnoknjižnom postupku je ugovor predan 2007. godine, a koji je tada pretpostavljeno bio potpisan od strane obadvije stranke. Predložio je i da se pribavi na uvid spis br. Ps-5/21, u kojem je tuženik tužitelj, odnosno u kojem su obrnute uloge, a radi se o iseljenju iz predmetnog stana koji je u ugovoru o darovanju.
Tuženik na istom ročištu ističe kako nije počinio ni kazneno djelo, a niti se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju. U dokazne svrhe je predložio da se pribavi na uvid spis predmeta ovog suda br. Pst-310/14.
Na raspravnom ročištu dana 08. srpnja 2022. god., tužiteljica ističe da se u konkretnom slučaju radi o osobi daroprimca koja je trajno duševno bolesna. Navodi da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te je predložila sudu da zaključi raspravu.
Presudom ovog suda posl. br. P-4292/21 od 02. rujna 2022. god., tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan.
Rješenjem Županijskog sud au S. posl. br. Gž-994/2022-3 od 15. prosinca 2022. god., uvažena je žalba tužiteljice, ukinuta presuda ovog suda posl. br. P- 4292/21 od 02. rujna 2022. god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
Stranke su zatražile parnični trošak.
U dokazne svrhe sud je pregledao Opoziv Ugovora o darovanju u S., dana 29.04.1998.g., sačinjen dana 08. siječnja 2009. god., Ugovor o darovanju od 29. travnja 1998. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda od 28. travnja 2008. god., spis predmeta Prekršajnog suda u Splitu posl.br. Pp XIII JRM-116/09, te spise predmeta ovog suda posl.br. O-4618/17, Ps-5/21 sa priloženim spisima predmeta posl.br. Psp-310/14 (ex. P1-6770/09), Ovr-6266/11 i P2-3822/09, te ovjereni preslik spisa predmeta ovog suda posl.br. Z-6263/08.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Opći građanski zakonik (u daljnjem tekstu OGZ), u paragrafu 938, propisivao je da se Pogodba kojom se kakav stvar daje komu bez plaće, zove darovanje.
U paragrafu 943 OGZ-a, bilo je propisano da iz darovne pogodbe, koja je učinjena samo usmeno bez prave predaje darovane stvari, daroprimac ne zadobiva nikakva tužbenog prava. Ovo pravo treba da je na pismenoj ispravi osnovano. U paragrafu 946 OGZ-a, bilo je propisano da se darovne pogodbe ne mogu redovito poreći.
Pregledom priložene dokumentacije je utvrđeno da je dana 29. travnja 1998. god., između pravnog prednika tužiteljice pok. Ž. B., pok. V. kao
darodavatelja, i tuženika kao daroprimatelja, sklopljen predmetni Ugovor o darovanju predmetnog stana na adresi u S., …, kat, VP stan br. 3, šifra
zgrade …, šifra stana …, kat. čest. 4955, zk. čest. zgr. 4429, površine 46,75
m2, sastojeći od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja, sa svim namještajem smještenim u stanu.
U odredbi čl. IV predmetnog Ugovora o darovanju, darovatelj pok. Ž. B. pok. V.je zadržao pravo stanovanja u predmetnom stanu–habitatio do svoje smrti.
Ugovor o darovanju od 29. travnja 1998. god., ovjerovljen je u potpisu darodavatelja Ž. B. od strane javnog bilježnika Z.P. iz S. pod br. OV-2816/97 od 29. travnja 1998. godine.
Ugovor o darovanju od 29. travnja 1998. god., sadržava i prijamni pečat Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured S., Ispostava S. od 30. travnja 1998. god., i potvrdu Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured S., Ispostava S., da se po predmetnom ugovoru ne plaća porez na promet nekretnina na temelju čl. 13 Zakona o porezu na promet nekretnina (N.N. br. 69/97) od 08. svibnja 1998. godine.
Spisu predmeta je priložen Izvadak iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 28. travnja 2008. god., za nekretninu označenu kao čest. zgr. 4429, K.O. S., u naravi stambena zgrada površine 294 m2, iz kojeg je razvidno da je vlasništvo predmetnog stana položenog na visokom prizemlju, označen brojem 3, površine 46,75 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kupaonice i predsoblja, upisano na ime tuženika B.I., sin Ž. iz S., …, za cijelo.
Pregledom preslika spisa predmeta ovog suda posl.br. Z-6263/08, utvrđeno je da je pravomoćnim rješenjem ovog suda istog posl. broja od 23. travnja 2008. god., na temelju Ugovora o darovanju 29.04.1998. god., ovjerovljenog u potpisu pred javnim bilježnikom Z. P. iz S., dana 29.04. 1998. god., pod br. Ov-
2816/98, koji se nalazi u zbirci isprava ovog suda pod br. Z-1106/07, u zemljišnoj knjizi za K.O. S., dozvoljena uknjižba prava doživotnog stanovanja (habitatio) na teret predmetnog stana na visokom prizemlju, označen br. 3, površine 46,75 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja, a nalazi se u zgradi označenoj kao č. zgr. 4429, Z.U. 4090, vlasništva B. I. sin Ž., za cijelo, u korist prednika tužiteljice B. Ž. iz S., … .
Spisu predmeta je priložen i Opoziv Ugovora o darovanju "U S. dana 29.04.1998.g." sačinjen dana 08. siječnja 2009. god., u kojem pravni prednik tužiteljice pok. Ž.B.pok. V., navodi da je dana 29.04. 1998. god., u
S. sklopljen Ugovor o darovanju, kojim je kao darovatelj darovao svom sinu I. B. iz Splita, …, kao daroprimatelju, svoju nekretninu, i to
stan br. 3, položen na visokom prizemlju u zgradi sagrađenoj na zk. čest. zem. 4429, upisanoj u Z.U. 4090, poduložak 5, odnosno kat. čest. zem. 4995, K.O. S., anagrafske oznake …, površine 46,75 m2, koji se sastoji od
dvije sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja, kao i sam namještaj smješten u stanu. Po istom ugovoru je ugovoreno da kao darovatelj na predmetnom stanu ima pravo stanovanja (habitatio) do svoje smrti. Nadalje navodi da je krajem ožujka 2020. god., njegov sin I. B., zajedno sa njegovom bivšom suprugom Lj.
P., dok se je on nalazio na brodu u međunarodnoj navigaciji, bez njegove dozvole i znanja nenadano došao u stan, te su izbacili njegovu zakonitu suprugu V. B., koja je tada bila u trećem mjesecu trudnoće. Kako je ovaj čin očito u suprotnosti sa njegovom namjerom koju je imao prilikom darovanja stana, to smatra da se time obdarenik prema njemu i njegovoj supruzi V.B. i nerođenom djetetu, teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti, odnosno ostvario obilježja nasilničkog ponašanja u obitelji.
Stoga izjavljuje da zbog grube nezahvalnosti obdarenika I. B., temeljem čl. 494 st. 2 ZOO-a, opoziva Ugovor o darovanju zaključen dana 29. 04. 1998. god., u S., s time da ovaj opoziv stupa na snagu danom zaključenja osnovnog ugovora od kada ovaj ne proizvodi nikakve pravne učinke.
Pregledom spisa predmeta Prekršajnog suda u S. posl.br. Pp XIII JRM- 116/09, utvrđeno je da je pravomoćnom Presudom istog posl. broja od 05. listopada 2009. god., na temelju čl. 161 st. 6 Prekršajnog zakona, optužena Lj. P. oslobođena od optužbe ovlaštenih tužitelja V. B. i Ž.
B., da bi krajem ožujka 2008. godine u S. na adresi …,
zajedno sa sinom I. B. nenadano došao u stan, znajući da je suprug oštećene tužiteljice Ž. B. poslom odsutan i u inozemstvu, sa namjerom da iz stana izbaci oštećenu V. B., uz viku i uvrede, govoreći joj da je to stan njezina sina, da šta ona ima raditi u njihovom stanu, da mora odmah iseliti, da je oštećeni - tužitelj Ž. B. nikakav otac, da od njega nema ništa, da će biti bolje da ga sa tim djetetom napusti, da zašto spava u njezinim plahtama, nasilno ušli u stan pri kojem fizičkom i verbalnom nasrtaju je oštećenu - tužiteljicu neprestano snimala mobitelom, bez ikakve osnove prijetila policijom, tada je 3 mjeseca trudnu oštećenu - tužiteljicu pod tim pritiskom faktički i istjerala iz stana u kojem je do tada živjela i stanovala sa suprugom Ž. B., na način da ju je tim dovela do teškog stanja stresa, pa je ista bojeći se za zdravlje i život sebe i nerođenog djeteta bila prisiljena napustiti stan, te da bi time počinila prekršaj iz članka 04 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kažnjivo po članku 18 st. 02 istog zakona.
Nadalje je pregledom spisa predmeta ovog suda posl.br. Pst-310/14 (ex. P1- 6770/09), utvrđeno da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u S. posl.br. Gžp-770/14 od 02. travnja 2015. god., prihvaćena žalba tuženika I. B., te preinačena presuda ovog suda posl.br. Pst-310/14 od 14. svibnja 2014. god., i to na način da je odbijen tužbeni zahtjev prednika tužiteljice pok. Ž. B., radi donošenja odluke kojom bi se utvrdio ništavim predmetni Ugovor o darovanju od 10. travnja 1998. god., te uspostavilo prijašnje zemljišnoknjižno stanje.
Pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. O-4618/17, utvrđeno je da istom prileži Rješenje Centra za socijalu skrb S.Kl. UP/I-552-02/09-01/612, Ur. br. 2181-160-09-9 od 08. prosinca 2009. god., a kojim se tuženik I. B., sin Ž. i
Lj. P., rođ. 26. 05. 1983. god., u K.–C.G., s prebivalištem u S., …, pošto je djelomično lišen
poslovne sposobnosti (pravomoćnim rješenjem ovog suda br. R1-421/09 od 01. 10. 2009. god.), stavlja pod skrbništvo, te se za skrbnika imenuje majka Lj.P. s prijavljenim prebivalištem u K. – C. G. i prijavljenim
boravištem u S.,, …(toč. 1 i 2 rješenja).
Pregledom spisa predmeta ovog suda posl.br. P2-3822/09, utvrđeno je da je pravomoćnom presudom ovog suda istog posl. broja od 19. listopada 2010. god., tužena Lj. P. obvezana da u roku od 15 dana iseli iz predmetnog stana, te da istog slobodnog od osobe i stvari preda u posjed tužitelju pok. Ž. B.
Nadalje je pregledom spisa predmeta ovog suda posl.br. Ovr-6266/11, u ovršnom postupku vođenom između ovrhovoditelja Ž. B., protiv ovršenice Lj. P., radi ispražnjenja i predaje predmetne nekretnine, dana 14.
siječnja 2014. god., donijeto rješenje o obustavi ovrhe, i to iz razloga što je ovrhovoditelj podneskom od 13. siječnja 2014. god., izvijestio sud da je ovršenica Lj. P.dobrovoljno postupila po donijetom rješenju o ovrsi, te da je iselila i predala posjed predmetnog stana, a što da proizlazi iz priloženog Zapisnika o primopredaji.
Konačno je pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. Pst-5/21, utvrđeno da je pred ovim sudom u tijeku parnični postupak u pravnoj stvari tužitelja I. B., protiv tuženika pod 1 V. B. i pod 2 S. J., a radi iseljenja iz predmetnog stana i isplate.
Slijedom svega navedenog, ovaj sud je cijenio kako u konkretnom slučaju valja primijetiti da je u odredbi čl. IV predmetnog Ugovora o darovanju, isključivo darovatelj i pravni prednik tužiteljice pok. Ž. B.pok. V., zadržao pravo stanovanja u predmetnom stanu – habitatio do svoje smrti, dok se u citiranoj odredbi predmetnog ugovora nigdje ne spominju i članovi njegove obitelji, pa tako niti njegova supruga – tužiteljica V.B.
Osim toga, pregledom spisa predmeta Prekršajnog suda u Splitu posl.br. Pp XIII JRM-116/09, utvrđeno je da je pravomoćnom Presudom istog posl. broja od 05. listopada 2009. god., na temelju čl. 161 st. 6 Prekršajnog zakona, optužena Lj. P. oslobođena od optužbe ovlaštenih tužitelja V. B. i Ž.
B., da bi krajem ožujka 2008. godine u S.na adresi …,
zajedno sa sinom I. B. nenadano došao u stan, znajući da je suprug oštećene tužiteljice Ž. B. poslom odsutan i u inozemstvu, sa namjerom da iz stana izbaci oštećenu V. B., uz viku i uvrede, govoreći joj da je to stan njezina sina, da šta ona ima raditi u njihovom stanu, da mora odmah iseliti, da je oštećeni - tužitelj Ž. B. nikakav otac, da od njega nema ništa, da će biti bolje da ga sa tim djetetom napusti, da zašto spava u njezinim plahtama, nasilno ušli u stan pri kojem fizičkom i verbalnom nasrtaju je oštećenu - tužiteljicu neprestano snimala mobitelom, bez ikakve osnove prijetila policijom, tada je 3 mjeseca trudnu oštećenu - tužiteljicu pod tim pritiskom faktički i istjerala iz stana u kojem je do tada živjela i stanovala sa suprugom Ž. B., na način da ju je tim dovela do teškog stanja stresa, pa je ista bojeći se za zdravlje i život sebe i nerođenog djeteta bila prisiljena napustiti stan, te da bi time počinila prekršaj iz članka 04 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kažnjivo po članku 18 st. 02 istog zakona.
Dakle, ovaj sud je nadalje cijenio da u tom prekršajnom predmetu, ovlašteni tužitelji - oštećenici V. B. i Ž. B., nisu niti podnijeli Optužni prijedlog protiv ovdje tuženika I. B., već isključivo protiv njegove majke i skrbnika Lj. P., stavljajući isključivo njoj na teret počinjenje prekršaja iz čl. 4
ZZONO, kažnjivo po čl. 18 st. 2 istog Zakona.
Tuženik je stoga po ocjeni ovog suda tijekom postupka osnovano isticao kako nije počinio nikakvo kažnjivo djelo prema osobi pravnog prednika tužiteljice pok. Ž. B., kao oštećanika i darovatelja, ili prema članovima njegove uže obitelji, a niti se teže ogriješio o zakonom ili predmetnim Ugovorom o darovanju utvrđene dužnosti prema pravnom predniku tužiteljice pok. Ž. B. kao darovatelju.
Osim toga, a neovisno o svemu naprijed navedenom, valja primijetiti i to da na ove okolnosti tužiteljica tijekom postupka nije niti dostavila sudu bilo kakve dokaze, a niti je na ove okolnosti predložila izvođenje dokaza, izuzev prijedloga pravnog prednika da se u dokazne svrhe saslušaju parnične stranke tj. pravni prednik tužiteljice pok. Ž. B. i tuženik.
Slijedom navedenog, ovaj sud je cijenio da u konkretnom slučaju stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za raskid predmetnog Ugovora o darovanju zbog neizvršenja ugovorenih obveza od strane tuženika kao obdarenika, a niti zakonske pretpostavke za opoziv predmetnog ugovora o darovanju zbog grube nezahvalnosti.
Prigovori koje je tijekom postupka isticala tužiteljica, nisu od nikakvog značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a naročito nisu od značaja netočni navodi tužiteljice da bi u ranije vođenom parničnom postupku u svezi pravne valjanosti predmetnog ugovora o darovanju pod posl. br. Pst-310/14 (ex. P1-6770/09), činjenično stajalište sudova bilo da je tuženik sporni ugovor potpisao, dakle zaključio 2007. godine.
Kako je već navedeno, presudom ovog suda posl. br. P-4292/21 od 02. rujna 2022. god., tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, ali je Rješenjem Županijskog sud au Sisku posl. br. Gž-994/2022-3 od 15. prosinca 2022. god., uvažena žalba tužiteljice, ukinuta presuda ovog suda posl. br. P-4292/21 od 02. rujna 2022. god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
U obrazloženju ukidne odluke suda drugog stupnja se navodi da je u pravu žaliteljica kada tvrdi da je prvostupanjski sud, donoseći pobijanu presudu, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a). Na ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka drugostupanjski sud mora paziti i po službenoj dužnosti u ovome postupku (članak 365. stavak 2. ZPP-a) jer je tužba podnesena 12. svibnja 2009. (članak 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a - "Narodne novine" broj: 70/19.).
Ova bitna povreda odredaba parničnog postupka očituje se u tome što pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koje navodi prvostupanjski sud su šturi i nejasni.
Također, pravilno ukazuje žaliteljica na to da je prvostupanjski sud propustio utvrditi tko je sve aktivno legitimiran (na tužiteljskoj strani) za vođenje ovoga postupka. Time je počinjena tzv. "relativno" bitna povreda odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. u vezi s člankom 82. ZPP-a) koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude.
Odredbom članka 82. ZPP-a je propisano da će sud u tijeku cijelog postupka, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno. Naime, kao što to ukazuje i tužiteljica, ovaj postupak je bio prekinut zbog smrti ranijeg tužitelja Ž. B. (članak 212. točka 1. ZPP-a) i to rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: P-4330/2017 od 13. rujna 2017. (stranice 29 i 30 spisa). Postupak je nastavljen rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: P- 4330/2017 od 28. listopada 2021. (stranice 36 i 37 spisa), i to nakon što je sadašnja tužiteljica V. B. obavijestila sud da ona preuzima postupak kao nasljednica pok. ranijeg tužitelja (podnesak od 17. lipnja 2021. - stranica 32 spisa). Međutim, o tome da je ona, V. B., doista nasljednica pok. tužitelja (i da je ona njegova jedina nasljednica) nije dostavljeno rješenje o nasljeđivanju. Sada se, i to tek u žalbi tvrdi da je uz V. B., nasljednica pok. tužitelja i njegova kćer mlt. V. B.. Radi se,
dakle o propustu tužiteljice (i njenih punomoćnika - prijašnjeg i sadašnjeg), ali je prvostupanjski sud, slijedom naprijed citirane odredbe članka 82. ZPP-a morao utvrditi tko je sve aktivno legitimiran u ovoj parnici, a nakon smrti ranijeg tužitelja Ž. B. Nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. točka 6. ZPP-a (ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom). Žaliteljica, osim ukazivanja na naprijed citiranu odredbu niti ne navodi na temelju čega ukazuje na ovaj žalbeni razlog.
Nije u pravu tužiteljica kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je razloge presude utemeljio na pravnim pravilima paragrafa 938., 943. i 946. bivšeg Općeg građanskog zakonika. Ta pravna pravila treba primijeniti u ovome sporu jer je sporni ugovor sklopljen 29. travnja 1998. (članak 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/14., 78/15. i 29/18. i članak 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. - "Narodne novine" broj: 73/91.). Naime, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda o tome da sporni ugovor nije sklopljen 2007., a pogrešno je suprotno pravno stajalište tužiteljice. Ovo stoga što to da je sporni ugovor sklopljen 29. travnja 1998., slijedi i iz presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž p-770/2014 od 2. travnja 2015. (stranice 22-24 spisa) i to iz izreke te presude, iako se u obrazloženju te odluke navodi da je sporni ugovor sklopljen u siječnju 2007., a ovako je za zaključiti stoga što izreka pravomoćne presude obvezuje, a ne njezino obrazloženje.
Zbog opisanih propusta prvostupanjskog suda i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno. Ovdje je za ukazati da je već u tužbi predloženo izvođenje dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka (iako ne poimence određenih), a kod toga je tužiteljica ostala na posljednjem ročištu za glavnu raspravu (8. srpnja 2022. - stranica 61 spisa) ali prvostupanjski sud nije donio nikakvu odluku o dokaznim prijedlozima, što je morao učiniti, obrazloženim raspravnim rješenjem - članak 345. stavak 1. ZPP-a. Odredbom članka 345. stavak 1. ZPP-a je propisano da rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim slučajevima kad je to potrebno. Unatoč ovom propustu, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da tužiteljica nije postupila u skladu sa svojom obvezom o teretu dokazivanja (članak 219. stavak 1. ZPP-a). Za ukazati je i na odredbu članka 220. stavak 2. ZPP-a, kojom je propisano da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
Slijedom svega navedenoga, žalba tužiteljice je uvažena, ukinuta je pobijana presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. ZPP-a) jer je radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom (članak 370. ZPP-a).
U ponovnom postupku će prvostupanjski sud, postupajući po ovom ukidnom rješenju, ponovno ocijeniti sve već izvedene dokaze, a izvest će i druge dokaze koje stranke, eventualno, predlože, a prvostupanjski sud ocijeni potrebnim njihovo izvođenje i otklonit će bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano. Potom će prvostupanjski sud donijeti novu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu i o troškovima postupka, a tu će odluku valjano i jasno obrazložiti u odnosu na sva sporna pitanja.
Na raspravnom ročištu dana 08. veljače 2023. god., tužiteljica navodi da bi sud trebao pribaviti ostavinski spis radi pribave podatka o ostalim nasljednicima, prvenstveno kćerki iz ranijeg braka prvotnog tužitelja koja živi u S. jer su svi nasljednici jedinstveni i nužni suparničari, imajući pri tom u vidu da bi u slučaju uspjeha u sporu ova nekretnina ulazila u ostavinsku masu ili pak se izvršilo uračunavanje vrijednosti primljenog dara tuženiku jer postoji i imovina na H. – nekretnine u odnosu na koje je pok. tužitelj stekao nasljedno pravo. Stoga je predložila da sud nakon što pribavi ostavinski spis rješenjem pozove preostale nasljednike na preuzimanje postupka.
Slijedom svega navedenog, valja primijetiti da je ovaj sud još tijekom prethodno provedenog postupka dana 08. listopada 2021. god., pribavio na uvid spis predmeta ovog suda posl. br. O-4618/17 u ostavinskom postupku iza smrti pok. Ž. B., umrlog dana 08. kolovoza 2017. godine.
Pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. O-4618/17, utvrđeno je da spisu prileži smrtovnica Matičnog ureda S. od 21. kolovoza 2017. god., u kojoj se navode podaci o nasljednicima, i to bračni drug V. B., S., …, i djeca V. B., S., …, I. B., S.(stranci nepoznata adresa) – naknadno ručno upisano "…", i A.L.,
S.(stranci nepoznata adresa). Smrtovnica ja sastavljena na temelju podataka iz matice umrlih i podataka dobivenih od V. B., S., …,
koja je ostaviteljeva supruga.
Spisu predmeta je priložena Izjava o odricanju od nasljedstva kćerke ostavitelja A. T. L. rođene u mjestu B.e dana 13.07.1981. god., po pokojnom ocu Ž. B., rođenom 03.03.1949. god., u kojem izvješćuje ovlaštenog javnog bilježnika i o tome da neće pristupiti na ostavinsku raspravu, a koja izjava je sačinjena dana 13. 10. 2017. godine.
Rješenjem Centra za socijalnu skrb S. Kl. Up/I-552-02/17-07/133, Ur. br. 2181-160-03-11-17-2 od 12. listopada 2017. god., Mal. V. B., OIB: …, rođenoj 09.05.2008. god., od majke V. B. iz S., i oca
pok. Ž. B. iz S., imenovan je poseban skrbnik u osobi T. P.,
zaposlenice Centra za posebno skrbništvo, Dislocirane jedinice S., …, radi zastupanja te zaštite njezinih prava i interesa u ostavinskom
postupku iza pok. Ž. B., koji se vodi kod javnog bilježnika T. K.-
M., …, S., pod brojem O-4613/17, UPP/OS-99/17.
Podneskom od 13. listopada 2017. god., tužiteljica V. B. je kao nasljednica dostavila u spis Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je kao davateljica uzdržavanja sklopila sa ostaviteljem pok. Ž. B. kao primateljem uzdržavanja dana 12. 07. 2013. god., navodeći da je istim ugovorom ostavitelj raspolagao sa svim svojim nekretninama u njenu korist, te da ostavitelj stoga u času smrti nije imao ništa u svom vlasništvu, dok prema njenim saznanjima također na priloženom tekućem računu nema novčanih sredstva, pa je predložila da se ostavinski postupak obustavi.
Spisu je priloženo i rješenjem Centra za socijalnu skrb S. Kl. Up/I-552- 02/09-01/612, Ur. br. 2181-160-09-9 od 08. prosinca 2009. god., kojim se tuženik I.B. sin Ž. i Lj. P., rođ. 26.05.1983. god., u K.-C.G, s prebivalištem u S., …., pošto je djelomično lišen
poslovne sposobnosti, stavlja pod skrbništvo, a za skrbnika se imenuje majka Lj. P. s prebivalištem u K.-C.G. i prijavljenim boravištem u S.,
….
Posebni skrbnik mlt. V. B., T. P. mag. iur. je podneskom Kl.
552-02/17-05/83, Ur. br. 408-01-3/3-17-3 od 02. studenog 2017. god., izvijestila sud da zbog ranije preuzetih poslovnih obveza na području Općinskog suda u Zadru, nije u mogućnosti pristupiti ročištu u predmetnoj pravnoj stvari, te predlaže isto održati u njenoj odsutnosti. Navodi da je dana 02. studenog 2017. god., zaprimila dokumentaciju spisa, te se u odnosu na sadržaj očituje kako slijedi. Kao poseban skrbnik mlt. V. B.izjavljuje da priznaje Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između pok. Ž. B. i V. B., roditelja mlt. V. B., od
10. srpnja 2013. god., kao istinit i pravovaljan, te se prihvaća nasljedstva koje mlt. djetetu pripada na temelju Zakona.
Z. baka d.d. Z.je u dokazne svrhe dostavila zatraženu
obavijest br. 016318/17 NB od 13.11. 2017. god., iz koje je razvidno da na tekućem računu, deviznoj štednji, i deviznim računima pok. Ž. B., nema novčanih sredstava (HRK; EUR, USD), te da isti u Z. banci nema zakupljen sef.
Rješenjem javnog bilježnika T. K.-M., S., …, kao
sudskog povjerenika Općinskog suda u Splitu posl. br. O-4618/17, UPP/OS-99/17 od 16. siječnja 2018. god., donijeta je odluka da se neće provoditi ostavinski postupak iza pok. B. (V.) Ž., OIB: …, rođ. 03.03.1949. god., ing. zračnog
prometa, s prebivalištem u S., …, umrlog dna 08.08. 2017. god.,
zbog nedostatka ostavinske imovine.
Kod ovog suda je dana 27. ožujka 2019. god., zaprimljen prijedlog tužiteljice V. B. od 26.03.2019,.god., u kojem predlaže otvoriti ostavinski postupka iza smrti pok. Ž. B., njenog supruga. Navodi da je donijeto naprijed navedeno rješenje o neprovođenju ostavinskog postupka, ali je ustanovila da je pok. Ž. B. kupio nekretnine označene kao č. zgr. 504/5, 504/6, 504/7, 604/1, 5050, te dio č. zem. 4692, sve K.O. K.. Njegovi nasljednici su njegova žena predlagateljica V. B., te djeca mldb. V. B., …, I. B. iz
S., …, te A. T. L., …, 8262, K. V.,
S.. U dokazne svrhe dostavlja Kupoprodajni ugovor sklopljen između S.S. i dr. kao prodavatelja i Ž. B., dana 08.01. 2007. godine.
Podneskom zaprimljenim kod ovog suda dana 10. travnja 2019. god., tužiteljica V. B. je povukla podneseni prijedlog za pokretanje ostavinskog postupka iza smrti pok. Ž. B., pa je spis predmeta dana 05. srpnja 2019. god., vraćen ovom sudu od strane javnog bilježnika T. K.-M., S.,
….
Ustavni sud RH je dopisom od 26. studenog 2020. god., zatražio na uvid spis predmeta ovog suda posl. br. O-4618/2017 za potrebe predmeta br. U-III-1730/2019 u postupku u povodu ustavne tužbe podnositeljice V. B. i mldb. V. B., te je vratio spis predmeta ovom sudu uz dopis od 07. travnja 2021. godine.
Slijedom svega navedenog, razvidno je da su nakon smrti prvotno označenog tužitelja pok. Ž. B., na nasljeđivanje pozvani njegovi tzv. presumptivni nasljednici, i to tužiteljica kao supruga, tuženik kao sin, i kćerke A. L. i mal. V. B.
Svojstvo tzv. presumptivnih nasljednika pozvanih na nasljeđivanje nakon smrti ostavitelja, može postojati smo do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza smrti ostavitelja, a nakon toga oni mogu samo biti ili ne biti zakonski ili oporučni nasljednici ostavitelja.
U konkretnom slučaju je prvotno označeni tužitelj pok. Ž. B. umro bez imovine, te je pravomoćnim rješenjem javnog bilježnika T.K.-M., S., …, kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Splitu posl. br. O-
4618/17, UPP/OS-99/17 od 16. siječnja 2018. god., donijeta odluka da se neće provoditi ostavinski postupak iza pok. B. (V.) Ž., OIB: …, rođ.
03.03.1949. god., ing. zračnog prometa, s prebivalištem u S., …, umrlog dna 08.08. 2017. god., zbog nedostatka ostavinske imovine.
Prema tome, prvotno označeni tužitelj pok. Ž. B. je umro bez ikakve imovine, a samim time i bez zakonskih ili oporučnih nasljednika, a na koje iza njegove smrti stoga nije niti mogla prijeći njegova imovina.
Osim toga, u konkretnom slučaju je kćerka ostavitelja A. To. L. dostavila
Izričitu Izjavu o odricanju od nasljedstva po pokojnom ocu Ž. B., u kojem je izvijestila ovlaštenog javnog bilježnika i o tome da neće pristupiti na ostavinsku raspravu, a koja izjava je sačinjena dana 13. 10. 2017. godine.
Tužiteljica je ne samo kao supruga ostavitelja, već i kao zakonski zastupnik njihove kćerke mal. V.B. rođ. 09.05 2008. god., pisanim podneskom od 17.
lipnja 2021. god., predložila sudu nastavak postupka i preuzela postupak isključivo u svoje ime i za svoj račun.
Ovaj sud stoga smatra da u konkretnom slučaju nije bio dužan pozivati na preuzimanja postupka i kćerke ostavitelja A.T. L. i mal. V. B., a
budući da iste nisu zakonske niti oporučne nasljednice prvotno označenog tužitelja pok. Ž. B., a kamoli da su nužni suparničari, kao što to nije niti tužiteljica, te da u konkretnom slučaju može biti sporno samo to da li je ovaj sud po prijedlogu tužiteljice trebao donijeti rješenje o nastavku postupka, ili je trebao odbiti prijedlog tužiteljice za nastavak postupka, uslijed nedostatka aktivne legitimacije, i obustaviti postupak.
Osim toga, ovaj sud cijeni da tzv. nužno suparničarstvo može postojati samo na pasivnoj strani procesno-pravne legitimacije u sporu, a ovo stoga što ovaj sud ne bi trebao biti ovlašten da određenu osobu prisiljava na sudjelovanje u postupku na aktivnoj strani procesno-pravne legitimacije ukoliko ona to ne želi, i na takav način je izlagati eventualnim posljedicama sudjelovanja u postupku u vidu obveze da protivnoj strani naknadi parnične troškove, a što bi konkretno bio slučaj u ovom parničnom postupku.
Nadalje, među strankama nije sporan naprijed navedeni sadržaj predmetnog Ugovora o darovanju od 29. travnja 1998. god, te da je tuženik temeljem predmetnog Ugovora o darovanju od 29. travnja 1998. god., ishodio uknjižbu prava vlasništva predmetnog stana u S., …, stan br. ., visoko prizemlje,
položen u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 4429, Z.U. 4090, K.O. S..
Uknjižbom prava vlasništva predmetnog stana (spisu predmeta priložen Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda od 28. 04. 2008. god.), tuženik je stekao u vlasništvo predmetni stan, pa stoga Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je tužiteljica kao davateljica uzdržavanja sklopila sa ostaviteljem pok. Ž. B.kao primateljem uzdržavanja dana 12. 07. 2013. god., ne može proizvoditi valjane pravne učinke u dijelu koji se odnosi na prijenos vlasništva predmetnog stana u S., ….
Sve naprijed navedene činjenice su nesporne i tužiteljica ih svakako nije u mogućnosti svojim stranačkim iskazom dovesti u sumnju, a kako je već navedeno, tužiteljica tijekom postupka nije niti dostavila sudu bilo kakve dokaze, a niti je na ove okolnosti predložila izvođenje dokaza, izuzev prijedloga prvotno označenog tužitelja pok. Ž. B. da se u dokazne svrhe saslušaju parnične stranke tj. pravni prednik tužiteljice pok. Ž.B. i tuženik, dok se prijedlog tužiteljice za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka (iako ne poimence određenih) po ocjeni ovog suda ne može smatrati dokaznim prijedlogom sve dok tužiteljica ne dostavi sudu osobne podatke (ime, prezime i adresa) predloženih svjedoka, kao i okolnosti koje su im poznate, a od značaja su za ishod ovog postupka.
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1). U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2).
Nadalje je u odredbi čl. 161 st. 1 ZV-a propisano, da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
Tuženik je dakle, neovisno o svemu navedenom, kao vlasnik predmetnog stana imao pravo da od tužiteljice traži da iseli iz predmetnog stana, te je nakon stjecanja vlasništva predmetnog stana imao pravo da to zahtjeva od svakoga drugog, izuzev prvotno označenog tužitelja pok. Ž. B., koji je sklopljenim Ugovorom o darovanju od 29. travnja 1998. god., u odredbi čl. IV predmetnog Ugovora o darovanju, kao darovatelj zadržao pravo stanovanja u predmetnom stanu–habitatio do svoje smrti.
Slijedom svega navedenog, ovaj sud i nakon ponovno provedenog postupka može samo ponoviti da je u odredbi čl. IV predmetnog Ugovora o darovanju, isključivo darovatelj i pravni prednik tužiteljice pok. Ž. B. pok. V.,
zadržao pravo stanovanja u predmetnom stanu – habitatio do svoje smrti, dok se u citiranoj odredbi predmetnog ugovora nigdje ne spominju i članovi njegove obitelji, pa tako niti da bi pravo stanovanja imala tužiteljica.
Osim toga, pregledom spisa predmeta Prekršajnog suda u Splitu posl.br. Pp XIII JRM-116/09, utvrđeno je da u tom prekršajnom predmetu, ovlašteni tužitelji - oštećenici V. B.i pok. Ž. B., nisu niti podnijeli Optužni prijedlog protiv ovdje tuženika I. B., već isključivo protiv njegove majke i skrbnika Lj.P., stavljajući isključivo njoj na teret počinjenje prekršaja iz čl. 4
ZZONO, kažnjivo po čl. 18 st. 2 istog Zakona.
Tuženik stoga tijekom postupka osnovano ističe kako nije počinio nikakvo kažnjivo djelo prema osobi prvotno označenog tužitelja pok. Ž. B., kao oštećanika i darovatelja, ili prema članovima njegove uže obitelji, a niti se teže ogriješio o zakonom ili predmetnim Ugovorom o darovanju utvrđene dužnosti prema prvotno označenom tužitelju pok. Ž.B. kao darovatelju.
U konkretnom slučaju stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za raskid predmetnog Ugovora o darovanju zbog neizvršenja ugovorenih obveza od strane tuženika kao obdarenika, a niti zakonske pretpostavke za opoziv predmetnog ugovora o darovanju zbog grube nezahvalnosti.
Naposljetku valja primijetiti i to da je prvotno označeni tužitelj pok. Ž. B. ustao protiv tuženika sa konstitutivnim tužbenim zahtjevom u svrhu raskida predmetnog Ugovora o darovanju, umjesto da je cijeneći konkretne okolnosti, ustao sa deklaratornim tužbenim zahtjevom u svrhu utvrđenja da je predmetni Ugovor o darovanju opozvan priloženom Izjavom darodavatelja od 08. siječnja 2009. god., a što je po ocjeni ovog suda zacijelo posljedica činjenice da je isti još za života bio svjestan pravne nevaljnosti i neistinitosti navoda sadržanih u priloženoj Izjavi o opozivu Ugovora o darovanju od 08. siječnja 2009. godine.
Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev je ponovno odbijen kao neosnovan u cijelosti i to bez izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih, te donijeta odluka kao u izreci presude.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13). Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za pristup na pet ročišta po 75 bod., pristup na dva ročišta po 37,5 bod., pristup na dva ročišta po 18,75 bod., sastav jednog podneska 18,75 bod., sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Splitu, 17. ožujka 2023. godine.
S U D A C
Živomir Topić,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
DNA: - pun. tužitelja
- pun. z.z. tuženika