Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-211/2022-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda L. G., u parničnom predmetu tužitelja T. Š. iz S., A. Š. 9, OIB:, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz S., protiv tuženika P. banka Z. d.d., OIB:, Z., R. cesta 50, kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik iz O. društva L. i partneri d.o.o. Z., radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 15. veljače 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 17. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d., OIB:, isplatiti tužitelju T. Š., OIB:, iznos od 1.522,18 EUR / 11.468,88 kn[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na iznos od:

0,34 EUR / 2,56 kn počevši od 31.08.2006.,

0,48 EUR / 3,62 kn počevši od 30.09.2006.,

0,08 EUR / 0,62 kn počevši od 31.03.2008.,

7,05 EUR / 53,10 kn počevši od 31.10.2008.,

7,53 EUR / 56,77 kn počevši od 31.12.2008.,

8,71 EUR / 65,66 kn počevši od 31.01.2009.,

9,23 EUR / 69,56 kn počevši od 28.02.2009.,

7,61 EUR / 57,31 kn počevši od 31.03.2009.,

7,87 EUR / 59,26 kn počevši od 30.04.2009.,

5,75 EUR / 43,30 kn počevši od 31.05.2009.,

3,94 EUR / 29,67 kn počevši od 30.06.2009.,

4,34 EUR / 32,72 kn počevši od 31.07.2009.,

5,38 EUR / 40,57 kn počevši od 31.08.2009.,

5,27 EUR / 39,69 kn počevši od 30.09.2009.,

4,27 EUR / 32,20 kn počevši od 31.10.2009.,

6,13 EUR / 46,22 kn počevši od 30.11.2009.,

7,49 EUR / 56,44 kn počevši od 31.12.2009.,

9,67 EUR / 72,88 kn počevši od 31.01.2010.,

9,10 EUR / 68,60 kn počevši od 28.02.2010.,

11,92 EUR / 89,83 kn počevši od 31.03.2010.,

11,31 EUR / 85,19 kn počevši od 30.04.2010.,

12,59 EUR / 94,88 kn počevši od 31.05.2010.,

21,12 EUR / 159,16 kn

počevši od 30.06.2010.,

19,30 EUR / 145,42 kn

počevši od 31.07.2010.,

24,22 EUR / 182,47 kn

počevši od 31.08.2010.,

22,64 EUR / 170,55 kn

počevši od 30.09.2010.,

19,29 EUR / 145,33 kn

počevši od 31.10.2010.,

25,76 EUR / 194,11 kn

počevši od 30.11.2010.,

33,82 EUR / 254,85 kn

počevši od 31.12.2010.,

28,27 EUR / 212,98 kn

počevši od 31.01.2011.,

30,28 EUR / 228,18 kn

počevši od 28.02.2011.,

27,57 EUR / 207,76 kn

počevši od 31.03.2011.,

27,98 EUR / 210,83 kn

počevši od 30.04.2011.,

38,76 EUR / 292,01 kn

počevši od 31.05.2011.,

39,48 EUR / 297,47 kn

počevši od 30.06.2011.,

48,78 EUR / 367,52 kn

počevši od 31.07.2011.,

44,27 EUR / 333,56 kn

počevši od 31.08.2011.,

9924,55 EUR / 6.966,03 kn 115 počevši od 31.08.2011., pa do isplate, u roku od dana.

II. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d., OIB:, naknaditi tužitelju T. Š., OIB:, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.273,71 EUR / 17.131,27 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio Općinskom sudu u Sisku tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj je naveo da mu je ugovorom o kreditu broj 9011582625 od 24. lipnja 2006. sklopljenim u Sisku između njega kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora odobren kredit za kupnju vozila u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 13.544,49 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Predmetni kredit otplatio je u cijelosti u rujnu 2011. godine. Naveo je da predmetnom tužbom potražuje vraćanje iznosa koje je tuženik primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Naveo je da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) ništetne jer prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije ga kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tuženik mu je ugovor sa valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak prezentirao kao najpovoljniji, najbolji i najisplativiji, ne upozorivši ga pri tome na sve rizike takvog kredita. Smatra da je pri tome tuženik postupio nepošteno i nesavjesno budući je za razliku od njega, čije je znanje u kreditnom poslovanju neznatno, tuženik ipak institucija koja se bavi plasmanom kredita na tržište, stoga je mogao i morao znati koji su rizici ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak. Ovo tim više što je tečaj švicarskog franka u trenutku nuđenja kredita bio na povijesno minimalnim iznosima, a to znači da je predstojao neizbježan rast vrijednosti te valute u odnosu na druge valute. S navedenim je tuženik kao financijska institucija bio upoznat. Naveo je da mu ništa od navedenog nije bilo objašnjeno kod ugovaranja kredita. Jedina činjenica koja je bila jasna je da će se primjenjivati ugovoreni tečaj valute na dan plaćanja kreditne rate. To samo po sebi nije sporno, međutim prešućivanje posebnog rizika koji predstavlja ugovaranje valutne klauzule vezane za švicarski franak itekako je bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja. Pozvao se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj br: Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. te konačno presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Naveo je da je temeljem odredbi Ugovora o kreditu bio dužan otplaćivati kredit u iznosu od 13.544,49 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, s rokom otplate od 84 mjeseci, a prema otplatnom planu. Obzirom da je utvrđeno da su ugovorne odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne i nepoštene, to je plaćao veći iznos od onoga kojeg bi plaćao da su mu anuiteti obračunavati u kunama, odnosno po tečaju CHF po kojemu mu je kredit isplaćen u kunama. Uslijed navedenoga preplatio je tuženiku iznos od 10.615,36 kn, a koji je iznos tuženik dužan vratiti tužitelju zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos pretplate. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 22. kolovoza 2022. postavio konačan zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 11.468,88 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Naveo je da interese za podizanje tužbe postoji samo ako i dok postoji povreda te da u trenutku podizanja predmetne tužbe povrede više nema, budući da postupanje tuženika koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim više niti ne postoji, odnosno istoga nikada nije niti bilo. Ističe da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena te da s obzirom na regulatorne propise HNB, gotovo se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obavezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatski štediše/potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti. Smatra da je tužbeni zahtjev temeljen na pogrešnoj premisi da je kamata trebala ostati fiksna kroz cijelo promatrano razdoblje. Istaknuo je i prigovor zastare te je predložio da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Rješenjem predsjednice Županijskog suda u Sisku poslovni broj:9 Su- 478/2022.-2 od 29. kolovoza 2022. ovaj sud određen kao drugi mjesno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu te je isti ustupljen ovom sudu.

4. Ovaj sud je u postupku izvršio uvid u plan otplate (str. 6-7 spisa), knjigovodstvenu karticu (str. 8-16 spisa), Ugovor o kreditu broj 9011582625 od 24. lipnja 2006. (str. 17-21 spisa), otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope od 24. lipnja 2006. (str. 22-23 spisa) te je proveo vještačenje po sudskom vještaku financijske i računovodstvene struke V. P. (str. 49-52 spisa) i saslušanje tužitelja.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za zahtjev za isplatu iznosa od 1.522,18 EUR / 11.468,88 kn po osnovi pretplate anuiteta vezanih uz tečaj CHF, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od kolovoza 2006. do kolovoza 2011.

7. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9011582625 od 24. lipnja 2006. i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 13.544,49 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora), s namjenom kredita za kupnju vozila (članak 2. ugovora), s rokom otplate 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora (članak 7. ugovora).

8. Među strankama je sporno da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena vezanost za valutu CHF ništetna, a posljedično da li je i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnoj odredbi ugovora primio, kao i da li je nastupila zastara takvog potraživanja tužiteljice.

9. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03., dalje: ZZP/03). Odredbama članka 87. stavak 1., 2., 3. i 4. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.

11. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012 utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, iz čega proizlazi da je ta odredba ništetna, u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici.

13. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9011582625 od 24. lipnja 2006. utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbu članka 7. predmetnog ugovora, s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno tom presudom, kao i da je tom odredbom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je utvrđeno da je tužitelj potrošač u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP/03 jer je ugovor o kreditu sklopio radi kupnje vozila i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2 ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti.

14. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora u postupku provedeno je saslušanje tužitelja koji je u iskazu naveo da je predmetni kredit podigao radi kupnje automobila za osobne potrebe. Automobil je kupio u autokući u Sisku koja se nalazila na glavnoj cesti prema Petrinji, danas ta autokuća više ne postoji. Tamo su mu savjetovali da kredit podigne u Privrednoj banci, rekli su mu da će mu rata kredita biti oko 195,00 švicarskih franaka i da je kredit na 7 godina. Ništa drugo mu u autokući o kreditu nisu rekli. Naveo je da su mu u banci dali već pripremljeni ugovor, da nisu pregovarali o odredbama kredita, da su mu rekli da je kredit u švicarskim francima i da je to najpovoljniji kredit, nisu mu nudili kredit u nekoj drugoj valuti. Ništa mu nisu govorili o rizicima kredita u švicarskim francima. Ugovor je ovjerio kod javnog bilježnika koji mu ništa nije rekao o odredbama ugovora, samo je platio i potpisao. Rata kredita mu je s vremenom s početnih 195 CHF porasla na 205 CHF. Nije znao zašto mu rata kredita raste, dobio je nekakvu obavijest od banke o tome, ali ju nije razumio. Kredit je otplatio u cijelosti i sam je otplaćivao sve rate. Ugovor je pročitao, ali samo ono što ga zanima, kolika je rata i koliki je rok otplate. Nije od zaposlenika banke tražio dodatna objašnjenja jer su mu rekli da je to najpovoljnije i tada je mogao dobiti samo taj kredit. U banci mu ništa nisu rekli o tečaju švicarskog franka, nisu mu rekli ni da će rasti ni da će padati.

15. Tuženik je u postupku predložio saslušanje osobnog bankara Kristine Borić od kojeg dokaznog prijedlog je naknadno odustao.

16. Iz iskaza tužitelja koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnom tablicom), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da prije zaključenja predmetnog ugovora tužitelj nije pregovarao, odnosno mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, obzirom da su mu u banci dali već pripremljeni ugovor. Iz navoda tužitelja da mu službenici banke savjetovali da podigne kredit u švicarskim francima navodeći da je to najpovoljniji kredit, da će mu rata biti oko 195 CHF kao i da mu ništa nisu rekli o tečaju švicarskog franka, odnosno ni da će rasti ni da će padati sud je zaključio da tuženik nije prije zaključenja predmetnog ugovora neposredno obavijestio tužitelja o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u švicarskim francima kao i da bi mu mjesečna rata kredita mogla i značajno porasti uslijed rasta tečaja švicarskog franka. Tužitelj (po zanimanju strojarski tehničar) kao osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik nije mogao predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik zbog čega je bio u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

17. Slijedom navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se poziva tužitelj i kojima je ovaj sud vezan u ovom postupku, kao i činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu neposredno informirao tužitelja kao potrošača o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima kao i da se o odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, sud je utvrdio da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF (članka 7. ugovora), ništetene.

18. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

19. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku V. P. koji je u svom nalazu i mišljenju od 13. srpnja 2022. naveo da je pozitivna razlika između mjesečnih iznosa anuiteta u kunama koje je tuženik stvarno naplaćivao od tužitelja i između mjesečnih iznosa anuiteta koje bi tužitelj plaćao da su mu mjesečni anuiteti obračunavati po tečaju CHF po kojemu je kredit tužitelju isplaćen iznosi 11.468,88 HRK.

20. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi zbog čega sud nije pozivao vještaka na očitovanje odnosno na dopunu nalaza i mišljenja. Naime, tuženik nije istakao prigovor radi prebijanja niti je postavio protutužbeni zahtjev zbog čega je nije osnovan prigovor tuženika da se i negativne razlike trebaju uzeti u obzor prilikom izračuna ukupnog iznosa pretplaćenih iznosa anuiteta kredita. Osim toga, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije ništa primio, niti je išta stekao bez osnove pa ne postoji niti njegova obveza vraćanja. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i obrazložen.

21. Valja dodati da je tužitelj podneskom od 22. kolovoza 2022. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka na način da je isti povećao. Sud je, unatoč tuženikovom protivljenju preinaci, dopustio preinaku temeljem odredbe članka 190. stavak 3. ZPP jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, tužitelj je tek nakon provedenog vještačenja saznao za točne iznose koje mu tuženik duguje, odnosno za ukupni iznos razlike. Stoga je takva preinaka dopuštena u smislu 192. st. 2. ZPP-a, pri čemu valja ukazati na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu 26. studenog 2021. Su- IV-162/2021 prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

22. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Odredbom članka 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok. Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. Navedena presuda postala je pravomoćna u odnosu na valutnu klauzulu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. pa zastara nastupa tek 15. lipnja 2023. Predmeta tužba podnesena je 11. ožujka 2021., dakle prije isteka zastarnog roka.

23. Primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužitelju je dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno od 1.522,18 EUR / 11.468,88 kn, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

24. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1.), za sastav podnesaka od 9. rujna 2021., 22. kolovoza 2022., 23. kolovoza 2022. i 30. siječnja 2023. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 1. lipnja 2022. 25 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife) za zastupanje na ročištima održanim 20. listopada 2021. i 31. siječnja 2023. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup na ročište za objavu 17. ožujka 2023. 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 775 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 15 kn iznosi 1.542,90 EUR / 11.625,00 kn, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 1.928,63 EUR / 14.531,25‬ kn. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR / 2.000,00 kn, trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR / 200,00 kn te pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR / 400,00 kn, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 2.273,71 EUR / 17.131,27‬ kn zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi sastava podnesaka od 15. rujna 2021. i 25. kolovoza 2022. jer isti nisu bili potrebni iza vođenje parnice.

U Kutini 17. ožujka 2023.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku